Ovaj ?lanak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne re?enice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako ?to ?ete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga mo?ete ukloniti ovaj ?ablon.

Ovaj ?lanak nije preveden ili je djelimi?no preveden . Ako smatrate da ste ga sposobni prevesti, kliknite na " Uredi " i prevedite ga vode?i ra?una o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika .

Viola
Viola
Klasifikacija	?i?ani instrumenti ( Guda?ki instrumenti )
Raspon tonova
Srodni instrumenti	Ostali guda?ki instrumenti
Muzi?ari	Alessandro Rolla Simon Rowland-Jones Rebecca Helferich Clarke William Primrose Veronika Hagen Tatjana Romani? Abi Fry ( rock )
Graditelji	Porodica Guarneri Porodica Amati Antonio Stradivari

Viola (francuski: alto ; njema?ki: Bratsche ) je guda?ki instrument koji se svira prevla?enjem gudala preko ?ica, okidanjem istih ili upotrebom raznih svira?kih tehnika. Oblikom je jednaka violini , ali ne?to ve?ih dimenzija. U orkestralnoj muzici, tonovi viole vi?i su od onih violon?ela , a ni?i od tonova koje daje violina. Osoba koja svira violu naziva se violistom ili violisticom .

Viola je na prvi pogled vrlo sli?na violini - veli?ina joj je tek ne?to ve?a, njihov tonski razmak iznosi samo jednu kvintu , a sviraju se na isti na?in (obje na lijevom ramenu). No razdvaja ih boja zvuka : violin je puniji, tamniji i prizemljeniji od zvuka violine. Violin mehki zvuk ?esto se koristi za popunjavanje unutra?njih harmonija i ona ne u?iva toliki solo repertoar ili slavu kao violina.

Oblik viole [ uredi | uredi izvor ]

Po materijalu i građi, viola je sli?na violini, ali ne?to ve?a i razli?itijih proporcija. U prosjeku, tijelo najve?e standardne viole je 3 do 10 centimetara du?e od violine, a du?ina joj u prosjeku iznosi oko 40 centimetara. Tijela malih viola proizvedenih za djecu obi?no su duge do svega tridesetak centimetara, ?to je jednako violini prepolovljene du?ine. Međutim, ?esto se na violinu stavljaju ?ice namijenjene violi (C, G, D i A) jer neka djeca ne bi mogla rukovati violama ve?ih dimenzija. Za razliku od violine, viola nema jednu standardnu veli?inu. Tijelo viole trebalo bi biti dugo oko 53 centimetra kako bi akusti?ki bilo identi?no violini, ali zbog svojih velikih dimenzija bila bi neprakti?na za svirati na na?in sviranja violine. Violisti su stolje?ima eksperimentirali veli?inom i oblikom viole, kao i vrstom ?ica i gradivnog drveta kako bi proizveli osebujan zvuk viole.

Ve?i eskperimenti s veli?inom viole obi?no su se njenim zvukom bavili pove?avanjem dimenzija. Viola alta namijenjena Wagnerovim operama djelo je Hermanna Rittera , a bila je duga 48 centimetara. Model Lionela Tertisa ima ?ire tijelo i dublja rebra kako bi muzi?ar mogao istaknuti poseban zvuk viole. Svi eksperimenti s produ?avanjem tijela viole doveli su do puno dubljeg tona, sli?nim zvuku violon?ela, tako da kompozicije koje su komponovane za violu tradicionalne veli?ine mogu proizvesti ne?eljene posljedice u zvukovnoj ravnote?i orkestara.

Novije (i radikalnije oblikovane) inovacije bave se ergonomskim problemima pri sviranju viole - ona se skra?uje i ?ini lak?om dok se istovremeno nalaze na?ini odr?avanja tradicionalnog zvuka. Tu spada i "odrezana" violu Otta Erdesza koja ima jedan izrezan ugaoni dio radi lak?eg rukovanja, zatim viole oblikovane kao instrument viola da gamba (također s pomi?nim vratom i javorovim drvetom, sa furnirom od grafitnih vlakana koji smanjuje te?inu); viole koje se sviraju kao violon?elo (vertikalna viola), kao i viole Bernarda Sabatiera, nalik motivima iz slika Salvadora Dalija : razlomljenih dimenzija i oblikom kojim daju dojam da se instrument topi. Vrijedan spomena je i model Davida Rivinusa, "Pellegrina".

Bilo je i drugih pokusa osim onih koji se ti?u ergonomije i zvuka . Ameri?ki kompozitor Harry Partch na tijelo viole ugradio je vrat violon?ela kako bi omogu?io intoniranje svoje 43-tonske ljestvice . Nekoliko graditelja instrumenata proizvelo je viole s pet ?ica koje omogu?uju ve?i raspon tonova. Na tim instrumentima svira se moderna muzika, ali mo?e se svirati i muzika komponovana za violu .

Sviranje viole [ uredi | uredi izvor ]

Vje?tina potrebna za sviranje viole, naizgled je sli?na tehnici violine, no od nje se u mnogo ?emu razlikuje. Nazivi za razne pokrete gudalom i dinami?ke oznake u notaciji na papiru izgledaju isto, ali najve?e razlike dolaze iz violine veli?ine, jer je zbog toga zahtjevniji instrument od malene i lagane violine. (Postoje anegdotalni dokazi u kojima violinisti koji nekoliko mjeseci sviraju violu, na sviranje violine vra?aju se sa pobolj?anom vje?tinom).

• Kada svira? prijeđe s violine na violu (ili obratno), viola ?e op?enito imati vidno ve?e tijelo kao i du?inu ?ica. Prve najuo?ljivije prilagodbe kroz koje svira? mora pro?i su upotreba ?ireg prstohvata, ?iri i intenzivniji vibrato lijeve ruke i dr?anje gudala i desne ruke dalje od vlastitog tijela. Svira? mora također pru?ati lakat dalje, ili u ve?em luku, kako bi gudalom dohvatio najdublju ?icu. To prstima omogu?ava ve?u ?vrsto?u i ?i??i ton. Osim ako je violist obdaren osobito velikim dlanovima, koristi se druga?iji prstomet koji je karakteristi?an za ?esto kori?tenje polupozicije ili mijenjanje pozicije, dok je na violini dovoljna samo jedna.
• Na violi su obi?no ugrađene deblje ?ice nego na violini. U kombinaciji sa njenom veli?inom, to daje ni?i raspon tonova i boja zvuka postaje tamnija, dublja i nje?nija. No ta debljina također zna?i da viola "govori" sporije od svoje rođakinje- soprana . Prakti?no govore?i, ako violist i violinist sviraju zajedno, violist mora po?eti pomicati gudalo djeli? sekunde ranije nego violinist kako bi proizveo zvuk koji po?inje u istom trenutku kao i zvuk violine. Deblje ?ice također zahtijevaju primjenu ve?eg pritiska gudalom.
• Zbog debljih i du?ih ?ica violist koristi jagodice prstiju, a ne vrhove, ?to je pomak prema tehnici sviranja violon?ela.
• Violino gudalo je malo kra?e od violininog, sa ?irom trakom na?injenom od konjske dlake ?to je pogotovo vidljivo u modernim gudalima. Gudala za violu (70 do 74 grama) te?a su od gudala za violinu (58 do 61 grama).

?timanje viole [ uredi | uredi izvor ]

Violine ?etiri ?ice na?timane su u kvintama : C3 je najni?i ton, a iznad njega su G, D i A. Ovo ?timanje je ta?no za jednu kvintu ispod onoga od violine, tako da njihove tri ?ice daju tonove zajedni?ke visine (G, D i A), a jednu oktavu je ispod violon?ela. Usprkos tome, odlike tona i boja zvuka razlikuju se, iako ih neki muzi?ari i ljudi koji ne sviraju guda?ke instrumente te?ko razlikuju.

Viole se ?timaju okretanjem ?arafa oko kojih su omotane ?ice. Pove?anje napetosti ?ice pove?ava visinu i o?trinu tona, a otpu?tanje ga sni?ava. Prvo se ?tima ?ica A, obi?no na 440 Hz , a ostale se usklađuju prema njoj, svaka za kvintu vi?e, gude?i istovremeno dvije ?ice, koriste?i koju spravu za ?timanje ( klavijatura , vilica ) ili metodom koja se naj?e??e koristi u orkestrima : uspoređuju?i tonove s ve? na?timanim instrumentima.

?timanje C-G-D-A koristi se u velikoj ve?ini cjelokupne muzike za violu, no i drugi na?ini ?timanja povremeno se koriste u evropskoj klasi?noj muzici ( scordatura ) i u nekim stilovima narodne muzike . Mozart u svom djelu "Sinfonia Concertante" za violinu, violu i orkestar, koje je komponirano u Es-duru , komponirao je violsku dionicu u D-duru i nazna?io da ?ice viole moraju biti dignute za jedan polustepen ; namjera mu je vjerovatno bila dati violi svjetliji ton kako bi izbjegao da bude pretiha u odnosu na ostatak orkestra. Lionel Tertis je u jednoj svojoj transkripciji Elgarovog koncerta za violon?elo napisao polagani stavak sa C ?icom sni?enom na B (H sni?eno za polustepen), ?ime je omogu?io da viola jedan odlomak svira za oktavu ni?e. Tu i tamo, ?ica C mo?e biti na?timana na ton D.

Muzika za violu [ uredi | uredi izvor ]

U historiji se viola rjeđe koristila za solo koncerte i sonate nego violina i violon?elo . To se ?esto pripisivalo njenom zvuku koji je nje?niji i u pravilu ne?to manje o?tar nego zvuk violine i dr?alo se da je manje primjeren za prikazivanje virtuozne vje?tine sviranja.

?itanje muzike [ uredi | uredi izvor ]

Notni zapis napisan za violu razlikuje se od zapisa za ostale instrumente prvenstveno u tome ?to se koristi alt klju? (muzika) , koji se osim u muzici za violu rijetko viđa. Note za violu također koriste violinski klju? kada postoje znatniji odlomci komponovani u vi?im registrima.

Linije u notnom zapisu za violu ozna?avaju sljede?e tonove (od dna prema vrhu): F, A, C, E i G. Praznine ozna?avaju tonove G, H, D i F.

Uloga viole u klasi?noj muzici prije 20. vijeka [ uredi | uredi izvor ]

U ranoj orkestralnoj muzici dionice za violu vrlo su ?esto bile ograni?ene na popunjavanje harmonija s malo melodijskog materijala. Kada je violi u tom razdoblju dana melodijska dionica, naj?e??e je to bilo unisono ili oktavu razlike s drugim guda?kim instrumentima . Uo?ljivi izuzetak je Brandenbur?ki koncert br. 6 Johanna Sebastiana Bacha koji dvijema violama daje glavnu melodijsku ulogu (koncert je komponovan za dvije viole, violon?elo, dvije viole da gamba i kontinuo ).

Primjer muzi?kog djela komponovanog prije 20. vijeka sa solo dionicom za violu je kompozicija Hectora Berlioza "Harold u Italiji", no postoji i nekoliko koncerata iz baroknog i klasi?nog razdoblja kao najraniji poznati koncert za violu Georga Philippa Telemanna , te koncerti Franza Antona Hoffmeistera i Carla Stamitza .

Viola igra va?nu ulogu u kamernoj muzici . Wolfgang Amadeus Mozart je pone?to uspio u oslobađanju viole kada je komponovao ?est guda?kih kvinteta za koje se smatra da uklju?uju neka od njegovih najve?ih djela. Kvinteti koriste dvije viole, ?to oslobađa instrumente (pogotovo prvu violu) solo odlomcima i pove?ava zvukovnu puno?u ansambla. Mozart je također komponovao za violu u svojim Simfonijama concertante u kojima među solistima viola ima jednaku va?nost kao i violina. Među ranim radovima Johannesa Brahmsa uloga viole je zna?ajna. Njegovo prvo objavljeno djelo za kamernu muziku, Sekstet za guda?e op. 18 sadr?i dionicu koja tokom kompozicije prerasta u solo za violu. Kasnije u ?ivotu napisao je dvije vrlo cijenjene sonate za klavir i klarinet koje je transkribovao za violu. Također je komponovao Dvije pjesme za alt s violom i klavirom ( Zwei Gesange fur eine Altstimme mit Bratsche und Pianoforte ), op. 91 te brojne druge. Antonin Dvo?ak svirao je violu i govorio je da mu je to omiljeni instrument; njegova kamerna muzika puna je va?nih dijelova za violu. Drugi ?e?ki kompozitor Bed?ich Smetana u svom Kvartetu za guda?e br. 1 jo? zvanom "Iz mog ?ivota" znatnu dionicu uklju?uje i strastven uvod koji se izvodi na violi.

Povremeno je viola imala veliku ulogu i u orkestralnoj muzici, npr. u ?estoj varijaciji iz serije Enigma variations Edwarda Elgara zvanoj "Ysobel".

Dok je repertoar za violu prili?no velik, koli?ina komponovana prije 20. vijeka relativno je malehna. Violisti su stoga ?esto primorani svirati aran?mane komponovane za violinu, violon?elo ili druge instrumente.

Od 20. vijeka [ uredi | uredi izvor ]

Po?etkom 20. vijeka mnogi kompozitori po?eli su stvarati djela za violu, na ?to ih je potaknuo dolazak solista na violi kao ?to su Lionel Tertis . Za njega su kamernu muziku komponovali Englezi Arthur Bliss , York Bowen , Benjamin Dale i Ralph Vaughan Williams . William Walton i Bela Bartok komponovali su poznate koncerte za violu. Jedan od rijetkih kompozitora koji su ostavili znatnu muziku ba? za violu je Paul Hindemith koji je i sam bio violist i ?esto svoja djela izvodio na premijerama. Debussyjeva Sonata za flautu, violu i harpu nadahnula je mnoge druge kompozitore na stvaranje djela s istim instrumentima. Elliot Carter također je komponovao za violu. Njegova Elegija je jedna od poznatijih djela za violu koja je kasnije prilagođena klarinetu. Ernst Toch komponovao je Impromtu (op. 90b) za solo violu. Ernest Bloch koji je poznat po kompozicijama nadahnutima ?idovskom muzikom, napisao je kompoziciju "Suite Hebraique" za solo violu i orkestar. Kompozitorica Rebecca Helferich Clarke također je svirala violu i za nju komponovao muziku.

Savremena popularna muzika [ uredi | uredi izvor ]

Viola se ponekad koristi i u savremenoj, ve?inom avangardnoj popularnoj muzici. Utjecajni sastav Velvet Underground poznat je po kori?tenju viole kao i novije skupine poput 10,000 maniacs , " Defiance, Ohio ", The funetics i drugi. I u jazz muzici bilo je violista, od guda?kih sekcija s po?etka 20. vijeka do nekolicine solista i kvarteta od 60-ih na dalje. No u savremenoj popularnoj muzici vrlo je neuobi?ajeno vidjeti upotrebu pojedina?nih guda?kih instrumenata - pretpostavljeni izbor obi?no su instrumenti poput flaute ili cijeli orkestri nego guda?ki solisti, jer njihove vi?e tonove ?esto nadglasaju drugi instrumenti, pogotovo ako su elektri?ni, pa i pjeva?i.

Viola u narodnoj muzici [ uredi | uredi izvor ]

Iako se ne koristi tako ?esto kao violina, viola ima svoju ulogu i u narodnoj muzici ?irom svijeta. Istra?ivanje o upotrebi viole u narodnoj muzici koje je provela dr. Lindsay Aitkenhead navodi sljede?e muzi?are na violi: Cath James , David Serson , Eliza Carthy , Mary Ramsey , Ben Ivitsky , Gina Le Faux , Helen Bell , Jayne Coyle , Jim O'Neill , Jim Wainwright , Lindsay Aitkenhead , Mark Emerson , Miranda Rutter , Nancy Kerr , Pete Cooper i Susan Heeley .

Viola je va?an prate?i instrument u mađarskim i rumunskim orkestrima narodne muzike, pogotovo u Transilvaniji . Tamo viola obi?no ima tri ?ice: G, D i A, gdje je A oktavu ni?i nego na klasi?noj violi, most je polegnut i instrument se obi?no koristi u ritmi?nom sviranju akorda .

Reference [ uredi | uredi izvor ]

• Dalton, David. " The Viola & Violists Arhivirano 14. 3. 2007. na Wayback Machine ." Primrose International Viola Archive. 8. oktobar 2006.
• Chapman, Eric. "Joseph Curtin and the Evia". Journal of the American Viola Society, Vol.20, br.1, prolje?e 2004., str.41-42.
• Curtin, Joseph. "Otto Erdesz Remembered". The Strad, novembar 2000. 30. jul 2006.
• Curtin, Joseph. " Project Evia " (Retrieved Oct 8, 2006). American Lutherie Journal, br. 60, zima 1999.
• Maurice, Joseph. "Michael Balling: Pioneer German Solo Violist with a New Zealand Interlude." Journal of the American Viola Society, ljeto 2003. 31. jul 2006 .

Commons ima datoteke na temu: Viola