한국   대만   중국   일본 
Marija Terezija, kraljica Ugarske - Wikipedia Idi na sadr?aj

Marija Terezija, kraljica Ugarske

Ovo je bio istaknuti članak mjeseca.
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
"Marija Terezija" preusmjerava ovdje. Za druga zna?enja, pogledajte Marija Terezija (?vor) .
Marija Terezija
Kraljica Ugarske i Hrvatske ;
nadvojvotkinja Austrije
Vladavina 20. oktobar 1740 ? 29. novembar 1780.
Prethodnik Karlo III
Nasljednik Josip II
Krunidba 25. juni 1741.
Kraljica ?e?ke
Vladavina 1743 ? 29. novembar 1780.
Prethodnik Karlo III
Nasljednik Josip II
Krunidba 12. maj 1743.
Supru?nik Franjo I, car Svetog Rimskog Carstva
Djeca
Dinastija Habsburg
Otac Karlo VI, car Svetog Rimskog Carstva
Majka Elizabeta Kristina od Braunschweig-Wolfenbuttela
Rođenje ( 1717-05-13 ) 13. maj 1717.
Be?
Smrt 29. novembar 1780 (1780-11-29) (63 godine)
Be?

Marija Terezija [a] (13. maj 1717 ? 29. novembar 1780) bila je jedini ?enski vladar svih habsbur?kih posjeda i posljednji ?lan dinastije Habsburg . Vladala je kao nadvojvotkinja Austrije , kraljica Ugarske , ?e?ke , Hrvatske , Galicije i Lodomerije, kao vojvotkinja Mantove, Milana, Parme, Piacenze i Guastalle, te kao vladarica Austrijske Holandije i brojnih grofovija. Brakom je bila carica Svetog Rimskog Carstva Njema?kog Naroda , njema?ka kraljica, velika vojvotkinja Toskane i kratko vojvotkinja Lotaringije.

Postala je vladarica po smrti svoga oca, cara Karla VI , u oktobru 1740 . godine. Otac joj je Pragmati?kom sankcijom iz 1713. godine omogu?io da naslijedi njegove teritorije koje su se ina?e mogle naslijeđivati samo po mu?koj liniji i od strane mu?karaca. Po njegovoj smrti, Saksonija , Pruska , Bavarska i Francuska , koje su Karlu VI obe?ale da ?e podr?ati Mariju Tereziju pri nasljeđivanju njegovih kruna, povukle su svoja obe?anja. Pruska je napala Austriju, ?to je izazvalo osam godina dug sukob poznat kao Rat za austrijsko naslijeđe .

Marija Terezija je poticala i provodila raznovrsne i mnogobrojne reforme uz pomo? svojih ministara. Reformisala je obrazovanje i finansiranje, poticala trgovinu i razvoj agrikulture , ?to je zna?ajno oja?alo Austriju. Ipak, nije dopustila vjersku toleranciju, a putopisci iz 18. stolje?a njen su re?im smatrali netolerantnim i praznovjernim. [1]

Iako se od nje o?ekivalo da vlast prepusti mu?u Franji , a kasnije sinu Josipu , koji su formalno bili njeni savladari u Austriji i ?e?koj, Marija Terezija je bila apsolutni vladar svojih posjeda. [2] Kritikovala je i nije odobravala mnoge Josipove odluke. Opirala se podjeli Poljske, ali je bila prisiljena odobriti je. Imala je ?esnaestero djece među kojima su bili francuska kraljica , napuljska kraljica , parmska vojvotkinja , i dva cara Svetog Rimskog Carstva. Marija Terezija nije posjedovala intelekt svojih sinova, ali su je ipak karakterisale osobine cijenjene kod monarha: dobrodu?nost, razumnost, odlu?nost, te, najva?nije od svega, spremnost da prizna svoju gre?ku i mentalnu superiornost svojih savjetnika. Kao mlada vladarica koja je morala voditi dva dinasti?ka rata, vjerovala je da njen interes mora biti interes njenih podanika; kao iskusna vladarica shvatila je da interes njenih podanika mora biti njen interes. [3] [4]

Djetinjstvo [ uredi | uredi izvor ]

Drugo, ali najstarije pre?ivjelo dijete Karla VI , cara Svetog Rimskog Carstva, i Elizabete Kristine od Braunschweiga-Wolfenbuttela , Marija Terezija se rodila rano u jutro 13. maja 1717 . godine, nedugo nakon smrti svoga jedinog brata Leopolda. Rođenje ?enskog djeteta izazvalo je veliko razo?arenje kod cara i stanovnika Be?a. [5] [6] Istoga dana kr?tena je kao Marija Terezija Valpurga Amalija Kristina ( njema?ki : Maria Theresia Walburga Amalia Christina ). Opisi njenog kr?tenja isti?u da je novorođen?e imalo prednost nad svojim rodicama, Marijom Josipom i Marijom Amalijom , k?erkama Karlovog starijeg brata i prethodnika Josipa I , ?to je potvrđivalo da ?e careva novorođena k?erka preuzeti mjesto prijestolonasljednice, iako je car Karlo VI sa svojim bratom i ocem potpisao sporazum kojim je obe?ao da ?e prednost pri nasljeđivanju, u slu?aju izumiranja mu?ke linije, imati k?erke Karlovog starijeg brata Josipa. [7] [8]

Marija Terezija je li?ila na svoju majku i mlađu sestru, Mariju Anu . Bila je krupna i sna?na, krupnih plavih o?i, svijetle kose i ?irokih usta. [4] [9]

Pitanje nasljedstva [ uredi | uredi izvor ]

Marija Terezija kao jedanaestogodi?nja djevoj?ica. Cvije?e koje nosi u svojoj podignutoj haljini predstavlja njenu plodnost i o?ekivanje da rodi mnogo djece u budu?nosti. [10]

Dinastija Habsburg , koja je jo? u 17. stolje?u brojala mnogo ?lanova, bila je u opasnosti od izumiranja u trenutku rođenja Marije Terezije. Njen otac je bio posljednji mu?ki ?lan dinastije Habsburg, ?iji je stariji (?panski) ogranak izumro 1700 . godine. Međutim, Karlu sin nije bio potreban samo da bi spasio dinastiju; habsbur?ki posjedi su se ravnali prema salijskom zakonu koji je sprje?avao ?ene i potomke u ?enskoj liniji da naslijede prijestolje. Car Karlo VI je stoga ?etiri godine prije rođenja Marije Terezije izdao Pragmati?ku sankciju , kojom je ?elio osigurati prijestolja svojoj najstarijoj k?eri u slu?aju izumiranje loze po mu?koj liniji. ?enskoj lozi je nasljeđivanje hrvatskog trona bilo dozvoljeno ve? 1712 . godine. [11] Ve?ina evropskih dr?ava priznala je valjanost sankcije i Marijino Terezijino pravo na tron, ali neke ?e povu?i svoju odluku nakon Karlove smrti.

U mladosti, Marija Terezija je u?ivala u pjevanju i streli?arstvu. Otac joj je branio jahanje, ali je nau?ila osnove za potrebe svoje krunidbe u Ugarskoj. Careva porodica je u?ivala u izvođenju opera , uklju?uju?i i Mariju Tereziju. [12] Obrazovali su je isusovci . Njeno poznavanje latinskog jezika bilo je smatrano dobrim, ali njeno obrazovanje je op?enito bilo lo?e. Slabo obrazovanje rezultiralo je nedostatkom manira i formalnog govora kojima su se odlikovali njeni prethodnici. Naime, govorila je, a ?esto i pisala, be?kim njema?kim kojim su govorile njene dvorjanke i slu?kinje. [13] Razvila je blizak odnos s groficom Marie Karoline von Fuchs-Mollard , koja ju je u?ila bontonu . Iako je proveo cijelu svoju vladavinu trude?i se da osigura svojoj k?erki habsbur?ka prijestolja, car Karlo VI se do kraja ?ivota nadao da ?e dobiti sina i nikada nije pripremio Mariju Tereziju za ulogu vladara. [14] [15] [16]

Brak [ uredi | uredi izvor ]

Marija Terezija s mu?em, carem Franjom I, 1746 . godine.

Pitanje braka Marije Terezije bilo je od izuzetne va?nosti. Od izbora njenog mu?a zavisilo je koja ?e dinastija naslijediti dinastiju Habsburg. Njen prvi zaru?nik bio je lotarin?ki princ Klement, koji je trebalo da dođe na carski dvor 1723 . godine. Umjesto Klementa, na dvor su stigle vijesti o njegovoj smrti od boginja . Klementov stariji brat, princ Franjo Stjepan , bio je pozvan na carski dvor, ali car je i dalje razmatrao druge mogu?nosti, poput udaje k?eri za Karla , mlađeg sina ?panskog kralja Filipa V i njegove utjecajne supruge Elizabete , prije nego ?to je objavio zaruke Marije Terezije i Franje Stjepana. [17]

"Ona je vrlo ponosna princeza koja o?eve gubitke smatra i svojim gubicima. Ona uzdi?e i ?udi za svojim lotarin?kim vojvodom cijeli dan i cijelu no?. Ako spava, spava da bi ga sanjala, a ako se probudi, probudi se da bi govorila o njemu sa svojom dvorjankom."
Zapisi britanskog ambasadora. [18]

Dana 12. februara 1736 . godine udala za lotarin?kog vojvodu Franju Stjepana , koji je od svoje petnaeste godine ?ivio na dvoru cara Karla VI. Franjo Stjepan je pristao po vjen?anju vojvodstvo Lotaringiju zamijeniti za veliko vojvodstvo Toskanu, koje je trebao dobiti nakon smrti posljednjeg ?lana dinastije Medici , kako bi se postigla ravonote?a u Evropi nakon Rata za poljsko naslijeđe . Za razliku od mnogih osoba svoga vremena, Marija Terezija je uistinu bila zaljubljena u svoga supru?nika, ali brak je patio zbog Franjine nevjere. [19]

Marija Terezija je postala velika vojvotkinja Toskane 9. jula 1737 . godine kada je njen mu? naslijedio to veliko vojvodstvo. Sljede?e godine, po otpustu Franje iz vojske, car Karlo VI poslao je k?erku i zeta u Firencu kako bi trijumfalno u?li u grad. U Firenci su ostali kratko, po?to ih je Karlo VI ubrzo pozvao nazad, boje?i se da ne umre dok je njegova prestolonasljednica miljama daleko. [20] U ljeto iste godine, Austrija je trpjela poraze tokom Rusko-turskog rata . Osmanlije su povratile teritorij koji je Austrija dobila u Srbiji, Vla?koj i Bosni . Stanovni?tvo Be?a se bunilo protiv rata zbog njegove skupo?e, a Franjo Stjepan je bio preziran. [20]

Dolazak na vlast [ uredi | uredi izvor ]

Procesija Marije Terezije kroz Be? , 22. novembar 1740 . godine. Trudna kraljica je na putu za Katedralu sv. Stjepana gdje ?e prisustvovati misi prije nego ?to je plemstvo prizna za vladaricu. [21]

Car Karlo VI umro je 20. oktobra 1740 . godine u Be?u . Vjeruje se da je umro od trovanja gljivama. [b] Ostavio je Austriju u te?kom stanju. Dr?avna blagajna bila je prazna zbog nedavnog rata s Osmanlijama i Rata za poljsko naslijeđe . [22] Vojsku je ?inilo samo 80.000 vojnika, od kojih ve?ina nije bila pla?ena mjesecima, ali ipak bila iznimno vjerna i odana Mariji Tereziji kao svom novom suverenu. [23] [24]

Marija Terezija se, kao novi monarh, na?la u te?koj situaciji. Nije znala dovoljno o dr?avni?kim poslovima i nije bila svjesna slabosti o?evih ministara. Odlu?ila je poslu?ati o?ev savjet da zadr?i njegove savjetnike, a ostatak poslova povjeri mu?u kojeg je smatrala iskusnijim. Obje odluke, iako razumljive, ?e se pokazati lo?im. Deset godina kasnije, Marija Terezija se, pi?u?i svoj Politi?ki testament , ogor?eno prisje?ala okolnosti pod kojima je naslijedila o?eve krune:

Na?la sam se bez novca, nepriznata, bez vojske, iskustva i vlastitog znanja, te na kraju i bez ijednog savjetnika, budu?i da je svaki od njih u po?etku ?elio ?ekati i vidjeti kako ?e se stvari razvijati. [16] [25]

Prvo iskazivanje autoriteta nove vladarice predstavljao je formalno priznavanje njene vlasti od strane austrijskih zemalja 22. novembra 1740 . godine. Bio je to detaljno isplaniran javni događaj koji je slu?io kao formalno priznanje Marije Terezije kao zakonitog vladara Austrije. Istog dana je u Hofburgu polo?ena zakletva na vjernost Mariji Tereziji. [21] Za kralja ?e?ke krunisana je 25. juna 1741 . godine u Katedrali svetog Martina , tradicionalnom mjestu krunidbe ?e?kih monarha.

Nova vladarica nije ra?unala na to da bi ostale evropske zemlje mogle poku?ati zauzeti njen teritorij. Odmah je zapo?ela sebi pribavljati carsku titulu. Po?to je, kao ?enu, nisu mogli izabrati za cara Svetog Rimskog Carstva, trudila se da osigura carsko prijestolje mu?u, kojeg je ve? bila u?inila svojim zvani?nim savladarom u Austriji i ?e?koj 21. novembra 1740 . godine. Najve?a prijetnja ovom planu zauzimanja carskog prijestolja, kao i njenim nasljeđenim krunama, bit ?e bavarski vojvoda Karlo Albert , mu? njene starije rodice Marije Amalije . [26] [27]

Rat za austrijsko naslijeđe [ uredi | uredi izvor ]

Glavni ?lanak: Rat za austrijsko naslijeđe
Fridrik II, kralj Pruske ( onaj zli ?ovjek , kako ga je nazivala Marija Terezija [28] ), bio je do?ivotni i najve?i neprijatelj Marije Terezije.
Krunidba Marije Terezije kao ?e?kog kralja.
"Kao ?to ve? znate, ona gaji veliku mr?nju prema Francuskoj i s tom nacijom joj je najte?e biti u miru, ali obuzdaje ove osje?aje osim kada smatra da bi joj koristilo iskazivanje istih. Prezire Va?e veli?anstvo, ali priznaje Va?e sposobnosti. Ne mo?e zaboraviti gubitak ?leske ni prestati ?aliti za vojnicima koje je izgubila u ratu s Vama."
Pismo pruskog ambasadora pruskom kralju Fridriku II. [c]

Fridrik II, kralj Pruske , ?iji je otac priznao Pragmati?ku sankciju, [29] uvjeravao je Mariju Tereziju da su njegove namjere u potpunosti ?asne. Njenom mu?u Franji je ?ak napisao pismo kojim mu je obe?ao svoj glas pri biranju cara. [30] U decembru je poslao izaslanike u Be? sa zahtjevom da mu Marija Terezija prepusti ?leske , mineralima bogati austrijski teritorij koji je grani?io s Prusijom. Marija Terezija je odbila bez razmi?ljanja. [31] Pruska je do tada ve? bila zauzela ?leziju. Velika Britanija je Mariji Tereziji ponudila 12.000 vojnika u slu?aju da svi mirovni pregovori propadnu. [31] Austrijske trupe koje su se borila protiv pruske vojske brojale su 6.000 vojnika, a predvodio ih je general Maximilian Ulysses Browne . [32]

Budu?i da je Austriji falilo iskusnih vojnih komandanata, Marija Terezija je oslobodila mar?ala Wilhelma Reinharda von Neipperga , kojeg je njen otac bio zatvorio zbog njegove slabe izvedbe u ratu s Osmanlijama. Neipperg je preuzeo komandu nad austrijskom vojskom u martu. Austrijanci su pretrpjeli veliki poraz aprila iste godine. Francuska je za to vrijeme planirala uni?tavanje austrijske dr?ave i podjelu njenog teritorija između Pruske, Bavarske, Saksonije i ?panije. [33] Be? je bio u panici po?to nijedan od savjetnika Marije Terezije nije o?ekivao da ?e ih Francuska izdati. George II , kralj Velike Britanije, i sam Franjo molili su Mariju Tereziju da pregovara s Pruskom, na ?to je ona nevoljko pristala. [34] Britanski kralj je ponudio Głogow , ?wiebodzin , i Grunberg , za ?to Marija Terezija nije znala. Fridrik je odbio ovu ponudu i u?ao u alijansu s Francuskom u junu. [35]

Do jula su propali svi poku?aji da se sprije?i rat. Mauricije Saksonski je ve? bio pre?ao Rajnu i u?ao u Sveto Rimsko Carstvo , a Saksonija je napustila Austriju i pridru?ila se Francuskoj. [36] Palatinat se udru?io s Kolnom i Bavarskom, a britanski kralj George II je svoj Braunschweig-Luneburg proglasio neutralnim. [29]

Marija Terezija se okrunila za ugarskog kralja 25. juna 1741 . godine nakon nekoliko mjeseci provedenih u pregovorima s ugarskim plemstvom i u?enja jahanja koje je bilo potrebno za ceremoniju. [d] Dana 26. oktobra iste godine, bavarski vojvoda Karlo Albert je osvojio Prag . i proglasio se kraljem ?e?ke. Prodao je pruskom kralju Fridriku II grofoviju Glatz po sni?enoj cijeni u zamjenu za njegov glas pri izborima za cara, te je bio izabran za cara Svetog Rimskog Carstva 24. januara 1742 . godine. Istog dana vojska Marije Terezije je zauzela Minhen , carev glavni grad. [37] Dana 11. juna 1742 . godine u Berlinu je potpsian sporazum koji je okon?an sukob Austrije i Pruske. Francuske trupe su napustile ?e?ku u zimu iste godine. Dana 12. maja 1743 . godine Marija Terezija se okrunila za kralja ?e?ke u Katedrali sv. Vida . [38] [39]

Planovi Francuske su se raspali kada je Karlo Albert umro u januaru 1745 . godine. Francuzi su pregazili Austrijsku Holandiju u maju, a 13. septembra Franjo je izabran za cara Svetog Rimskog Carstva, te je Marija Terezija tako postala carica. Pruska je priznala Franju za cara, a Marija Terezija je priznala gubitak ?leske u decembru 1745 . godine. [40] Rat se nastavio jo? tri godine, a okon?an je sporazumom 1748 . godine kojim je ponovno priznat austrijski gubitak ?lezije, a Marija Terezija je jo? morala predati Parmu. [41]

Sedmogodi?nji rat [ uredi | uredi izvor ]

Glavni ?lanak: Sedmogodi?nji rat

Fridrikov napad na Saksoniju u avgustu 1756 . godine zapo?eo je Sedmogodi?nji rat . Marija Terezija je planirala u ratu povratiti izgubljenu teritoriju ?leske. [42] Marija Terezija je u?la u savez s Francuskom i Rusijom, a komandu nad svojom vojskom prepustila je Maximilianu Ulyssesu Brownu . Nakon jedne nepresudne bitke 1756 . godine zamijenila ga je svojim djeverom i zetom (bratom svoga mu?a i udovcem svoje sestre), lotarin?kim princom Karlom Aleksandrom . [43] Sljede?a bitka je predstavljala veliku pobjedu Austrije.

Marija Terezija je otvoreno ?alila za gubicima francuske vojske 1758 . godine. Austrija, potpomognuta Rusijom, je dobijala bitke sve dok, 1762 . godine, nije umrla ruska carica Elizabeta Petrovna , koja je, kao i carica Marija Terezija, bila veliki neprijatelj pruskog kralja Fridrika II. Njena smrt je poznata kao " ?udo porodice Brandenburg " jer je spasila Fridrikovu dinastiju; njen sestri? i nasljednik, car Petar III Romanov , se divio Fridriku i poni?tio odluke svoje tetke vezane za rat, te ukinuo rusku podr?ku Mariji Tereziji. Pruska je nakon toga izbacila Austrijance iz Saksonije i Francuze iz Hessen-Kassela . Po?to je sada postala opravdana opasnost da Fridrik napadne Austriju i Francusku, obje dr?ave su se predale. Dok je Francuska izgubila veliki broj svojih ameri?kih kolonija, granice Austrije su ostale nepromjenjene. [44]

Porodi?ni ?ivot [ uredi | uredi izvor ]

Marija Terezija s porodicom 1754 . godine.

U rasponu od 20 godina Marija Terezija je rodila 16 djece od kojih je 13 pre?ivjelo djetinjstvo. Prvo dijete, Marija Elizabeta (1737?1740), rodilo se malo prije prve godi?njice braka Marije Terezije i Franje Stjepana. Djetetov spol je opet uzrokovao veliko razo?arenje, a razo?arenja ?e uzrokovati i sljede?a dva rođenja, po?to su nakon Marije Elizabete uslijedile jo? dvije djevoj?ice, Marija Ana i Marija Karolina (1740?1741). Car Karlo VI nije do?ekao rođenje unuka koji se rodio dok se Marija Terezija borila da sa?uva svoje teritorije. Svoje prvo mu?ko dijete, Josipa , nazvala je po svetom Josipu , kojem se tokom trudno?e molila za sina. Najdra?e dijete Marije Terezije, Marija Kristina , rodila se na njen 25. rođendan, ?etiri dana prije pobjede nad austrijskom vojskom u Chotusitzu . Jo? petero djece se rodilo tokom Rata za austrijsko naslijeđe : Marija Elizabeta , Karlo Josip , Marija Amalija , Leopold i Marija Karolina (1748?1748). Tokom ovoga perioda za Mariju Tereziju nije bilo odmora; rat i rađanja su se morali odvijati istovremeno. Petero djece se rodilo tokom primirja između Rata za austrijsko naslijeđe i Sedmogodi?njeg rata : Marija Ivana , Marija Josipa , Marija Karolina , Ferdinand , i Marija Antoaneta . Svoje posljednje dijete, Maksimilijana Franju , rodila je tokom Sedmogodi?njeg rata, u 39. godini ?ivota. [45] Marija Terezija je ?esto izjavljivala da ?eli i?i u bitke, ali je bivala sprije?ena neprestanim trudno?ama. [28] [46]

Majka Marije Terezije, carica Elizabeta Kristina, umrla je 1750 . godine. ?etiri godine kasnije umrla je grofica Marie Karoline von Fuchs-Mollard, u?iteljica Marije Terezije. Marija Terezija je iskazala svoju zahvalnost grofici Fuchs tako ?to je naredila da bude sahranjena u Carskoj kripti zajedno s Habsburgovcima kao jedina osoba koja nije pripadala toj dinastiji. [15]

Nedugo nakon ?to je zavr?ila rađanje mlađe djece, Marija Terezija se suo?ila sa zadatkom pronala?enja bra?nih partnera za stariju djecu. Bra?ne pregovore je vodila zajedno s ratnim kampanjama i dr?avnim poslovima. Djecu je tretirala s ljubavlju, ali ih je koristila kao pijune u dinasti?kim igrama, a njihovu sre?u je ?rtvovala za dobrobit dr?ave. [4] Bila je bri?na majka i pisala je svojoj djeci najmanje jednom sedmi?no, te je vjerovala da ima autoritet nad njima, makar oni bili carevi i kraljice. [47]

Marija Terezija s porodicom kao udovica, 1776 . godine.

Marija Terezija je te?ko oboljela od boginja kratko poslije svoga 50. rođendana. Marija Terezija je pre?ivjela, ali njena snaha, Marija Josipa Bavarska , koja ju je zarazila, nije. [48] Marija Terezija je prisilila svoju k?erku, nadvojvotkinju Mariju Josipu, da se moli s njom na nezape?a?enom grobu carice Marije Josipe. Nadvojvotkinja Marija Josipa, koja se spremala po?i u Napulj i udati se za napuljskog kralja, dobila je simptome boginja dva dana kasnije i ubrzo umrla. Mlađa sestra, Marija Karolina, ju je zamijenila i postala napuljska kraljica. Marija Terezija je sebe krivila za k?erkinu smrt do kraja ?ivota budu?i da tada nije bio poznat koncept produ?ene inkubacije, te se vjerovalo da se Marija Josipa zarazila boginjama pored nepropisno zatvorenog groba bratove supruge. [e]

U aprilu 1770 . Marija Terezija je udala svoju najmlađu k?erku, Mariju Antoniju (kasnije poznatu kao Marija Antoaneta), za budu?eg francuskog kralja Luja XVI . Obrazovanje Marije Antonije bilo je u velikoj mjeri zanemareno, pa se Marija Terezija trudila obrazovati k?erku ?to je mogu?e bolje kada je francuski dvor izrazio interesovanje za nju. S Marijom Antoanetom je bila u konstantnom kontaktu i insistirala je da zna za sve aktivnosti svoje k?erke, te ju je ?esto kritikovala zbog njene lijenosti i nemogu?nosti da zanese. Nije voljela povu?enost sina Leopolda, a Ferdinanda je kritikovala zbog neorganiziranosti, Mariju Amaliju zbog slabog poznavanja francuskog jezika i oholosti, te Mariju Karolinu zbog njene politi?ke aktivnosti. Jedino dijete koje nije konstantno kritikovala bila je Marija Kristina, koja je u?ivala maj?ino potpuno povjerenje, ali koja ipak nije uspjela zadovoljiti maj?ina o?ekivanja u jednom pogledu: nije rodila nijedno dijete osim k?erke koja je umrla nedugo nakon rođenja. Jedna od najve?ih ?elja carice Marije Terezije bilo je imati ?to je vi?e mogu?e unu?adi, a u trenutku smrti imala je tek oko 20 unu?adi, od kojih su sve najstarije pre?ivjele k?erke bile nazvane po njoj. [f]

Vjerska uvjerenja i vjerska politika [ uredi | uredi izvor ]

Marija Terezija s porodicom slavi dan svetog Nikole 1762 . godine, djelo nadvojvotkinje Marije Kristine , omiljene k?erke Marije Terezije, koje prikazuje bur?oazijsku udobnost carskog doma. [49]

Kao i svi ?lanovi dinastije Habsburg, Marija Terezija je bila rimokatolkinja i to vrlo pobo?na. Vjerovala je da je jedinstvo u vjeri neophodno za miran ?ivot dru?tva i kategori?no odbijala ideju vjerske tolerancije. Bez obzira na svoju religioznost, Crkvi nikada nije dozvolila da se mije?a u stvari koje je ona smatrala prerogativom monarha, a Rim je dr?ala na pristojnoj udaljenosti. Kontrolisala je izbor nadbiskupa, biskupa, i opata. [50]

Njena pobo?nost se razlikovala od pobo?nosti njenih prethodnika budu?i da su na nju utjecale jansenisti?ke ideje. Aktivno je podr?avala prelazak stanovni?tva na rimokatoli?anstvo tako ?to je obezbjeđivala penzije preobra?enicima. Tolerisala je grkokatolike i isticala njihovu jednakost s rimokatolicima. [50] [51] [52]

Pored svoje predanosti kr??anstvu , Marija Terezija je bila poznata i po svom asketskom na?nu ?ivljenja, pogotovo tokom svog 15 godina dugog udovi?tva. [53]

Isusovci [ uredi | uredi izvor ]

Njen odnos s isusovcima je bio vrlo slo?ene prirode. ?lanovi ovoga reda su je obrazovali, slu?ili kao njeni ispovjednici i kao odgajatelji njenog najstarijeg sina. Isusovci su bili mo?ni i utjecajni u prvim godinama vladavine Marije Terezije. Međutim, ministri Marije Terezije su je uspjeli uvjeriti da oni predstavljaju opasnost njenom autoritetu. Uz oklijevanje i ?aljenje, Marija Terezija je izdala naredbu kojom je isusovce uklonila isusovce iz svih institucija monarhije, te se potrudila da se naredba strogo izvr?ava. Zabranila je publikaciju bule pape Klementa XIII , u kojoj je bila izra?ena podr?ka isusovcima, te je vrlo brzo izvr?ila konfiskaciju njihove imovine kada je papa Klement XIV ukinuo taj red. [54]

Jevreji i protestanti [ uredi | uredi izvor ]

Marija Terezija, bakropis iz 19. stoljeća
Marija Terezija, bakropis iz 19. stolje?a

Iako je na kraju odustala od poku?aja da preobrati svoje nekatoli?ke podanike na rimokatoli?anstvo, Marija Terezija je Jevreje i protestante smatrala opasnim za dr?avu i trudila se ukloniti ih. [55] Marija Terezija je vjerovatno bila monarh s najvi?e predrasuda prema Jevrejima, po?to je naslijedila sve tradicionalne predrasude svojih predaka i razvila nove. Ova njena izrazita osobina bila je produkt radikalne religioznosti i nije bila skrivana za vrijeme njenog ?ivota. [56] Godine 1777 . napisala je o Jevrejima:

Ne poznajem ve?u kugu od ove rase, koja svojim prevarama, kamatarenjem i pohlepno??u tjera moj narod na prosja?enje. Zbog toga Jevreji treba da budu dr?ani ?to je dalje mogu?e i izbjegavani. [57]

Vr?ila je veliki pritisak na svoje jevrejske podanike di?u?i izrazito visoke poreze. U decembru 1744 . godine svojim ministrima je predlo?ila protjerivanje svih Jevreja iz svojih nasljednih teritorija. Ona je namjeravala protjerati ih do 1. januara , ali je prihvatila savjet svojih ministara koji su, zabrinuti zbog broja budu?ih izbjeglica, smatrali da je bolje rok podu?iti do juna. Protestante je iz Austrije preselila u Transilvaniju , te srezala broj vjerskih praznika i monasti?kih redova. Godine 1777 . odustala je od namjere da protjera moravske protestante nakon ?to je njen sin, Josip II, car Svetog Rimskog Carstva , zaprijetio da ?e abdicirati i kao car i kao njen suvladar. Na kraju je bila prisiljena obezbijediti im neku vrstu tolerancije tako ?to im je dozvolila da se samostalno mole na svoj na?in. Josip je maj?inu vjersku politiku smatrao nepravednom, ?tetnom, i protivnom vjeri. [54] [55] [58]

U tre?oj deceniji svoje vladavine, potaknuta Abrahamom Mendelom Thebenom, svojim "dvorskim Jevrejem" kojeg je voljela i rado slu?ala, Marija Terezija je izdala edikte kojim je osigurala neku vrstu za?tite Jevrejima. Zabranila je prisilno pokr?tavanje jevrejske djece 1762 . godine. Sljede?e godine je zabranila katoli?kom kleru iznuđivanje novca od Jevreja, a 1764 . godine je naredila pu?tanje Jevreja koji su bili zatvoreni zbog optu?bi da su ubili kr??anskog dje?aka i njegovu krv koristili u svojim ritualima. Bez obzira na svoj izra?eni antisemitizam , Marija Terezija je podr?avala industrijsku i trgova?ku aktivnost Jevreja u svojim dr?avama. [59] [60]

Reforme [ uredi | uredi izvor ]

Carica Marija Terezija 1762 . godine.

Marija Terezija je bila konzervativna po pitanju dr?avnih stvari kao i po pitanju vjerskih, ali je svoja li?na uvjerenja stavila po strani i po savjetu svojih ministara u?inila zna?ajne reforme koje su oja?ale austrijsku vojnu i birokrati?ku efikasnost. [61] Zadu?ila je grofa Friedricha Wilhelma von Haugwitza za modernizovanje carstva. Haugwitz je okupio vojsku od 100.000 ljudi koji su bili pla?eni novcem ubiranim od svake zemlje carstva. Centralna vlast je bila odgovorna za vojsku. Haugwitz je Mariji Tereziji predlo?io oporezivanje plemstva koje nikada do tada nije moralo pla?ati porez, ?to je ona prihvatila. [62]

Marija Terezija je uspjela udvostru?iti dr?avni prihod između 1754 . i 1764 . godine iako su njeni poku?aji da oporezuje kler i plemstvo bili samo djelimi?no uspje?ni. [61] [63] Ove finansijske reforme su zna?ajno popravile ekonomiju. [64]

Godine 1760 . Marija Terezija je osnovala dr?avni savjet kojeg su ?ini dr?avni kancelar, tri ?lana visokog plemstva i tri viteza. Dr?avni savjet je slu?io kao skup iskusnih ljudi ?iji je zadatak bio savjetovati monarha. Iako dr?avni savjet nije imao nikakvu izvr?nu ili zakonodavnu vlast, predstavljao je va?nu razliku u strukturi vlade Austrije, kojom je vladala nadvojvotkinja Marija Terezija, i Pruske, kojom je vladao kralj Fridrik II ; za razliku od Fridrika, Marija Terezija nije bila autokrat koji je vladao isklju?ivo po svojoj ?elji. Pruska ?e ovakvu strukturu vlade usvojiti tek nakon 1807 . godine. [58]

Godine 1775 . Marija Terezija je uspjela balansirati bud?et Austrije po prvi put u historiji. [65]

Medicina [ uredi | uredi izvor ]

Marija Terezija s pozori?nom maskom 1744 . godine. Teatar je smatrala izvorom razonode i nacionalnog ponosa, te je insistirala na posebnim pravilima ?iji je zadatak bio nagla?avanje moralnog tona. [66]

Gerard van Swieten , kojeg je Marija Terezija pozvala iz Holandije nakon smrti svoje sestre Marije Ane , osnovao je najve?u bolnicu u Evropi i slu?io kao li?ni ljekar Marije Terezije.

Infantilni mortalitet bio je veliki problem u Austriji. Swietena je zadu?ila da prou?i problem, a zatim se pokazala izuzetno mudrom izdav?i dekret koji je autopsije svih bolesnika koji umru u bolnicama u?inila obaveznim. Ovaj zakon, koji je i danas va?i, rezultirao je nastankom najva?nijih i najpotpunijih podataka o autopsijama na svijetu. Marija Terezija je na taj na?in doslovno ubrzala razvoj medicine u cijelom svijetu. [67]

Njena odluka da podvrgne svoju djecu inokulaciji nakon epidemije boginja 1767 . godine, u kojoj je i sama bila zara?ena i koja je odnijela ?ivot njene k?erke, bila je odgovorna za promjenu negativnog mi?ljenja ljekara o inokulaciji. [68] [69] Marija Terezija je li?no uvela inokulaciju u Austriju tako ?to je u svojoj pala?i Schonbrunn ugostila i li?no poslu?ivala prvih 65 djece podvrgnutih inokulaciji. [70]

Građanska prava [ uredi | uredi izvor ]

Me?u ostalim reformama bio je i Codex Theresianus , zapo?et 1752 . godine i zavr?en 1766 . godine, koji je definisao građansko pravo . [63] Godine 1776 . u Austriji je zabranjen lov na vje?tice i mu?enje, te je, po prvi put u historiji Austrije , smrtna kazna ukinuta i zamijenjena radom. Marija Terezija se protivila ukidanju mu?enja kao metode ispitivanja osumnji?enih, po ?emu se drasti?no razlikovala od sina Josipa, u ?emu ju je podr?avalo sve?enstvo. Marija Terezija, rođena i odgojena između baroka i rokokoa , nikada nije bila u stanju u potpunosti prevazi?i naslijeđene i ste?ene predrasude. Bilo joj je iznimno te?ko uklopiti se u intelektualnu sferu prosvjetiteljstva , te je zbog toga sporo pratila reforme građanskih prava na kontinentu. [71]

Crkva [ uredi | uredi izvor ]

"Ona je neobi?no ambiciozna i ?eli u?initi svoju dinastiju slavnijom nego ?to je ikada bila."
Pismo pruskog ambasadora pruskom kralju Fridriku II. [72]
"Uspjesi te ?ene su uspjesi velikog ?ovjeka."
Zapisi pruskog kralja Fridrika II. [73]

Glavne reforme vezane za Rimokatoli?ku Crkvu su bile provedene za vrijeme vladavine Marije Terezije, dok su reforme za vrijeme vladavine njenog sina Josipa bile u vezi s njihovim nekatoli?kim podanicima. Crkvena poltika Marije Terezije, kao i crkvene politike njenih prethodnika, bila je bazirana na superiornosti vlade u odnosima Crkve i dr?ave, ali se nisu ticale crkvene organizacije. [74] Zabranila je stvaranje novih groblja bez prethodnog dopu?tenja vlade, te je tako prekinula nehigijenske i nezdrave na?ine sahranjivanja koji su bili pospje?ivali epidemije. [75]

Obrazovanje [ uredi | uredi izvor ]

Marija Terezija kao udovica 1773 . godine. Mir dr?i krunu od maslinovih gran?ica iznad njene glave, potvrđuju?i tako njen vladarski status. Ovo je bio posljednji naru?eni portret Marije Terezije. [76]

Marija Terezija je bila svjesna neadekvatnosti birokratije, a znala je i da se pobolj?anje ne mo?e o?ekivati ako se ne uzgoji nova svjest dru?tva i ne reformira obrazovanje, ?to je i u?inila 1775 . godine. Sva djeca, bez obzira na spol, od ?este do dvanaeste godine morala su pohađati ?kolu. Novi sistem obrazovanja bio je baziran na pruskom sistemu obrazovanja. Reforme obrazovanja su bile do?ekane s pobunama u mnogim selima; Marija Terezija je ove pobune ugu?ila naređivanjem hap?enja svih onih koji su odbijali ?kolovati svoju djecu. Iako je njena ideja bila dobra, reforme nisu bile uspje?ne kao ?to su trebale da budu; u nekim dijelovima Austrije polovina stanovni?tva je jo? uvijek bila nepismena u 19. stolje?u. [58] [77]

Nekatolicima je dozvolila da pohađaju univerzitete i dozvolila uvođenje sekularnih predmeta (poput prava ) u univerzitete, zbog ?ega je do?lo do pada teologije kao glavnog osnova univerzitetskog obrazovanja. [51] [61]

Udovi?tvo i odnos sa sinom [ uredi | uredi izvor ]

Franjo I, car Svetog Rimskog Carstva , umro je 18. augusta 1756 . godine dok je s dvorom bio u Innsbrucku na svadbi njihovog drugog sina Leopolda . Marija Terezija je bila devastirana. Njihov najstariji sin Josip je izabran za cara Svetog Rimskog Carstva. Marija Terezija je prestala nositi svaku vrstu nakita, o?i?ala kosu, obojila sobe u crno i obla?ila se u crninu do kraja ?ivota. Potpuno je napustila dvorski ?ivot, javne događaje i teatar. Kroz cijelo udovi?tvo mjesec august i osamnaesti dan svakog mjeseca je provodila sama u svojoj sobi, ?to je negativno utjecalo na njeno mentalno zdravlje. [78] [79] Svoje du?evno stanje po Franjinoj smrti je opisala rije?ima:

Sada se jedva poznajem. Postala sam poput ?ivotinje bez pravog ?ivota ili razuma. [78]

Svog najstarijeg sina Josipa je proglasila Franjinim nasljednikom na mjestu svog savladara. Od tada pa nadalje, majka i sin su imali ?este ideolo?ke rasprave. Marija Terezija je u februaru 1766 . godine pretrpjela jo? jedan gubitak: umro je Haugwitz. Sinu je prepustila apsolutnu kontrolu nad vojskom po smrti grofa Leopolda Josepha von Dauna . [80]

Odnos između Marije Terezije i Josipa bio je komplikovan zbog razlike u njihovim li?nostima. U usporedbi s Marijom Terezijom, Josip je bio intelektualno superiorniji, ali maj?ina dominanta li?nost je ?esto izazivala Josipovo povla?enje. Ponekad se otvoreno divila njegovim talentima i postignu?ima, a istovremeno ga kritikovala iza njegovih leđa. [81] Svojoj prijateljici je napisala:

Jedno drugo viđamo samo za ve?erom... Njegova ?ud je gora i gora svakog dana... Molim te, spali ovo pismo... Samo ?elim izbje?i javni skandal. [81]

Josip, najstariji sin i savladar Marije Terezije 1775 . godine.

U drugom pismu, upu?enom istoj osobi, ?alila se:

On me izbjegava... Ja sam jedina osoba koja stoji između njega i krune, pa sam zbog toga prepreka i teret. Samo moja abdikacija mo?e popraviti na? odnos. [81]

Naravno, na kraju je bila nagovorena da ne abdicira. Sam Josip je ?esto prijetio da ?e abdicirati kao njen suvladar i car Svetog Rimskog Carstva, ali i on je bio nagovoren da to ne uradi. Međutim, njene prijetnje abdikacijom su rijetko bile smatrane ozbiljnjim; bilo je poznato da Marija Terezija svoj oporavak od boginja 1767 . godine smatrala znakom da Bog ?eli da ona vlada do smrti. U Josipovom interesu je bilo da ona ostane na prijestolju do svoje smrti, jer je tako imao nadređenog kojeg je mogao okrivljavati za svoje neuspjehe, te je tako izbjegavao preuzimanje odgovornosti za svoje postupke. [81]

Josip je s ministrima isplanirao podjelu Poljske uprkos protivljenju Marije Terezije. Njen osje?aj za pravdu ju je tjerao da odbaci ideju podjele dr?ave koja bi na?tetila narodu te dr?ave. Josip ju je uvjerio da je ve? kasno odbaciti planove. Uz to, Marija Terezija je sama pristala na podjelu Poljske kada je shvatila da ?e pruski kralj Fridrik II Veliki i ruska carica Katarina II Velika podijeliti Poljsku u?estvovala Marija Terezija ili ne. Kao kraljica Ugarske, Marija Terezija je polagala pravo na Galiciju i Lodomeriju koju su ugarski vladari pri?eljkivali od 13. stolje?a, te je na kraju i preuzela tu pokrajinu i postala kraljica Galicije i Lodomerije. Prema Fridrikovim rije?ima, " ?to je vi?e plakala, vi?e je uzela ". [82] [83] [84]

Smrt [ uredi | uredi izvor ]

Marija Terezija i njen mu? su sahranjeni u zajedni?kom grobu ?iju je izradu i ispisavanje Marija Terezija naredila za vrijeme svog ?ivota. Kada je umrla dodan je samo datum njene smrti.
"Nikada se ne brine za zdravlje i oslanja se samo na svoje kr?no tijelo za snagu i izdr?ljivost. Nije zimogrizna, te ?ak i usred zime sjedi pored otvorenog prozora. Njen ljekar je ozbiljno opominje, ali ona se na to samo smije."
Pismo pruskog ambasadora pruskom kralju Fridriku II, oko 1748. [72]

Malo je vjerovatno da se Marija Terezija ikada u potpunosti oporavila od boginja koje je prebolovala 1767 . godine, kao ?to su pisci iz 18. stolje?a tvrdili. Patila je od kratko?e daha, hroni?nog umora, ka?lja, nekrofobije i nesanice , a kasnije je dobila i edem . Od smrti njenog mu?a pa do njene vlastite smrti pogor?avalo se i njeno mentalno zdravlje. [85]

Marija Terezija se razboljela 24. novembra 1780 . godine, naizgled od prehlade. Njen ljekar je bio svjestan da je bolest te?ka. Dana 28. novembra kasnije tra?ila je bolesni?ko pomazanje , a sljede?eg dana, u 21 sat, umrla je okru?ena svojom djecom. S njom je umrla dinastija Habsburg . Josip, koji je de iure vladao zajedno s majkom jo? od 1765 . godine, njenom smr?u je postao samostalni vladar. [86] [87]

Iza sebe je ostavila obnovljeno carstvo koje je utjecalo na ostatak Evrope dugo nakon njene smrti. Njeni nasljednici su se ugledali na njen primjer i nastavili modernizovati carstvo. Pripajanje Kraljevine Galicije i Lodomerije je doprinijelo stvaranju jo? ja?eg multinacionalnog karaktera carstva koji ?e na kraju dovesti do njegovog uni?tenja. [88]

Uvođenjem obaveznog ?kolovanja kao metode germanizacije je na kraju izazvalo preporod ?e?ke kulture. [89] [90] [91]

Marija Terezija je sahranjena zajedno s mu?em u Carskoj kripti , u lijesu ?iju je izradu naredila za ?ivota. [92]

Puna titula [ uredi | uredi izvor ]

Puna titula Marije Terezije nakon mu?eve smrti glasila je:

Marija Terezija, milo??u Bo?ijom , carica-udovica Svetog Rimskog Carstva, kraljica Ugarske, ?e?ke, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Galicije, Lodomerije, itd, nadvojvotkinja Austrije, vojvotkinja Burgundije, ?tajerske, Koru?ke, Kranjske, Brabanta, Limburga, Luksemburga, Gueldersa, Wurttemberga, Gornje i Donje ?leske, Milana, Mantue, Parme, Piacenze, Guastalle, Auschwitza, Zatora, Lotaringije, i Bara velika kneginja Transilvanije, kneginja ?vabije, markgrofica Moravije, Burgaua, Gornje i Donje Lusatije, grofica Habsburga, Flandrije, Tyrola, Hennegau, Kyburga, Gorizije, Gradi?ke i Namura, gospodarica Marka i Mechlina, vojvotkinja-udovica Lotaringije i Bara, velika vojvotkinja-udovica Toskane. [93] [g]

Porijeklo [ uredi | uredi izvor ]

Za razliku od ve?ine ostalih ?lanova dinastije Habsburg, roditelji Marije Terezije nisu bili u bliskom srodstvu, te Marija Terezija stoga nije bila pogođena genetskim defektima poput habsbur?ke usne . [h]

Informacije o porodici
Pradjedovi
i pranane

Car Ferdinand III (1608?1657)
∞ 1631
Marija Ana ?panska (1606?1646)

Filip Vilim Palatinski (1615?1690)
∞ 1653
Elizabeta Amalija od Hessen-Darmstadta (1635?1709)

Antonije Ulrik od Braunschweig-Wolfenbuttela (1633?1714)
∞ 1656
Elizabeta Julijana od Holstein-Norburga (1634?1704)

Albert Ernest I od Oettingen-Oettingena (1642?1683)
∞ 1665
Kristina Fridrika od Wurttemberga (1644?1674)

Djedovi
i nane

Car Leopold I (1640?1705)
∞ 1676
Eleonora Magdalena Nojbur?ka (1655?1720)

Ludovik Rudolf od Braunschweig-Wolfenbuttela (1671?1735)
∞ 1690
Kristina Luiza od Oettingena (1671?1747)

Roditelji

Car Karlo VI (1685?1740)
∞ 1708
Elizabeta Kristina od Braunschweig-Wolfenbuttela (1691?1750)

Marija Terezija (1717?1780)

Preci Marije Terezije Austrijske u pet generacija
16. Ferdinand II, car Svetog Rimskog Carstva
8. Ferdinand III, car Svetog Rimskog Carstva
17. Marija Ana Bavarska
4. Leopold I, car Svetog Rimskog Carstva
18. Filip III ?panski
9. Marija Ana ?panska
19. Margareta Austrijska
2. Karlo VI, car Svetog Rimskog Carstva
20. Volfgang Vilim od Neuburga
10. Filip Vilim Palatinski
21. Magdalena Bavarska
5. Eleonora Magdalena Nojbur?ka
22. Georg II od Hesse-Darmstadta
11. Elizabeta Amalija od Hesse-Darmstadta
23. Sofija Eleonora Saksonska
1. Marija Terezija Austrijska
24. Avgust od Braunschweiga-Luneburga
12. Antonije Ulrik od Braunschweiga-Wolfenbuttela
25. Doroteja od Anhalt-Zerbsta
6. Ludovik Rudolf od Braunschweiga-Luneburga
26. Fridrik od Schleswig-Holstein-Sønderborg-Norburga
13. Elizabeta Julijana od Schleswig-Holstein-Sønderburg-Norburga
27. Eleonora od Anhalt-Zerbsta
3. Elizabeta Kristina od Braunschweiga-Wolfenbuttel
28. Joakim Ernest od Oettingena
14. Albert Ernest I od Oettingen-Oettingen
29. Ana Doroteja od Hohenlohe-Neuenstein-Gleichena
7. Kristina Luiza od Oettingena
30. Eberhard III od Wurttemberga
15. Kristina Fridrika od Wurttemberga
31. Ana Katarina od Salm-Kyrburga

Također pogledajte [ uredi | uredi izvor ]

Napomene [ uredi | uredi izvor ]

  1. ^ Kao vladar Ugarske i holandskih vojvodstava i grofovija, Marija Terezija se ponekad navodi kao Marija II Terezija , budu?i da je druga Marija koja je vladala tim prostorima (nakon Marije An?uvinske i Marije od Valoisa ).
  2. ^ Gljive su bile Karlov posljednji obrok, a vjerovanje da su one uzrokovale njegovu smrt potaklo je Voltairea da napi?e kako je tanjir gljiva promijenio historiju Evrope . Mahan, 54; Crankshaw, 3.
  3. ^ Po zavr?etku Rata za austrijsko naslijeđe, pruski kralj Fridrik II je poslao grofa Podewilsa na be?ki dvor kao ambasadora. Podewils je pisao detaljne opise fizi?kog izgleda Marije Terezije i njenog na?ina ?ivota. Mahan, 230.
  4. ^ Kako bi zadovoljila one koji su njen spol smatrali najve?om preprekom vladanju, Marija Terezija je nosila titule mu?kog roda. Tako je zvani?no bila nadvojvoda Austrije (a ne nadvojvotkinja), kralj Ugarske (a ne kraljica) i kralj ?e?ke (a ne kraljica). Nijedan pisac iz 18. stolje?a nije ovakvu upotrebu titula nazvao neprimjerenom ili nemogu?om. Levy, 118; Browning, 67.
  5. ^ Potrebne su najmanje dvije sedmice da se osip pojavi nakon ?to se osoba zarazi boginjama. Po?to se osip na Mariji Josipi pojavio dva dana nakon kontakta sa grobom zara?ene pokojnice, Marija Josipa se morala zaraziti mnogo prije odlaska u kriptu. Hopkins, 64.
  6. ^ Najstarije k?erke djece Marije Terezije bile su austrijska nadvojvotkinja Marija Terezija (od Josipa), saksonska kraljica Marija Terezija (od Leopolda), ugarska i ?e?ka kraljica i carica Marija Terezija (od Marije Karoline), sardinska kraljica Marija Terezija (od Ferdinanda) i francuska kraljica Marija Terezija (od Marije Antoanete).
  7. ^ Na njema?kom: Maria Theresia von Gottes Gnaden Heilige Romische Kaiserinwitwe, Konigin zu Ungarn, Bohmen, Dalmatien, Kroatien, Slavonien, Gallizien, Lodomerien, usw., Erzherzogin zu Osterreich, Herzogin zu Burgund, zu Steyer, zu Karnten und zu Crain, Großfurstin zu Siebenburgen, Markgrafin zu Mahren, Herzogin zu Braband, zu Limburg, zu Luxemburg und zu Geldern, zu Wurttemberg, zu Ober- und Nieder-Schlesien, zu Milan, zu Mantua, zu Parma, zu Piacenza, zu Guastala, zu Auschwitz und Zator, Furstin zu Schwaben, gefurstete Grafin zu Habsburg, zu Flandern, zu Tirol, zu Hennegau, zu Kyburg, zu Gorz und zu Gradisca, Markgrafin des Heiligen Romischen Reiches, zu Burgau, zu Ober- und Nieder-Lausitz, Grafin zu Namur, Frau auf der Windischen Mark und zu Mecheln, Herzoginwitwe zu Lothringen und Baar, Großherzoginwitwe zu Toskana .
  8. ^ ?lanovi dinastije Habsburg su se redovno vjen?avali sa svojim prvim rođacima ili ne?acima/ne?akinjama. Primjeri su brakovi cara Leopolda I i njegove sestri?ne Margarete Terezije , koja je bila k?erka ?panskog kralja Filipa IV (?iji su roditelji bili rođaci u prvom koljenu) i njegove sestri?ne Marijane (?iji su roditelji bili rođaci u prvom koljenu); ?panskoga kralja Filipa IV i njegove sestri?ne Ane , itd. Najbolji primjer Habsburgovca s genetskim mahanama nastalim uslijed ovakvih brakova je ?panski kralj Karlo II . (Dawson Beales, 21).

Reference [ uredi | uredi izvor ]

  1. ^ Dawson Beales, 69.
  2. ^ Dawson Beales, 39.
  3. ^ Kann, 157.
  4. ^ a b c Russell Richards Treasure, 410
  5. ^ Mahan, 11?12.
  6. ^ Morris, 8.
  7. ^ Crankshaw, 17.
  8. ^ Mahan, 5?6.
  9. ^ Mahan, 228.
  10. ^ Levy, 122.
  11. ^ "Hrvatska pragmati?ka sankcija iz 1712. godine" . Arhivirano s originala , 3. 12. 2010 . Pristupljeno 26. 5. 2008 .
  12. ^ Crankshaw, 19.
  13. ^ Spielman, 206.
  14. ^ Crankshaw, 20.
  15. ^ a b Mahan, 22.
  16. ^ a b Browning, 37.
  17. ^ Mahan, 26.
  18. ^ Mahan, 36.
  19. ^ Mahan, 261.
  20. ^ a b Crankshaw, 26.
  21. ^ a b Spielman, 207.
  22. ^ Crankshaw, 3.
  23. ^ Saperstein, 33.
  24. ^ Roider, 22, 103.
  25. ^ Dawson Beales, 24.
  26. ^ Browning, 38.
  27. ^ Dawson Beales, 183.
  28. ^ a b Holborn, 218.
  29. ^ a b Crankshaw, 37.
  30. ^ Crankshaw, 41.
  31. ^ a b Crankshaw, 43.
  32. ^ Crankshaw, 51.
  33. ^ Crankshaw, 56.
  34. ^ Crankshaw, 57?58.
  35. ^ Crankshaw, 38.
  36. ^ Crankshaw, 75.
  37. ^ Crankshaw, 93.
  38. ^ Crankshaw, 96.
  39. ^ LeCaine Agnew, 84.
  40. ^ Crankshaw, 99.
  41. ^ Crankshaw, 100.
  42. ^ Crankshaw, 238.
  43. ^ Crankshaw, 240.
  44. ^ Lever, 257.
  45. ^ Mahan, 266?271, 313
  46. ^ Dawson Beales, 21, 39
  47. ^ Dawson Beales, 194.
  48. ^ Crankshaw, 273.
  49. ^ Fraser, Antonia, 15.
  50. ^ a b Mahan, 251.
  51. ^ a b Crankshaw, 308.
  52. ^ Himka, 5.
  53. ^ Saperstein, 449.
  54. ^ a b Mahan, 254.
  55. ^ a b Dawson Beales, 14.
  56. ^ Saperstein, 446.
  57. ^ Saperstein, 447.
  58. ^ a b c Holborn, 222.
  59. ^ Patai, 203.
  60. ^ Penslar, 32?33.
  61. ^ a b c Byrne, 38.
  62. ^ Crankshaw, 192.
  63. ^ a b Crankshaw, 195.
  64. ^ Crankshaw, 196.
  65. ^ Crankshaw, 306.
  66. ^ Morris, 92?93.
  67. ^ Langer i Scheer, 106.
  68. ^ Dawson Beales, 158.
  69. ^ Melograni i Cochrane, 27.
  70. ^ Hopkins, 64?65.
  71. ^ Kann, 154, 179.
  72. ^ a b Mahan, 230.
  73. ^ Fraser, David, 134.
  74. ^ Kann, 187.
  75. ^ Crankshaw, 310.
  76. ^ Levy, 116?117.
  77. ^ Grell i Porter, 200.
  78. ^ a b Crankshaw, 267.
  79. ^ Levy, 112.
  80. ^ Crankshaw, 268, 271.
  81. ^ a b c d Dawson Beales, 183?184.
  82. ^ Crankshaw, 285.
  83. ^ Ingrao, 195.
  84. ^ Magocsi, 92.
  85. ^ Mahan, 334.
  86. ^ Crankshaw, 336?338.
  87. ^ Leland Goldsmith, 272.
  88. ^ Del Testa, Lemoine i Strickland, 119.
  89. ^ Di Duca, 15.
  90. ^ Carroll, 38.
  91. ^ Glajar, 75.
  92. ^ Mahan, 335.
  93. ^ Roider, 1.

Bibliografija [ uredi | uredi izvor ]

  • Barnes, Broda Otto: Hypothyroidism: the unsuspected illness HarperCollins 1976 ISBN 0-690-01029-X
  • Browning, Reed: The War of the Austrian Succession Palgrave Macmillan 1995 ISBN 0-312-12561-5
  • Byrne, James M: Religion and the Enlightenment: from Descartes to Kant Westminster John Knox Press 1997 ISBN 0-664-25760-7
  • Caroll, Harry J: The development of civilization: a documentary history of politics, society, and thought, Volume 2 Scott, Foresman 1969
  • Crankshaw, Edward: Maria Theresa , Longman publishers 1969
  • Cochrane, Lydia G. & Melograni, Piero: Wolfgang Amadeus Mozart: a biography University of Chicago Press 2007 ISBN 0-226-51956-2
  • Dawson Beales, Derek Edward: Joseph II: In the shadow of Maria Theresa, 1741-1780 Cambridge University Press 1987 ISBN 0-521-24240-1
  • Dawson Beales, Derek Edward: Enlightenment and reform in 18th-century Europe I.B.Tauris 2005 ISBN 1-86064-950-5
  • Del Testa, David W; Lemoine, Florence; Strickland, John: Government leaders, military rulers, and political activists, Part 107 Greenwood Publishing Group 2001 ISBN 1-57356-153-3
  • Ellenius, Allan; European Science Foundation: The Origins of the Modern State in Europe: 13th to 18th Centuries Oxford University Press 1998 ISBN 0-19-820550-3
  • Fraser, Antonia: Marie Antoinette: the journey Anchor Books 2001 ISBN 0-385-48949-8
  • Fraser, David: Frederick the Great: King of Prussia A. Lane 2000 ISBN 0-7139-9377-4
  • Glajar, Valentina: The German legacy in East Central Europe as recorded in recent German-language literature Boydell & Brewer 2004 ISBN 1-57113-256-2
  • Goodwin, A: The New Cambridge Modern History CUP Archive 1976 ISBN 0-521-29108-9
  • Grell, Ole Peter & Porter, Roy: Toleration in Enlightenment Europe
  • Himka, John-Paul: Religion and nationality in Western Ukraine: the Greek Catholic Church and Ruthenian National Movement in Galicia, 1867-1900 McGill-Queen's Press - MQUP 1999 ISBN 0-7735-1812-6
  • Holborn, Hajo: A History of Modern Germany: 1648-1840 Princeton University Press 1982 ISBN 0-691-00796-9
  • Hopkins, Donald R: The greatest killer: smallpox in history, with a new introduction University of Chicago Press 2002 ISBN 0-226-35168-8
  • Ingrao, Charles W: The Habsburg monarchy, 1618-1815 Cambridge University Press 2000 ISBN 0-521-78505-7
  • Jones, Colin: The Great Nation: France from Louis XV to Napoleon , University of Columbia Press 2002 ISBN 0-231-12882-7
  • Kann, Robert A.: A history of the Habsburg Empire, 1526-1918 University of California Press 1980 ISBN 0-520-04206-9
  • Langer, Stephen E. i Scheer, James F: Solved: The Riddle of Illness McGraw-Hill Professional 2000 ISBN 0-658-00293-7
  • LeCaine Agnew, Hugh: The Czechs and the lands of the Bohemian crown Hoover Press 2004 ISBN 0-8179-4492-3
  • Leland Goldsmith, Margaret: Maria Theresa of Austria A. Barker, ltd. 1936
  • Lever, Evelyne: Madame de Pompadour: A Life FSR 2002 ISBN 0-374-11308-4
  • Levy, Allison Mary: Widowhood and visual culture in early modern Europe, Issue 7630 Ashgate Publishing Ltd. 2003 ISBN 0-7546-0731-3
  • Magocsi, Paul R. i Canadian Institute of Ukrainian Studies & Harvard Ukrainian Research Institute: Galicia: a historical survey and bibliographic guide University of Toronto Press 1983 ISBN 0-8020-2482-3
  • Mahan, J. Alexander: Maria Theresa of Austria , READ BOOKS 2007 ISBN 1-4067-3370-9
  • Morris, Constance Lily: Maria Theresa - The Last Conservative READ BOOKS 2007 ISBN 1-4067-3371-7
  • Patai, Raphael: The Jews of Hungary: history, culture, psychology Wayne State University Press 1996 ISBN 0-8143-2561-0
  • Penslar, Derek Jonathan: Shylock's children: economics and Jewish identity in modern Europe University of California Press 2001 ISBN 0-520-22590-2
  • Roider, Karl A: Maria Theresa Prentice-Hall 1973 ISBN 0-13-556191-4
  • Russell Richards Treasure, Geoffrey: The making of modern Europe, 1648-1780 Taylor & Francis 1985 ISBN 0-416-72370-5
  • Saperstein, Marc: Your voice like a ram's horn": themes and texts in traditional Jewish preaching Hebrew Union College Press 1996 ISBN 0-87820-417-2
  • Spielman, John Philip: The city & the crown: Vienna and the imperial court, 1600-1740 Purdue University Press 1993 ISBN 1-55753-021-1
  • Temperley, H.W.V: Frederick the Great and Kaiser Joseph Routledge 1968 ISBN 0-7146-1518-8
  • Wyatt, Walter James: Hungarian Celebrities BiblioBazaar LLC 2009 ISBN 1-110-82046-1

Vanjski linkovi [ uredi | uredi izvor ]


Vladarske titule
Prethodnik:
Car Karlo VI 		Kraljica ?e?ke
(1740?1741) 		Nasljednik:
Car Karlo VII
Vojvotkinja Parme
(1740?1748) 		Nasljednik:
Filip
Kraljica Ugarske
Kraljica Hrvatske
Nadvojvotkinja Austrije
Vojvotkinja Milana
Vladarica Nizozemske
(1740?1780) 		Nasljednik:
Car Josip II
Prethodnik:
Car Karlo VII 		Kraljica ?e?ke
(1743?1780)
Titule po braku
Prethodnik:
Marija Amalija
Austrijska 		Carica Svetog
Rimskog Carstva
(1745?1765) 		Nasljednik:
Marija Josipa od Bavarske


Preuzeto iz " https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Marija_Terezija,_kraljica_Ugarske&oldid=3545897 "