Arhitektura

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Arhitektura je umjetnost gradnje, planiranja, oblikovanja i izrade najrazli?itijih objekata sa razli?itim funkcijama: za ?ivljenje, odmor, rekreaciju, obrazovanje, radne djelatnosti i brojne druge aktivnosti. ?ira definicija obuhvata i druge grane, po?ev od oblikovanja i planiranja razvoja okoline, pa do dizajna namje?taja i drugih proizvoda.

Svrha i ciljevi arhitekture [ uredi | uredi izvor ]

Prema najstarijem o?uvanom djelu koje govori o arhitekturi, ( Vitruvius -ova) De Architectura, dobra građevina treba imati ljepotu (Venustas), ?vrstinu (Firmitas) i korisnost (Utilitas), te se arhitekturu ?esto posmatra kao na?in pronala?enja odgovaraju?eg omjera između ove tri osobine, a da ni jedna ne dominira.

Arhitektura je multidiscliplinarna, jer objedinjava matematiku, nauku, umjetnost, tehnologiju, dru?tvene nauke, politiku , historiju , filozofiju i druge nauke. Kako ka?e Vitruvius, "Arhitektura je nauka, koja poti?e od mnogih drugih nauka, i koja je ukra?ena s mnogim i raznim u?enjima; pomo?u je napravljena procjena onih radova koji su rezultati drugih umjetnosti". On također misli da bi arhitekt trebao dobro poznavati muziku, astronomiju itd. Filozofija je vrlo va?na među njima. Govore?i o pristupu jednog arhitekta, ?esto se govori o njegovoj "filozofiji".

Teorija i praksa [ uredi | uredi izvor ]

Va?nost teorije u formiranju prakse ne mo?e biti prenagla?ena, iako mnogi arhitekti izbjegavaju teoriju. Vitruvius ka?e: "Praksa i teorija su roditelji arhitekture. Praksa je ?esto i nastavljeno razmi?ljanje o metodima u kojima je proveden bilo koji rad: za pretvaranje materijala na najbolji i najbr?i na?in. Teorija je rezultat tog razumijevanja koja prikazuje i obja?njava da je upotrijebljeni materijal bio primijenjen tako da bi se dostigao ?eljeni cilj. Tako sam arhitekt-prakti?ar ne mo?e da imenuje dovoljno razloga za formu koju je osnovao, a ni arhitekt-teoreti?ar ne uspijeva, hvataju?i sjenu umjesto supstancu. Onaj koji je i teoreti?ar i prakti?ar, je prema tome dvostruko naoru?an; sposoban ne samo da doka?e ispravnost njegovog dizajna, nego da ga i ostvari."

Arhitektura i zgrade [ uredi | uredi izvor ]

Razlika između primjera arhitekture i obi?ne zgrade je pitanje velike rasprave. Prema Nikolaus Pevsneru, Evropskom histori?aru iz ranog dvadesetog vijeka, "Stada za bicikl je zgrada, Linkon katedrala je primjer arhitekture". U modernom mi?ljenju, razlika nije tako jasna. ?to vi?e idemo unatrag u historiji, sve ve?e je mi?ljenje ?ta arhitektura jeste i nije. Ako, kao Vitruvius mi smatramo da je arhitektura "dobra" zgrada, da li to zna?i da lo?a arhitektura ne postoji? Da bi se rije?ila ova rasprava arhitektura se mo?e definirati kao rad arhitekta. Tako je najzna?ajniji razvoj arhitekture i arhitekta kroz doba historije.

Historija [ uredi | uredi izvor ]

Sarajevo Katedrala Isusovog Svetog Srca je odli?an primjer romanisti?kog i novogoti?kog arhitektonskog stila.

Arhitektura se prvi put pojavlja kao rezultat dinamike između potreba (zaklon, sigurnost, vjera ) i sredstva (prisutni materijali za izgradnju i vje?tina. Prehistorijska i primitivna arhitektura sa?injava ova rana doba. ?to su ljudi napredovali i znanje se ?irilo zbog ?uvanja tradicija, arhitektura postaje zanat. Ovdje se prvo pojavljuje proces poku?aja i gre?aka, i kasnije, improvizacija i ponavljanje uspjeha. Arhitekt nije jedini va?an lik, on je samo dio nastavljene tradicije.

Rana ljudska naselja bila su ruralna. Kad je suvi?na izrada po?ela, ruralni narodi su postali urbani i gradovi su nastali. U mnogim starim civilizacijama kao kod Egip?ana , arhitektura i urbanizacija prikazuje konstantnu interakciju sa duhovnim i nadprirodnim. Međutim, arhitektura i urbanizacija klasi?nih civilizacija, kao kod Grka i Rimljanja , nastala je od građanskih ideja, i mnoge nove vrste zgrada su se prvi put pojavile. Arhitekturski stilovi su nastali i po?eli su se pisati teksti o arhitekturi, i od njih zakoni i obi?aji. Neki primjeri od ovih zakona su radovi Vitruviusa, Kaogonđi stare Kine, i Vastu ?astra u staroj Indiji.

U Evropi tokom klasi?ne ere i srednjog vijeka, zgrade nisu bile pripisivani određenim arhitektima, koji su ostali bezimeni. Kasnije, slo?enost i broj vrsta zgrada se je pove?ao. Rad sa građane, kao putevi i mostovi, su se po?eli praviti. Mnoge nove vrste zgrada, kao naprimjer ?kole ili bolnica , su se pojavile. Sa renesansom i njenim poticanjem individualnosti i ?ovje?anstvu umjesto vjere, i sa svim njenim uspjehima i napredovanju, novo pogavlje u historiji arhitekture je po?eto. Zgrade su određeni posebnim arhitektima poput Michelangela , Brunelleschija , i Leonarda da Vincija .

Sa akumulacijom znanja u novim naukama, poput in?enjeringa, i rastom novih materijala i tehnologija, sam arhitekt je po?eo da gubi tehni?ke aspekte zgrade. Tad je on umjesto toga po?eo da se vi?e bavi as estetikom. Nastao "gospodin arhitekt", koji je obi?no radio sa bogatim klijentima i koji se je u glavnom bavio sa vidljivim kvalitetima, koji su bili izvađeni iz historijskih prototipa. U devetnestom vijeku naprimjer, u ?kolama arhitekture u Francuskoj, studenti su bili nau?eni da prave brze nacrte ljepih zgrada bez brige o kontekstu.

Industrijske revolucije je dopustila masovnu konzumaciju i etetika je postala kriterij ?ak za srednju klasu zbog jeftinig proizvoda ma?inske produkcije. Međutim, takvi proizvodi nisu imali ljepotu i iskrenost asocirana sa izrazom procesom u ranijim proizvodima. Nezadovoljnost sa takvim rje?enjem tokom po?etka dvadesetog vijeka je rezultiralo u mnogim novim filozofijama o arhitekturi koki su bili preci moderne arhitekture. Tad su neki potpuno izbacili historiju i po?eli da gledaju na arhitekturu kao kombinaciju umjetnosti, zanata, i tehnologije.

U po?etku, moderna arhitektura je bila eksperimentalni pokret sa moralnim, filozofijskim, i esteti?kim korenjima. Istina je bila zatra?ena uz odbacivanje historije i prihvatanje funkcije kao osnova forme. Arhitekti su postali va?ne li?nosti i bili su poznati kao "majstori". Moderna arhitektura je kasnije prihvatila masovnu produkciju zbog njene jednostavnosti i, ponajvi?e, zbog ekonomskih razloga. No ?ezdesetih godina dvadesetog vijeka ljudi su uo?ili nedostatke takvog stila. Zamjerao joj se nedostatak karaktera, ru?no?a, i uniformnost.

Arhitekti su brzo reagovalina ovaj problemu, poku?avaju?i da naprave vi?e populisti?ku arhitekturu na vidljivom nivou. Ovaj pokret je poznat kao postmoderni. Logika je bila da je ?ak "ukra?ena stada" (obi?na zgrada koja je izgrađena za funkciju iznutra, i za ukras izvana) bolja nego zgrada ?ija je forma i funkcija jedno te isto. Drugi su poku?ali da poprave to ?to su oni smatrali korenj problema. Oni su se osje?ali da arhitektura nije privatna filozofijska ili esteti?ka provedba, nego je trebala da sa bavi sa svako dnevnim potrebama obi?nih ljudi i poku?ati da upotrjebi tehnologiju da napravi ?to bolje uvjete za ?ivljenje.

Kako su mnoge druge brige po?ele da se priznaju i slo?enost zgrada pove?ala, arhitektura je postajala sve multidisciplinarnija. Za projektovanje je danas potreban tim profesinalaca, a arhitekt je samo deo tima, jednak je među jednakima, nekad vođa a nekad ne. Takvo je stanje profesije danas. Iindividualnost je, međutim, i dalje na cijeni.

Zaklju?ak [ uredi | uredi izvor ]

Zgrade su najvidljivi proizvodi ?ovje?anstva ikad. Međutim, mnoge od njih su dizajni obi?nih ljudi, u zemljama u razvoju, ili kroz standardiziranu produkciju u razvijenim zemljama. Arhitekt se jo? uvijek nalazi po strani od izgradnje zgrada. Vje?tine arhitekta su tra?ene samo u izgradi komplikovanih zgrada ili onih koje se smatraju kulturnim ili politi?kim simbolima. I to je ?to publika smatra arhitekturom. Uloga arhitekta, iako se mijenja, nije bila centralna, a nikad samostalna. Uvijek postoji dijalog između arhitekta i dru?tva. I to ?to postaje od ovog dijaloga se mo?e zvati arhitektura - kao proizvod i disciplina.

Vrste Arhitekture [ uredi | uredi izvor ]

Arhitektura po naciji ili regiji [ uredi | uredi izvor ]

Također pogledajte [ uredi | uredi izvor ]

Vanjski linkovi [ uredi | uredi izvor ]