Sevdalinka
je
narodna pjesma
koja predstavlja jedinstven muzi?ki izraz u
Bosni i Hercegovini
. Također je gradska ljubavna pjesma.
[1]
Ima dugu i bogatu tradiciju, a popularna je ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u mnogim dijelovima nekada?nje
Jugoslavije
. U brojnim slu?ajevima sevdalinka se jednostavno naziva i
sevdah
. Neki od bosanskohercegova?kih solista i muzi?kih sastava danas u svijetu uspje?no izvode ovu vrstu tradicionalne muzike, koja na najbolji na?in predstavlja kulturu svih stanovnika Bosne i Hercegovine.
[2]
Sama rije? sevdalinka je nastala od
arapske rije?i
sawda
?to zna?i
crna ?u?
. U
turskom jeziku
se ovaj pojam ve?e za
melanholiju
. U
bosanskom jeziku
pojam
sevdah
zna?i
?e?nja
,
ljubavni ?ar
,
ljubavni jad
.
[2]
Omer Pobri?
, izvođa? i poznavalac sevdalinke, daje sljede?u definiciju ovog muzi?kog oblika:
Sevdalinka je bosanska, gradska ljubavna pjesma, pri ?emu rije? "bosanska" geografski određuje autohtonost sevdalinke, rije? "gradska" urbanost, a rije? "ljubavna" sadr?ajnu tematiku.
Sevdalinka je gradska narodna pjesma
Bo?njaka
, mada je popularna ?irom
Jugoisto?ne Evrope
, posebno u
Srbiji
,
Crnoj Gori
,
Hrvatskoj
te
Makedoniji
.
Prvi poznati navodi u kojima se spominje sevdalinka su prije otprilike nekih 500 godina, a ona je najve?im dijelom razvijana nakon osmanskog osvajanja
srednjovjekovne Bosne
kada se izgrađuju prva gradska naselja. Pojam "sevdalinka" mlađi je od muzi?kog oblika kojeg ona predstavlja. Sevdalinka je nastajala u narodu, te se generacijama prenosila i uobli?avala, da bi do?la kao savr?eno izbru?en i formiran muzi?ki oblik.
[2]
Period
osmanlijske vladavine u Bosni i Hercegovini
bio je presudan za nastanak sevdalinke. Tada je razvijana ?itava "scenografija" ove vrste narodnih pjesama, oblikovano je cjelokupno okru?enje u koje je smje?tena njena radnja. O tome
Munib Maglajli?
pi?e:
Okolnosti pod kojima je nastala ljubavna pjesma poznata pod nazivom sevdalinka
ostvarile su se prodorom isto?nja?ke kulture sa islamskim pe?atom na jugoistok
Balkana
. To je bilo pro?imanje ?iju je trajnost omogu?io onaj dio stanovni?tva srednjovjekovne Bosne koji je prihvatio
islam
u godinama i decenijama nakon propasti
Bosanskog Kraljevstva
i pada Bosne pod osmanlijsku vlast, te onaj dio gradskog stanovni?tva koje nije prihvatilo novu vjeru, ali koje je postepeno usvajalo novi kulturni supstrat koji se ti?e na?ina ?ivota.
Sevdalinka je mogla nastati tek kada su oblici ?ivljenja zaokru?eni pod islamskim uplivom bili potpunije prihva?eni. Tek kada su se uobli?ile gradske sredine sa novim ustrojstvom, u znaku izmijenjenog na?ina ?ivota, kada su se na druga?iji na?in izgradile gradske ?etvrti
(mahale), u kojima su ku?e, prema mogu?nostima doma?ina imale potrebne prostore i objekte: ograđenu avliju sa kapid?ikom, ba??u sa ?ardakom, a?ik pend?erom i drugo. Rije?ju: kada se ?ivot po?eo u potpunosti odvijati u onom okru?enju koje ?ini dobro poznatu pozornicu zbivanja u sevdalinci. Taj se proces nije mogao zaokru?iti prije po?etka 16. vijeka, a kako se u na?inu ?ivota nije ni?ta bitno mijenjalo sve do Austrougarske okupacije
1878
. godine, mo?e se smatrati da zlatno razdoblje ?ivota sevdalinke traje do tog vremena.
[3]
Za razliku od ve?ine muzi?kih vrsta, kod sevdalinke pjeva? vodi pjesmu, dok je muzi?ka pratnja samo u pratnji pjeva?a. U mnogim sevdalinkama koncept muzi?kih mjera je manje va?an od emocionalnog i slobodnog oblika interpretacije stihova samog pjeva?a. Sevdalinke su jedinstven spoj isto?nih i zapadnih muzi?kih uticaja i koje se znatno razlikuju od svih susjednih narodnih ba?tina. Mnoge
pjesme
prikazuju jedinstveni oblik
melanholi?nih
osje?aja sa sporim, rubato tempom, a mnoge su vesele i optimisti?ne.
Ve?ina sevdalinki su ljubavne pjesme, koje opisuju posebne pri?e između djevojaka i momaka, a neki su historijski prikazi zna?ajnih događaja u
historiji Bosne i Hercegovine
. Na taj na?in, mnoge sevdalinke su jedinstveni ostatak bosanskohercegova?ke historije i
kulture
i izuzetno su zna?ajne za Bosnu i Hrcegovinu i njen narod.
[2]
U izvornom obliku Sevdalinka je solo pjesma, bez instrumentalne pratnje.
Sa dolaskom
Osmanlija
, solo
saz
(turski oblik
lutnje
) koji ?ini pratnju solo glasu je postao popularan oblik muzi?kog izvođenja.
Osvajanjem Bosne od strane
Austro-Ugarske
, dolazi i
harmonika
, koja ubrzo postaje ?est muzi?ki instrument kao i prate?i instrument za ve?inu sevdalinki.
Svojom strukturom sevdalinke su veoma kompleksne pjesme ispunjene emocijama, a tradicionalno se izvode sa dosta
strasti
i du?evnosti.
Modernije muzi?ke verzije sevdalinki danas se izvode uz pomo? razli?itih muzi?kih pratnji:
Sevdalinka kao kulturna ba?tina u Bosni i Hercegovini
[4]
[5]
[
uredi
|
uredi izvor
]
Sevdalinka se pjevala razli?itim povodima i na razli?itim mjestima, a njen
lirski
iskaz zavisio je od toga ko je ovu pjesmu interpretirao. ?ene, koje su bile sputane strogim obi?ajnim zakonima patrijarhalnog morala sa islamskim predznakom i mahom bile vezane za ku?u i djecu, sevdalinku su obi?no pjevu?ile u porodi?nom okru?enju tokom obavljanja svakodnevnih poslova. Nasuprot njima, mu?karci su se slobodno kretali, bavili trgovinom, putovali ili ratovali, dok su slobodno vrijeme uglavnom provodili u kafani, na
ak?amlucima
(ve?ernjim sjedeljkama uz razgovor i pi?e) ili porodi?nim okupljanjima, gdje je sevdalinka predstavljala omiljeni vid zabave. Uz epsku pjesmu, sevdalinka je naro?ito bila cijenjena među predstavnicima bosanskohercegova?ke građanske elite. Tako se pouzdano zna da su ?uvene begovske porodice bile mecene i doma?ini naro?ito talentovanim pjeva?ima, a obi?aj "dr?anja" ovih pjeva?a u domovima
feudalne
gospode sa?uvao se neobi?no dugo.
[3]
Za vrijeme vladavine Osmanskog carstva nad Bosnom broj sevdalinki u Bosni narastao je na oko 4.000 poznatih pjesama do danas. Ovo kulturno nasljeđe po?elo da se uni?tava u toku 19. i 20. vijeka s dolaskom
Austro-Ugarske u Bosnu
.
Usmena tradicija u?enja sevdalinke u Bosni danas prakti?no ne postoji.
Veoma mali broj istinskih umjetnika sevdalinke snimaju i ?ive i danas. Jedan od njih je
Arif Alajbegovi?
, koji je donedavno pjevao u poznatim sarajevskim restoranima izvorne sevdalinke u tradicionalnom stilu prepoznatljivim za Sarajevo i okolinu. Jedna je od veoma zaslu?nih za o?uvanje tradicionalne bosanske pjesme u drugoj polovini 20. vijeka je i
Emina Ze?aj
, ?ije interpretacija i na?in izvođenja sevdalinki su građa i predmet prou?avanja mnogih bosanskohercegova?kih i stranih kriti?ara i etnomuzikologa.
Mali je broj kvalitetnih tuma?a tonski zabilje?enih sevdalinki, tako da su istinski vrijedni radovi sevdalinki malobrojni i rijetki.
[2]
Sevdah je pojam koji ozna?ava dio bosanske ba?tine, ne samo u muzici, nego u narodnoj no?nji, unutra?njim ku?nim motivima, emocijama bosanskih ljudi, bosanska atmosfera i bosanske tradicije, kojih ima mnogo.
Porijeklo rije?i Sevdah je arapska rije? 'Sawda' labavo preveden kao "crna ?u?", materiju povezanu sa osje?ajem melanholije koja se koristila u arapskoj i turskoj kulturi.
Mnoge sevdalinke se bave predmetom emocije tuge i melanholije kada djevojka ostavlja momka ili obrnuto.
[2]
Nastanak prvih gradova sa svim institucijama (
?kole
,
biblioteke
,
sudovi
, i sl.), kao i glavnih gradskih ?etvrti -
mahala
, uslovio je razvoj druga?ijeg na?ina ?ivota od onog u
srednjovjekovnoj Bosni
.
[2]
Otomanizacija bosanskohercegova?kih gradskih sredina bila je u pogledu kulture stanovanja pra?ena određenim pravilima sadr?anim u islamskim vjerskim propisima ?to je za posljedicu imalo strogu podjelu ku?a na mu?ka i ?enski dio ku?e (haremluk) i mu?ki dio ku?e (selamluk).
Pored toga, dvori?ni prostori kojima su se kretali ?enski ?lanovi porodice bili su, u cilju za?tite od nepo?eljnih pogleda spolja, opasani visokim zidovima ili drvenim ogradama.
To je iznjedrilo poseban oblik ljubavnog susretanja, poznat pod nazivom a?ikovanje.
Rije? je zapravo, o postupnom ljubavnom upoznavanju zasnovanom na jasno utvrđenim pravilima, prema kojima se ta?no znalo kada, gdje i pod kojim okolnostima su se momci i djevojke mogli sastajati. Ti su se susreti naj?e??e odvijali petkom, nakon podnevne molitve, na kapiji, ?e??e kapid?iku (malim sporednim dvori?nim vratima) ili pod a?ik -pend?erom, tj. prozorom koji je, upravo u svrhu a?ikovanja, bio blago isturen prema sokaku i na sebi imao
mu?epke ili mu?ebake (drvene guste re?etke ?ija je svrha bila da od mu?kih pogleda zaklone ?enska lica u ku?i). Momci bi ?etaju?i sokakom zapo?injali pjesmu, a djevojke bi obi?no iza avlijskog zida ili ograde pjesmom na izazov odgovarale, tako da je sevdalinka u ovom modelu patrijarhalnog udvaranja i upoznavanja predstavljala oblik ljubavnog sporazumijevanja.
[3]
U gradovima se razvio mnogo intimniji na?in ?ivota od onoga na selu. Ku?e su također imale i ba??e i avlije sa mnogo razli?itog cvije?a, a neke i ?adrvane sa vodom. Kult vode, koji je bio veoma ra?iren u Bosni i Hercegovini, nastanak mahala i razvoj intimnog na?ina ?ivota omogu?ili su nastanak i razvoj sevdalinke.
Tekstovi mnogih sevdalinki opisuju ?ivot bosanskih ljudi u vremenu u kojem su te pjesme i pisane.
Za rije? sevdah se mo?e re?i da ne samo da prikazuju emocije određene osobe u određenom vremenu (tj. "On je pao u Sevdah", ?to zna?i da se neko osje?a sjetnim), nego i da predstavlja na?in ?ivota koji je opisan u tekstovima sevdalinki.
Sevdalinke su stvorili ljudi u Bosni, dok su obavljali svoju tradiciju, koji ?ini sam sevdah.
Osoba treba biti "u sevdahu", kako bi obavljala Sevdalinku na najbolji mogu?i na?in.
Drugim rije?ima, ne?e zvu?ati dobro u prostoriji sa puno pozadinske buke i razgovora.
Sevdalinke su predviđene da se izvode u mirnom vrtu iza ku?e ili u tradicionalno uređenom velikom dnevnom boravku, dok se konzumiraju neka meza i kahva na na?in kako to samo Bosanci znaju.
Svaka Sevdalinka treba istinski "osjeti", kako kroz pjevanje tako i kroz sviranje. Bez toga, to nije pjesma kakva bi trebala da bude.
Sevdah daje zna?enje prilikom izvođenja sevdalinki i bez sevdaha, sevdalinka ne mo?e ni postojati.
[2]
Iako je Bosna i Hercegovina pro?la kroz sva previranja u posljednja dva vijeka, njeni ljudi i dalje ?uvaju osje?aj sevdaha ?irom Bosne.
Narodnu no?nju je te?ko na?i, i gotovo nemogu?e da se vidi da je neko nosi u javnosti od strane bilo koga.
Bo?nja?ki interijeri i dalje opstaju u mnogim bosanskim ku?ama dana?njice, ali prava
tradicionalna arhitektura
mo?e se posmatrati u sklopu za?ti?ene kulturne ba?tine po Bosni, u svojstvu muzeja sevdaha.
Postoje neke naznake da određeni istra?iva?i i u manjoj mjeri izvođa?i se trude da se vrate korijenima sevdaha i sevdalinke u cilju o?uvanja ovog va?nog kulturnog naslijeđa.
[2]
Festival narodne muzike Ilid?a
bio je veoma zna?ajan za popularizaciju mnogih poznatih muzi?ara i pjeva?a sevdalinke.
Danas se festivali sevdalinke tradicionalno odr?avaju u Tuzli pod nazivom
Sevdalinko u srcu te nosim
,
Sevdah u lisinskom
u zagreba?koj koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski,
Ve?e sevdaha
u beogradskoj koncertnoj dvorani Sava centar i
Festival pjesme i sevdaha "Rade Jovanovi?"
.
Najistaknutiji vokalni izvođa?i sevdalinki u 20. vijeku kod nas su:
Zaim Imamovi?
,
Himzo Polovina
,
Ned?ad Salkovi?
,
Meho Puzi?
,
Zekerijah đezi?
,
Muhamed Mujkanovi?
, Sejo Piti?,
Safet Isovi?
,
Nedeljko Bilki?
,
Safet Kafed?i?
,
Husein Kurtagi?
,
Ekrem Pili?
i
Bajro Red?i?
, a među najpoznatije vokalne izvođa?ice ubrajaju se:
Beba Selimovi?
,
Nada Mamula
,
Zehra Deovi?
,
Ljubica Berak
,
Hanka Paldum
,
Silvana Armenuli?
,
Vesna Had?i?
,
Emina Ze?aj
,
Zekija ?uturi?
,
Zora Dubljevi?
i
Amira Medunjanin
.
Iako je sevdalinka nerazdvojiv dio bo?nja?ke muzi?ke i kulturne tradicije popularna je i kod ostalih bosanskih naroda. Najbolji primjeri su
Jozo Penava
i
Rade Jovanovi?
, veoma zna?ajni kompozitori, aran?eri te vokalni i instrumentalni izvođa?i iz zlatnog vremena sevdalinke nakon
Drugog svjetskog rata
. Tako je legendarna pjesma
Emina
djelo mostarskog
pjesnika
Alekse ?anti?a
, nastala po uzoru na sevdalinku, a jedan od najpopularnijih interpretatora sevdalinke je i
Nedeljko Bilki?
. Sevdalinka se kao osnova koristila i u sklopu posebnog muzi?kog ?anra druge polovine 20. vijeka zvanog
novokomponovana narodna muzika
, koji je mje?ao razli?ite folklorne motive gotovo svih balkanskih naroda i regija.
Iako su je ve?inom izvodili tradicionalni bosanski pjeva?i narodne muzike, sevdalinka se znala probiti i do muzi?ara, koji ovom ?anru tradicionalno ne pripadaju. Tako su tokom svoje bogate karijere sevdalinke snimali ili izvodili
Josipa Lisac
(legendarna izvedba sevdalinke "
Omer Be?e
"),
Ibrica Jusi?
(sa ?itavim albumom sevdalinki, "
Amanet
" iz
2003
. godine),
Jadranka Stojakovi?
sa pjesmom "
?to te nema
" koju je otpjevala na
japanskom jeziku
, a sevdalinke su uzete i za osnovu nekoliko pjesama zagreba?kog kantautora
Johnnyja ?tuli?a
(njegova rock grupa
Azra
je dobila ime po dijelu stiha iz sevdalinke "
Kraj tanahna ?adrvana
"
: ja se zovem El Muhamed, iz plemena starih Azra).
Tokom 1990-ih godina, ansambl
Mostar Sevdah Reunion
okuplja se u
Mostaru
, a u ranim 2000-im snima u novoj verziji niz popularnih bosanskih sevdalinki, ?ime rade na njenoj ?irokoj popularizaciji na svjetskoj muzi?koj sceni. Ansambl sarađuje sa velikanima etno-pjesme u regiji (npr. sa
Esmom Red?epovom
,
?abanom Bajramovi?em
,
Ljiljanom Buttler
),
Amirom Medunjanin
, te osvaja zna?ajne nagrade, predstavljaju?i sevdalinku mnogim ljudima ?irom svijeta.
Mladi bosanskohercegova?ki muzi?ari nastavljaju bogatu tradiciju sevdaha, njeguju?i svoju tradicionalnu muziku. Treba istaknuti sljede?e:
Damir Imamovi? trio
,
Divanhana
,
Etnotrans
,
Urban sevdah band
...
- Anadolka
- Kad ja pođoh
- Ne klepe?i nanulama
- U Stambolu na Bosforu
- ?ute dunje