Ovaj ?lanak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne re?enice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako ?to ?ete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga mo?ete ukloniti ovaj ?ablon.

Atila ( c. 406?453) bio je vladar Huna od 434. do svoje smrti u martu 453. Bio je i vođa plemenskog carstva koje su ?inili Huni, Ostrogoti , Alani i Bugari u Srednjoj i Isto?noj Evropi .

Tokom njegove vladavine smatran je najstra?nijim neprijateljem Zapadnog Rimskog Carstva i Bizanta . Dvaput je pre?ao Dunav i oplja?kao Balkan , ali nije uspio zauzeti Konstantinopolj . Nakon njegovog neuspjelog pohoda na Perziju 441. pokrenuo je uspje?nu invaziju Bizantskog Carstva , ?to ga je ohrabrilo da pokrene pohod na Zapadno Rimsko Carstvo . ^[1] Poku?ao je osvojiti i rimsku Galiju (dana?nja Francuska ), pre?av?i Rajnu 451. i prodrijev?i sve do grada Aurelijana (dana?nji Orleans ) gdje je pora?en u bitci na Katalunskim poljima .

Nakon pohoda na Galiju napao je Italiju i opusto?io sjeverne rimske provincije, ali nije uspio zauzeti sam Rim . Planirao je daljnje pohode protiv Rimljana , ali je umro 453. Nakon Atiline smrti, njegov bliski savjetnik i saveznik Ardarik kralj Gepida poveo je germansku pobunu protiv hunske vladavine, nakon ?ega se Hunsko Carstvo brzo raspalo. Atila je ostao zabilje?en kao zna?ajni lik u germanskoj herojskoj legendi .

Ime [ uredi | uredi izvor ]

Atila je imao gotsko ime (atila je umanjenica od gotske rije?i ata, ?to zna?i otac). Na njegovom su dvoru vladali gotski obi?aji, a spomen mu je sa?uvan i u gotskoj narodnoj pri?i. Zbog svojih pusto?enja i surovosti prozvan je flagelum Dei (Bi? Bo?iji). To ime se prvi put spominje kod anonimnog pisca iz 9. vijeka. U?ao je u pri?e i legende mnogih drevnih naroda. Kao legendarna li?nost Atila se javlja i u Nibelunzima (kao: Etzel), Edi (kao: Atli) i u narodnoj tradiciji Ju?nih Slavena kao Atil pasoglavi.

Atila kao mladi Hun [ uredi | uredi izvor ]

Atila, budu?i vođa Huna, je po svemu sude?i rođen oko 406 . godine. Njegov otac se zvao Mundiuha, a izvori ga pominju i kao Manzaka. Stradao je u lokalnim sukobima sa Vizigotima . Ime njegove majke je nepoznato. Atilin otac je bio ugledni hunski nomad, koji je imao ?ak i svoj privatni posjed. Po?to su se hunska plemena stalno selila od mjesta do mjesta, tako je ostalo nepoznato mjesto gde je Atilin otac dr?ao svoje posjede, kao i mjesto gdje se rodio Atila. Po svjedo?anstvu Amijana Marcelina, budu?i vođa Huna je do?ao na svijet u sudaru rasa, odnosno u vrijeme sukoba naroda. Hunska organizacija je tada bila podijeljena u plemenske saveze, a na ?elu plemenskog saveza se nalazio Veliki Kan , sli?no kao i kod Avara .

Atilin otac je imao dva brata: Ru-u i Oktara. Rua je slu?io u rimskoj legiji , a istovremeno je bio i vođa Huna (432-440). Poslije smrti svoga brata, starao se za Atilu i njegovog brata. Kao rimski ratnik bio je ?ak vojni komandant sa godi?njom platom od 350 funti u zlatu. Karakteristika Huna je bila da su ve?ina njihovih sposobnih vojnika i komandanata za platu stupala u redove rimske vojske i slu?ili Rimskom Carstvu . Rim je na taj na?in odr?avao svoje sjeverne granice.

Atila je imao i mlađeg brata koga izvori spominju pod imenom Bledes, odnosno Bleda. Za razliku od Atile, on je bio osilan vladar koji se na sve mogu?e na?ine poku?avao obra?unati sa Atilom, ne bi li poslije Ruine smrti zavladao Hunima.

Od svoje rane mladosti Atila se, kao i ve?ina Huna, u?io vje?tini gađanja strijelom, lovom i jahanju. Izvori govore da je Atila spavao u konjskom sedlu po cijelu no? i da je bio odli?an strijelac, da je nosio hunsku tuniku i stalno se kretao sa svojom grupom. Odmah po rođenju, Atili su uklonili pomo?u usijanog gvo?đa i posljednju malju sa obraza, ?to je obi?aj i kod ostalih Huna koji su za ?ivota bili bez dlaka na licu. Ne zna se ta?no sa koliko godina je Atila oti?ao da slu?i u Rimskoj vojsci. Prije Atilinog odlaska u Rim, car Valentijan je zatra?io primirje sa Ru-om i zamolio ga za vojnu pomo? u borbi protiv Vizigota . U tu svrhu sa Ru-om se sastao rimski namjesnik Flavije Aecije u nekoliko navrata. Vojsku je predvodio Atila i njegov brat Bleda. Vizigoti su potu?eni, a plijen je po dogovoru podijeljen. Od Vizigotskog kralja Teodoriha zatra?eno je kao primirje da preda Rimu 2.000 funti u zlatu, da da 1/3 vojnika kao robove i da preda polovinu ?etve. Ovaj plijen su podijelili Rimljani i Huni. Nakon bitke, Aecije se obratio Atili, vide?i da se pokazao kao odli?an borac i tra?io je da dođe u Rim da slu?i kao i njegov ujak u rimskoj vojsci za platu. Atila je obu?avan rimskom na?inu ratovanja, odvođen je na dvorske priredbe i upoznao je jedan mnogo savr?eniji na?in ?ivljenja od hunskog. Po?to je bio odli?an strijelac i jaha? uskoro se uzdigao za velikog vojnika. Za vrijeme slu?enja u Rimu nije bio odlikovan nekim ve?im odlikovanjima, ostao je samo obi?an rimski legionar.

U Rimu je saznao da je vođa Huna Rua umro 440 . godine, pa se odmah vratio u Panoniju gdje je bilo sredi?te Hunskog plemena.

Preuzimanje vlasti [ uredi | uredi izvor ]

Atilin stariji brat Bleda je ve?, kao stariji, prigrabio vlast nad ?itavim hunskim plemenskim savezom, ali se poslije povratka Atile saglasio da vladaju zajedno. Period dvovla??a u Hunskoj dr?avi bio je pra?en raznim trvljenjima i neslogama. Bleda je kovao zavjeru protiv svog brata nekoliko puta, ali ga je Atila osujetio.

Atila je oja?ao svoj polo?aj. Optu?io je Bledu da je otrovao Ru-u i rije?io ga se ubistvom 443. kada je postao jedini vladar Huna. Ujedinio je sva hunska plemena i narode od Volge do Germanije. Sjedi?te njegove dr?ave, koja se protezala od Danske do Panonije, od Laponije i Rajne do Kaspijskog jezera pa sve do Kine , bilo je u ugarskoj niziji nedaleko dana?njeg Tokaja. Njegovu vlast priznavala su mnoga plemena Germana , Sarmata, Slavena i Turaka . Poslije preuzimanja trona, Atila je za kratko vrijeme uspio da pot?ini veliki broj okolnih plemena: Skira, Turkilinga, Sarmata, Herula, Hazare, i kona?no mu je po?lo za rukom da i Ostrogote stavi pod svoju vlast. Osnovao je mo?no kraljevstvo Huna sa sjedi?tem u Panoniji. Sagradio je prijestolnicu koja se nalazila nedaleko od dana?njeg grada đera u Mađarskoj . Skirski kralj mu se pokorio i dao mu je svoju k?erku za ?enu. Prema izvje?tajima Priska sa Atilinog dvora, Atilina ?ena se zvala Krek i rodila mu je tri sina. Atila je priređivao manifestacije na dvoru, bio je obo?avalac ?amana, a bogatu trpezu su mu ukra?avale robinje iz drugih plemena. Po rije?ima Priska, koji je jedini vidio Atilu i njegovu prijestolnicu, vojska mu je brojala oko 500.000 ratnika. Bila je naoru?ana strijelama, kopljima, ma?evima i no?evima. Po osvajanju vlasti Atila je rije?io da prekine savezni?tvo sa Rimom, ali da u po?etku ne ugro?ava teritorije Zapadnog carstva, ve? samo Isto?nog, tj. Vizantije.

Atili se za pomo? protiv Vizigota obratio vandalski kralj Gajzerih, ?alju?i mu brojne darove da bi ga nagovorio da zarati protiv Vizigotskog kralja Teodoriha. To je Atilu pokrenulo da ponovo obnovi neprijateljstva prema Vizigotima. Atila ?alje svoje izaslanike caru Valentijanu III, u ?ije je ime vladala njegova majka Presidija u namjeri da ih odvu?e od saveza sa Vizigotima i da se priklju?e Hunima u zajedni?koj borbi. Atila je obe?avao da ?e ?uvati mir prema zapadnom carstvu i da ?e samo ratovati protiv Teodoriha, s kim se ve? dugo vremena nalazio u lo?im odnosima. Teodorih je na vrijeme uvidio opasnost od ponovnog zbli?avanja Huna i Rimljana, pa je pisao Atili da se zajedno sa Vizigotima bori protiv Rimljana.

Atilino pusto?enje gradova Isto?nog Carstva [ uredi | uredi izvor ]

Dok je Zapadno carstvo bilo u trpeljivom odnosu sa hunskim vođom, to nije bio slu?aj sa Isto?nim. Isto?nim carstvom je tada vladao car Teodosije II, koji se suo?avao sa hunskom opasno??u. Za vrijeme dvovla??a kod Huna bilo je samo izolovanih incidenata na granici Teodosijevog carstva, da bi se za vrijeme Atile sukobi preneli i u unutra?njost carstva.

Okupiv?i ogromnu armadu, Atila je krenuo da osvaja i pusto?i pojedine gradove Isto?nog carstva. Prvi napad je preuzeo 445. na Emonu (dana?nja Ljubljana ), zatim 447. na Sirmijum ( Sremska Mitrovica ), spaliv?i grad do temelja. Zatim je stradao Petovio ( Ptuj ) 449, pa Singidunim ( Beograd ), za ?iju svrhu je Atila dovukao te?ke katapulte koji su ru?ili jaka utvrđenja. Ve?inu stanovni?tva je poveo sa sobom kao robove. Kre?u?i se dalje prema jugu, napao je Naisus ( Ni? ), u septembru 450. Grad je branio zapovjednik rimske provincije Ilirije (magister militum per Ilyricum) Aginteja, koji je naredio da se cjelokupno stanovni?tvo skloni iz grada na udaljeni bre?uljak, pokraj rijeke Ni?ave. Huni su opsjedali grad, tukli zidine utvrđenja i kasapili vizantijske vojnike. Na kraju je Aginteja predao grad u Atiline ruke, i da bi spasio ?ivot polo?io je sve dragocjenosti i zlato koje je imao pred hunskim osvaja?em. Huni su zatim prodrli do Ni?ave i pobili ve?u grupu ljudi koju su zatekli, a na kraju spalili grad. Jedino su uspjeli da pre?ive stanovnici koji su se pred Hunima posakrivali u obli?njim crkvama da bi se spasili od kuge koja je tada harala. Atila je po?tedio ?ivot rimskom namjesniku i tra?io je da referi?e Teodosiju o gubitku grada.

Atila je po?eo da pusto?i i gradove du? Bugarske , pribli?avaju?i se Carigradu . U takvim okolnostima, vizantiski dvor je reagovao tako ?to je zapo?eo pregovore sa Atilom o miru, obavezaju?i se da ?e pla?ati danak u zlatu i ropstvu. U tu svrhu vi?e puta je kao izaslanik vizantijskog cara slan Prisk. On je vi?e puta svojim diplomatskim akcijama uspio da razuzda Atilu i da otkloni opasnost od hunskog osvajanja. Prisk je svoje izvode sa?uvao u svom najzna?ajnijem djelu: “O Atili“, kome je dao naro?iti karakter. Međutim, ve?ina njegovog djela je sa?uvana u fragmentima. Prvu diplomatsku misiju Prisk je preuzeo odmah nakon pusto?enja Sremske Mitrovice. Putovao je preko Serdike ( Sofije ) do opusto?enog Naisusa, da bi zatim krenuo du? sjevernih teritorija, preko Tise u Atilinu prijestolnicu. Prisk je opisao Atilinu prijestolnicu kao jedno malo selo u kojem je ve?ina ku?a izgrađena od drveta, pa i sam Atilin dvor. U gradu su se mogli vidjeti ogromni drveni zidovi napravljeni od dasaka, zatim kompleksi za ishranu hunskih ratnika, i na kraju, na sred sela ogromni krug na kome je izgrađeno postolje za hunskog vođu. Prisk je razgovarao sa Atilom u njegovoj odaji, gdje je upoznao i njegovu ?enu Skirskog porijekla. Na kraju mu je predao ogromne koli?ine zlata i razne dragocjenosti koje je poslao car Teodosije u znak mira. Prisk je naro?ito opisao dvorski ?ivot Huna. Oni su voljeli da pjevaju, da se vesele, a svako ve?e su priređivali bogate ve?ere. Naro?ito je opisivao Atilinu neodoljivu ?elju za vinom i Atiline robinje, koje su uvijek bile pored njega. Po rije?ima Priska Huni su polahko prevazilazili fazu varvarskog plemena i po?injali poprimati odlike civilizovanog plemena. Tome je sigurno doprinio i Atilin boravak u Rimu, gdje je upoznao pravi ?ivot naroda visoke rase. Na Atilinom dvoru je boravio i galski ljekar Eudoksije, koji je poslije sloma Gala pre?ao na hunsku stranu. Također je tu boravio i jedan rimljanin iz Mezije, koji ?e se kasnije o?eniti varvarkom, a Atila ?e mu li?no kumovati.

Atilin rat protiv Zapadnog Rimskog Carstva [ uredi | uredi izvor ]

Kada je Atila osigurao svoju poziciju prema Vizantiji, koja je kupovala mir sa Hunima, okrenuo se Zapadnom Rimskom Carstvu. Misao Atile da krene sa vojskom na Rim nikada ga nije napu?tala. Ipak, on je prvo napao njene provincije. Krajem 450. napao je Galiju . To je i vrijeme razvitka Burgundske kraljevine u oblasti Majnca, sa glavnim gradom Vormsom na Rajni. Kod Burgunda je tada vladao kralj Gunter koji se nalazio pritisnut između otvorenog sukoba njegovih k?erki i Huna. Najzna?ajnije svjedo?anstvo ovih događaja je bio starogermanski ep ?Pjesma o Nibelunzima“.

Gunterove k?erke Krimhilda i Brunhilda su se zavadile oko blaga junaka iz plemena Nibelunga Zigfrida. Da bi pridobila cijelo bogatstvo, Krimhilda se udaje za Ecela, tj. Atilu, kralja Huna. Lukavstvom poziva sve Burgunde i kralja Guntera u logor Huna i izaziva masakr. Kako izbija veliki po?ar u samom logoru, svi bivaju mrtvi, sem Atile, koji je zatim zagospodario Burgundima. Nakon prisajedinjenja Burgunda, Atila izlazi pred zapadnorimskog cara sa jasnim namjerama. Tra?i da se o?eni sestrom cara Valentijana III, Honorijom. Zanimljivo je objasniti kako je do?lo do povezanosti Honorije i Atile. Honorija, sestra spomenutog cara Valentinijana, 449. godine zate?ena je u ljubavnoj vezi sa svojim slugom. Nakon toga ljubavnik je pogubljen, a Honorija, koja je vjerovatno bila trudna, izolovana je iz javnog ?ivota. Bijesna poslala je poruku Atili u kojoj je zamolila da postane njen vitez. Atila je to protuma?io kao bra?nu ponudu i zatra?io polovinu Zapadnorimskog Carstva za njen miraz. Protiv ovoga je naro?ito ustala Valentinijanova majka Presilda, koja je izjavila da se njena k?erka ne?e nikada udati za varvarina. Atila je odlu?io da spor rije?i silom. Jedini ?ovjek koji se tada mogao suprotstaviti Atili bio je zapadnorimski namjesnik Flavije Aecije. On je jedno vrijeme bio taoc na hunskom dvoru i upoznao je hunski na?in ?ivljenja, njihove obi?aje i tradiciju. Kada su ga Rimljani u zamjenu vratili, poku?ao je da uzurpira mjesto Valentinijana za novog cara Rimljana, pa je osuđen na do?ivotno zato?eni?tvo. Opasnost od Huna je natjerala da se on oslobodi iz tamnice i da ponovo komanduje rimskom vojskom. Međutim, Aecije ?e poslije pobjede nad Atilom pasti kao ?rtva ?iste politike. Optu?i?e ga da je ponovo pripremao prevrat, pa ?e biti ubijen na ulici 454. Flaviju Aeciju je data velika vojska, a on je ponovo postavljen za vrhovnog zapovjednika rimskih legionara. Aecije je na jugu formirao jake vojne snage, primiv?i u vojsku Vizigote, Franke i Burgunde.

Po?to je Atila zauzeo Orlean, koji je Aecije uskoro povratio, Atila se sa bogatim plijenom po?eo vra?ati u otad?binu, ali ga je Aecije u stopu gonio. Hunska vojska je pre?la Rajnu nizvodno od Majnca, ali su ih na drugom kraju sa?ekale odmorne trupe Aecija. U rano svitanje 20. juna 451. godine na ravnici Campus Mauriciacus (Maurikijevo polje), sedam i po kilometara od grada Troe zapo?eta je odsudna bitka. U toj bici na jednoj strani su se borili Huni i niz germanskih plemena, među kojima i Ostrogoti, dok su na drugoj strani bili Aecijevi Galo-Rimljani i također germanska plemena, između ostalih Vizigoti sa njihovim kraljem Teodorihom I, koji je na?ao svoju smrt na ovom rati?tu, i njegovim sinom Torismundom. Huni su zauzeli desnu stranu polja, a Rimljani lijevu. Kada je Atila vidio da je njegova vojska preslaba da bi izborila pobjedu, li?no je krenuo na Aecija koji se nalazio na brda?cu odakle je mirno posmatrao tok bitke. Atila je poslije velikih gubitaka naredio povla?enje u vojne barake, 4 km od polja. Tu su Vizigoti no?u poku?ali da prepadnu Hune, ali su Huni na vrijeme alarmirali uzbunu i otjerali Vizigote dalje od logora. Idu?eg dana, Atila se sa ostatkom vojske povukao. Aecije je slavio svoju veliku pobjedu u Rimu. Atila je iskoristio dezorganizaciju Vizigota, pa je preduzeo novi ratni plan. Pre?ao je Julijske Alpe i upao u Italiju 452. Opsjeo je grad Akvileju, blizu Venecije , i zidine je tukao katapultima. Kad je grad pao, Atila je namjeravao da odatle krene na Rim, ali su ga njegovi najbli?i savjetodavci odvratili. Zauzeo je vi?e gradova, opusto?io dolinu Pada i stigao do Mincia, gdje mu je u susret do?ao papa Sveti Lav I. Samo zahvaljuju?i papi Lavu I Rim je spa?en od razaranja. Epidemije i glad prisilili su Atilu da napusti Italiju. Konstantinopolj je pak nakon poraza vizantskog cara Teodosija II spa?en samo zato ?to je hunska vojska, koju je prvenstveno ?inila pje?adija, bila sasvim nedorasla i neopremljena za opsadu tako velikog grada.

Smrt u bra?noj postelji [ uredi | uredi izvor ]

Atila je umro na dan svog vjen?anja, iako je ve? imao veliki broj ?ena. Uzeo je novu, mladu. Zvala se Ildiko. Dan vjen?anja protekao je u ?estokom opijanju i slavlju. Pijan i po?udan, kada je pala no?, mladu je odveo u svoje odaje. Nađen je mrtav naredno jutro, a nova mlada drhtala je od straha dok je pored nje le?ao mrtav veliki hunski vođa. Navodno je umro od prekomjerne doze alkohola i jakog krvarenja iz nosa, premda postoje i pretpostavke kako je smrt bila nasilna. Sahranjen je, prema legendi, u tri kov?ega: zlatnom, srebrnom i gvozdenom. Nakon njegove smrti hunska se dr?ava raspala. U toku no?i, tijelo mu je spaljeno po starom hunskom obi?aju, a zatim stavljeno u kov?eg, zajedno s velikom koli?inom oplja?kanog blaga i spu?teno u rijeku Tisu. Rijeka je odnijela Atilino tijelo u neznane daljine. U vi?e navrata poku?alo se otkriti njegov grob, ali je do sada sve ostalo samo na poku?ajima. Hunsko carstvo nakon Atiline smrti nestalo je u hipu. Godine 454. Ostrogoti i druga germanska plemena pobunila su se protiv Huna, a Atilini sinovi zavađeni među sobom nisu se mogli nositi s krizom.

Reference [ uredi | uredi izvor ]

Commons ima datoteke na temu: Atila