Da je redakciji „Vremena“ bio cilj da tekstom „Povratak na grba?u“ digne medijsku pra?inu, moglo bi se re?i da je cilj uspe?no ostvaren. Naime, samo par dana posle 4. septembra, odnosno objavljivanja tog teksta, pri?a o sudbini Svetozara Karana postala je jedna od omiljenijih tema u prakti?no svim uglednijim medijima susedne nam dr?ave. Pored toga, jo? jednom se pokazalo da se i u Hrvatskoj period od akcije do reakcije obi?no dosta protegne i da, ba? kao i kod nas, najskandaloznije stvari do javnosti stignu zaobilaznim putem.

SLU?BENE VERZIJE : ?upanijski sud u Gospi?u je 30. jula 2003. prvostepeno osudio Svetozara Karana na 13 godina zatvora zbog dva krivi?na dela protiv ?ove?nosti i međunarodnog prava. Osuđeni je, prvo kao pripadnik „milicije tzv. SAO Krajine“, a zatim kao „pripadnik ?ete Vojne policije 15. korpusa tzv. vojske RSK i komandir smjene stra?e“, navodno prebijao i maltretirao ratne zarobljenike 1991. i 1994, zbog ?ega je (uprkos krajnje neubedljivim dokazima i brojnim hronolo?kim nedoslednostima zvani?ne verzije) osuđen na zatvorsku kaznu ?ija du?ina prevazilazi sve do sada zabele?ene presude za sli?na krivi?na dela. Ono ?to je u celoj pri?i ipak najzanimljivije i ?to je, samim tim, izazvalo i najve?u pa?nju hrvatskih medija, jeste obrazlo?enje presude: prvo objavljeno u „Vremenu“, zatim preneto u hrvatskim medijima, ovo pisanije ?e svoje pravo mesto verovatno na?i u antologijama ex-jugoslovenskih apsurda. U njemu, naime, svega ima. I Osmanlija, i zuluma, i otkri?a da su Srbi sa sve Turcima onomad dolazili da uni?tavaju Hrvate, i „izbjeglica koji su pobjegli pred zna se ?ijom kamom“, kao i ?udesnih poetskih slika u kojima se pominju „900 godina“, „sedenje na grba?i“, „optu?enik i njegovi preci“.

Iako takva obrazlo?enja nemaju ama ba? nikakve veze ni sa optu?enim, ni sa njegovom eventualnom krivicom, neobi?na poeti?nost ubrzo je proslavila gospi?kog sudiju Branka Milanovi?a nadle?nog za ovaj slu?aj. Primera radi, na naslovnoj strani „Jutarnjeg lista“ pri?a je 26. septembra osvanula kao „Skandalozno obrazlo?enje presude za ratni zlo?in: Srbin osuđen jer „on, preci i Osmanlije 500 godina vr?e genocid“. Op?iran tekst potom iznosi detalje presude, ali i reakciju poeti?nog sudije: „Sudac Branko Milanovi? bio je za?uđen upitom da komentira obrazlo?enje presude: ‘Ja da komentiram svoju presudu? Vi ste smije?ni’, rekao nam je Milanovi? i poklopio telefonsku slu?alicu“, navodi „Jutarnji list“. Odmah potom, ve? 28. septembra, „Slobodna Dalmacija“ isti?e da je „optu?eni kriv ve? 500 godina“, a apsurdnost presude prokomentarisana je podse?anjem da su „navedena obrazlo?enja, da ne bi bilo zabune, napisana u srpnju ove godine, dakle, u demokratskoj i recimo pravnoj hrvatskoj dr?avi“.

SLOBODNIJA INTERPRETACIJA : Pravu dimenziju celoj stvari ipak su dali komentatori. U kolumni u „Jutarnjem listu“ Boris Vla?i? posve?en je isklju?ivo liku i delu sudije Milanovi?a: „Mo?da je to njemu trauma iz djetinjstva. A mo?da on i nije imao djetinjstvo, samo traumu. Tko zna? A i kakvo je bilo to djetinjstvo ako su mu sjedili na grba?i? A po svemu sude?i, jesu. I ne samo njemu. Starijima, pa od njih starijima i onima koje djetinjstvo i ne pamti nego samo ?uje za njih kada se uve?er oko vatre odmaraju grba?e cijele obitelji i kada se slu?a kako je gadno nekada bilo. Prije, recimo 500 godina kada je, kako je to zasigurno opisala najstarija grba?a, do?ao Osmanlija i obitelj ovoga tipa te su od tada zasjeli na spomenute dijelove hrvatskih tijela koje lije?nik nikada tako ne nazove.“ Daleko konkretniji i o?triji bio je Zoran Feri? u „Nacionalu“ ? povla?e?i paralelu između slu?aja Karan i presude Vinku Budi?i, ratnom zapovedniku splitske specijalne policije koji je za ubistvo devetnaestogodi?njeg mladi?a dobio svega ?etiri godine i 11 meseci zatvora, Feri? zaklju?uje da je „sudac Milanovi? presudu obrazlo?io lekcijom iz povijesti za kretene“, kao i da „krvna osveta kao rje?avanje ubojstava izgleda pravednija u usporedbi sa sudskim farsama koje ve? godinama svakog normalnog hrvatskog građanina tjeraju na povra?anje“. Napominju?i da je gospi?ki sudija „osudio nekoga tko je rođen 1950. i kome nije dokazano da je vampir ili zombi, na vi?egodi?nju kaznu zato ?to je, među ostalim, prije 500 godina provodio genocid nad Hrvatima“, Feri? tekst zaklju?uje ne?im ?to bi i hrvatske i srpske sudije slobodno mogle da oka?e na vidno mesto, ?isto da ne zaborave. „Strah me je u prvom redu da na nekom ?upanijskom sudu ne podignu protiv mene optu?nicu zbog razapinjanja Krista. To je zbog nekih gena moga dede Bernsteina. Ili da me optu?e zbog suu?esni?tva u planiranju ubojstva Stjepana Radi?a. To zbog gena moje bake ?iri?. A po tom klju?u mogu?e je osuditi bilo koga za bilo ?to u posljednjih 20 tisu?a godina. Pa da neki pametni sudac nekog ?upanijskog suda upita: ‘Sje?ate li se, Feri?u, kako je pradjed va?eg ?ukun?ukun?ukun?ukun?ukundjeda ukrao one kosti iz krapinske pe?ine?’ Tih se krapinskih argumenata u sudstvu, priznajem, bojim do razmjera paranoje. A dobar dio takvih krapinskih argumenata i sudskih nonsensa događa se, bar tako izgleda, zbog simplificirano shva?ene devize da sudstvo mora biti neovisno. Zna?i li to neovisno sudstvo i toleriranje nezakonitosti, uni?tavanje dokaza, zloupotrebu polo?aja, ?irenje nacionalne i vjerske netrpeljivosti, ?okantno uznemiravanje javnosti?“ Ovakve i sli?ne istupe, za sada je zaklju?io Frenki Lau?i? koji u „Slobodnoj Dalmaciji“ od 2. oktobra, pozivaju?i se na slu?aj Karan i jo? neke apsurdne presude, pi?e: „Ludo, luđe, pravosuđe. Tako glasi hrvatska komparacija priloga ‘ludo’ kada ga se ubaci u pravosudnu shemu. Doslovnija izvedba te komparacije u tre?em stupnju glasi ‘pravoluđe’ i jo? to?nije oslikava situaciju u hrvatskom pravosuđu ? katastrofu koja traje.“

Da je redakciji „Vremena“, dakle, bio cilj da tekstom „Povratak na grba?u“ podigne medijsku pra?inu, moglo bi se re?i da je cilj uspe?no ostvaren. Na ?alost, zahvaljuju?i hroni?noj inflaciji re?i, re?enica, komentara, smatranja, ukazivanja i sli?nih stvari, prakti?ni efekti pra?ine i buke krajnje su neizvesni. Vrlo je, naime, neizvesno da ?e zbog nebrojenih tekstova neko negde usli?iti ?albu koju je 3. septembra advokat Svetozara Karana prosledio Vrhovnom sudu tvrde?i da „donositelj odluke zastranjuje u interpretacijama koje nemaju nikakve veze sa ovim progonom i koje sadr?e elemente kolektivne odgovornosti kao standarda sasvim nepoznatog odredbama doma?eg zakonodavstva“. Vrlo je neizvesno da ?e neko negde staviti prst na ?elo i upitati se kako je mogu?e da osoba optu?ena za premla?ivanje (a i to uz vi?e nego neubedljive dokaze) u zatvoru provede trostruko vi?e nego osoba koja je nekoga hladnokrvno ubila. Vrlo je neizvesno i da li ?e Svetozaru Karanu zahvaljuju?i takvim i tolikim reakcijama biti bar donekle lak?e. Ono ?to je izvesno i ?to mora da izazove pesimizam jeste ?injenica da tvorci apsurda, kako u Hrvatskoj tako i u Srbiji, uglavnom ne ?itaju ? ni novine a ni bilo ?ta drugo ?to sami nisu ispisali. Kreiranje apsurda, njihovo poetsko uobli?avanje i duhovni povratak na starovekovna ognji?ta, zahteva celodnevnu aktivnost, ignorisanje zdravog razuma, previđanje bilo kakvih reakcija na ono ?to je u?injeno i potpuno slepilo za posledice na sudbinu konkretnog pojedinca. „Ja da komentiram svoju presudu? Vi ste smije?ni“, re?e ?ovek i ostade ?iv.