Desiderius Erasmus
Rođenje	( 1466-10-27 ) 27. oktobar 1466. Roterdam, Holandija
Smrt	12. juli 1536 (1536-07-12) (69 godina) Basel , ?vicarska

Erazmo Roterdamski ( Rotterdam 28. oktobar 1465 . - Basel 12. juli 1536 .), holandski humanist , knji?evnik , filolog i filozof . ^{[1] [2]} Bio jedan od najpoznatijih i najuticajnijih evropskih nau?nika kao i ?ovjek velikog uma koji se uzdigao iz oskudnih po?etaka da bi postao jedan od najve?ih evropskih mislilaca i jedan od vode?ih li?nosti tzv. Sjeverne Renesanse . Odredio je na?ela humanisti?kog pokreta u Sjevernoj Evropi . Svojim prijevodom Novog Zavjeta sa gr?kog jezika doveo je do teolo?ke revolucije , a svojim stavovima o reformaciji u?vrstio je svoje jo? radikalnije stavove. ^[3]

Biografija [ uredi | uredi izvor ]

Erazmo Roterdarmski (Desiderius Erasmus Roterodamus), ili pravim imenom Geert Geerts, pogre?no je mislio da iz holandskog jezika rije? geert dolazi od begeren , ?to zna?i "?eljeti". Na latinskom jeziku . desidero ima isto zna?enje, pa je prema humanisti?koj modi preveo vlastito ime i na latinski i na gr?ki -Desiderius. Rođen je 28. oktobra 1465 . godine (prema nekim izvorima 1466 .) u Rotterdamu. Gotovo je sigurno da je bio vanbra?no dijete, a da mu je otac bio sve?enik ^[2] imenom Gerard. O njegovoj majci se zna malo toga osim da se zvala Margareta. Roditelji su mu rano umrli za vrijeme kuge 1483 . godine. Dobio je najbolje mogu?e obrazovanje toga doba, a pohađao je niz samostanskih i polusamostanskih ?kola, u Deventeru i Herzogenboschu. S dvadeset i pet godina postao je sve?enik i stupio u augustinski red, ali ?ini se da nikad nije bavio tim pozivom (a redovnike je napadao u svim svojim kritikama vezano za zloupotrebe Katoli?ke crkve ).

Prelazi u slu?bu Henrija de Bergue-a, biskupa u Cambraiu. U toj slu?bi ostaje pet godina da bi zatim oti?ao na nastavak studija u Pariz . ^[1]

Izdr?ava se jedno vrijeme davanjem privatnih lekcija; upoznaje mladog engleskog lorda Williama Mountjoya koji mu postaje prijatelj i mecena. U strahu pred epidemijom bje?i iz Pariza te ?ivi neko vrijeme u ju?noj Francuskoj , a zatim odlazi u Englesku gdje sti?e mnoge prijatelje u nau?nim i politi?kim krugovima Londona . Iz zdravstvenih razloga vra?a se na evropski kontinent. ?esto se seli i naporno radi, a neko vrijeme proveo je u Parizu , Orleansu , Rotterdamu i Louvainu. Zatim se vra?a u Englesku i na Univerzitetu u Cambridgeu dobija bakalaureat iz teologije. Izabran je za odgojitelja nezakonitog sina kralja Jakova IV. Godine 1506 . putuje u Italiju gdje doktorira u Torinu , a zatim posje?uje Bolonju i Rim . U Veneciji je gost ?tampara i izdava?a Alda Manuzija koji objavljuje njegovu zbirku " Sentencia Adagio " ( bos . "Izreke"). Ova zbirka je postala vrlo popularna i utjecajna. Proveo je neko vrijeme u Padovi , da bi zatim opet oti?ao u Rim gdje ga vatikanski krugovi nastoje zadr?ati u svojoj sredini. Međutim, on prihva?a poziv novog engleskog kralja Henrija VIII , te po tre?i put odlazi u Englesku.

Mnogo va?nija od Erazmovih putovanja su njegova djela. Tokom boravka u Engleskoj po?eo je filolo?ki ispitivati gr?ke rukopise Novog zavjeta kako bi priredio novo izdanje i latinski prijevod. Erazmovo izdanje objavio je Froben u Baselu 1516. godine i ono je postalo osnovom nau?nog prou?avanja Biblije tokom Reformacije. ^[1] Bio je to prvi poku?aj kompetentnog i liberalnog nau?nika da ustanovi ?ta su pisci Novog zavjeta zaista napisali, a ?ta je u tekst u?lo zbog gre?ki prilikom prepisivanja.

Stanuju?i u ku?i kancelara Thomasa Morea pi?e i posve?uje doma?inu svoju Encomium Moriae ("Pohvalu ludosti"), satiru na neuku i lijenu raspu?tenost samostanaca, nadutu u?enost teologa i gramziv nemoral visoke crkvene hijerarhije. Ovaj je tekst i danas njegovo najpoznatije i najprevođenije djelo.

Na poziv univerziteta u Cambridgeu predaje gr?ki jezik i egzegezu. Nakon neuspje?nog poku?aja da se posredstvom novog pape zaposli u Rimu, polazi na du?e putovanje po Njema?koj. Trijumfalno do?ekan u nizu gradova gdje biva kona?no pozvan na dvor Karla Habsbur?kog u Bruxellesu. Tu dobija titulu kraljevskog savjetnika i nov?anu naknadu od 400 zlatnih florina . Njegov boravak u Bruxellesu poklapa se s po?ecima Reformacije. Luther i ?itav krug ljudi koji su pripadali ovom novom pokretu o?ekivali su da ?e Erazmo kao istaknuti kriti?ar papinstva i crkvenih zloupotreba pristupiti pokretu. Ali, Erazmo unato? svojim simpatijama za protivrimski smjer Reforme i usprkos prijateljstvu s mnogim njenim pobornicima, ?uva svoju javnu neutralnost. Godine 1522 . povodom objavljivanja Erazmovih Colloquia ("Razgovori") Luther definitvno odbacuje Erazma. Od tada po?inje njihovo neprijateljstvo. ^[2] Na Erazmovu raspravu De libero arbitrio ("O slobodi volje") Luther odgovara ?u?ljivim pamfletom De servo arbitrio ("O porobljenoj volji") u kojem Erazma naziva pironovcem, epikurejcem , ateistom i svetogrdnikom. I upravo kad je Erazmo svojom odgovorom na Lutherove ispade (Hyperaspistes) udaljio od sebe i one reformatorske elemenente koji su mu jo? bili skloni, zapo?inje protiv njega kampanja i od strane pristalica rimskog pape.

Univerzitet Sorbonne-a pokre?e protiv njega proces, osuđuje ga kao neprijatelja Crkve (1527. godine, a prevodilac njegovih " Razgovora " Louis Berquin je bio spaljen na loma?i. Omra?en i obasut klevetama iz oba tabora Eramzo se sklanja u Basel, ali odatle mora bje?ati zbog vjerskih nemira. ^[1] Neko vrijeme ?ivi u Freiburgu (Breisgau). Zbog zdravstvenih razloga ipak se vra?a u Basel i posve povla?i iz nau?nog rada. Odbija poziv Klementa VII na koncil u Augsburgu , ostaje nijem i na breve Pavla III , kojim mu papa dodjeljuje priorat u Deventeru, godi?nju naknadu od 3.000 forinti i nudi mu posao kardinala. Smrt ( 12. jula 1536 .) je sprije?ila ostvarenje njegove ?elje da se vrati u rodnu Holandiju. Umire u ku?i svog dugogodi?njeg prijatelja, baselskog izdava?a Frobena. U zadnjim godinama svog ?ivota Erazmo je u?ivao veliku slavu i po?tovanje. ^[4]

Utjecaj [ uredi | uredi izvor ]

Po svom knji?evno-nau?nom radu i ?ivotnom stavu Erazmo je najsvjetlija i najzna?ajnija li?nost humanizma . ^[1] Majstor latinskog stila, on njeguje sve knji?evne oblike, od poezije do nau?nih traktata. Njegova izdanja Aristotela , Novog zavjeta , Jeronima, Augustina, Ambrozija itd. osnovna su djela evropske filologije i tekstovne kritike. Njegov spis " De ratione studii " ("O na?inu u?enja") prvi je sistematski program humanisti?kog ?kolskog obrazovanja, dok iz niza njegovih dijatriba i pisama izbija lik ?ovjeka obilje?enog optimizmom, ?irinom i kriti?no??u nau?nih pogleda, nepomirljivo??u prema licemjerju i falsifikatima svetinja, ali i samilo??u prema ljudskim nevoljama te tolerancijom prema slabostima. Izbavio je teologiju iz pedanterija obrazovnog sistema tog vremena, izla?u?i zloupotrebe Katoli?ke crkve. Vi?e nego bilo ko drugi sam je unaprijedio preporod u?enja. ^[4]

Također pogledajte [ uredi | uredi izvor ]

• Filozofija
• Novovjekovna filozofija

Reference [ uredi | uredi izvor ]

Vanjski linkovi [ uredi | uredi izvor ]

Wikicitati imaju citate vezane za: Erazmo Roterdamski

Commons ima datoteke na temu: Erazmo Roterdamski

• Tekstovi na latinskom , The Latin Library: Moriae Encomium, Scripta Selecta, Colloquia, de Laude Matrimonii, Querela Pacis, Institutio Pricipis Christiani.
• Colloquia familiaria , izbor s engleskim prijevodom i komentarom (The Stoa Project).
• Praise of Folly originalni tekst na latinskom jeziku
• Bratislav Lu?in, "Erasmus and the Croats in the Fifteenth and Sixteenth Centuries", u: Erasmus of Rotterdam Society Yearbook Twenty-Four (2004), Erasmus of Rotterdam Society , s. 89?114.