Ovaj ?lanak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne re?enice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako ?to ?ete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga mo?ete ukloniti ovaj ?ablon.

Crvena armija je bila vojska Sovjetskog Saveza (1918-1991.).

Stvaranje Crvene armije [ uredi | uredi izvor ]

Dezintegracijom oru?anih snaga carske Rusije prije bolj?evi?ke revolucije 1917 . godine i nakon nje, koja je bolj?evi?ko vodstvo prisilila na sklapanje nepovoljnog mira s Njema?kom u Brest-Litovsku po?etkom 1918 . godine, pojavila se potreba hitnog stvaranja vojnih snaga novog re?ima. Nestabilna situacija u Rusiji dovela je do brzog i vrlo improviziranog stvaranja nove vojne organizacije "Selja?ke i radni?ke crvene armije" (RKKA), u biti narodne milicije namijenjene odbrani zemlje od vanjskog i unutarnjeg neprijatelja.

Bolj?evi?ko rukovodstvo ?eljelo je u novim vojnim snagama ukloniti sve carsko naslijeđe (posebno klasni sistem te sistem organiziranog nasilja nad vojnicima, tzv. dedov??ina ). Međutim, ubrzo se pokazalo da stvari ne?e biti tako jednostavne: novi zapovjednici, potekli iz bolj?evi?kih redova, nisu imali nikakvo vojno obrazovanje, te su se morali oslanjati na biv?e carske zapovjednike (naravno, povjerenje između te dvije grupe bilo je na niskom nivou). Rezultat je bila ad hoc vojna organizacija bez ikakvih dugoro?nih razvojnih planova. Bilo je o?ito da se umjesto narodne milicije mora stvoriti klasi?na organizirana vojska; s tim ciljem Lenjin povjerava Lavu Trockom tu iznimno te?ku zada?u. Trocki je između 1918 . i 1924 . godine uspio u toj gotovo nemogu?oj zada?i, stvoriv?i iz demoraliziranih ostataka imperijalne vojske Crvenu armiju. Prvi korak u tom naporu bio je odluka da se zanemare marksisti?ke ideje o naoru?anom narodu i priđe organiziranju klasi?nih oru?anih snaga.

RKKA od 1918. do 1925. [ uredi | uredi izvor ]

Razdoblje građanskog rata između 1918. i 1922. godine, u istovremenoj borbi protiv carskih " bijelih " snaga, ustanka manjina koje su iskoristile raspad vlasti u Rusiji za sticanje nezavisnosti, selja?kih pobuna, i stranih intervencionisti?kih snaga, novostvorena RKKA je uspjela sa?uvati novostvorenu sovjetsku dr?avu (dobrim dijelom i zahvaljuju?i razli?itim interesima i nekoordiniranom djelovanju svih protivnika), ali ne i povratiti granice carske Rusije. Jedan od najve?ih uspjeha RKKA u tom razdoblju bilo je odbijanje poljskog poku?aja prodora u Ukrajinu , no kasniji sovjetski poku?aj zauzimanja Var?ave bio je neuspje?an, a neki od događaja u sovjetskom vojnom vrhu (sukob Staljina i Tuha?evskog) imat ?e u budu?nosti vrlo te?ke posljedice za RKKA.

Zavr?etak rata s Poljskom 1920 . godine otvorio je proces postupne demobilizacije RKKA, ali i tra?enje odgovora na pitanje - treba li se vratiti konceptu naoru?anog naroda, ili graditi tradicionalno organizirane oru?ane snage. Rezultat vođenih debata predstavljao je kompromis: RKKA se po?ela organizirati po tradicionalnim obrascima masovnih oru?anih snaga, ali je komunisti?ka partija uvela izravnu politi?ku kontrolu preko institucije politi?kih komesara .

Druga va?na odluka koja je odredila dalji razvoj Crvene armije bila je spomenuta demobilizacija; sovjetska Rusija zbog te?kih ekonomskih uvjeta u zemlji jednostavno nije mogla odr?avati broj?ano velike oru?ane snage. Te?ke okolnosti (npr. glad u regiji Volge 1921.- 1922. godine) dovodile su do masovnog dezertiranja , ?to se za RKKA pokazalo velikim problemom: mnogi dezerteri su sa sobom odnosili naoru?anje i opremu, koje su prodavali kako bi prehranili sebe i svoje obitelji. Problem je dostigao takve razmjere da je Trocki potaknuo dono?enje zakona kojim je svaki dezerter bio automatski osuđen na strijeljanje, a ku?a u kojoj se skrivao trebala je biti spaljena. Radi hvatanja dezertera oformljene su specijalne jedinice, koje su dobile i ovlast strijeljanja svakoga koji je i ohrabrivao napu?tanje jedinica. No, te drakonske mjere nikada nisu bile provedene u potpunosti (mnogi uhva?eni dezerteri su poslani nazad na slu?bu u jedinice koje su napustili), a kasnije amnestije rehabilitirale su ostatak dezertera.

No, opremanje vojnika naoru?anjem i osnovnom opremom, kao i prehrana ljudstva, postajali su sve ozbiljniji problem, a i samo uvje?bavanje vojnika bilo je neadekvatno. Te?ko stanje sovjetske ekonomije nije dozvoljavalo istovremeno obnavljanje industrije i ja?anje vojne mo?i, te su mnoge jedinice bile pretvorene u radne ekipe, zadu?ene za izgradnju kasarni ili pru?anje pomo?i kolhozima za vrijeme ?etve. Ti su poslovi ostavljali vrlo malo vremena za redovnu vojni?ku obuku tokom dvogodi?njeg slu?enja vojnog roka. Ista situacija bila je s obrazovanjem oficira : brza ekspanzija RKKA za vrijeme građanskog rata nije omogu?avala organizaciju sistema vojnog ?kolovanja oficira.

O tada?njoj situaciji u RKKA svjedo?i izvje?taj koje je 30. marta 1925 . na zasjedanju Politbiroa iznio novi narodni komesar za vojna i pomorska pitanja M. V. Frunze (koji je naslijedio Trockog). U izvje?taju su navedeni ozbiljni nedostaci u oru?anim snagama poput slabe pripreme kontigenta regruta koji dolaze na odslu?enje vojnog roka, slabe razine uvje?banosti i morala među vojnicima, dugog vremena potrebnog za op?u mobilizaciju . Radi pobolj?anja situacije Frunze je predlo?io smanjenje vojske na oko 700.000 ljudi, te pove?anje vojnog prora?una (s 412 miliona rubalja 1924.-25. na 656 miliona rubalja za 1925.-26.).

Crvena armija u 2. svj. ratu [ uredi | uredi izvor ]

Za obja?njenje sovjetskih gubitaka na po?etku njema?kog napada od iznimne va?nosti je dobijanje uvida u razvoj i doktrinu Crvene armije. Osim ?tete koju su Crvenoj armiji napravile ?istke provedene između 1936 . i 1938 . godine, na te?ke gubitke u po?etku operacije Barbarossa utjecao je i koncept "aktivne odbrane" koji je sprije?io poduzimanje strate?ke odbrane po dubini.

Commons ima datoteke na temu: Crvena armija