Isto?nonjema?ki ustanak 1953.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Isto?nonjema?ki ustanak 1953. ( njema?ki : Volksaufstand vom 17. Juni 1953 juna 1953 ) je ustanak koji se dogodio u Isto?noj Njema?koj od 16. do 17. juna 1953. godine. Po?eo je ?trajkom građevinskih radnika u Isto?nom Berlinu 16. juna protiv radnih kvota tokom procesa sovjetizacije u Isto?noj Njema?koj. Demonstracije u isto?nom Berlinu su se sljede?eg dana pretvorile u ?iroku pobunu protiv Vlade Isto?ne Njema?ke i Partije socijalisti?kog jedinstva, u kojoj je u?estvovalo vi?e od milion ljudi na oko 700 lokaliteta ?irom zemlje. [1] Protesti protiv pada ?ivotnog standarda i nepopularne politike sovjetizacije doveli su do talasa ?trajkova i protesta koji nisu bili lako stavljeni pod kontrolu i koji su prijetili svrgavanjem vlade Isto?ne Njema?ke. Ustanak u isto?nom Berlinu nasilno su ugu?ili tenkovi sovjetskih snaga u Njema?koj i Kasernierte Volkspolizei , dok su demonstracije nastavljene u preko 500 gradova i sela jo? nekoliko dana prije nego ?to su zamrle. Ustanak 1953. u Zapadnoj Njema?koj se slavio kao dr?avni praznik 17. juna do ponovnog ujedinjenja Njema?ke 1990. godine, nakon ?ega je zamijenjen Danom njema?kog jedinstva, koji se obilje?ava svake godine 3. oktobra. [2]

Pozadina [ uredi | uredi izvor ]

U maju 1952., Savezna Republika Njema?ka (Zapadna Njema?ka ili FRG) odbacila je " Staljinovu notu ", prijedlog koji je poslao sovjetski vođa Josif Staljin u kojem se nudi ponovno ujedinjenje sa Demokratskom Republikom Njema?ke (Isto?na Njema?ka ili DDR) koju podr?ava Sovjetski Savez (Isto?na Njema?ka ili DDR) kao nezavisna i politi?ki neutralna Njema?ka. Uz pove?anu zabrinutost zbog hladnog rata , Staljinov prijedlog je nai?ao na intenzivnu sumnju u SRJ, koja je umjesto toga tog mjeseca potpisala Ugovor o Evropskoj odbrambenoj zajednici . Nakon ovih događaja, i Sovjetskom Savezu i DDR-u postalo je jasno da ?e Njema?ka ostati podijeljena na neodređeno vrijeme. U isto?nom Berlinu, generalni sekretar Socijalisti?ke partije Njema?ke (SED), vladaju?e partije DDR-a, Walter Ulbricht, protuma?io je Staljinov neuspjeli poku?aj ponovnog ujedinjenja Njema?ke kao ?zeleno svjetlo” za nastavak ?ubrzane izgradnje socijalizma u DDR", koju je partija objavila na svojoj Drugoj partijskoj konferenciji u julu 1952. Ovaj korak ka sovjetizaciji DDR-a sastojao se od drasti?nog pove?anja investicija dodijeljenih te?koj industriji, diskriminatornog oporezivanja posljednjih privatnih industrijskih preduze?a, prisilne kolektivizacije poljoprivrede i usklađene kampanje protiv vjerskih aktivnosti u Isto?noj Njema?koj. [3]

Rezultat ove promjene ekonomskog pravca DDR-a bilo je brzo pogor?anje ?ivotnog standarda radnika, koje se nastavilo do prve polovine 1953. godine, i predstavljalo je prvi jasan trend pada ?ivotnog standarda Isto?nih Nijemaca od krize gladi 1947. godine. Putni tro?kovi su porasli kako su velikodu?ne dr?avne subvencije smanjene, dok je mnoga roba ?iroke potro?nje po?ela nestajati s polica trgovina. Fabrike su bile prinuđene da umanjuju prekovremeni rad: sa ograni?enim bud?etima, masa plata se smatrala previsokom. [4] U međuvremenu, cijene hrane su porasle kao rezultat dr?avne politike kolektivizacije ? 40% bogatijih farmera u DDR-u pobjeglo je na Zapad, ostavljaju?i preko 750.000 hektara (2900 kvadratnih milja) ina?e produktivne zemlje na ugaru ? i siroma?nog berba 1952. [5] Tro?kovi ?ivota radnika su stoga porasli, dok su plate velikog broja radnika ? od kojih su mnogi zavisili od pla?anja prekovremenog rada kako bi spojili kraj s krajem ? smanjili. U zimu 1952?53. također je do?lo do ozbiljnih prekida u snabdjevanju isto?nonjema?kih gradova toplotom i elektri?nom energijom. Do novembra 1952. sporadi?ni nemiri u vezi sa hranom i industrijski nemiri dogodili su se u nekoliko velikih industrijskih centara DDR-a: Leipzig , Dresden , Halle i Suhl. Industrijski nemiri nastavljeni su tokom sljede?eg prolje?a, od hu?ka?kih govora i grafita protiv SED-a do navodne sabota?e. [4] Da bi ubla?io ekonomski pritisak na dr?avu uzrokovan "izgradnjom socijalizma", Politbiro je odlu?io da pove?a radne kvote na obaveznoj osnovi za 10% u svim dr?avnim fabrikama: to jest, radnici su sada morali proizvoditi 10% vi?e za ista plata. [6] [7] Uz to, do?lo je i do pove?anja cijena hrane, zdravstvene za?tite i javnog prijevoza. Uzeto zajedno, kvota rada i pove?anje cijena iznosili su smanjenje mjese?nih plata za 33 posto. [8] Pove?anje radne kvote stupilo bi na snagu 30. juna, na Ulbrihtov 60. rođendan. 

Dok je Ulbrihtov odgovor na posljedice propasti sovjetizacije bio da stegne kai? Isto?nih Nijemaca, odgovor mnogih Isto?nih Nijemaca bio je da jednostavno napuste DDR, ?to je fenomen poznat kao Republikflucht . 1951. oti?lo je 160.000 ljudi; 1952. godine 182.000; u prva ?etiri mjeseca 1953., dodatnih 122.000 Isto?nih Nijemaca oti?lo je na Zapad, uprkos sada ve? uglavnom zape?a?enoj granici. [9]

Novo kolektivno rukovodstvo u Sovjetskom Savezu, uspostavljeno nakon Staljinove smrti u martu 1953., bilo je ?okirano ovim uznemiruju?im statisti?kim podacima kada je po?etkom aprila primilo izvje?taj od sovjetske kontrolne komisije u Njema?koj koji je pru?io detaljan, pora?avaju?i prikaz isto?nonjema?ke ekonomske ekonomije. situacija. [10] Do 2. juna, rukovodstvo Sovjetskog Saveza izdalo je naredbu "O mjerama za pobolj?anje zdravlja politi?ke situacije u DDR-u", u kojoj je o?tro kritizirana politika ubrzane izgradnje socijalizma SED-a. Ogroman bijeg svih profesija i porijekla iz Isto?ne Njema?ke na Zapad stvorio je "ozbiljnu prijetnju politi?koj stabilnosti Njema?ke Demokratske Republike". Da bi se spasila situacija, sada je bilo neophodno okon?ati prisilnu kolektivizaciju i rat protiv privatnih preduze?a. Petogodi?nji plan je sada trebalo promijeniti na ra?un te?ke industrije iu korist robe ?iroke potro?nje. Politi?ko-sudske kontrole i re?im su morali biti opu?teni, a mjere prisile protiv protestantske crkve morale su prestati. Osim toga, Ulbrihtovo "hladno vr?enje vlasti" je osuđeno. Međutim, nije bilo eksplicitnog zahtjeva da se poni?te veoma nepopularne pove?ane radne kvote. Sovjetski dekret je dat vođama SED-a Walteru Ulbrichtu i Ottu Grotewohlu 2. juna, na dan kada su sletjeli u Moskvu. Sovjetski premijer Georgij Malenkov upozorio ih je da su promjene neophodne kako bi se izbjegla katastrofa u Isto?noj Njema?koj. [11]

Reference [ uredi | uredi izvor ]

  1. ^ Alison Smale (June 17, 2013). "60 Years Later, Germany Recalls Its Anti-Soviet Revolt" . The New York Times . Pristupljeno June 18, 2013 .
  2. ^ Dale, Gareth. "East German rising 17 June 1953" . academia.edu . Jacobin Magazine . Pristupljeno 18 June 2017 .
  3. ^ Kopstein, 411
  4. ^ a b Ross, 54
  5. ^ Ibid.; Kopstein, 411
  6. ^ Hutchinson, 368
  7. ^ Ostermann, Christian (1994). "The United States, the East German Uprising of 1953, and the Limits of Rollback" (PDF) : 5. journal zahtijeva |journal= ( pomo? )
  8. ^ Ross, 55
  9. ^ Ostermann, 3
  10. ^ Richter, 677
  11. ^ Ostermann, 18
Preuzeto iz " https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Isto?nonjema?ki_ustanak_1953.&oldid=3453293 "