Marijanska ostrva
Marijanska ostrva
(ponegdje u literaturi i kao
Marijani
) su
arhipelag
od 15 lu?no raspoređenih vulkanskih ostrva u sjeverozapadnom
Tihom okeanu
.
Na engleskom jeziku se zovu
Mariana Islands
i
the Marianas
, a do prvih desetlje?a 20. vijeka, nazivalo ih se i
Ladrones Islands
, prema nazivu na ?panskom,
Islas de los Ladrones
(u doslovnom prijevodu:
Lopovski otoci
).
Nalaze se između 12. i 21. sjeverne ?irine i du? 145. mridijana, a sredi?te im je oko 16°37' sjeverne geografske ?irine i 145°37' isto?ne geografske du?ine.
Marijanska ostrva predstavljaju ju?ni dio podmorskog
planinskog lanca
koji izranja u sredi?njem zapadnom dijelu Tihog okeana. Isti se lanac prote?e 2519 km od
Guama
do
Japana
.
Geografski, Marijanska ostrva su najsjeverniji dio ve?eg arhipelaga,
Mikronezije
, koja se nalazi između 13° i 21° sjeverne geografske ?irine i 144° i 146° isto?ne geografske du?ine.
Zauzimaju ukupnu povr?inu od 1007 kvadratnih kilometara
[1]
Sastoje se od dvije grupe.
Sjevernu ?ini deset glavnih,
vulkanskih
, ostrva, od kojih su samo ?etiri naseljena:
Agrihan
,
Anatahan
,
Alamagan
i
Pagan
.
Ju?nu grupu ?ini pet
koralnih
vapnena?kih
ostrva: (Rota, Guam,
Aguijan
, Tinian and
Saipan
), koji su svi naseljeni osim Aguijana.
U sjevernoj grupi, najvi?i vrh je 2700 stopa visine. Na tim ostrvima se u vulkanskim kraterima pokazivaju znaci aktivnosti, a potresi nisu rijetki.
Kod ju?nih ostrva, koralni grebeni ?ine odron njihovih obala, koje nisu znatno izdignute iznad morske visine.
Upravno su podijeljeni između dvije jedinice:
Biljni i ?ivotinjski svijet
[
uredi
|
uredi izvor
]
Sva ostrva, osim ostrva
Farallona de Medinille
i
Uracasa
(u sjevernoj grupi) su vi?e ili manje ?umoviti, biljni pokriva? je bujan i sli?an onima na
Karolinskim ostrvima
i na
Filipinima
, odakle su done?ene brojne biljne vrste. Zahvaljuju?i vla?nosti tla, ni?e vrste biljaka (nekada ozna?ene nau?nim nazivom
Cryptogamae
) su brojne, kao i brojne vrste
trava
.
Kokosove
i
areca
palme
,
manioka
,
kafa
,
kakao
, slatki
krompir
(batata), ?e?erna trska,
pamuk
,
duhan
,
yam
i
biseri
su glavni proizvodi, a najvi?e se uvozi
kopra
. Obrada zemlje je i pored toga zanemarena, pored brojnih prednosti ?to ih nude klima i tlo. Ve?ina ostrva je obilata vodom.
?ivotinjski svijet je sli?an onome sa Karolinskih ostrva, iako ne tako brojan i raznolik. Određene vrste su izvorne na oba arhipelaga. Svinje i goveda se kre?u slobodno po divljini, i lovi ih se po potrebi. Goveda su bila poznata vrsta domorocima od samog po?etka ljudske naseljenosti na ovim ostrvima, a svinje su donijeli kolonizatori ?panci.
Klima je zdrava, i pored velike vla?nosti. Vru?inu ubla?avaju
pasati
, te je bla?a od filipinske. Zadnja okolnost je poja?ana ?injenicom da nema velikih temperaturnih razlika.
Ime i prvi susreti s kolonizatorima
[
uredi
|
uredi izvor
]
Prvi Evropljanin koji je primijetio ovu oto?nu grupu je bio Portugalac
Ferdinand Magellan
6. marta
1521
., koji je promatrao dva najju?nija ostrva i proplovio između njih
[2]
sa svojom ?panskom
ekspedicijom
na putu oko svijeta.
Na prvom pristajanju na
Umatacu
na Guamu, Magellanovi brodovi su se opremili potrep?tinama od domorodaca
Taotaomonasa
(predaka plemena
Chamorrosa
). Ina?e se smatra da su domoroci pretpostavljali da se radi o trgovini i da su kao razmjensku robu uzeli jedan od brodi?a kojim su se ?panci iskrcali na ostrvo. Nastao je nesporazum. ?panska posada je mislila da su domoroci njima potrep?tine davali besplatno, pa su ovo uzimanje broda smatrali krađom. Zbog ovog nesporazuma, ?panska je ekspedicija napala domoroce, a ostrva obilje?ila imenom
Islas de los Ladrones
("Lopovska ostrva"), imenom kojim se ponekad ova ostrva i danas naziva tako,
Ladrones
.
Sam Magellan ih je nazvao
Islas de las Velas Latinas
("Ostrva
latinskog jedra
") .
Od drugih imena koje su mornari dali ovim ostrvima su i imena
ostrva
sv. Lazara
, Jardines
i 'Prazeres
.
?panija
je
1667
. formalno polo?ila pravo na njih, uspostavila je tamo redovnu koloniju i dala im je slu?beno ime
Las Marianas
u ?ast ?panske kraljice
Marije Austrijske
(?pa.
Mariana
), udovice
Filipa IV
.
U trenuku uspostave kolonije, ostrva su imala od 40 do 60 hiljada stanovnika, ali su skoro svi domoroci Chamorrosi izumrli od
zaraznih bolesti
koje su donijeli ?panci.
Domoroda?ko stanovni?tvo, koje su ?panski kolonizatori znali pod imenom
Hachamori
, izumrlo je u svom nemije?anom obliku, dok su pre?ivjeli oni iz mije?anih zajednica.
Kad su ?panci zauzeli ostrva
1668
., Chamorrosa je bilo od 40 do 60 hiljada. Za manje od jednog vijeka poslije, ostalo ih je samo 1800.
Chamorrosi su bili tipi?ni Mikrone?ani sa stepenom civilizacije vrijednim razmatranja.
Na ostrvou
Tinianu
se nalaze ostaci građevina koje se pripisuju Chamorrosima. ?ine ih dva reda masivnih ?etvrtastih kamenih stubova, u prosjeku 142 cm ?irine i 427 cm visine, sa te?kim okruglim
kapitelima
, zvanim
latte kameni
.
Prema starim ?panskim zapisima,
urne
s posmrtnim ostacima su bile uglavljene u kapitele.
Istra?ivanja na podru?ju ovog arhipelaga je vr?io
George Anson
(kasniji prvi baron Anson od Sobertona), koji se u augustu
1742
. iskrcao na Tinian
[3]
.
Ladronese su kasnije posjetili
John Byron
1765
.,
Samuel Wallis
1767
. i
Jules Crozet
1772
.
Marijanska ostrva i posebno ostrvo Guam su bili odmori?na ta?ka za ?panske galeone na putu za Acapulco i Manilu, na konvojima poznatim kao
Galeon de Manila
.
Marijanska ostrva su ostala ?panska kolonija pod upravom
filipinskog glavnog guvernera
do
1898
., kada su, kao rezultat
?pansko-ameri?kog rata
, ?panci bili prisiljeni predati Guam SAD-u.
?panski posjedi na zapadnom Tihom okeanu
Sporazumom
od
12. februara
1899
., preostale ostrvoe iz tog arhipela (osim Guama, ali sa
Karolinskim arhipelagom
i arhipelagom
Palau
) je ?panija prodala Njema?koj za 837.500
njema?kih zlatnih maraka
(oko 4,1 milijon $ u to vrijeme), a prodano podru?je je uklju?eno u
njema?ki protektorat Nova Gvineja
. U to vrijeme, oko 1900., na njima je ?ivjelo 2646 stanovnika, a deset najsjevernijih ostrva sa aktivnim vulkanima su bili uglavnom nenaseljeni.
Japan
, ?lan
Antante
je po?eo zaposjedati ostrva
1914
. Nakon ?to je Njema?ka i ostatak
Sredi?njih sila
izgubilo rat, taj biv?i njema?ki posjed je
Liga naroda
dala Japanu na upravu kao
mandatni teritorij
.
Ovaj arhipelag je bio popri?te ratnih djelovanja
1944
. u Drugom svjetskom ratu, kada su se na ovom podru?ju sukobile ameri?ke i japanske snage.
Amerikancima su ova ostrva bila zna?ajna kao strate?ka ta?ka, jer je trebalo poslu?iti kao zra?na baza za ameri?ke
avione
koji bi odatle odlijetali na bombardiranje samog Japana.
Kad je zauzela ostrva
Saipan
i
Tinian
, ameri?ka vojska ih je koristila, jer je zahvaljuju?i njihovoj blizini, Japan do?ao u domet ameri?kih
bombardera
.
Tako su i avioni
Enola Gay
i
Bockscar
, koji su bacili
atomske bombe
na
Hiro?imu
i
Nagasaki
, poletjeli na taj svoj zadatak sa tinianskog sjevernog aerodroma,
North Field
.
- en:Mariana and Palau Islands campaign
Apostolska prefektura
Marijanska ostrva je bila uspostavljena
17. septembra
1902
.,
bulom
Quae mari sinico
koju je izdao papa
Lav XIII
izdvajanjem od
filipinske
biskupije
Cebu
.
Dekretom od
18.juna
1907
., ostrva su povjerena
franjevcima kapucinima
iz
Vestfalije
, kojima je pripadao prvi apostolski prefekt ove prefekture, vl?.
Paul von Kirchhausen
(postavljen u augustu 1907.; sjedi?te je imao na Saipanu, na Karolinskim ostrvima).
Na ostrvima su postojale dvije javne ?kole, ali je smje?taj bio toliko neodgovaraju?i da su djeca koja su bila prisutna nastavi na na?in da su mu?ka djeca slu?ala nastavu ujutro, a ?enska djeca su pohađala nastavu nave?er. Predavalo se na engleskom. Na nastavi se pored uobi?ajenih elementarnih predmeta, podu?avalo i obradi drveta.
Po jedan sve?tenik je bio smje?ten na Agati i Guamu, u malim naseljima
Agatu
i
Merizu
. Pored crkvi u tim mjestima, bila je crkva na
Samayu
i nekoliko manjih kapela na planinama. Sve?tenik iz Agane je svakog mjeseca obilazio koloniju
gubavaca
, radi slavljenja
mise
i podjele
sakramenata
.
I danas,
katolicizam
je glavna i jedina religija na ovom arhipelagu.
- WorldStatesmen- Guam
i
Northern Marianas
- Pascal Horst Lehne and Christoph Gabler:
Uber die Marianen.
Lehne-Verlag, Wohldorf in Germany 1972.
- L. de Freycinet,
Voyage autour du monde
(Paris, 1826-1844)
- The Marianas Islands in
Nautical Magazsile
, xxxiv., xxxv. (London, 1865-1866)
- 0. Finsch,
Karolinen und Marianen
(Hamburg, 1900); Costenoble, Die Marianen in Globus, lxxxviii. (1905).