Henrik VIII
Kralj Engleske
Vladavina	21. april 1509 ? 28. januar 1547.
Prethodnik	Henrik VII
Nasljednik	Eduard VI
Krunidba	25. juni 1509.
Supru?nik	Katarina Aragonska Anne Boleyn Jane Seymour Ana Klevska Katherine Howard Katherine Parr
Djeca	Marija I, kraljica Engleske Henry FitzRoy Elizabeta I, kraljica Engleske Eduard VI, kralj Engleske
Dinastija	Tudor
Otac	Henrik VII, kralj Engleske
Majka	Elizabeta od Yorka
Rođenje	28. juni 1491. Greenwich
Smrt	28. januar 1547. London

Henrik VIII (28. juni 1491 ? 28. januar 1547) bio je kralj Engleske i prvi kralj Irske , najpoznatiji po svojih ?est brakova i otcijepljenju engleskog katoli?anstva od rimokatoli?anstva , te osnivanju Engleske crkve . ^{[1] [2]}

Mladost [ uredi | uredi izvor ]

Rođen je u pala?i Placentia pored Greenwicha , kao tre?e od sedmero djece Henrika VII i Elizabete od Yorka . Jo? kao sasvim malo dijete dobio je titulu vojvoda od Yorka. Primio je vrhunsko obrazovanje i te?no govorio francuski , ?panski i latinski jezik pored svoga maternjeg engleskog jezika . Njegov stariji brat, princ Artur , bio je slu?beni nasljednik engleske krune, te se za vrijeme Arturova ?ivota pretpostavljalo da ?e Henrik ostvariti karijeru kao crkveni slu?benik.

Artur je, kao dio sporazuma Henrika VII i ujedinjenih ?panskih kraljevina , o?enio ?esnaestogodi?nju infantu Katarinu , godine 1501. Godine 1502. Artur se razbolio i ubrzo umro, ?ime su sve prijestolonasljedni?ke du?nosti, zajedno sa titulom princa od Velsa, pre?le Henriku. Udovica Katarina, biv?a princeza od Velsa, ?eljela se vratiti u svoju domovinu, ali ju je sprije?ila nemogu?nost povratka miraza njenom ocu. Njen otac i Henrik VII nakon ?etrnaest mjeseci dogovorili su nove zaruke, između tada trinaestogodi?njeg Henrika i osamnaestogodi?nje Katarine. Papa je odobrio zaruke koje bi Crkva ina?e smatrala incestom, i to nakon insistiranja Katarinine majke, Izabele I . Kada je 1505. Henrik VII izgubio interes za savez sa ?panijom Henrik je izjavio da su njegove zaruke bile dogovorene bez njegovog pristanka. Nedoumice po pitanju braka nastavljene su sve do smrti Henrika VII.

Vladavina [ uredi | uredi izvor ]

U aprilu 1509. Henrik VII je umro, a Henrik je naslijedio englesku krunu. Dana 11. juna 1509. o?enio je Katarinu, a 24. aprila iste godine par je okrunjen u Westminsterskoj opatiji. ^[2]

Svojim prvim potezima Henrik je kao novi vladar htio ukazati da ?e se njegova vladavina razlikovati od vladavine njegova oca. Prvo je uklonio vode?e li?nosti iz vlasti Henrika VII, a nakon toga je na vanjskom planu po?eo voditi druga?iju politiku od miroljubive politike svoga oca - Henrik je sebe smatrao ratni?kim kraljem. I?ao je do te mjere da je uveo i novi na?in oslovljavanja monarha, koji od tada vi?e nije oslovljavan sa Va?a Milosti , ve? sa Va?e Veli?anstvo . U svojim mlađim godinama ve?i dio energije posve?ivao je nadmetanju s drugim dr?avama tog razdoblja, upadljivom razmetanju i razvoju dinasti?kog ponosa, a manje nacionalnim interesima. U?ao je u savez sa pojedinim evropskim dr?avama u cilju borbe protiv Francuske , kojoj se kasnije dosta zamjerio. Li?no je vodio pohode na Francusku, te pobijedio u bici kod Spursa 1513, ali je rat na kraju zavr?en mirovnim sporazumom 1514. U cjelini gledav?i, vanjskopoliti?ki je Englesku uklju?io u tada?nje evropske politi?ke tokove i zbivanja kao va?an i neprijelazan, iako ne presudan, faktor.

Ratovi su, međutim, sa svojim tro?kovima izrade brojnih topova i novih utvrda stvarali ozbiljne finansijske probleme. Poku?aj da se 1525. uvede "ljubazna potpora" za finansiranje Henrikove vanjske politike doveo je do izbijanja nereda, pa se od toga dodatnog poreza odustalo. Henrikov slavni ratni brod na koji je utro?eno mnogo novca i vremena, nazvan Mary Rose, potonuo je u samoj luci kada je kralj do?ao da ga vidi. Pretpostavlja se da je nazvan po Henrikovoj mlađoj sestri, Mariji Tudor , ili ?ak po Mary Boleyn.

U povodu pojave reformacije na kontinentu Henrik je svoju politiku okrenuo ka papi , tako ?to je 1521. donio Zakon o sedam sakramenata, kojim se pobijaju reformatorske ideje i teze Martina Luthera , te brane temelji katoli?kog u?enja, a zbog kojeg je od pape Lava X dobio titulu branitelja vjere ( lat . defensor fidei ).

Raskol sa Rimom [ uredi | uredi izvor ]

Henrikov privatni ?ivot se vrlo ?esto isprepletao sa dr?avnim poslovima i politikom. Njegova ?elja za dobijanjem mu?kog nasljednika i bra?ni ?ivot usko su utjecali kako na tada?nju, ali i budu?u vanjsku i unutra?nju politiku Engleske, tako i na polo?aj vjere u Engleskoj i odnose sa poglavarom Katoli?ke crkve , samim Papom .

Katarina Aragonska bila je sa Henrikom trudna sedam puta, no pre?ivjelo je samo jedno dijete, k?i Marija . Henrik je, međutim, silno ?elio mu?kog nasljednika, jer je smatrao da jedino sin mo?e osigurati kontinuitet engleske krune. U po?etku je uz Katarinu imao dvije ljubavnice: Elizabeth Blount, sa kojom je dobio sina po imenu Henry FitzRoy , i Mary Boleyn, koja se udala kratko prije nego ?to je njena sestra Anne iza?la na scenu kao Henrikova najva?nija ljubavnica. Kada je shvatio da Katarina ulazi u menopauzu i da vi?e ne?e mo?i imati djece, prevladala je njegova ?elja da dobije zakonitog sina, a jedini put da ga dobije sa Anne Boleyn bio je da se rastavi od Katarine. Stoga je poku?ao uvjeriti papu Klementa VII da je Katarinin brak sa Arturom konzumiran, te da stoga njegov brak sa Katarinom mora biti poni?ten u skladu sa crkvenim propisima. Isprva neodlu?an, papa 1529. pod pritiskom Karla V, cara Svetog Rimskog Carstva , odbija ispuniti Henrikov zahtjev.

Kako bi omogu?io Henriku da okon?a brak sa Katarinom Aragonskom, Thomas Cromwell, kraljev glavni ministar, prekinuo je zadnju vezu između engleskog i rimskog katoli?anstva, te u?inio monarha vrhovnim poglavarem novoosnovane Engleske Crkve . Nadbiskupom od Canterburya je imenovao Thomasa Cranmera , koji je, na njegov zahtjev, proglasio brak između Henrika VIII i Katarine Aragonske neva?e?im i nikada zakonski postoje?im. ^[1]

Engleska reformacija [ uredi | uredi izvor ]

Tudori
Henrik VII ∞ Elizabeta od Yorka
Artur, princ od Velsa
Margareta, kraljica ?kota
Henrik VIII
Marija, kraljica Francuske
Henrik VIII ∞ Katarina Aragonska , Anne Boleyn , Jane Seymour , Ana Klevska , Katherine Howard , Katherine Parr
Marija I
Elizabeta I
Eduard VI
Eduard VI
Marija I
Elizabeta I

Iako je odvojio englesko katoli?anstvo od rimskog, te time polo?io temelje za trajno osamostaljenje engleskog kr??anstva, Henrik se u biti nije nikada odrekao niti udaljio od osnova katoli?anstva, ve? je nastavio njegovu doktrinu. Njegova odluka ohrabrila je i ostale evropske zemlje da se oslobode vatikanskog pritiska i nametanja, te se u Evropi ubrzo po?inju formirati nove nezavisne crkvene institucije. Henrik, koji je u po?etku vladavine nosio titulu branitelja vjere, ekskomuniciran je iz Katoli?ke crkve od strane Pape 1533.

Po osnivanju Engleske crkve Henrik je bio u mogu?nosti da o?eni Anne Boleyn , od koje se o?ekivalo da rodi sina i ispuni du?nost kraljice koju Katarina nije uspjela ispuniti. Na Anne je le?ao veliki teret, budu?i da je u to vrijeme znanje o genetici bilo vrlo oskudno, pa se smatralo da spol djeteta zavisi jedino o ?eninoj sposobnosti. Uprkos tome, Anne je bila samouvjerenja; zanijela je nedugo nakon vjen?anja, ali dijete rođeno u septembru 1533 . bila je djevoj?ica, princeza Elizabeta . Henrik se razo?arao, ali je i dalje vjerovao da ?e mu Anne roditi sina. Nekoliko sljede?ih Anninih trudno?a zavr?ilo je rođenjem mrtvorođen?adi ili poba?ajem. Henrik je izgubio svu nadu na dan Katarininog pogreba, kada je Anne pobacila jo? jedno dijete. Tu se opet umje?ao Thomas Cromwell, Annin nekada?nji saveznik, te optu?io Annu za preljub, incest sa bratom i vje?ti?arenje. Ove optu?be su dovele do njenog pogubljenja 1536. ^[1]

Cromwellov uticaj [ uredi | uredi izvor ]

Henrik se o?enio i tre?i put, za kraljicu izabrav?i Jane Seymour . Jane je bila submisivna i znala je kada se treba povu?i, te bila potpuna suprotnost Anne Boleyn. Jane je uspjela roditi Henriku sina, princa Edvarda , samo da bi umrla nekoliko dana kasnije od posljedica postporođajne groznice. U međuvremenu, Thomas Cromwell je razmatrao mogu?nost ukidanja manastira i prodaje crkvenih posjeda plemi?ima, ?ime je pridobio Henrikovu naklonost. Henrik je posebno bio zadovoljan Cromwellovim prijedlogom Aktova zakona u Velsu ( en . Laws in Wales Act ).

Na Cromwellov nagovor Henrik se ?eni ?etvrti put, opet iz politi?kih razloga. ?etvrtom suprugom mu je postala Ana Klevska , k?erka klevskog protestantskog vojvode. Ovim brakom oformljena je alijansa između Engleske i Njema?ke, kojom su rastavljene ?panija i Francuska. Henrik nije bio siguran ?eli li u?i u ?etvrti brak, pogotovo sa nekatolkinjom, ali je pristao nadaju?i se da ?e Ana roditi jo? sinova i oja?ati dinastiju. Ana je stigla u Englesku krajem 1539, a sa Henrikom se upoznala 1. januara 1540. Iako legenda ka?e da je Henrik bio razo?aran Aninim izgledom, mnogo je vjerovatnije da je Ana bila u?asnuta Henrikovom gojazno??u. Brak se raspao prije nego je i po?eo, te su se nakon nekoliko mjeseci bra?nog ?ivota Henrik i Ana slo?ili da se raziđu. Ana je primila velikodu?ni poklon od biv?eg supruga, ?to je uklju?ivalo nekoliko zamkova i vlastite posjede, kao i titulu engleske princeze i ?ast kraljeve sestre. Ana je ostala u dobrim odnosima i sa Henrikom i sa njegovom djecom. Henrik je za neuspjelo aran?iranje braka okrivio Cromwella, te naredio njegovo pogubljenje 28. jula 1540.

Posljednji brakovi [ uredi | uredi izvor ]

Dana 28. jula 1540, isti dan kada je pogubljen grof od Essexa, ?ovjek odgovoran za Henrikov neuspjeli ?etvrti brak, Henrik je o?enio ?esnaestogodi?nju Katherine Howard , prvu rodicu Anne Boleyn . Henrik je u po?etku bio odu?evljen njome zbog njene mladosti. Nova kraljica i njena rodbina obasipani su poklonima, ali Katherine, uprkos i??ekivanjima dvora i kraljevstva, nije zanijela ni nakon dvije godine braka. Upravo tada isplivavaju na povr?inu pri?e o romansi između Katherine i dvojice u?itelja, ?to je navelo Henrika da posumnja u Katherinino djevi?anstvo u trenutku sklapanja braka. Osamnaestogodi?nja Katherine je optu?ena za veleizdaju i pogubljena 13. februara 1542.

Posljednja Henrikova ?ena bila je 35-ogodi?nja Katherine Parr , bogata udovica koju je Henrik o?enio 1543. Katherine je bila sklona raspravama sa Henrikom po pitanju religije. Iako je sigurno odrasla kao katolkinja, Katherine je veoma interesirala "nova vjera", ali Henrikovi pogledi ostali su konzervativni. Henrik je nadasve cijenio njeno mi?ljenje i njenu politi?ku sposobnost, te je vi?e puta postavio za regenta na ?elu vlade tokom njegovih posjeta kontinentu. Katherine je imala izuzetno dobre odnose sa svojim pastorcima, te se pobrinula za pomirenje supruga sa svojim svojim k?erima, Marijom i Elizabetom , koje su ranije, poni?tavanjem brakova njihovih majki sa Henrikom, bile isklju?ene iz nasljeđivanja i koje su uslijed Katherinine intervencije opet postale mogu?e nasljednice engleske krune. Katherine je također bila jedina Henrikova supruga koja nije morala dokazivati svoje djevi?anstvo, budu?i da je prije braka sa Henrikom imala dva kratka braka.

Smrt [ uredi | uredi izvor ]

?ene Henrika VIII
Katarina Aragonska
Anne Boleyn
Jane Seymour
Ana Klevska
Katherine Howard
Katherine Parr

Kako su ?etiri od ?est Henrikovih brakova bili poni?teni, ?to zna?i da nisu nikada zakonski ni postojali, u o?ima onda?njih protestanata Henrik je zapravo imao samo dvije supruge: Jane Seymou i Katherine Parr. Katolici, budu?i da ne priznaju razvod, smatrali su tri ?ene Henrikovim pravim ?enama: Katarinu Aragonsku (od trenutka vjen?anja, pa do trenutka njene smrti), Jane Seymour (sa kojom je brak sklopljen nakon Katarinine smrti) i Anu Klevsku (sa kojom je brak sklopljen nakon Janine smrti i koja je bila ?iva za vrijeme zadnja dva Henrikova braka, ?to ih ?ini neva?e?im). Iako je sa Katarinom proveo 19 godina svog ?ivota, a sa Jane manje od godinu, naredio je da upravo ona bude predstavljena kao njegova pratilja u porodi?nom portretu porodice Tudor. Sam Henrik je Jane nazivao "svojom jedinom pravom ?enom" , vjerovatno zato ?to mu je ona jedina rodila sina.

Nikada dokazana teza koja ka?e da je Henrik bolovao od sifilisa i da je upravo ta bolest krivac za smrtnost njegove djece iznesena je prvi put 100 godina nakon njegove smrti. Prema istoj tezi, sifilis je Henrika VIII vjerovatno doveo i do smrti, dana 28. januara 1547. Prema drugoj teoriji, Henrik i njegova sestra Margareta su bolovali od dijabetesa, ?to je bio uzrok Henrikove gojaznosti. Sahranjen je pored Jane u kapeli St George. Naslijedio ga je sin Edvard , a u roku od ne?to vi?e od jedne decenije svo troje njegove zakonite djece izmijenit ?e se na engleskom tronu, i to tako da nijedno iza sebe ne?e ostaviti potomstvo.

Porijeklo [ uredi | uredi izvor ]

Naslijeđe [ uredi | uredi izvor ]

Njegova vladavina odlikovala se izrazitom zakonodavnom aktivno??u koja je za sobom ostavila mnoge pravne odredbe, od kojih neke va?e ?ak i danas. Najbolji primjer je Zakon o uniji ( Laws in Wales Acts ) kojim je 1536 . Engleskoj je priklju?en Vels , a engleski jezik je postao jedinim slu?benim u toj pokrajini, uprkos tome ?to je ve?ina stanovni?tva govorila vel?ki jezik. Među zakonima koje su done?eni tokom Henrikove vladavine mnogi su bili kontroverzni. U ovu grupu spada Buggery Act , prvi zakon protiv sodomije , Witchcraft Act , kojim se ka?njavalo i proganjalo vje?tice, te Zakon o veleizdaji ( Act of Tresury ) iz 1534. kojim je pojam izdaje pro?irio i na rije?i, ne samo na djela.

Henrik je bio vrlo svestrana osoba; bavio se sportom, te bio vje?t muzi?ar i pjesnik. Na njegovom dvoru vladao je progresivni, renesansni i inovativni duh, kako na nau?nom, tako i na umjetni?kom polju. Podstaknut otkri?em Novog svijeta naredio je izradu, za to doba, najmodernije karte svijeta. Njegov dvor postao je centar umjetni?kog i inovativnog ?ivota Engleske, koji je Henrik sam poticao.

Henrikov ?ivot i vladavinu opisao je William Shakespeare u svojoj historijskoj drami Henrik VIII .

Također pogledajte [ uredi | uredi izvor ]

• Spisak engleskih kraljeva

Reference [ uredi | uredi izvor ]

Vanjski linkovi [ uredi | uredi izvor ]

• Henrik VIII, kralj Engleske na Wikimedia Commonsu