Deklaracija iz palate Svetog D?ejmsa
ili
Londonska deklaracija
[1]
bila je prva zajedni?ka izjava o ciljevima i principima
savezni?kih sila
tokom
Drugog svetskog rata
.
[2]
Deklaracija je izdata nakon prve međusavezni?ke konferencije u
palati Svetog D?ejmsa
u
Londonu
12. juna 1941. godine. Predstavnici
Ujedinjenog Kraljevstva
, ?etiri suratni?ki
dominioni
Commonwealtha
(
Kanada
,
Australija
,
Novi Zeland
i
Ju?noafri?ka unija
), osam
vlada u egzilu
(
Belgija
,
?ehoslova?ka
,
Gr?ka
,
Luksemburg
,
Nizozemska
,
Norve?ka
,
Poljska
,
Jugoslavija
) i
Slobodne Francuske
bile su strane u deklaraciji. U njoj se navodi opredijeljenost saveznika da nastave rat protiv
sila Osovine
(
Njema?ke
i
Italije
) i utvrđuju se principi koji ?e slu?iti kao osnova budu?eg mira.
Nakon
bitke za Francusku
, prognane vlade
Poljske
,
Belgije
,
Nizozemske
i
Luksemburga
uspostavile su se u Londonu i po?ele da rade sa
Britancima
na koordinaciji aktivnosti otpora i nastavku borbe.
[3]
Apel
Charlesa de Gaullea
18. juna
također je ozna?io po?etak pokreta
Slobodne Francuske
. Do 1941.
?e?ki
narodnooslobodila?ki odbor pod vodstvom
Edvarda Bene?a
također je dobio priznanje kao privremena
?ehoslova?ka
vlada jer je sve bli?i sarađivao sa Britanijom.
[3]
Balkanska kampanja
je zavr?ena 1. juna 1941. godine, ostavljaju?i i
Gr?ku
i
Jugoslaviju
pod okupacijom Osovine. Obje njihove vlade oti?le su u izbjegli?tvo;
vlada
Petra II, kralja Jugoslavije
pridru?ila se zapadnim savezni?kim izgnanstvima u Londonu, dok je
gr?ka vlada
Georgea II
uspostavljena u
Kairu
.
London, kao glavni grad jedine zara?ene sile u
Evropi
koja nije bila pod okupacijom Osovine, postao je centar savezni?ke diplomatske aktivnosti.
[3]
Do juna 1941. grad je ve? bio podvrgnut 11-mjese?nim borbama u
bitci za Britaniju
i kasnijem
londonskom Blitz-u
.
[2]
Deklaracija iz palate Svetog D?ejmsa donijela je tri rezolucije. U prvoj, strane su potvrdile svoje savezni?tvo, obe?avaju?i da ?e jedna drugoj pomagati u ratu protiv Njema?ke i Italije i ula?u?i "najve?i dio svojih kapaciteta". U drugoj, obe?ano je da saveznici ne?e ulaziti u
odvojeni mir
, navode?i da mira ne mo?e biti dok ne prođe prijetnja dominacije Osovine. Tre?a rezolucija obavezala je saveznike na princip mira zasnovanog na "voljnoj saradnji slobodnih naroda" u kojem "svi mogu u?ivati ekonomsku i socijalnu sigurnost".
[4]
[5]
Deklaracija je bila prva izjava savezni?kih sila koja izra?ava viziju poslijeratnog svjetskog poretka.
[2]
U augustu 1941.
Velika Britanija
i
Sjedinjene Ameri?ke Dr?ave
izlo?ile su ovu viziju u detaljnijoj formi u
Atlantskoj povelji
. U septembru je drugi međusavezni?ki sastanak, koji je sada uklju?ivao
sovjetskog
ambasadora
Ivana Maiskog
, nakon
anglo-sovjetskog sporazuma
, izdao rezoluciju kojom se odobrava Povelja. U januaru 1942. jo? ve?a grupa nacija izdala je
Deklaraciju Ujedinjenih nacija
, podr?avaju?i iste principe koji su prvobitno izneseni u St. Jamesu i obe?avaju?i da ?e se zajedni?ki oduprijeti silama Osovine.
[2]