한국   대만   중국   일본 
Nacionalnost - Wikipedia Idi na sadr?aj

Nacionalnost

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Nacionalnost je pravni odnos između osobe i dr?ave . [1] Nacionalnost obi?no pru?a određenu za?titu osobi od strane dr?ave, te neke obaveze te osobe prema dr?avi. Ta prava i du?nosti se razlikuju od zemlje do zemlje. [2] Pojam nacionalnost se tehni?ki i pravno razlikuje od pojma dr?avljanstvo , iako u ve?ini modernih zemalja vrijedi da svi oni koji imaju nacionalnost određene zemlje postaju i dr?avljani te zemlje. [1]

Nacionalnost pru?a dr?avnu nadle?nost nad osobom i pru?a osobi za?titu od strane dr?ave. Najve?a razlika od dr?avljanstva je ta ljudi koji posjeduju dr?avljanstvo imaju pravo u?estvovati u politi?kom ?ivotu dr?ave, kao ?to je glasanje ili kandidiranje na izborima, za razliku od onih koji imaju samo njenu nacionalnost.

Pridjev nacionalni mo?e opisivati i dr?avljane (građane) i ne-dr?avljane (ne-građane ili apatride ). Po obi?aju i međunarodnim konvencijama, pravo svake dr?ave je da odlu?i ko ?e imati njenu nacionalnost. [3] Takve odluke su dio zakona o nacionalnosti . U nekim slu?ajevima, određivanje nacionalnosti je također regulirano javnim međunarodnim zakonom ? primjer je pakt o osobama bez dr?avljanstva i Evropska konvencija o nacionalnosti .

U engleskom jeziku , ista rije? se koristi u smislu etni?ke grupe (grupa ljudi koji dijele zajedni?ki etni?ki identitet, jezik, kulturu, porijeklo, historiju i sl.). Ovo zna?enje nacionalnosti nije definirano politi?kim granicama ili posjedovanjem paso?a i uklju?uje i nacije koje nemaju suverenu dr?avu (kao ?to su ?koti , Vel?ani , Englezi , Baski , Kurdi , Tamili , Inuiti i Maori ).

Pojedinci se mogu smatrati vlasnicima nacionalnosti grupa sa autonomnim statusom, a koje su prepustile određena prava nekoj vi?oj vladi. ?lan 15. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima navodi da "svako ima pravo na nacionalnost" i da "niko ne smije biti proizvoljno li?en svoje nacionalnosti niti prava da promijeni nacionalnost".

Nacionalnost nasuprot etni?nosti [ uredi | uredi izvor ]

Nacionalnost se ponekad koristi jednostavno kao alternativni naziv za etni?nost/narodnost , ba? kao ?to neki ljudi pretpostavljaju da su dr?avljanstvo i nacionalnost identi?ni pojmovi. [4] U nekim zemljama, srodna rije? za nacionalnost na lokalnom jeziku mo?e se shvatiti kao sinonim za etni?nost . Za određivanje dr?avljanstva , nacije na ovim podru?jima svijeta slijede na?elo jus sanguinis (lat. jus sanguinis ? pravo krvi), a ne jus soli (lat. jus soli ? pravo dr?ave). Ove zemlje određuju nacionalnost osobe po njegovoj/njenoj etni?nosti, a ne dr?avljanstvu.

U nekoliko podru?ja na svijetu, termin nacionalnost se mo?e definirati na osnovu etni?ke pripadnosti, kao i samoopredjeljenja po kulturnim i porodi?nim obilje?jima, a ne na osnovu odnosa s dr?avom ili trenutnom vladom . Naprimjer, postoje ljudi koji ?e re?i da su Kurdi , odnosno kurdske nacionalnosti , iako uop?e ne postoji kurdska suverena dr?ava , barem u ovom trenutku u historiji. U kontekstu biv?eg SSSR -a i biv?e Jugoslavije , nacionalnost se ?esto koristi kao prijevod termina nacional'nost sa ruskog jezika i narodnost sa srpskohrvatskog jezika , koji se koriste i u zna?enju etni?ke grupe i u smislu lokalne pripadnosti tim (biv?im) dr?avama.

?ak i danas, u Ruskoj Federaciji , na primjer, ?ive ljudi ?ija nacionalnost nije ruska, ali koji se smatraju ruskim subjektima i u skladu sa zakonima Federacije . Isto tako, izraz nacionalnost Kine se odnosi na kulturalne grupe u Kini . ?panija je jedna nacija, kojoj pripadaju ljudi razli?itih nacionalnosti, koje same nisu politi?ki priznate kao nacionalnosti (od strane dr?ave), ali se mogu smatrati manjim nacijama u okviru ?panske nacije. ?panski zakon priznaje nacionalnosti autonomnih zajednica Andaluzije , Aragona , Balearskih ostrva , Kanarskih ostrva , Katalonije , Valencije , Galicije i Baskije (?pan. nacionalidades ). [5]

Nacionalnost nasuprot dr?avljanstva [ uredi | uredi izvor ]

U velikom broju zemalja, nacionalnost je pravno poseban koncept u odnosu na dr?avljanstvo , ili ? nacionalnost je neophodan ali ne i dovoljan uslov da se ostvare puna politi?ka prava unutar dr?ave ili druge vladavine. [1] Konceptualno, dr?avljanstvo je fokusirano na unutra?njem politi?kom ?ivotu dr?ave, dok je nacionalnost stvar međunarodnog poslovanja. [6]

U Zakonu o nacionalnosti SAD -a neke osobe rođene u SAD-u upravljaju imovinom ne kao dr?avljani nego samo kao osobe koje posjeduju nacionalnost SAD-a (nisu građani). Zakon o nacionalnosti Britanije definira ?est klasa britanske nacionalnosti, među kojima je "britanski dr?avljanin" jedna od njih (i jedina ?iji vlasnici imaju pravo na prebivali?te u UK -u). Sli?no tome, u Republici Kini , poznatijoj kao Tajvan , status " vlasnika nacionalnosti bez registracije doma?instva" se odnosi na ljude koji imaju nacionalnost Republike Kine, ali nemaju automatsko pravo na ulazak ili boravak u Tajvanu , te se ne kvalificiraju za građanska prava i du?nosti. Po Zakonu o nacionalnosti Mexica , Columbije , i nekih drugih zemalja Latinske Amerike , oni koji posjeduju nacionalnost ne?e postati dr?avljani/građani dok ne budu imali navr?enih 18 godina.

Nacionalnost nasuprot nacionalnog identiteta [ uredi | uredi izvor ]

Nacionalni identitet je subjektivni osje?aj pripadnosti osobe jednoj dr?avi ili jednoj naciji. Osoba mo?e imati nacionalnost dr?ave, u smislu da je formalno i pravno povezana s njom, bez subjektivnog i emocionalnog osje?aja pripadnosti toj dr?avi. S druge strane, osobe mogu osje?ati da pripadaju jednoj dr?avi bez ikakvog pravnog odnosa s istom. Naprimjer, djeca koja su dovedena u SAD ilegalno kada su bila prili?no mlada i koja su odrasla u SAD-u u neznanju svog imigracijskog statusa, ?esto imaju osje?aj ameri?kog nacionalnog identiteta, unato? tome ?to zakonski posjeduju nacionalnost druge dr?ave.

Dvojna nacionalnost [ uredi | uredi izvor ]

Dvojna nacionalnost je pojava kada jedna osoba ima formalni odnos s dvije odvojene suverene dr?ave. [6] To se mo?e dogoditi, na primjer, ako roditelji neke osobe posjeduju nacionalnosti razli?itih zemalja, a maj?ina zemlja smatra da svi potomci majke imaju nacionalnost dr?ave u kojoj je ona rođena, tj. ?iju nacionalnost posjeduje, dok zemlja oca smatra da svi potomci oca imaju nacionalnost dr?ave u kojoj je on rođen, tj. ?iju nacionalnost posjeduje.

Nacionalnost, sa svojim historijskim korijenima koji se o?ituju u odanosti suverenom monarhu , viđena je izvorno kao stalno, urođeno, nepromjenljivo stanje, a kasnije, kada je dopu?tena promjena odanosti , kao strogo ekskluzivni odnos, takav da dobijanje nacionalnosti jedne dr?ave zahtijeva odbijanje onog prija?nje dr?ave. [6]

Dvojno dr?avljanstvo se smatralo problemom koji je izazivao konflikte između dr?ava i ponekad nametao uzajamno isklju?ive zahtjeve ljudi za koje je taj konflikt bio vezan, kao ?to je istovremeno slu?enje u vojnim snagama dviju zemalja. Sredinom 20. vijeka , mnogi međunarodni ugovori su bili usmjereni na smanjenje mogu?nosti dvojnog dr?avljanstva. Od tada se po?inju sklapati brojni ugovori za prepoznavanje i reguliranje dvojnog dr?avljanstva. [6]

Apatridnost [ uredi | uredi izvor ]

Apatridnost (pojava pove?anja broja osoba bez dr?avljanstva) je međunarodni problem u kojem pojedinac nema formalni ili za?titni odnos s bilo kojom dr?avom. To se mo?e dogoditi, na primjer, ako roditelji neke osobe imaju nacionalnosti razli?itih zemalja, a zemlja majke odbacuje sve potomke majki vjen?anih s mu?karcima koji su iz inostranstva, dok zemlja oca odbacuje sve potomke rođene od strane majki koje su iz inostranstva. Iako ta osoba mo?e imati emocionalni nacionalni identitet, on ili ona ne mo?e zakonski imati nacionalnost niti jedne zemlje.

Međunarodno pravo [ uredi | uredi izvor ]

Nottebohm (ili: Lihten?tajn protiv Gvatemale ) slu?aj Međunarodnog suda za prava iz 1955. godine je suđenje Friedrichu Nottebohmu poznato po svojim navodima u kojima se definira nacionalnost. [7]

Također pogledajte [ uredi | uredi izvor ]

Reference [ uredi | uredi izvor ]

  1. ^ a b c Vonk, Olivier (19. 3. 2012). Dual Nationality in the European Union: A Study on Changing Norms in Public and Private International Law and in the Municipal Laws of Four EU Member States . Martinus Nijhoff Publishers. str. 19?20. ISBN   90-04-22720-2 . |access-date= zahtijeva |url= ( pomo? )
  2. ^ Weis, Paul. Nationality and Statelessness in International Law . BRILL; 1979 [cited 19 August 2012]. ISBN 9789028603295 . p. 29?61.
  3. ^ Convention on Certain Questions Relating to the Conflict of Nationality Laws Arhivirano 26. 12. 2014. na Wayback Machine . The Hague, 12 April 1930. Full text. Article 1, "It is for each State to determine under its own law who are its nationals...".
  4. ^ Oommen, T. K. (1997). Citizenship, nationality, and ethnicity: reconciling competing identities . Cambridge, UK: Polity Press. str.  6 . ISBN   0-7456-1620-8 .
  5. ^ Mughal, Muhammad Aurang Zeb. 2012. Spain. Steven L. Denver (ed.), Native Peoples of the World: An Encyclopedia of Groups, Cultures, and Contemporary Issues , Vol. 3. Armonk, NY: M .E. Sharpe, str. 674-675.
  6. ^ a b c d Turner, Bryan S; Isin, Engin F. Handbook of Citizenship Studies . SAGE; 2003-01-29. ISBN 9780761968580 . str. 278?279.
  7. ^ Boll, Alfred Michael. Multiple Nationality And International Law . Martinus Nijhoff Publishers; 2007 [cited 20 August 2012]. ISBN 9789004148383 . p. 13.
  • White, Philip L. (2006). "Globalization and the Mythology of the Nation State," In A.G.Hopkins, ed. Global History: Interactions Between the Universal and the Local Palgrave Macmillan, pp. 257?284. [1]

Literatura [ uredi | uredi izvor ]

Preuzeto iz " https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Nacionalnost&oldid=3579992 "