S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Bajazid II
(
osmanlijski turski
: ?????? ???? B?yez?d-i
s
?n?; 3. decembar 1447 ? 26. maj 1512) bio je
sultan Osmanlijskog Carstva
od 1481. do 1512. godine.
[1]
[2]
Tokom svoje vladavine, konsolidirao je
Osmanlijsko Carstvo
i osujetio
Safavidsku
pobunu. Imao je zna?ajnu ulogu u spa?avanju
jevreja
i njihovog dolaska u Osmanlijsko Carstvo prilikom evakuacije iz
?panije
nakon progla?enja
Alhambra dekreta
.
Bajazid II postaje sultan 22. maja 1481. godine, poslije smrti oca
Mehmeda II
. Po?etak njegove vladavine bio je obilje?en borbom za vlast s bratom
Cemom
koji se sklonio prvo kod
Ivanovaca
na
Rodos
, a zatim i kod pape
Klementa VII
.
Njegova vladavina, u poređenju s prethodnicima, je doba mira, a sultan od sunarodnjaka za svoj na?in vladanja dobija nadimak "
pravedni
", ?to kraj njegove vladavine uop?e ne opravdava. Naime, po tada?njem osmanlijskom zakonu sultana je trebao naslijediti najstariji sin, ali Bajazid je preferirao drugog po starosti Ahmeda. Uvidjev?i u o?evom kr?enju zakona priliku za sebe tre?erođeni sin
Selim I
je uspio dobiti podr?ku
janji?ara
i izvr?iti dr?avni udar 24. aprila 1512. godine, pogubiti svoju bra?u i prisiliti oca na
abdikaciju
.
Nedugo poslije abdikacije Bajazid II je otrovan.
Bajazid je bio djed
Gazi Husrev-begu
[3]
.