S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Vije?e sigurnosti Ujedinjenih nacija
Rezolucija broj 713
|
---|
![](//upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/a/a9/Former_Yugoslavia_Map.png/250px-Former_Yugoslavia_Map.png) SFRJ
|
Datum
| 25. septembar
1991.
|
---|
Sjednica
| 3009
|
---|
Oznaka
| S/RES/713 (
Dokument
)
|
---|
|
|
Za:
15
| Suzd.
:
0
| Protiv:
0
|
|
|
Tema
| SFRJ
|
---|
Rezultat
| usvojeno
|
---|
|
Stalne ?lanice
| |
---|
Nestalne ?lanice
| |
---|
Spisak rezolucija iz 1991.
|
|
Rezolucija Vije?a sigurnosti broj 713
je donesena
25. septembra
1991.
godine, u
Vije?u sigurnosti
Ujedinjenih nacija
na 3009. sjednici jednoglasnim usvajanjem svih petnaest ?lanica Vije?a. Ovom su rezolucijom, a na osnovu
VII poglavlja
Povelje Ujedinjenih nacija
, uvodi
embargo
na uvoz oru?ja i vojne opreme za
Socijalisti?ku federativnu republiku Jugoslaviju
, a zbog izbijanja oru?anih sukuba koji su nastali politi?kim rascjepom tada?njih
republika SFRJ
. Ova Rezolucija je prva, koja za temu ima raspad Jugoslavije u devedesetim godinama pro?log stolje?a.
[1]
Na inicijativu
Evropske unije
i
Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju
u saradnji sa
Vladom SFRJ
, ovom se rezolucijom poku?ali smiriti oru?ani sukobi koji su nastali 1991. godine otcjepljenjem
Slovenije
, zatim
Hrvatske
i na kraju
Bosne i Hercegovine
od
SFRJ
. Za provođenje rezolucije bio je zadu?en tada?nji
generalni sekretar UN
peruanski
general
Javier Perez de Cuellar
Zahtjevan je prekid neprijateljstava, a pogotovo u oru?anim sukobima, koji su nastali formiranjem
Teritorijalne odbrane Slovenije
,
Zbor narodne garde
i jedinica
Ministarstva unutra?njih poslova
u Hrvatskoj, kao i naoru?avanja
Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine
i
Hrvatskog vije?a odbrane
u dijelovima Bosne i Hercegovine sa ve?inskim hrvatskim stanovni?tvom, kao i niza paramilitarnih organizacija. Oru?je je nabavljano ilegalno iz skladi?ta biv?eg
Sovjetskog saveza
i tajnim kanalima dopremano u te tri zemlje. Rezolucija je predstavljala opasan presedan kojim se od tada pa nadalje za ?itavo vrijeme trajanja sukoba rukovodila međunarodna
zajednica. Ova slabost nije pro?la nezamije?ena od strana u sukobu, te se pokazala kao izuzetno ?tetna za mirovne pregovore koji su vođeni pod evropskom zastavom, a kad su ovi propali, pod patronatom samih Ujedinjenih nacija. Bilo je jasno da je smjer politi?kog procesa bio definisan znatno ranije u sukobu.
[2]
Za razliku od dr?avnih institucija novih zemalja, pobunjeni Srbi u
Srpskoj krajini
u Hrvatskoj su dobijali oru?je od
JNA
, dok je u Bosni i Hercegovini u op?inama u kojima je
SDS
osvojila vlast, oru?je djeljeno iz skladi?ta TO BiH, a kasnije povla?enjem jedinica JNA iz Hrvatske i Srbije, dijeljeno lokalnom stanovni?tvu od strane JNA. Rezolucija je vrijedila za sve otcjepljene zemlje i nakon osamostaljenja, dok je
Vlada
Republike Bosne i Hercegovine
, rezoluciju proglasila neva?e?om, prestankom postojanja SFRJ.
[3]