Newyor?ka burza vrijednosnih papira (
NYSE
) na
Wall Streetu
Burza vrijednosnih papira
vrsta je
burze
koja
brokerima
i trgovcima
dionicama
, obveznicama i ostalim
vrijednosnim papirima
omogu?uje trgovanje. Osim toga, pru?a i pogodnosti za izdavanje i otkup ostalih financijskih instrumenata te sklapanje raznih financijskih poslova koji donose razne prinose.
Burzama vrijednosnih papira bila su potrebna stolje?a kako bi se razvile do dana?njeg oblika. Ideja dugovanja i potra?ivanja postoji jo? od pradavnih vremena, ?to svjedo?e zapisi na glinenim plo?icama koji potje?u iz
Mezopotamije
, a govore o osnovnim oblicima kreditnih odnosa.
Ipak, znanstvenici se danas ne mogu to?no slo?iti kada se po prvi put po?elo trgovati dionicama. Jedni kao klju?ni događaj navode osnivanje
Nizozemske isto?noindijske kompanije
godine
1602.
, dok drugi ukazuju na neke događaje koji su se dogodili jo? i prije.
Ekonomistica
Ulrike Malmendier
s kalifornijskog sveu?ili?ta Berkley navodi kako je tr?i?te dionica postojalo jo? u
Starom Rimu
.
U
Rimskoj Republici
, koja je postojala prije
Carstva
, postojale su tzv.
societates publicarnorum
, organizacije ugovaratelja i zakupnika koje su provodile projekte izgradnje hramova i druge poslove za dr?avnu vladu. Jedan od takvih poslova bio je hranjenje
gusaka
na bre?uljku
Kapitol
, kao zahvala ?ivotinjama ?to su upozorile na invaziju
Gala
390. godine pr. Kr. (poznata je povijesna re?enica:
?Guske su spaile Rim“
). Sudionici u takvim organizacijama imali su ondje svoje udjele, a taj koncept puno je puta spomenuo i poznati rimski dr?avnik i govornik
Ciceron
. Ciceron navodi kako su ?ti udjeli tada imali visoku cijenu“. Ekonomistica Malmendier kao dokaz u prilog tvrdnji navodi da se tim udjelima trgovalo, a cijena im je ovisila o uspje?nosti pojedine organizacije. Takve organizacije kasnije su uglavnom propale ili su njigove poslove preuzele dr?avne slu?be.
?to se ti?e
obveznica
kao vrijednosnih papira, one su se pojavile znatno kasnije. Izdavali su ih talijanski gradovi-dr?ave tijekom prijelaza iz
Srednjeg vijeka
u razdoblje
Renesanse
.
Godine
1171.
vlasti
Mleta?ke Republike
, zabrinute oko toga ?to je
rat
iscrpio dr?avnu blagajnu, uzele su veliku pozajmicu od građanstva. Takav dug bio je zvan
prestiti
, a nosio je godi?nji prinos u visini 5 posto glavnice i nije imao određen datum dospije?a. Iako su građani u po?etku imali sumnje prema cijelom konceptu, ti instrumenti su s vremenom postali cijenjeni i s njima se lako trgovalo. Bio je to po?etak tr?i?ta obveznica. U razdoblju od
1262.
do
1379.
godine mleta?ke vlasti uredno su izvr?avale svoje obveze, tako da su tada?nji oblici obveznica postali vrlo tra?eni i stekli su velik ugled na
tr?i?tu
. S vremenom su i drugi gradovi-dr?ave, poput
Firence
i
Genoe
po?eli izdavati svoje obveznice, uglavnom kako bi također financirali ratove koje su tada vodili. U
Italiji
je tako s vremenom po?ela trgovina obveznicama, a od trgovaca isti?u se bankari, primjer je
obitelj
Medici
.
Po?etkom 1380-ih godina rat između Mleta?ke Repulike i Genoe rezultirao je ukidanjem pla?anja
kamate
na ?prestiti“, a kada je tr?i?te kasnije obnovljeno, prinos koji je donosio udio u dugu bio je manji. Desetlje?ima nakon toga obveznicama Mleta?ke Republike trgovalo se po vi?estruko ni?im cijenama. Kasnije se dogodilo jo? nekoliko događaja koji su potresli povjerenje u obveznice. Prvi je bio Stogodi?nji rat, nakon kojeg su kraljevine
Francuska
i
Engleska
nametnule dugove talijanskim
bankama
. Drugi razlog bila je epidemija
kuge
(tzv.
Crne smrti
), koja je poharala ve?i dio
Europe
.
Koncept poslovanja s dionicama također se razvijao postupno. Neki
znanstvenici
i
povjesni?ari
po?etke smje?taju u Stari Rim. Kasnije, po?etkom
13. stolje?a
u Italiji sporazumna partnerstva u poslu dijele vlasni?ki udio na vi?e dijelova. Ipak, ti udjeli nalaze su u rukama samo nekolicine ljudi, a i imaju ograni?eno trajanje. Klasi?an primjer bila su putovnja trgova?kim brodovima.
Dionica Nizozemske isto?noindijske kompanije izdana 7. prosinca
1623.
godine na iznos od 2.400 nizozemskih guldena.
Daljnji razvoj trgovine vrijednosnim papirima odvijao se sjevernije. Gradovi koji su bili ?lanovi Hanze osnivali su ra?unovodstvene ku?e kako bi olak?ali trgovinu. Naziv
burza
, koji je s vremenom pogre?no postao sinonim za burzu vrijednosnih papira potje?e iz belgijskog
grada
Bruggea
.
NASDAQ, prva elektroni?ka burza vrijednosnih papira.
Krajem
16. stolje?a
britanski trgovci eksperimentirali su za udru?enjima koja su se sastojala od vi?e dijelova, a obavljala su istu djelatnost. Sljede?i veliki korak bilo je osnivanje Nizozemske isto?noindijske kompanije, koja je prva na svijetu izdala dionice. Kompanijom su ?vrsto upravljali direktori, tako da dioni?ari nisu imali prava kao ?to to imaju danas. Ipak, u razdoblju od
1602.
do
1650.
godine ispla?ivana im je
dividenda
koja je nosila prinos od 16 posto godi?nje. Do po?etka 1620-ih kompanija je po?ela izdavati i vlastite obveznice. Godine
1621.
osnovana je i
Nizozemska zapadnoindijska kompanija
, koja je na tr?i?te plasirala nove vrijednosne papire. Zahvaljuju?i tome, ali i velikoj potra?nji za
tulipanima
,
Amsterdam
je postao financijsko sredi?te, a sve vi?e se trgovalo i drugim instrumentima, primjerice raznim ugovorima o izvr?enju pojedinih poslova.
Joseph de la Vega
, poznati amsterdamski biznismen godine
1688.
objavio je knjigu pod naslovom
Confusion of Confusions
, u kojoj u obliku razgovora između
trgovca
,
dioni?ara
i
filozofa
obja?njava tada?nje tr?i?te vrijednosnih papira.
Krajem
17. stolje?a
zahvaljuju?i sve ve?em broju objavljenih
knjiga
i djela investicijske tehnike ?ire se u okolne zemlje, posebice Englesku. Tamo?nji
poduzetnici
organiziraju prva dioni?ka dru?tva na engleskom teritoriju. Godine
1698.
jedan od londonskih borkera imenom
John Castaing
ispred gostionice
Johnatan's Coffee House
po?inje objavljivati cijene vrijednosnih papira kojima se trgovalo. Ovaj događaj ozna?ava po?etak londonske burze.
S vremenom su se burze i burzovno poslovanje ?irili diljem
svijeta
. Zadnju veliku promjenu do?ivljavaju otkri?em i uvođenjem
Interneta
. Dana 8. velja?e godine
1971.
u New Yorku je otvoren NASDAQ, prva svjetska elektroni?ka burza vrijednosnih papira. Danas gotovo sve burze svijeta trgovanje vrijednosnim papirima obavljaju elektroni?kim putem.
Uloga i va?nost burzi vrijednosnih papira
[
uredi
|
uredi kod
]
Uloga burzi o?ituje se na mnogim poljima, kao ?to su sljede?a:
- Prikupljanje kapitala za poslovanje
?
kompanijama
je omogu?eno da primarnom emisijom dionica prikupe kapital potreban za poslovanje.
- Mobiliziranje sredstava za ?tednju u sredstva za investicije
? veliki i mali ulaga?i umjesto ?tednje
novac
ula?u u kupnju dionica, tako da se sredstva ne sakupljaju u obliku
depozita
ve? se investiraju u
gospodarstvo
.
- Omogu?avanje rasta kompanijama
? kompanije kupnjom dionica drugih kompanija rastu i razvijaju se.
- Podjela profita
? pod uvjetom da kompanija posluje pozitivno, mogu?e je da dioni?arima ispla?uje dividendu.
- Korporativno upravljanje
? jer dioni?ka dru?tva imaju puno vlasnika, imaju ve?u moralnu obvezu da vodstvo kompanije posluje kvalitetno i da u poslovanje ula?e maksimum svojih mogu?nosti.
- Otvaranje mogu?nosti malim investitorima
? mali
investitori
ulaganjem u dionice na burzi te njihovom kupnjom i prodajom mogu ostvariti velike zarade.
- Financiranje dr?avnih tijela
? dr?ave mogu izdavati obveznice u slu?aju potrebe novca za ulaganje u investicije ili pokrivanje zadu?ivanja.
- Uloga barometra gospodarstva
? rasplo?enje na burzi vrijednosnih papira uglavnom pokazuje i generalno stanje u gospodarstvu pojedine dr?ave
Burzovna administracija
[
uredi
|
uredi kod
]
Vlasni?tvo
nad burzom vrijednosnih papira, kao i nad ve?inom ostalih vrsta burza imaju
dioni?ari
koji posjeduju dionice burze.
Svaka burza propisuje određene zahtjeve koje kompanija koja ?eli kotirati na burzi mora ispuniti. Takvi uvjeti ponekad primjerice uklju?uju minimaln broj dionica uvr?tenih u kotaciju ili minimalan godi?nji prihod.
Trgovanje i pravila trgovanja
[
uredi
|
uredi kod
]
Da bi se nekim vrijednosnim papirom na burzi moglo trgovati, on ondje mora kotirati. Uobi?ajeno je da na burzama postoji jedinstveno mjesto gdje su prikazani vrijednosni papiri koji kotiraju, iako se trgovanje danas odvija elektroni?kim putem i nije va?ana geografska lokacija na kojoj se kupac ili prodavatelj nalaze. Trgovina se mo?e odvijati samo između ?lanova burze.
Po?etna, tj. prva ponuda nekih vrijednosnih papira naziva se primarna emisija i njome se trguje na tzv. primarnom tr?i?tu. Za razliku od toga, svako daljnje trgovanje vrijednosnim papirima naziva se trgovinom na sekundarnom tr?i?tu.
Uglavnom ne postoje pravila i zakonski propisi koji bi primorali neku tvrtku da izdaje nove dionice preko posredstva burze vrijednosnih papira, niti da svaka tvrtka mora sa svojim dionicama kotirati na burzi. Generalno, vrijednosnim papirima se trguje na dva na?ina: uobi?ajenim putem i OTC (Kratica za engleski
?over the counter“
, na
hrvatskom jeziku
?preko ?altera“
) putem. Trgovina na oba na?ina je prakti?na i u oba slu?aja bilje?i rast, a burze vrijednosnih papira danas su jedan od ?initelja
globalizacije
.
Najve?e svjetske burze vrijednosnih papira
[
uredi
|
uredi kod
]
Najve?e svjetske burze vrijednosnih papira o?ekivano su smje?tene u najve?im ?ari?tima svjetske ekonomije. One su redom :
NYSE
(
New York
),
NASDAQ
(New York),
TSE
(
Tokio
),
LSE
(
London
) i
SSE
(
?angaj
). Ostale velike i dosta zna?ajne svjetske burze vrijednosnih papira nalaze se u
Hong Kongu
,
Torontu
,
Mumbaiju
i
Sao Paulu
.
-
Londonska burza.
-
Tokijska burza.
-
Honkon?ka burza
-
Mumbajska burza.
- ?lanak o ranom razvoju burze
(engleski jezik)
- Peter A. Diamond (1967. godina)
The Role of a Stock Market in a General Equilibrium Model with Technological Uncertainty
(engleski jezik)
- Ronald J. Gilson; Bernard S. Black (1998. godina)
Venture Capital and the Structure of Capital Markets: Banks Versus Stock Markets
(engleski jezik)