George IV
Kralj Ujedinjenog Kraljevstva i Hannovera
Vladavina	29. januar 1820 - 26. juni 1830
Prethodnik	George III
Nasljednik	Vilim IV
Krunidba	19. juli 1821 .
Supru?nik	Maria Fitzherbert ( osporeno ) Karolina od Braunschweiga
Djeca	?arlota Avgusta od Velsa
Dinastija	Hanover
Otac	George III, kralj Ujedinjenog Kraljevstva
Majka	?arlota od Mecklenburg-Strelitza
Rođenje	12. august 1762 . London
Smrt	26. juni 1830 .
Datum sahrane	15. juli 1830 .

George IV ^[1] (George Augustus Frederick; 12. august 1762 ? 26. juni 1830) bio je kralj Ujedinjenog Kraljevstva i Hanovera od 29. januara 1820. godine do svoje smrti deset godina kasnije. Od 1811. do 1820. godine, za vrijeme mentalne bolesti svoga oca, bio je princ regent .

George IV je vodio ekstravagantan na?in ?ivota koji je zapo?eo tokom regentskog perioda. Bio je pokrovitelj novog slobodnog stila i ukusa. Tokom njegove vladavine, John Nash je izgradio Kraljevski paviljon u Brightonu i prepravku Bakingemske pala?e , a Jeffry Wyattville je obnovio dvorac Vindzor . Odigrao je zna?ajnu ulogu u osnivanju Nacionalne galerije i Kraljevskog koled?a u Londonu .

Njegov ?arm i kultura donijeli su mu titulu "prvi gospodin Engleske", ali je svojim lo?im odnosom sa suprugom, Karolinom od Braunschweiga , i raspu?tenim na?inom ?ivota, zaradio prezir ljudi i prigu?eni presti? monarhije. On je ?ak zabranio Karolini da prisustvuje njegovom krunisanju i uveo nepopularne kazne zbog o?ajni?kog i neuspje?nog poku?aja razvoda.

Tokom njegove vladavine, vlada je bila u rukama Roberta Jenkinsona . Njegovi ministri su se pona?ali sebi?no, nepouzdano i neodgovorno. Obveznici su bili ljuti zbog njegovog rasipnog tro?enja u trenutku kada su se Britanci borili protiv Napoleona. Jenkinsonova vlada je predsjedavala tokom britanske kona?ne pobjede, a nakon mirovnog sporazuma je poku?ala da se bavi socijalnom i ekonomskom malaksalo??u koja je uslijedila. Nakon odlaska Jenkinsona u penziju, George je bio prisiljen da prihvati katoli?ku emancipaciju uprkos suprotstavljaju. Njegova jedinica, princeza Charlotte , je umrla prije njega 1817. godine, tako da ga je naslijedio njegov mlađi brat, William .

Djetinjstvo i mladost [ uredi | uredi izvor ]

Rođen je kao najstariji od petnaestero djece u braku kralja Georgea III i kraljice ?arlote . Odmah po rođenju postao je vojvoda od Cornwalla i vojvoda od Rothesaya, a samo nekoliko dana kasnije, kada je utvrđeno da je zdrav i da ?e vrlo vjerovatno po?ivjeti, dobio je titulu princa od Velsa koja ga je ozna?ila kao o?evog prijestolonasljednika. George je u?io brzo i na kraju obrazovanja te?no je govorio francuski , njema?ki i italijanski jezik pored maternjeg engleskog jezika .

Kada je godine 1783 . navr?io 21 godinu ?ivota, od parlamenta je dobio 60,000 funti i od oca godi?nje 50,000 funti. Dobio je vlastitu rezidenciju u Londonu , gdje je ?ivio vrlo luksuznim i rastro?nim ?ivotom. George III je od svog prijestolonasljednika o?ekivao formalnije pona?anje i tada po?inju neslaganja između oca i sina. Kralj se udaljio od princa od Velsa i zbog politi?kih neslaganja; prvi je bio politi?ki konzervativac, a drugi se zbli?avao sa radikalnim politi?arima.

Nedugo nakon ?to je napunio 21 godinu George se zaljubio u rimokatolkinju , dvostruku udovicu, Mariu Anne Fitzherbert (Marija En Ficherbert). Njihov brak je bio zabranjen aktom iz 1707 . godine, koji je oduzimao pravo na tron svim rimokatolicima i osobama koji su u braku sa rimokatolicima (taj zakon va?i i danas). Uz ovaj zakon, godine 1772 . izdan je Akt o kraljevskim brakovima, prema kojem se svim potomcima kralja Georgea II zabranjuje sklapanje braka bez odobrenja monarha, kojeg za brak između prijestolonasljednika i rimokatolkinje George III ne bi nikada izdao. Bez obzira na dva zakona koji su im stajali na putu, par je 15. decembra 1785 . godine sklopio tajni brak u Fitzherbertinoj ku?i. Zakonski, taj brak je bio ni?tavan jer ga nije odobrio monarh. Fitzherbert je ipak vjerovala da je po crkvenom zakonu ona legalna supruga princa od Velsa i tako princeza Velsa, vjeruju?i da je crkveni zakon superioran nad dr?avnim. Sa Georgeom se, ipak, dogovorila da ?e njihov bra? ?uvati tajnom i da ne?e pokazivati dokaze o njegovom postojanju.

U međuvremenu je Georgea njegov ekstravagantni na?in ?ivota doveo do bankrota i vi?e nije mogao pla?ati svoju londonsku rezidenciju, a njegov otac mu je dobio pomo?i. George je, stoga, bio prisiljen ?ivjeti u Fitzherbertinoj ku?i, ?to je predstavljalo svojevrsno poni?enje. Godine 1787 . Georgeovi saveznici u Domu naroda predstavili su prijedlog za smanjenje prin?evih dugova, iako su istovremeno po?eli sumnjati u prirodu njegovog odnosa sa Fitzherberticom. Kako bi bio izbjegnut nacionalni skandal, predstavnik whigovaca, Charles James Fox (?arls D?ejms Foks), izjavio je da su glasine o Georgeovom braku sa Fitzherberticom la?ne. Maria Anne, međutim, nije bila zadovoljna ovim javnim poricanjem njenog braka sa princom od Velsa, te je po?ela vr?iti pritisak na Georgea, koji joj je udovoljio tako ?to je zamolio drugog whigovca da Foxovu izjavu preformuli?e tako da ne vrijeđa njegovu suprugu. Parlament je, u međuvremnu, odlu?io Georgeu pokloniti iznos od 161,000 funti za otplatu dugova i 60,000 funti za odr?avanje njegove rezidencije.

Pitanje regentstva [ uredi | uredi izvor ]

Smatra se da je kralj George III bolovao od nasljedne mentalne bolesti porfirije. U ljeto 1788 . godine njegovo stanje se pogor?alo, ali je bio u mogu?nosti odre?i se nekih svojih du?nosti. Kako kralj nakon toga nije bio u stanju otvoriti sjednicu parlamenta - a prema starom pravilu koje va?i i danas, parlament ne mo?e funkcionisati ukoliko ga ne otvori monarh. Iako teoretski nije bio ovla?ten za to, parlament je po?eo razmatri mogu?nost uvođenja regenta . U Domu naroda Charles James Fox je izjavio da sada sve suverene ovlasti pripadaju prijestolonasljedniku. Sa druge strane, premijer William Pitt Mlađi dr?ao je druga?ije mi?ljenje. On je vjerovao da pravo na izbor regenta ima samo parlament. Iako je vjerovao da bez parlamentarnog pristanka princ od Velsa ima jednako pravo na regenstvo kao i svaka druga osoba u kraljevstvu, William Pitt Mlađi se sa Charlesom Jamesom Foxom slagao da je George najbolji za mjesto regenta.

George, iako uvrijeđen od strane premijera Pitta, nije se slagao ni sa Foxovom filozofijom. Njegov mlađi brat, vojvoda od Yorka, izjavio je da princ od Velsa ne?e poku?avati preuzeti vlast bez odobrenja parlamenta. Pitt je objavio da ?e ovlasti princa od Velsa, ukoliko bude progla?en regentom, biti veoma ograni?ene. Između ostalog, ne bi smio prodati kraljev posjed niti dati titulu bilo kome osim kraljevom djetetu (odnosno svom bratu ili sestri). George se nije slo?io sa Pittovim zamisilima. Dvije frakcije su se na kraju slo?ile na kompromis.

Va?an tehni?ki nedostatak regentstva bio je taj ?to regent i dalje nije imao pravo da otvori sjednicu parlamenta, bez ?ega je parlament bio u potpunosti nemo?an. Sjednice je uglavnom otvarao monarh, ali to su mogli u?initi i njegovi ili njeni predstavnici, poznati kao lordovi komisioneri. Međutim, ni lordovi komisioneri nisu mogli djelovati ukoliko ne prime veliki pe?at kraljevstva , a njega je mogao predati jedino suveren. Pitt i njegovi sljedbenici bili su spremni ignorirati posljednju prepreku, ali su se njihovom naumu o?tro suprotstavili Edmund Burke i vojvoda od Yorka. Bez obzira na njihove primjedbe, 3. februara 1789 . godine parlament je otvorila grupa "ilegalnih" lordova komisionera. Zakon o regentstvu je predlo?en, ali kralj se oporavio prije nego je mogao pro?i u parlamentu. Kralj je zatim retroaktivno ovlastio lordove komisionere i dao im pe?at kraljevstva.

Brak [ uredi | uredi izvor ]

George je, u međuvremenu, nastavio gomilati dugove, a otac mu nije ?elio pomo?i ukoliko ne pristane o?eniti svoju rodicu, Karolinu od Brunswicka . George je pristao na o?eve zahtjeve i o?enio Karolinu 8. aprila 1795 . godine. Brak je bio katastrofalan - mladenci su od samog po?etka bili u svađi jedno sa drugim. Princ od Velsa je tvrdio da je sa suprugom spavao samo tri no?i, pa je rođenje k?erke ?arlote Auguste 1796 . godine smatrano ?udom. Nakon njenog rođenja princ i princeza od Velsa ?ivjeli su odvojeno do kraja ?ivota, a George se vratio Fitzherbertici.

Za ovo vrijeme George je uspio nagomilati 630,000 funti duga. Parlament ih je konstantno ispla?ivao, ali zahvaljuju?i njegovoj navici na luksuz, brzo su se opet gomilali.

Godine 1806 . princ i princeza od Velsa posvađali su se oko skrbni?tva nad k?erkom. Spor je rije?en kada je skrbni?tvo and princezom ?arlotom Augustom od Velsa dato njenom dedi, kralju. George je zatim optu?io Karolinu da je rodila vanbra?nog sina. Dokazano je suprotno, ali je princeza od Velsa bila kritikovana zbog indiskretnog pona?anja.

Regentstvo [ uredi | uredi izvor ]

Pri kraju 1810 . godine, nedugo nakon smrti najmlađeg djeteta, princeze Amelije, kralja Georgea III opet je savladala bolest. Lordovi komisioneri otvorili su sjednicu parlamenta, koji je regentom proglasio princa od Velsa.

Princ od Velsa postao je princ regent 5. januara iste godine i njegova prva zada?a bila je suo?avanje sa katoli?kom emancipacijom, pokretom rimokatolika koji je imao za zadatak ukidanje ograni?enja katolicima. Torijevci, na ?ijem ?elu je bio premijer Spencer Pereceval, su bili protiv pokreta, ali whigovci su ga podr?avali. Na po?etku njegovog regentstva o?ekivalo se da ?e princ regent odmah podr?ati lidera whigovaca, Williama Wyndhama Grenvillea, ali on to nije u?inio. Tvrdio je da bi iznenadno otpu?tanje vlade u kojoj su ve?inu ?inili torijevci negativno uticalo na zdravlje kralja (ustrajnog pristalice torijevaca) i uklonilo svaku mogu?nost njegovog oporavka. ?ak i 1812 . godine, kada je bilo jasno da je kralj daleko od ozdravljenja, George nije uspostavio whigovsku vladu, ve? je predstavnike whigovaca zamolio da se pridru?e postoje?oj, torijevskoj vladi. Whigovci su odbili surađivati zbog nesporazuma po pitanju katoli?ke emancipacije. Princ regent je nevoljko dozvolio Percevalu da ostane na mjestu premijera.

Kada je 10. maja 1812 . godine izvr?en atentat na premijera Percevala i ovaj bio ubijen, princ regent je bio spreman postaviti novog premijera. Dom naroda je formalno izrazio ?elju za jakom i efikasnom administracijom, pa je uprava nad vladom ponuđena Richardu Wellesleyu (Ri?ard Velesli), 1. markizu Wellesleyu, i Francisu Rawdon-Hastingsu (Frensis Roudon), 2. grofu od Moire. George je, međutim, oba kandidata osudio na neuspjeh kada im je naredio da vladu urede tako da je obje partije, whigovci i torijevci, ?ine u podjednakom omjeru, ?to je u tom periodu bilo nemogu?e jer predstavnici dviju partije nisu ?eljeli međusobnu surađivati. Iskoristiv?i nastalu situaciju, princ regent je na mjesto premijera postavio svog kandidata, Roberta Banksa Jenkinsona (Benks D?enkinson), 2. grofa od Liverpoola.

Torijevci su, za razliku od whigovaca kao ?to je bio Charles Grey (?arls Grej), 2. grof Grey, ?eljeli nastaviti rat u Evropi protiv mo?nog i agresivnog francuskog cara, Napoleona I . Rusija , Pruska , Austrija i Ujedinjeno Kraljevstvo , zajedno sa nekoliko manjih dr?avica, porazili su Naopoleona 1814 . godine. Na Be?kom kongresu koji je uslijedio odlu?eno je da ?e elektorat Hanover, koji je sa Ujedinjenim Kraljevstvom dijelio monarha jo? od 1714 . godine, biti uzdignut na nivo kraljevstva. Napoleon je poku?ao uzvratiti udarac 1815 . godine, ali je bio pora?en od strane Arthura Wellesleya, 1. vojvode od Wellingtona, brata Richarda Wellesleya. Iste godine bez pobjednika je okon?an rat sa Sjedinjenim Ameri?kim Dr?avama .

Vladavina [ uredi | uredi izvor ]

Kralj George III umro je 1820 . godine i princ regent je stupio na prijestolje kao George IV, iako se njegove ovlasti zapravo nisu nimale promijenile.

Njegov odnos sa suprugom Karolinom, sada zakonski kraljicom pratiljom , je bio potpuno uni?ten i oboje su varali jedno drugo. Karolina je prethodno bila napustila Ujedinjeno Kraljevstvo, ali se vratila ne?to prije suprugove krunidbene ceremonije, izlagaju?i svoja prava da bude krunisana kao Georgeva kraljica pratilja. George je odbio priznati je za svoju kraljicu i naredio je britanskim ambasadorima da zatra?e od ostalih monarha da je ne priznaju na svojim dvorovima. Na kraljev zahtjev kralji?ino ime je bilo izostavljeno iz molitve za kraljevsku porodicu. Kralj je ?elio razvod, ali njegovi savjetnici su se bojali da bi Karolina mogla iznijeti dokaze o njegovom tajnom braku sa katolkinjom i tako mu oduzeti pravo na tron. Kralj je zatim parlamentu predlo?io zakon koji bi mu omogu?io da poni?ti svoj brak sa Karolinom i oduzme joj titulu kraljice koja joj je kao kraljevoj supruzi zakonom bila garantovana. Predlo?eni zakon se pokazao izuzetno nepopularnim u javnosti, te ga parlament stoga nije prihvatio. George je, ipak, uspio da ne dozvoli Karolini da bude krunisana zajedno sa njim, 19. jula 1821 . godine. Karolina se toga dana razboljela i 7. augusta umrla, tvrde?i da je bila otrovana.

Georgeva krundiba je bila veli?anstvena i pompozna ceremonija - ko?tala ga je 243,000 funti (dok je, za usporedbu, krunidba njegovog oca ko?tala 10,000 funti). Uprkos novcu utro?enom na nju, izazvala je veliki interes naroda. Godine 1821 . George je postao prvi irski monarh koji je posjetio Irsku jo? od vremena Rikarda II Engleskog . Sljede?e godine posjetio je Edinburgh , kojeg nijedan monarh nije posjetio jo? od vremena Karla II .

George IV proveo je najve?i dio svoje vladavine osamljen u dvorcu Windsor, ali se nastavio redovno mije?ati u politiku. U po?etku se vjerovalo da ?e podr?ati katoli?ku emancipaciju, jer ju je 1797 . bio predlo?io i u Irskoj, ali njegovi anti-katoli?ki pogledi postali su jasni 1813 . godine. George je svoju odluku o nepodr?avanju katolika objasnio rekav?i da se na svojoj krundibi zakleo da ?e braniti protestantizam , te da vi?e ne mo?e podr?avati katolike. Uticaj krune i volja torijevaca su bili toliko jako da se katoli?ka emancipacija ?inila beznade?nom. Godine 1827 . premijer Liverpool je oti?ao u penziju i naslijedio ga je torijevac George Canning (D?ord? Kening) koji je podr?avao emancipaciju. Canningovi pogledi na katoli?ku emancipaciju nisu bili dobro primljeni od strane konzervativnih torijevaca, te su u vladu bili uklju?eni i whigovci. Canning je umro iste godine i ostavio upravu nad tory-whigovskom koalicijom Frederick John Robinson (Frederik D?on Robinson), 1. viskontu Goderichu. Viskont Goderich dao je ostavku 1828 . godine, pa je premijer postao vojvoda od Wellingtona, koji je do tada ve? bio shvatio da je odbijanje popu?tanju katolika u svim mjerama bilo neizvodivo. Sa velikom te?ko?om novi premijer je dobio kraljevo odobrenje i donio zakon kojim se katolicima ukidaju neka ograni?enja 29. januara 1829 . godine. Pod pritiksom svog brata, vojvode od Cumberlanda , kralj je povukao svoje odobrenje i protestuju?i kabinet je dao ostavku 4. marta . Sljede?i dan George IV je opet dao svoj pristanak na zakon, a potpisao ga je 13. aprila .

Smrt i naslijeđe [ uredi | uredi izvor ]

Kraljev problem sa alkoholom i na?in ?ivota kojeg je vodio uzeli su maha na njegovo zdravlje 1820 . godine. Njegova rastu?a pretilost izazivala je podsmijeh na javnim pojavljivanjima, koja su postajala sve rijeđa pred kraj vladavine. Patio je od gihta, artiosklerioze i porfirije. Umro je tri po sata poslije pono?i 26. juna 1830 . godine.

Kako je njegova jedina k?erka rođena u braku sa Karolinom umrla 1817 . godine, nedugo nakon ?to je rodila mrtvorođen?e, i najstariji od njegove mlađe bra?e umro 1827 . godine, naslijedio ga je brat, Vilim IV .

Prethodi:	Kralj Ujedinjenog Kraljevstva	Slijedi:
George III		Vilim IV

Bilje?ke [ uredi | uredi izvor ]

1. ^ Ju?noslavenski ekvivalenti imena George su đuro , Juraj , đorđe i Georgije , ali imena britanskih kraljeva u svakodnevnoj upotrebi naj?e??e ostaju nepromijenjena.

Commons ima datoteke na temu: đorđe IV, kralj Ujedinjenog Kraljevstva