Pani? ili - apsa!

NEPOSREDNO nakon ove sjednice Glavnog odbora DPS, nenajavljeno, i mimo bilo kakvog obi?aja, u moj kabinet je banulo ?est generala JNA, na ?elu sa Neđom Bo?kovi?em, glavnim bezbjednjakom, i Mikom Stefanovi?em, uticajnim i perspektivnm komandantom Ratnog vazduhoplovstva. Tu su jo? bili i generali porijeklom iz Crne Gore (Domazetovi?, Radinovi?...) Sekretarica mi je rekla da ih je smjestila, ponudila kafom i rakijom, a oni su, pored izvinjenja ?to se nisu najavili, poru?ili da treba kratko da se vide sa mnom i da ?e ?ekati sve dok ne budem imao vremena.

Vrijeme sam odmah na?ao. Sa svakim od njih sam se ve? bio upoznao, pa je susret u po?etku imao drugarski ton. Ipak, uskoro sam ih upitao kojim dobrom su se, ovako iznenada, zaputili kod mene. "Do?li smo da tra?imo da glasate za Milana Pani?a", rekao je Bo?kovi? i dodao, "ina?e ?emo da Te uhapsimo ako zbog Tebe ne bude izabrana Vlada".

Najgore od svega je bilo ?to je sasvim ozbiljno mislio to ?to je rekao, iako, naravno, nije postojala ni najmanja mogu?nost da se njegova prijetnja ostvari. "A znate li vi, drugovi generali, ko je uop?te taj Milan Pani??", pitao sam ih umjesto bilo kojeg komentara. "Ne, ali ima ko zna...", uzvratio je general Bo?kovi?. "E, sre?na li je zemlja u kojoj generali ho?e da hapse politi?are, a posebno je sre?na kada to namjeravaju da urade onima koje bi trebalo dobro da poznaju, zbog nekih drugih o kojima nemaju pojma. Nego vi lijepo popijte tu kafu, pa polako na sre?ni put. Vra?ajte se odakle ste do?li", rekao sam napu?taju?i to ljubazno dru?tvo.

Epilog. Dobrica ?osi? je mandat dao Milanu Pani?u. Milan Pani? je formriao Vladu u kojoj su bili istaknuti ?lanovi DPS Crne Gore. I, naravno, generali me nisu uhapsili.

Kada sam upoznao Milana Pani?a prestao sam da se ljutim na njega. Da bih se na nekog naljutio, prije svega treba da ga shvatim ozbiljno. Ovaj gospodin je bio ?armantan, energi?an i mo?da jo? ne?to, ali ozbiljan, svakako, nije bio. U uva?enu i pomalo oko?talu instituciju, kakva je bila Vlada u Palati federacije, Pani? je unio manire koji se najbolje opisuju terminom "luda ku?a".

Nije se znalo kojim se jezikom zvani?no govori, on sam nije poznavao svoje ministre, a stvarne ekonomske probleme zemlje nije mogao ni da nabroji, a kamoli rje?ava. Da bi stvari, makar osnovno funkcionisale, njegov posao je fakti?ki preuzeo potpredsjednik Radoje Konti?. NJemu su ruke bile vi?estruko vezane, ali je uspjevao da makar sprije?ava najve?e ?tete. Predsjednik Pani? se posvetio diplomatskim aktivnostima ili, kako je on volio da ka?e, "skidanju sankcija".

U Palati federacije su ?esto odr?avani sastanci tijela za koordinaciju dr?avne politike. Predsjedavao je predsjednik ?osi?, a prisustvovali su Milan Pani? sa svojim stranim savjetnicima i prvi ljudi republika ?lanica. Dobrica ?osi? je imao ugled i zna?aj, Milan Pani? je bio u beste?inskom stanju, ali prava politi?ka i dr?avna mo? bila je u rukama republi?kih predsjednika i vlada. Zato su ovi sastanci imali puni smisao.

?esto bi, nakon prvih nekoliko minuta, diskusija krenula na engleskom jeziku. Predsjednik Savezne vlade se mnogo lak?e koristio njime, a podrazumijevalo se da tako govore njegovi savjetnci. Jedini koji su ovo do?ivljavali kao nepremostivu prepreku bili su Dobrica ?osi? i Milo đukanovi?. Ovaj drugi se, barem zbog toga, nije posebno nervirao. Ali Dobrica ?osi? je izgledao u?asnut ?to mu treba prevodilac i u ovom doma?em razgovoru. Slobodan Milo?evi? je zabezeknuto slu?ao Pani?eve egzibicije, a meni je na pameti bio naslov poznatog TV serijala "Tra?ili ste - gledajte".

Na samom po?etku ovakvog na?ina rada, predlo?io sam da Milan Pani? uradi posao zbog kojeg je do?ao na ?elo Savezne vlade. Tra?io sam da ode u SAD, pronađe zna?ajnu agenciju za odnose sa javno??u i kupi projekat podizanja imid?a Jugoslavije u najmo?nijoj zemlji svijeta. Milan Pani?, o?igledno, ne poznaje zemlju kojoj je predsjednik Vlade, ali bi trebalo da bolje od svih nas zna Ameriku, ?to je u ovom trenutku va?nije jer ga je to i preporu?ilo za du?nost. U deviznim rezervama zemlje ima oko 250 miliona dolara, i ja mislim da nema pre?e potrebe nego da se sva ta sredstva anga?uju za ovu namjenu. Neka boravi u Americi dok ne postigne taj zna?ajan cilj, a u međuvremenu ?e Vladu, kao i dosada, voditi njen potpredsjednik.

Predlog je odmah i jednoglasno prihva?en. Milan Pani? je oti?ao u SAD, ali nije uspio da anga?uje nijednu zna?ajnu PR agenciju. Razlog, finansijske sankcije prema Jugoslaviji. Zbog njih nije bilo mogu?e izvr?iti legalna bankarska međudr?avna pla?anja. A agencije koje mogu da uti?u na politi?ke stavove i javno mnijenje SAD suvi?e su ozbiljne da bi kr?ile zakone svoje zemlje i primale "novac u torbama".

Tako smo bili onemogu?eni da, na na?in koji je legalan i efikasan, uti?emo na povoljniji odnos Amerike prema na?oj zemlji. Godinama su kriti?ari na?e politike ukazivali na ovaj propust, ali mnogi nisu htjeli da vide ?injenice. One govore da smo to namjeravali. Doveli smo na ?elnu dr?avnu funkciju ?ovjeka koji je vi?e Amerikanac, nego Srbin. Ne ?ale?i smo odvojili pare, zakucali na prava vrata, ali nismo mogli da ih izvana otklju?amo. Znali smo ?ta se mora uraditi. Valjda smo bili pametni, makar koliko i Hrvati, bosanski Muslimani ili kosovski Albanci. Svi oni su imali svoje lobiste u ovoj zemlji. Odluka da to njima bude dopu?teno, a nama ne, nije bila na?a. A mi je nismo mogli promijeniti.

PISAC I - STVARNOST

JA sam imao istinsko zadovoljstvo da, tokom tih burnih mjeseci, sarađujem sa predsjednikom ?osi?em. Bila je prava privilegija upoznati tako velikog pisca i umnog ?ovjeka u prilikama koje je najbolje opisati kao niz neprekidnih isku?enja. Bilo je trenutaka kada se u svemu on nije mogao najbolje sna?i. Ipak to nije bio njegov svijet. Ovdje su junaci (i dobri i lo?i) bili stvarni ljudi, a uz to i politi?ari. Pri?e koje kru?e ovim svijetom imaju svoja profesionalna pravila. Naj?e??e ne zna?e ono ?to mislite da bi trebalo. Privr?enik odmjerene i vi?estruko promi?ljene rije?i, kakvim sam ga do?ivljavao, odskakao je od slike klasi?nog politi?ara. Međutim, ovdje se tra?ilo da se ka?e "da" ili "ne". Obrazlo?enja, za?to - da, a ne - ne, ma kako umna i knji?evno nadahnuta bila, nisu nikoga interesovala. Ovdje se igrao brzopotezni ?ah u kojem se i pravi velemajstori ?esto izgube.

Slobin adut ? Kosti?

U OKVIRU jedinstvene izborne kampanje, posebnu pa?nju je privla?io izbor prvog predsjednika Republike. Bilo je devet prihva?enih predsjedni?kih kandidata i ve?ina je imala politi?ki ugled i zna?aj. Među onima koji nisu spadali u tu kategoriju, isticao se samozvani "Kralj Crne Gore" Boro Miranovi?. On je bio bodibilder i statista u nekim istorijskim filmskim spektaklima. Nasuprot svojoj impozantnoj pojavi, imao je piskav, gotovo ?enski glasi? i, ne naro?iti, nivo inteligencije. NJegova kampanja je izazivala urnebesnu zabavu u podgori?kim kafi?ima, a neke izborne poruke koje je lansirao, dugo su se prepri?avale kao odli?ni vicevi. Imao je jedan veoma uspje?an plakat. Na njemu su bile, jedna pored druge, njegova i moja slika. On istreniran, sa zategnutim svakim mi?i?em. Pored njega, ja sam izgledao jadnije nego ina?e, slikan kako izlazim iz mora, sa vidnim naslagama sala na stomaku. Poruka upu?ena bira?ima bila je da biraju kako ?ele da izgledaju.

U prvom krugu glasanja, dobio sam 43 odsto glasova. Drugi je bi Branko Kosti? sa 24, tre?i Slavko Perovi? sa 18, a ?etvrti Novak Kilibarda sa devet odsto osvojenih glasova. Po zakonu, dvojica sa najvi?e glasova idu na ponovljeno glasanje.

Branko Kosti?, biv?i ?lan Predsjedni?tva SFRJ i donedavni ?lan Glavnog odbora DPS, bio je veoma neugodan politi?ki konkurent. Da sam ja mogao da biram, on bi bio posljednji kojeg bih izabrao. Mnogi su, uz sve ostalo, smatrali da smo kandidati iste partije.

Poznato je da, u uslovima vi?epartizma, politi?ke stranke isti?u samo jednog kandidata, jer sve drugo zna?i rasipanje partijskih potencijala i glasova bira?a. Unutar DPS je vođena debata i predlagani su kandidati za predsjednika Republike. Moje ime je naj?e??e spominjano i Glavni odbor DPS je utvrdio i istakao moju kandidaturu. Branko Kosti? je u tom postupku u?estvovao i nije ga osporavao. Ipak, prihvatio je ponudu da bude kandidat za ovu du?nost koju su mu uputili Udru?enje boraca 1991/92. god. i Srpska radikalna stranka Crne Gore. To je zna?ilo da svjesno kr?i pravila partije i da je sam napustio DPS.

NA?E su?eljavanje je bilo korektno, ali politi?ki veoma te?ko. Mnogo poslova i dugo vremena smo radili zajedno, a razlike koje smo ispoljavali, nisu bile tako uo?ljive za naj?ire bira?ko tijelo. Uz to, osnova njegove kritike je bila moja odluka da prihvatim predlog lorda Karingtona na Konferenciji u Hagu. Javna diskusija o diplomatskim nijansama, ?emu je on te?io, nije mogla privu?i pa?nju bira?a i ?tetila je obojici. Zato sam se udaljavao od te teme. Ne stoga ?to nisam bio u pravu (ta stvar je, ina?e, bila odavno gotova), nego ?to mi je trebalo neko atraktivnije, ?ivotnije podru?je. Ono koje ?e vi?e motivisati građane da presude ko je od nas dvojice prihvatljiviji. U tim vodama on je vidno zaostajao.

Zvani?na objava moje pobjede (63 naprema 37 odsto glasova) i progla?enje za prvog neposredno izabranog predsjednika Republike Crne Gore, zatekla me u ?enevi, na mirovnoj konferenciji. Vijest mi je saop?tio i prvi ?estitao lord Dejvid Oven. Nave?e me je Slobodan Milo?evi? pozvao u svoj hotelski apartman i nato?io nam "blek lejbl", izvanredan viski kojim smo se rado ?astili. Budu?i da je i sam nedavno dobio mandat predsjednika Republike, bio je dobro raspolo?en i pun zajedni?kih planova.

Saslu?ao sam ga i povrativ?i ozbiljan izgled, pru?io mu ruku i rekao: "Ovo je pru?ena ruka prave saradnje predsjednika Crne Gore i Srbije. Znam da je Tvoj kandidat bio Branko Kosti?. U Tvom kabinetu je bio njegov beogradski izborni ?tab. Tvoj ?ovjek od povjerenja Mihalj Kertes, specijalnim avionom je donosio podatke kojim sam trebalo biti kompromitovan u TV duelu. Sve to sam znao odavno, a nisam rekao nijednu javnu rije?. Ja se, ?ak ne ljutim na Tebe. Razumijem da bi Ti vi?e odgovarao Kosti?, jer bi Te slu?ao i stvarao manje problema od onih koje sam Ti ja dosada napravio i na koje, zasigurno, mo?e? ra?unati i u budu?nosti. Ti si izabrao Kosti?a, a narod Crne Gore mene. Ja sam crnogorski predsjednik i nemam ve?e ?elje, nego da ostvarim najbli?u i najiskreniju saradnju sa Srbijom. Ako tako misli? i Ti, rukujmo se, zaboravimo ?ta je bilo i radimo svoj posao!"

NIJE se dao. Branio se bujicom rije?i. Nemogu?e je da sam nasjeo takvim dezinformacijama. Pogre?ni su mi podaci i zlonamjerni izvori. NJemu nikad ne bi palo na pamet da uradi tako ne?to, bilo kome, a posebno meni kojeg cijeni, podr?ava i voli... Utom je zazvonio telefon. Bila je to njegova supruga, koja je, saznav?i da sam tu u gostima, htjela neposredno da mi ?estita na izboru. U tre?oj re?enici mi je kazala da je stalno govorila Slobodanu da ne treba da podr?ava Branka Kosti?a, a on nije htio da je poslu?a. Slobodan je sve to ?uo, ali to nije ni najmanje promijenilo njegovu prethodnu pri?u. Da bih je zaustavio, podigao sam ?a?u i rekao: "E, hajde sve da zaboravimo..." I zaboravili smo, za dugi niz godina.

Ina?e, cijela moja politi?ka karijera je protekla pod sjenkom Slobodana Milo?evi?a. Takav utisak su stvarali mnogi, a ja se nisam posebno trudio da ga opovrgnem. Svaki takav postupak, objektivno bi zna?io udaljavanje Crne Gore od Srbije. A sve ?to osje?am, znam i mislim, u politi?kom i svakom drugom pogledu, govori mi da je to pogre?an put. Crna Gora nema ve?eg prijatelja i za?titnika od Srbije. Vjerujem da va?i i obrnuto. To dr?im za istinu, nezavisno od trenutnog stanja politi?kih odnosa snaga između ove dvije dr?ave, ili unutar njih samih. Stoga je prva du?nost predsjednika Crne Gore, da u predsjedniku Srbije ima najbli?eg saradnika i, ako je mogu?e, pravog prijatelja. Li?ni odnos mo?e biti va?an, ali presudno je ?to to mora biti prvi nalog povjerenog im posla. Ovoga sam se uvijek dr?ao, ?ak i kada je izgledalo da druga strana trenutno zanemaruje ovu istinu.

Sve u svemu, pred Slobodanom Milo?evi?em i Momirom Bulatovi?em su bile godine pune isku?enja, u kojima je međusobna saradnja bila imperativ ne samo ostanka na vlasti, nego i o?uvanja zajedni?ke dr?ave i sprije?avanja ve?ih narodnih patnji.

"MOMIR HA?KI"

JAVNO sam napadnut za ne?to ?to nisam skrivio, posebno ne u?e??em na Konferenciji u Hagu. Prozvali su me "Momir ha?ki" uz omalova?avaju?u intonaciju. Novine su objavile tekstove kako sam izdao srpstvo i Srbiju i kako sam, na mala vrata, htio da ostvarim nezavisnost Crne Gore. Zaboravljeno je da je Skup?tina Crne Gore, upravo na predlog Predjsedni?tva, jo? 8. oktobra donijela odluku da ?e kona?nu rije? o dr?avnom statusu Crne Gore dati građani, neposrednim odlu?ivanjem na referendumu.

U?as zvani sankcije

SAVEZNA Republika Jugoslavija, zajedni?ka dr?ava republika Crne Gore i Srbije, progla?ena je 27. aprila 1992. godine. Nakon mjesec dana, Savjet bezbjednosti Organizacije ujedinjenih nacija (Rezolucijom br. 757 od 30. maja 1992. godine) zaveo je ovoj zemlji sankcije koje, po svojoj o?trini i sveobuhvatnosti, nikad prije nisu bile primjenjene u međunarodnim odnosima.
Sankcije su uvedene zbog građanskog rata u Bosni i Hercegovini. Uslovi za njihovo ukidanje, odnosno poo?travanje, takođe su bili vezani uz razvoj ratnih prilika u ovoj biv?oj jugoslovenskoj republici.
Mi koji smo bili na ?elnim mjestima dr?avne politike nismo imali ni najmanje iluzije da su sankcije bezopasne i da ?e biti kratkotrajne. Daleko od o?iju javnosti, uporno i u stalnoj trci sa vremenom, pripremali smo taktiku privrednog i dr?avnog pre?ivljavanja. Prijetila je blokada svih dr?avnih finansijskih sredstava, zaprije?eno je oduzimanjem na?ih brodova svuda po svijetu, onemogu?eno je pla?anje prema inostranstvu ?ime su sprije?eni svaki uvoz i izvoz (osim humanitarnog, koji je dozvoljavan po posebnoj proceduri, ?to je zna?ilo nikad, ili jo? kasnije).

PODMUKLA KAZNA

I SADA me prođe u?as koji smo osje?ali dovedeni do ponora normalnog, svakodnevnog ?ivota, sa vi?e nego jasnom namjerom da u njega budemo gurnuti. Pod vidom sprije?avanja jedne humanitarne katastrofe - u Bosni i Hercegovini, priređena je nova. Ne mogu re?i da je bila te?a, jer kod nas, ipak, nije bilo građanskog rata, ali bila je podmuklija, uvijena u brigu za druge i usmjerena ka miru. Spolja je, zaista nekome moglo izgledati tako. Iznutra, sve je bilo potpuno druga?ije. Prijetila nam je glad, kolaps javnih slu?bi, galopiraju?e osiroma?enje i, kao neumitna posljedica svega toga, unutra?nji sukobi.
Sankcije su posebno bile te?ke budu?i da je ogromna ve?ina građana Crne Gore i Jugoslavije bila duboko uvjerena da nije kriva za ono za ?to optu?uju njihovu zemlju. Ja sam, naravno, znao da nismo krivi ni za izazivanje, niti za podsticanje rata u Hrvatskoj i BiH, ali sam i vidio iz svih diplomatskih kontakata, da je to pitanje presuđeno i da svi argumenti koji ga osporavaju, odlaze niz vjetar i niko ne ?eli da ih ?uje.
U Crnoj Gori je, uskoro, napravljen precizan plan aktivnosti kao odgovor na o?ekivane sankcije. Strate?ke odluke dono?ene su kod mene, u kabinetu predsjednika Republike. Konkretne mjere ustanovljavala je Vlada, koriste?i se pe?atom sa oznakom "dr?avna tajna".
Sli?no je rađeno i u Republici Srbiji. ?esto smo razmjenjivali ideje i iskustva kako da nadmudrimo one koji ?ele da prekinu svaki vid normalnog ?ivota u na?oj zemlji. Srbija je, ipak, imala vi?e mogu?nosti da organizuje ?ivot pod takvim okolnostima. Ne samo zbog svoje veli?ine i privredne strukture, ve? i svog neposrednog okru?enja (Bugarska, Rumunija, Makedonija...) i razvijenih kanala saradnje koje nije bilo jednostavno prekinuti iz NJujorka.

BU?OV NALOG

U SKLOPU spomenutog programa, mi smo u Crnoj Gori prili?no spremno do?ekali stupanje na snagu ovih kaznenih mjera. Ili, da bude istinitije, uradili smo ?to smo mogli. Jer, tolikoj nevolji koji nam je prevaljena, niko se nije mogao dobro suprotstaviti.
Najve?a najugro?enija crnogorska imovina, brodovi kotorske "Jugooceanije" i "Prekookeanske plovidbe" iz Bara, na vrijeme su preregistrovani i postali su privatno vlasni?tvo tada?njih direktora dru?tvenih preduze?a. Prvo preduze?e je postalo "Mileva Ship Management", a drugo "Rigel" oba registrovani na Malti. Budu?i da su vijorili stranu zastavu, nije bilo nijednog razloga da budu "arestovani" shodno rezoluciji UN. Kasnije je i to urađeno, ali na osnovu izvr?ne naredbe tada?njeg predsjednika SAD D?ord?a Bu?a, starijeg koji je svojim izvr?nim nalogom, samo tri dana prije nego li ?e napustitu Bijelu ku?u, nabrojao imena svih preregistrovanih brodova i naredio njihovo zadr?avanje u lukama u kojima budu zate?eni. Li?no nisam vjerovao da je to posao kojim ?e se baviti predsjednik najmo?nije zemlje na svijetu, ali pogrije?io sam. Bavio se ?ak i tim!
Sva ova, nazovi, rje?enja koja smo preduzeli, otvarala su nove i nove krugove problema koji su nas zasipali kao lavina. Na primjer, vlasnik "Jugooceanije" je formalno bio Nikola Samard?i?, uz to moj najbli?i saradnik u svojstvu ministra inostranih poslova Crne Gore. Ali on i njegov zamjenik u kotorskom preduze?u (gospodin po imenu Branko Vujovi?), nisu bili samo formalni, ve? su mogli postati stvarni vlasnici ovog malte?kog pomorskog preduze?a. Na Malti su mogli da prodaju preduze?e i sa pedesetak miliona dolara u d?epu zatra?e (i dobiju) politi?ki azil Zapada, kao ?rtve re?ima koji je, po zapadnim standardima, ionako bio kriv za mnoga nedjela. Nijedno doma?e pravo ih ne bi u tome moglo sprije?iti.

NOVAC I POLITIKA

ZATO smo donijeli odluku da nikada obojica istovremeno ne smiju biti van zemlje. Paso?i su im bili u kotorskoj policiji, pa dok se jedan ne vrati, drugi nije mogao da putuje. To im je, svakako, ote?avalo ?ivot, ali je meni savjest bila unekoliko mirnija. Negdje na po?etku primjene ove mjere, u moj kabinet je u?ao (impulsivan - kako ga je Bog dao) Nikola Samard?i? i zapraskao da je uvrijeđen ?to mu dr?ava ne vjeruje i ?to mu je oduzet paso?, pa ne mo?e na neki va?an put. Prekinuo sam taj napad moralisti?kog samoljublja jednostavnom istinom. Rekao sam da mu, kao saradniku, vjerujem i da cijenim njegov ukupan doprinos. Ali, nastavio sam, ne vjerujem mu ba? u iznosu od pedeset miliona dolara. Cifra koja je u pitanju predstavlja isku?enje za bilo koga, pa i za njega samoga. Uz to, nije se bunio kad je postao "vlasnik" preduze?a, a protestvuje kad se pravi vlasnik nastoji za?titi od sasvim izvjesnog rizika.
Isplatu svog novca do?ekali su na granici fizi?ke egzistencije. U to vrijeme sam odavno bio ostavio politiku iza sebe. Ipak, stalno mi je bilo na pameti da je sav novac koji su ovi nevoljnici tra?ili, bio manji od iznosa koji je oteo njihov biv?i direktor Samard?i?.
Punu deceniju nakon ovih događaja, agonija ove kotorske firme, je okon?ana. Svi brodovi su prodati, a ostali su silni dugovi koje ste?aj nije mogao ni djelimi?no namiriti. Dugovalo se i pomorcima i to za vi?egodi?nje zarade. Jedan dio njih se odlu?io na ?trajk glađu, kao posljednje sredstvo da dođu do svog novca. NJihovo, i mu?enje sve dobronamernije javnosti trajalo je predugo.

RA?UNICA BIV?EG MINISTRA

NA?ALOST, moje su se streplje pokazale opravdanim. Nekoliko mjeseci kasnije, Nikola Samard?i? napu?ta politiku i kompaniju i seli se u Australiju. Vlasni?tvo nad preduze?em (sada ve? arestovanih brodova) galantno prepu?ta svom nasljeniku, ali ne ?eli da isto postupi sa milionskim dolarskim iznosom na svom privatnom ra?unu na Kipru, iako ne spori da su to sredstva koja su upla?ivana zbog rada "Jugooceanijinih" brodova. Situacija je bila potpuno apsurdna, kao ?to ?e biti u svakom narednom slu?aju.
Nismo mogli domisliti ?ta da radimo sa Nikolom Samard?i?em. Formalno, novac je bio njegov i samo on je mogao raspolagati sa njim. Morali smo vjerovati i koliki je iznos u pitanju, jer izvod sa ne?ijeg privatnog bankovnog ra?una, nije informacija koju mo?e pribaviti iko drugi, osim njegovog vlasnika. U međuvremenu, Nikola Samard?i? je ponudio kompromis. Prepisa?e novac na ra?un svog nasljednika, s tim da ?e zadr?ati ?etristo hiljada US dolara. Naime, poru?io je sa Kipra, da mu je plata kao ministru i direktoru kompanije bila mala, pa je sebi odredio po dvadeset hiljada dolara mjese?no, puta dvadeset mjeseci. ?ist ra?un duga ljubav, rekao bi biv?i ministar!?
Pristali smo. ?ta nam je drugo ostalo?

U dvorcu kralja Zogua

NAKON uobi?ajenih diplomatskih peripetija, utana?ena je moja posjeta Albaniji i susret sa predsjednikom Salijem Beri?om. Datum te posjete zaslu?uje da bude zapam?en. Bio je 15. septembar 1993. godine i bila je to prva posjeta nekog visokog jugoslovenskog zvani?nika Republici Albaniji nakon pola vijeka.
Prije samog susreta sa albanskim predsjednikom, bio je predviđen kra?i odmor u prostorijama koje su nam stavljene na raspolaganje. I tom prilikom se potvrdilo pravilo koje glasi: “?to siroma?nija i manja zemlja, to rasko?niji i ve?i međudr?avni do?eci”. Meni su dali dio dvorca kralja Zogua. U ?ivotu nisam vidio (a, vidio sam poprili?no) ve?u spava?u sobu, niti ve?e kupatilo. Da bih provjerio utisak, ugrubo sam premjerio prostor. Prva ra?unica je pokazala da spava?a soba ima preko dvjesta kvadrata, a kupatilo nevjerovatnih sedamdeset. Za precizniju ra?unicu nije bilo ni potrebe, ni vremena.
Kona?no, susret sa Salijem Beri?om - centralni motiv ovog pute?estvija.

RAZGOVOR SA BERI?OM

TADA?NJI albanski predsjednik odavao je utisak pravog gospodina. Po profesiji kardiohirurg, ?kolovan u Parizu za vrijeme potpune izolacije njegove zemlje (predstavljao se kao ?rtva prethodnog re?ima, ?to njegov ?ivotni put nije ba? potvrđivao). Bio je nao?it, besprekorno obu?en i odli?no je govorio francuski jezik koji smo odabrali za komunikaciju. U sali je bilo ministara, savjetnika, prevodilaca, ali, u stvari, bili smo samo nas dvojica. Objektivno, radilo se o zna?ajnom susretu. Prvom nakon tolikog niza godina međudr?avnog ignorisanja, pa i neprijateljstava. Susretu koji je mogao da ima izuzetne posljedice. Vjerujem da smo obojica toga bili svjesni.
Ipak, imao sam utisak da se, iza njegovog pronicljivog pogleda, krije nestrpljenje da sazna “pravi razlog” moje posjete. Poslije uobi?ajenih protokolarnih fraza o zna?aju sastanka on se osjetio pozvanim da spomene Kosovo i izrazi “duboku zabrinutost” prilikama koje su, da budemo iskreni, ve? tada, trebalo da brinu mene, a njega u?ine zadovoljnim.
To je bio trenutak da se razgovor okrene u pravcu koji sam ?elio.
Zamolio sam ga da tu temu presko?imo. Ja sam ovdje, kao visoki predstavnik svoje zemlje. Do?ao sam nakon pedeset godina i zahvalan sam ?to mi je on to omogu?io. Ovdje sam da pri?amo o stvarima, nastavio sam, o kojima vjerujem da se mo?emo slo?iti. Među njima, svakako, nije pitanje Kosova i Metohije. Kakva je situacija u toj srpskoj pokrajini, do na?eg susreta ne bi do?lo ni za nekoliko narednih vjekova.
Ali, ako ne mo?emo sve, mo?emo bar ne?to. Ispri?ao sam mu da je moja baba, za vrijeme Drugog svetskog rata, u na?oj ku?i, nekoliko mjeseci, lije?ila ranjenog albanskog partizana. Kada sam je pitao kako su se sporazumjevali, jer ona ne zna albanski, ona me u ?udu pogledala i pitala: “Kako da se ne razumijemo - kad smo ljudi...?” Prepoznao je poentu, tra?io sam da se potrudimo i pronađemo ono ?to nas spaja, pored svih provalija koje nas dijele.

“BO?E SA?UVAJ...”

UZVRATIO je divnom pri?om o svom djedu koji je, negdje u Rugovskoj klisuri, sjedio pred ku?om pokraj puta, sa jednakom rado??u do?ekuju?i putnike namjernike - i Albance i Srbe... i njegovoj tuzi kad je rat opusto?io taj kraj... i njegovom uzaludnom ?ekanju da se sa nekim, ponovo, ljudski razgovori.
Zna?i, nismo bili toliko daleko!
Stvorili su se uslovi da pređemo na posao. Meni je trebala nafta, a ne samo lijepe zajedni?ke uspomene. Zvani?no, to je bilo formulisano na sljede?i na?in.
Predlo?io sam da se skine “gvozdena zavjesa” koja je sve vrijeme prekrivala na?u granicu. Treba razvijati malograni?nu saradnju i omogu?iti ljudima da se srije?u i posje?uju. Podsjetio sam da ima bliskih srodnika koji se nisu vidjeli preko pola vijeka. Da bi sve i?lo jednostavnije, potrebno je da i jedna i druga strana “za?mure” kod stroge primjene propisa i pod malograni?ni promet svedu i stvari koje to, uobi?ajeno, nisu. Onda sam spomenuo i naftu, odnosno nama toliko potrebne derivate.
“Da li Vi to, gospodine predsjedni?e, tra?ite da Albanija, prema Va?oj zemlji, kr?i sankcije Ujedinjenih nacija?”, upitao me je. Budu?i da je razgovor bio sniman (i sasvim sigurno prislu?kivan), ovo se podrazumjevalo i spadalo je u osnovnu diplomatsku pristojnost.
“Bo?e sa?uvaj, spremno sam odgovorio! Predla?em, samo, da ih po?tujete na sli?an na?in kako to radi, recimo, biv?a jugoslovenska republika Makedonija. Ako bi se prihvatilo ovo ?to tra?im, svaki građanin sjevernog dijela Albanije mogao bi ostvariti lijepu zaradu. NJu nije te?ko izra?unati, ako se pođe od pretpostavke da je minimum jedan fening po litru. Ponavljam, to bi radili građani, a ne dr?ave, pa bi sankcije bile formalno po?tovane...”.

NAFTNI PUT

NIJE bilo potrebe da nastavljam. Neke argumente je bilo bolje pre?utati. Tada?nje ekonomske prilike u Albaniji bile su za na?e pojmove - doslovno albanske. Centralni dio dr?ave, oslonac vlasti predsjednika Beri?e, pre?ivljavao je zhvaljuju?i humanitarnoj pomo?i i oskudnim donacijama. Ju?ni se oslanjao na Gr?ku u kojoj su mnogi radili legalno, ili na crno. Sjeverni, Skadarski region, nije imao druge perspektive nego da se, na bazi mog predloga, posveti trgovini naftom preko Skadarskog jezera. Ali, bilo bi neukusno da sam ja o tome rekao i jednu jedinu rije?. Tim prije, jer sam znao da on zna da ja to znam.
I to je bilo to! Duboko u sebi sam bio siguran da ?e on prihvatiti ponuđeno. Znao sam i da mu ni neka strana sila, prije svega Amerika, ne?e zabraniti da tako postupi. Jer, ma koliko paradoksalno izgledalo, ovakvo kr?enje sankcija je upravo bilo u samom njihovom duhu. Cilj njihovih kreatora nije bio da mi, po svaku cijenu, ostanemo bez kapi nafte, nego samo da je papreno platimo i dobro se pomu?imo da dođemo do nje. Uz to, ogromna koli?ina novca ?e se preliti iz Jugoslavije u Albaniju. Poznati ameri?ki pragmatizam i ovdje je dolazio do izra?aja. Za?to bi oni tro?li svoj novac poma?u?i Albaniji, kad mogu da stvore uslove da to neko drugi u?ini umjesto njih? Zato Amerika, koja sve vidi i zna ?ta se de?ava svud po svijetu, nije nikada ozbiljnije poku?ala da sprije?i pravi “naftovod” koji je uskoro krenuo preko Skadarskog jezera.
Albanska strana je prihvatila na? predlog. Da bi trgovina, uop?te, bila mogu?a, nije bilo dovoljno da njihovi dr?avni organi dopuste sitnu trgovinu preko jezera (da “za?mure”), ve? je ona morala i da se omogu?i. To je zna?ilo, prvo, uvoz u Albaniju mnogostruko ve?ih koli?ina derivata od uobi?ajenih i, tek drugo, njihovu prodaju u sjevernom dijelu zemlje, preko lokalnih sitnih, a vremenom i sve krupnijih dilera.

NAFTNA GROZNICA

PREKO Skadarskog jezera (i okolo, kopnenim putevima) plovila i vozila su prolazila pored grani?nih jednica vojske i policije, bez zaustavljanja i kontrole. Istovar je vr?en na ta?no određenim lokacijama, kojih je trebalo biti ?to je vi?e mogu?e. U jednom trenutku ih je bilo vi?e od trideset. Sve te poslove radili su privatnici koji su ostvarili veze sa druge strane granice. Oni su bili fakti?ki uvoznici nafte i dr?avni organi su ih, sa stanovi?ta internog zakonodavstva, upravo tako i tretirali. Zna?i, umjesto jednog “Jugopetrola”, imali smo stotine i hiljade malih “petrola”.
Najva?nija odrednica ovakvog na?ina rada, bilo je odsustvo bilo ?ijeg monopola. Svako je mogao da uvozi naftne derivate i svako je morao da prođe istu proceduru propisanu od strane dr?ave. Ona se sastojala u obaveznoj kontroli na izlaznim ta?kama sa ovog podru?ja. Koli?ine su morale biti prijavljene i na njih se morala platiti propisana taksa. Takvi, “uredni” papiri bili su uslov slobodnog kretanja teritorijom Jugoslavije. Ko ih nije posjedovao, ostajao je i bez tereta i bez vozila koji su mu oduzimani pozivom na odredbe carinskog zakona. Zarada za ove preduzimljive ljude bila je velika. Zato je, ve?ina njih po?tovala stroga pravila igre koja su se, prema svim saznanjima, primjenjivala beskompromisno, pa niko nije htio da rizikuje veliki gubitak, zbog male ekstra-dobiti.
Pored lokalnog stanovni?tva uz jezero u poslove su se uklju?ili mnogi sposobni i promu?urni ljudi. Nije bilo rijetko da se uorta?e zadrti albanski nacionalisti i ultraradikalni Srbi. Mogu?nost dobre zarade, otupjela je sva njihova predubjeđenja.

Dr?ava kao ?vercer

UPRKOS svim naporima, privreda Crne Gore je tonula u nezadr?ivu katastrofu. Mnogima nije poznato da je od svih republika biv?e SFRJ, upravo Crna Gora imala najve?u zavisnost svog dru?tvenog bruto proizvoda od spoljnotrgovinske razmjene (uvoz i izvoz). Sankcije su, stoga, najte?e djelovale upravo na njenu privredu.
U ekonomskom ratu koji je poveden protiv na?e zemlje, uzvratili smo svojevrsnom ”ekonomskom gerilom”. Odlu?ili smo da na? dr?avni buxet punimo na ra?un sredstava koja pripadaju buxetima onih dr?ava koje su donijele odluku da nam uvedu sankcije.
U dono?enju ove dr?avne i politi?ke odluke, ne samo da sam u?estvovao, ve? sam na nju presudno uticao. U to doba, moj politi?ki autoritet je bio neprikosnoven, kako u Crnoj Gori, tako i na nivou federacije. Znam da to nije danas popularno (ili razumno) re?i, ali ja ne ?elim da krijem da sam najodgovorniji (po meni, najzaslu?niji) ?to je ?verc cigaretama dobio podr?ku i za?titu Republike Crne Gore.
Sve ostalo je bila tehnika.
JAVNOSTI je nedovoljno poznato da su prvi koraci u ovom prekomorskom ilegalnom poslu odavno napravljeni. ?verc cigareta brzim gliserima preko Jadrana, odvijao se jo? u vrijeme Titove Jugoslavije. Pokrovitelj su bile tada mo?ne savezne slu?be Dr?avne i Vojne bezbjednosti, a putevi su i?li preko Slovenije i Hrvatske. Radilo se, istina, o mnogo manjem obimu ”tranzita”, ali po istim pravilima. Gliseri su propu?tani pored na?ih grani?nih slu?bi za fiksan iznos unaprijed pla?en u devizama. Sa italijanskim finansima i karabinjerima, tada nije bilo posebnih problema. Naj?e??e je dovoljno da se granica ?uva samo sa jedne strane. A, bio je stvoren utisak o potpunoj nepropusnosti granica tada?nje SFRJ. Motiv ovih radnji sastojao se u potrebi da Slu?be raspola?u novcem koji nije podlijegao bilo kakvoj kontroli i kojim su mogli biti pla?eni ljudi za razne ”ugovore o djelu”.
Sve ovo je saop?teno od generala Nedeljka Bo?kovi?a i njegovih saradnika iz Vojne bezbjednosti VJ. Preko njega je ostvarena i prva veza sa osobom koja je konkretan posao uvela u Crnu Goru. Radilo se o ?ovjeku koji je bio u nekoj vrsti rodbinske veze sa Bo?kovi?em, a ?ije ime je bilo Vanja Bokan. On se predstavljao kao biznismen, da bi kasnije stradao u nekom obra?unu u Gr?koj.
Sa na?e strane, odredio sam magistra Milutina - Mi?ka Lali?a, direktora Agencije za strana ulaganja da koordinira i nadgleda ovaj vi?e nego delikatan posao. Pokojni Mi?ko Lali? je po svemu bio ?ovjek koji je mogao da to uradi na najbolji mogu?i na?in. Taj mi je ?ovjek bio neobi?no blizak, iako se nismo pretjerano dru?ili. Prije politike, bili smo kolege sa Univerziteta i ja sam veoma cijenio njegovu odmjerenu rije? i promi?ljen stav. Uz sve ostalo, poticao je iz relativno imu?ne porodice i nikada nije ispoljio bilo kakav vid materijalne lakomosti. Kona?no, bio je jedan od rijetkih visokih slu?benika tada?nje administracije koji je govorio strane jezike.
JO? je trebalo uspostaviti vezu sa italijanskom stranom, odnosno sa njihovim lokalnim kriminalcima. To je bio najmanji problem. Oni su doslovno opsjedali crnogorsku Vladu. Naravno, predstavljali su se kao ve? prebogati biznismeni i kao ljudi koji ?ele da nam pomognu. Pokazivali su saosje?ajnost prema patnjama naroda i nudili zajedni?ke poslove i ulaganja, kako bi se savladale i po njima nepravedne sankcije. Pri?e su zvu?ale primamljivo sve dok ne bi bile provjerene. Dugo je trebalo da razvijemo efikasan sistem provjere ozbiljnosti partnera koji su dr?avi nudili vrijedne poslove. A, kada je to urađeno, nije ostala ni jedna jedina ozbiljna ponuda.
Zbog svega toga, odlu?eno je da se i na ovaj posao primijeni sistem koji je kori?ten u poslovima s naftom, tj. njenom ?vercu. Dakle, tranzitom cigareta mogao je da se bavi svako ko bi ispo?tovao propisanu proceduru. Ona se sastojala u obavezi da se preduze?u ”Zetatrans”, kao ovla??enom dr?avnom dileru, plati taksa koja je iznosila oko dvesta US dolara po master boksu cigareta. Najv?aniji dio modela i ovdje je bilo opredjeljenje da se nikome ne obezbjeđuje monopol i da se, makar fingira, slobodna tr?i?na utakmica.
Svako sa crnogorske strane imao je svog partnera sa druge strane jadranske obale. Mogu?e je da su Italijani ve? tada bili dio neke ve?e cjeline, ali se kao takvi nisu predstavljali na ovim prostorima. Zapo?eo je veliki posao sastavljen od mnogo u?esnika. Vremenom, u Crnoj Gori je bilo preko pedeset autorizovanih dilera cigareta. Ovi su poslovi u?li u domen ”javne tajne”. Brze ?vercerske glisere, koji za svega dva sata preplove Jadransko more, građani su do?ivljavali kao one koji donose penzije, plate, socijalna primanja... I tada je to bila velika istina.
Zamolio sam, jednom prilikom, Mi?ka Lali?a da mi detaljno ispri?a kako ovaj posao stvarno izgleda. Pri?a je bila ?okantna. Da bi platili cigarete i taksu, Italijani su donosili novac u velikim crnim vre?ama za sme?e. U pitanju su bile italijanske lire i njema?ke marke, prete?no u malim apoenima i izgu?vane od upotrebe. To je bio novac neposredno ubran na ulicama ju?ne Italije. Vre?e bi se praznile na velikim stolovima kako bi se izvr?ilo prebrojavanje. Po Mi?kovim rije?ima, haos je bio potpun. Novac je kipio na sve strane. Dosta ga je zavr?avalo u xepovima dr?avnih ?inovnika, uklju?uj?i i pripadnike Slu?be dr?avne bezbjednosti, ?ije je prisustvo to trebalo da sprije?i. Svađe između jedne i druge strane bile su stalne i niko nije mogao sa sigurno??u utvrditi koliko ima novca i po kakvim pravilima se on upla?uje. Na kraju, zamolio me je da ga oslobodim ove du?nosti. Kao ozbiljan i po?ten ?ovjek nije dalje ?elio da u?estvuje u ne?emu ?to se izmi?e kontroli. Iza?ao sam mu u susret.
Otada je sve pre?lo pod neposrednu kontrolu Mila đukanovi?a, predsjednika Vlade. Bar je postao centar poslovanja, a sve informacije koje sam dobijao u vezi sa ”tranzitom cigareta” dolazile su neposredno od đukanovi?a.
UPRKOS svemu, posao je bio visokoprofitabilan. Ne samo za dr?avu, ve? prije svega za neposredne u?esnike. Stoga su zahtjevi da se uklju?e sve novi i novi partneri ubrzo proizveli usko grlo. Bilo je vi?e cigareta nego li ih je moglo prihvatiti sivo italijansko tr?i?te. Po zakonima ponude i potra?nje, dr?ava je reagovala pove?anjem takse. Postepeno, ona je do?la do trideset dolara po boksu, odnosno porasla je za pedeset odsto. Posljedica je bila da se broj dilera smanjio. Vjerovatno zato jer su bili prisiljeni da se vi?e njih udru?i radi racionalizacije tro?kova. Druga posljedica se sastojala u pronala?enju novih ”puteva duvana” prema BiH, Srbiji, Hrvatskoj... Sve je ukazivalo na to da se stvar otima kontroli.
U vrijeme ”cvjetanja tranzita” imao sam vi?e susreta sa italijanskim ambasadorima. Svaki od njih je pokazivao da zna ?ta smo preduzeli i tra?io da prestanemo sa podsticanjem ?verca cigaretama. Kako je koji susret prolazio, bili su sve rezolutniji i donosili neposredne dokaze na?e umije?anosti. Kona?no su se obratili sa konkretnim zahtjevima da im budu izru?eni njihovi dr?avljani, ?lanovi raznih ogranaka mafije, koji su boravili u Crnoj Gori i imali visoke privilegije ”uva?enih poslovnih partnera”. Iz njihovih podataka, vidjelo se da je vrag odnio ?alu. Sa mafija?ima takvog kalibra, ni ja?a i organizovanija dr?ava (poput njihove), nije mogla iza?i na kraj.
Za sve vrijeme trajanja sankcija, moj odgovor je ostao nepromjenjen. Ta?no je - ?vercujemo, saop?tavao sam im ono ?to su oni ve? znali. ?ta nam je drugo preostalo? Stavili ste nas u zatvor, ogradili kaznama i zabranama, pa ne o?ekujete, valjda, da se pona?amo uglađeno i proevropski. Ne dozvoljavate nam ni lijekove da uvezemo prije nego li nas namu?ite do mjere da nam zatrebaju neki drugi. ?ta vas briga ?to na?e fabrike stoje, jer ne mogu da uvezu sirovine, ?ak ni za proizvodnju dje?je hrane?
S druge strane, ne?ete da na?oj zemlji izru?ite nijednog odbjeglog kriminalca, iako vam dajemo dokaze da su po?inili najte?a krivi?na djela. Vi vi?e vjerujete njihovim iskazima i primate ih kao politi?ke azilante. Za?to bismo, onda, mi iza?li u susret va?im zahtjevima? Posebno ako se zna da nije na?a zemlja samu sebe isklju?ila iz Interpola, ve? su to uradili drugi pod sumnjivom politi?kom motivacijom.

OPASNI LJUDI

ODBIJANJE njihovih zahtjeva tuma?io sam i izostankom potpune policijsko-bezbjednosne informacije za koju su nas, uvijek, prikra?ivali. Naime, i na?a policija je znala da se radi o veoma opasnim osobama, ali nije mogla da utvrdi njihove međusobne odnose i ja?inu veza. Na primjer, jedna od li?nosti sa liste zahtjeva za izru?enje, bila je osumnji?ena da je bacila ru?nu granatu na policijsku stanicu na jugu Italije. Da li ?e, pitao sam ambasadore, neko njemu blizak, ukoliko ovaj bude izru?en, krenuti da se sveti na nekom dje?jem vrti?u?

Glavni partner - mafija

DEJTONSKIM pregovorima, prethodile su ?etiri godine u?asnog građanskog rata u BiH i stra?nih posledica po celi region. To je bilo i vrijeme stalnih napora da se pronađe diplomatsko rje?enje i u?ini kraj ratu. Moj posao je bio da u svim tim pregovorima predstavljam Crnu Goru, odnosno Saveznu Republiku Jugoslaviju i zastupam na?e dr?avne interese. Posao kojem se, u tada?njim prilikama, niko ne bi mnogo obradovao, ali koji se nije mogao izbje?i sa mjesta na kojem sam bio. U tom mandatu, mnogo sam boravio u inostranstvu (sumarno, gotovo ?etiri mjeseca). Konsultacije na federalnom nivou bile su, maltene, svakodnevne. Tako sam, kao predsjednik Crne Gore, sve vi?e gostovao u svojoj republici i imao sve manje vremena da se posvetim rje?avanju problema svakodnevice. Politi?ki re?eno, izmicala mi se kontrolna a i naredbodavna uloga koju sam imao sve prethodno vrijeme.

Istina, privid da o svemu odlu?ujem odr?avao se sve do otvorenog politi?kog sukoba sa Milom đukanovi?em, tj. do kraja 1996. godine. On se sastojao u redovnim politi?kim sastancima ponedeljkom i petkom u mom kabinetu. Na prvim se utrđivalo ?ta sve i na koji na?in mora biti obavljeno u nedjelji koja po?inje, a na drugima je sumirano ?ta je od toga ostvareno. Obavezni u?esnici sastanaka su bili Milo đukanovi?, kao predsjednik vlade i potpredsjednik DPS i Svetozar Marovi? i Milica Pejanovi?-đuri?i?, takođe u svojstvu potpredsjednika vladaju?e partije.

MILOVI ARGUMENTI

JA sam, tako, po?eo da potpuno zavisim od informacija koje sam dobijao, prije svega od Mila đukanovi?a. Svaki unutra?nji politi?ki, ili ekonomski problem, predstavljen je na na?in koji je sugerisao i jedino mogu?e rje?enje. Kad bi ono bilo prihva?eno, dobilo bi oreol ne samo stava vlade, nego podr?ku ukupne ?vrsto organizovane i jake vladaju?e partije. To je za đukanovi?a bila vi?e nego lagodna pozicija. Ja sam vjerovao u istinitost njegovih navoda. Godinama smo uspje?no i dobro sarađivali, mnogo nevolja zajedni?ki pregrmjeli, pa nisam ?elio da sumnjam u njegove rije?i. Uostalom, ?ta mi je drugo i preostalo? Posve?en mirovnim pregovorima i stalnim boravcima u Beogradu, jednostavno nisam imao ni vremena, ni snage da ulazim u sve lokalne finese. To, razumije se, i nije bio posao za predsjednika Republike, ali je morao da bude posao predsjednika vladaju?e partije.

Na jednom od takvih sastanaka, Milo je izlo?io probleme vezane uz ?verc cigaretama. Rekao je da se ovim poslom bavi pre?irok krug ljudi, da se vi?e ne mo?e obavljati uspje?na kontrola, da cigarete sve vi?e ulaze u sive kanale unutar same zemlje, te da dr?avni prihod po ovom osnovu ozbiljno opada. Predlo?io je da se uvede vi?e reda i smanji broj "licenci za duvan". Ovo je zna?ilo uvođenje monopola, odnosno odabiranje onih kojima ?e biti omogu?eno da ?vercuju, od onih kojima ?e to biti zabranjeno. Budu?i da je u pitanju bio ogroman novac, onda bi i sama dozvola (licenca) postala predmet kupovine, ?to otvara novi krug korupcije. Ovaj put ne sitne, do par stotina maraka, ve? krupne, korupcije koja se mjeri milionima.

Zbog toga nisam odobrio taj predlog. Procjenio sam da je manja opasnost za dr?avu zate?eno stanje, od onoga koje bi nastalo primjenom mjera koje on predla?e. Dugo smo raspravljali i zaklju?ili da se broj doma?ih partnera, ipak, smanji, ali da ih ne bude manje od dvadeset. Takođe je odlu?eno da se Slu?ba dr?avne bezbjednosti, odnosno grupa ljudi u posebnom timu, posveti kontroli posla i obezbjedi pla?anje dr?avnih taksi. U dr?avi nije bilo bolje slub?e za ovu namjenu, ali kakvi su bili konkretni ljudi koji ?e raditi ovaj posao, pokazalo je tek vrijeme.

CRNOGORSKI TAJKUNI

TOM prilikom i nikada poslije, Milo đukanovi?, koji je neposredno preuzeo svu kontrolu nad ovim poslom, nije spominjao svoje kontakte sa italijanskim mafija?ima. O njima sam saznao tek kasnije i uvijek posredno, mada sam morao pretpostaviti da ukrupnjavanje, koje je tra?io sa na?e strane, je moralo da ima istu posljedicu i sa strane italijanskih partnera. U igru su, dakle, u?li sami ?efovi mafije i stvar se naglo uozbiljavala. Na to je uticao i porast obima prometa. Tolike koli?ine se vi?e nisu mogle pla?ati gotovinom, kao na po?etku posla. Po?ele su uplate na ra?une stranih banaka (Kipar, ?vajcarska...), a ula?ivano je na desetine i stotine miliona maraka. Zbog sankcija i same prirode posla, sve je vr?eno u dubokoj tajnosti. To su bili idealni uslovi da mnogobrojni pojedinci iz Milovog okru?enja debelo napune svoje, umjesto ra?una Crne Gore.

Vremenom, kako se taj lopovski sitem zaokru?ivao, u meni je sazrela odluka da se od svega distanciram. Bez ?verca cigaretama, dr?ava nije mogla da pre?ivi i ja sam nastavio da branim ovo opredjeljenje. Ali, taj posao je postao leglo najgoreg i najprimitivnijeg zgrtanja li?nog bogatstva pod pla?tom dr?avnih interesa. Kad ve? ne?to mora da se trpi, a ne mo?e da se promijeni, jedino ?to ?ovjek slobodno mo?e da odlu?i jeste da u tome sam ne u?estvuje. Zgadili su mi se ti "ljudi od povjerenja", a, ustvari, novope?eni bogata?i. Sreo sam, u par navrata, neke od njih osje?aju?i po?etak sna?ne ?elje da njihova imena i likove ?to prije zaboravim. Oni su se kretali u najvi?im dr?avnim krugovima. To im je omogu?avalo ne samo ?to su bliski sa đukanovi?em, ve? i ?to su "koordinirali" tajne poslove od velikog zna?aja za dr?avu.

Ka?u da samo tri stvari ?ovjek ne mo?e da sakrije od drugih ljudi. To su: ka?alj, zaljubljenost i novac. Osobe o kojima je rije? su prosto ka?ljale o zaljubljenosti u sopstvene milione. Bilo je dovoljno samo baciti pogled na njih pa dodatno u?vrstiti uvjerenje da sebi, ni nikome od meni bliskih ljudi, ne dopustim srozavanje na taj nivo duhovne bijede, a materijalne bestidnosti.

PROKLETE PARE

ISTINE radi, moram da ka?em da ovo nije bilo lako provesti u djelo. Dvojica meni (i tada i sada) bliskih ljudi, tra?ili su da im svojim autoritetom obezbjedim da dobiju "licencu" za trgovinu cigaretama. Kao poslovni ljudi, imali su jasnu ra?unicu. Sami ne mogu da uđu u taj krug povla??enih. Ja mogu to da im ostvarim i oni su spremni da dobit dijelimo. Meni je trebalo da pripadne oko dva miliona dolara. Za samo jedan kratak telefonski razgovor!?

Ideja da dobijem tolike pare, neobi?no mi se svidjela. Bilo je lijepo zatvoriti o?i i zamisliti kao svoju toliku gomilu zelenih nov?anica. Ali, u?itak je bio kratkotrajan. Mozak prosvrdla niz obi?nih misli: "?ta pobodu, da radim sa tolikim parama? Kako da ih objasnim svojoj djeci? Kako da ostanem sam sa sobom u godinama koje budu slijedile?!"

Odbio sam svoje prijatelje i "svoje milione". Na po?etku nisu vjerovali. Onda su se ljutili. Na kraju su zaklju?ili da sam budala. E, onda sam se ja naljutio na njih. LJutio sam se ?to ne razumiju da bih sve ?to sam dotada rado i sve u ?ta vjerujem, zgazio tim jednim telefonskim pozivom. LJutio sam se ?to ne shvataju da su to proklete pare i da se niko nije izvukao iz mafija?kog zagrljaja u koji su oni htjeli i u koji su poku?ali i mene da uvuku. Naljutio sam se do ta?ke da vi?e nisam htio da ih vidim i tro?im svoj ?ivot na njih. Rezultat - nismo razgovarali vi?e od dvije i po godine. Poslije toga, do?li su da mi se izvine i da mi se zahvale. Priznali su da sam bio u pravu i da bi im najve?a ?ivotna gre?ka bila da su se uklju?ili u posao ?verca cigaretama.

ISTINA IZA LEđA

U NAJ?IROJ javnosti, a posebno u dr?avnom vrhu, komentarisalo se lako sticanje novca za privilegovane. Kako je glavni za distribuciju privilegija bio Milo đukanovi?, on je bio na meti svih kritika i zavisti. U tome je posebno prednja?io Svetozar Marovi? (sa suprugom đinom). Tada smo se ?esto porodi?no dru?ili, pa sam se naslu?ao svakakvih komentara na ra?un Mila, a i ljudi koje on prote?ira. U skladu sa svojim karakterom, Sveto nikad nije otvoreno rekao Milu ?ta mu zamjera. Umjesto toga (?to sam tra?io od njega), nastavljale su se otrovne bujice zbog kojih sam, najprije prorijedio, a zatim sasvim prekinuo na?a porodi?na dru?enja.

Ni Milica Pejanovi?-đuri?i? nije izostajala. Ona je bila mnogo bolje obavje?tena, jer je njen otac, svojevremeno bio visoki funkcioner SDB, usljed ?ega je zadr?ao dosta "pozicija" u Slu?bi i imao informacije koje su bile van oficijelnih izvje?taja. Malo je re?i da nije podnosila đukanovi?a i ljude koji su se oko njega okupljali. Grozila se njihovog bogatstva i primitivizma, posebno jer su ona i njen, tada nezaposleni suprug, jedva sastavljali kraj sa krajem. Međutim, ni ona nije htjela da uđe u otvoreni sukob. To je, malodu?na Milica - velikodu?no, prepu?tala meni.

Milica nije podnosila ni Svetozara Marovi?a (divna dru?ina najbli?ih saradnika, re?i ?e neko). Posebno od trenutka otkad je Sveto, po svoj prilici, "obavio svoj telefonski razgovor". Upravo mi je Milica obezbijedila dokumente Slu?be dr?avne bezbjednosti iz kojih se nepobitno vidjelo da je on omogu?io izvjesnom ?upi?u, biznismenu iz Budve, da bez pla?anja bilo kakvih dr?avnih da?bina, ?etrdeset ?lepera natovarenih cigaretama prođe kroz Crnu Goru i uđe u Srbiju. Po tim papirima, nadoknada koja mu je zbog toga ispla?ena, bila je ?etrdeset hiljada DM po ?leperu. Papiri su mi uru?eni gotovo slavodobitno, ali ni onda Milica nije htjela da se upli?e u prljavi posao međusobnog razra?unavanja.

Duvan sti?e s neba!

POZVAO sam Svetozara Marovi?a i pokazao mu dokumenta. Pogledao ih je krajnje le?erno i bez imalo zbunjenosti. “Je li ovo istina”, pitao sam. “Jeste”, mirno je uzvratio. “A za?to?” Pa, zato ?to to ovdje rade svi koji mogu. Ti svome sinu ostavlja? da si bio prvi izabrani predsjednik Crne Gore, pamtim njegovo obrazlo?enje, a ja mislim o nekim drugim, konkretnijim stvarima!” Vi?e nije imalo ?ta da se ka?e. A nije moglo ni?ta ni da se doka?e. Ostalo je da se ?uti. I to po pravilima (politi?kog) ?utanja.
Kopiju ovih dokumenata imao je i Milo đukanovi?. Vjerujem da su oni bili najdjelotvornije sredstvo ubijeđivanja da Marovi? uvijek politi?ki podr?ava Mila đukanovi?a, naro?ito u sukobu sa mnom koji je ubrzo uslijedio.
Iako, dakle, vi?e nisam bio u stanju da pratim ?ta se zbivalo sa daljim modifikacijama ?vercerskih kanala (prema meni je izgrađivana zavjera ?utanja), golim okom se moglo vidjeti da to sve vi?e postaje privatni, umjesto dr?avni biznis. Uskoro su na Podgori?ki aerodrom po?eli da slije?u veliki transportni avioni krcati cigaretama. De?avalo se da ih bude i po pedeset u jednom danu. Oni uop?te nisu postojali. Barem tako su vođeni sa stanovi?ta dr?avne administracije. Tehnika je bila bezobrazno jednostavna. Naime, svaki je avion, prilikom prelijetanja Podgorice, prijavljivao kvar i tra?io dozvolu za tehni?ko slijetanje. Po svim propisima, dozvola se izdaje trenutno. Kada avion sleti on mora biti pod stalnim policijskim nadzorom kako iz njega ne bi iza?li ni ljudi, ni roba mimo carinske procedure. Policija bi, zaista okru?ila avion i organizovala istovar i pratnju do obli?njih magacina. Istovareni avion bi, odjednom postao ispravan i sposoban za nastavak leta. Ovla??eni policijski ?inovnik bi sastavio zapisnik o tome da ni?ta iz njega nije izneseno i let je nastavljen sa ?istim papirima i praznim trupom. I tako hiljadama puta. Cigarete su, doslovno, padale sa neba, a da ih, u stvari, nikada nije ni bilo, potvrđivali su oni kojima su donesene.

SAMOUVERENI đUKANOVI?

PO?ETKOM 1996. godine kada je zapo?eto ukidanje sankcija SR Jugoslaviji, upitao sam Mila đukanovi?a da li je svjestan da se sada mora prekinuti posao ?vercovanja cigaretama. Odgovor je bio potvrdan. Da li je mogu?e da se to uradi za mjesec dana, bilo je moje sljede?e pitanje? “Ja to mogu da uradim za jedan dan”, uzvratio je odsje?no. ?ini mi se da taj dan nismo do?ekali. Samouvjereni Milo je zaboravio da nije lako iza?i iz tog kola. Mafija ne toleri?e prekid kolanja novca. Nije va?no da li se neko namirio, pa mu li?no ne treba vi?e. Novac mora stalno da priti?e, ina?e... mafija se ne ?ali ni sa kim.
Naro?ito ne bi bilo mjesta ?ali ako jedan, u osnovi ne ba? tako “prljav posao” kao ?to je ?verc cigaretama, vremenom postane paravan za druge “visokoprofitabilne” djelatnosti iz mafija?kog inventara.
Kona?no, sva ova de?avanja - ma koliko ja (ili bilo ko drugi) politi?ki i pravno osuđivao Mila đukanovi?a, do dan danas, nisu previ?e izmijenila moja osje?anja prema njemu, kao dugogodi?njem saradniku i mlađem prijatelju. Samo sam, vremenom, po?eo da razumijevam tugu i o?aj ?to pritiska roditelje kojima su djeca oti?la “po zlu putu” kriminala, droge i ostalih modernih zala.
Za kraj ove sumorne pri?e i jedan posebno va?an detalj.
Sve ove lokalne igre ne bi bile mogu?e da nisu odobrene od glavnih svjetskih centara mo?i. Naime, nezamislivo je da neko mo?e da dođe u sjedi?te “Filipa Morisa”, ili “Briti? Ameriken tabaka” i kupi hiljade kontejnera cigareta. Za ovu robu, u svjetskim razmjerama, mora se znati ko je kupac i za koje podru?je.

SLIKE SA “AVAKSA”

DAKLE, da bi ovako veliki ?verc uop?te bio mogu?, on najprije treba da bude odobren od svjetskih gospodara ove igre.
Drugo, da je neko htio da sve ovo sprije?i, to bi i uradio. Dokaz za to daje naredna zanimljiva dogodov?tina.
Avgusta 1994. godine, poslije odbijanja Mirovnog plana Kontakt grupe za BiH, od predstavnika Republike Srpske, rukovodstvo SRJ je donijelo odluku o zavođenju blokade i prestanku svake vrste pomo?i, osim humanitarne. Prilikom jednog od mnogobrojnih susreta sa Ri?ardom Holbrukom, ameri?kim mirovnim posrednikom, on je prigovorio Slobodanu Milo?evi?u i meni, da ne po?tujemo tu mjeru i da smo nastavili sa dopremanjem pomo?i Vojsci Republike Srpske. Milo?evi? je najodlu?nije odbio prigovor, ?ude?i se kako Holbruk nasjeda na takve neistine. Onda je ovaj, mrtav-hladan, pred nas stavio satelitski snimak mosta na Drini, gdje se vidi cisterna koja ulazi u Republiku Srpsku. “A, to ‘nije se dao zbuniti Slobodan’, to je cisterna sa mlekom...” Nije, nastavio je Holbruk, izvr?ena je spektroskopska analiza i ustanovljeno je da je unutra dizel gorivo”. To je potvrdio istom slikom samo uz spektralnu analizu i klju? za njeno razumjevanje. Ostali smo bez rije?i. Holbruk je nastavio tvrdnjom da nije slu?ajno ?to nam je pokazao ba? ovu sliku. Oni, naravno, znaju za sve ?to ide prema Republici Srpskoj. Realisti su i razumiju da bi ona bez na?e pomo?i upala u agoniju, ?to nikome ne mo?e biti cilj. Oni, dakle, nisu protiv pomo?i, uop?te, ve? da se ona smanji na mjeru koja ?e imati efekta kod rukovodstva bosanskih Srba.

PRITISAK NA - VLAST

Sve ?to sam ?uo, ili pro?itao o nadmo?nosti ameri?ke tehnologije, prikazalo mi se na dlanu. Stoga, sasvim sam siguran da oni imaju sve podatke, snimke i dokaze o ?vercu cigaretama preko Jadrana, ali da im nije bio (ili jo? uvijek nije) cilj da ih iskoriste i zaustave glisere koji su parali Jadran. Na velikoj ?ahovskoj tabli strate?kih interesa, te?ko je shvatiti pravi smisao ovog, sa njihovog stanovi?ta, sitnog međupoteza. Mnogima od nas, a vjerujem i cijeloj dr?avi, on je ipak mijenjao sudbinu.
Ekonomske sankcije, posebno zabrana pla?anja prema inostranstvu legalnim bankarskim kanalima, imale su i dodatne razorne efekte. One su uni?tavale svaki segment privrede i trgovine. NJihova osnovna posljedica je bilo narastaju?e siroma?tvo stanovni?tva i vrtoglavo boga?enje novih elita. Istovremeno, kada su ove kaznene mjere uvedene i podr?ane od ogromnog broja dr?ava, proklamovano je da one nisu usmjerene prema stanovni?tvu, ve? da su sredstvo pritiska na politi?ko i dr?avno rukovodstvo da ispuni zahtjeve “međunarodne zajednice”.
Razlika između ovih rije?i i stvarnog stanja, bila je toliko velika da je prosto bola o?i. O njoj sam govorio prilikom obra?anja Evropskom parlamentu u Briselu 30. juna 1993. godine. Bili su kasni popodnevni sati. U toj visokoj evropskoj instituciji, moje gostovanje nije izazvalo naro?itu pa?nju. Do?li su samo oni parlamentarci koji su, na neki na?in bili uklju?eni u eksju-krizu, ?to zna?i ne njih premnogo. Nezavisno od toga, ili upravo zbog toga, u zavr?nom dijelu obra?anja, napustio sam uglađenu diplomatsku retoriku i ocijenio politiku vlada njihovih zemalja, kao ?isto farisejstvo.
Sutradan, kod mene u hotel do?ao je iskusan i ozbiljan gospodin, poslanik iz redova njema?ke Socijaldemokratske partije. Susret je bio neformalan (kasnije sam ga ocijenio i kao prijateljski) ?to mi ne dozvoljava da navedem njegovo ime. Obratio mi se sa o?iglednim simpatijama. On, naime, sino? nije slu?ao moj nastup, ali su mu kolege prenijele najva?nije elemente. Posebno dio u kojem sam poku?ao da ih “bocnem” i poka?em dvoli?nost politike njihovih vlada.
“Mislite li Vi, mladi gospodine, da mi to ne znamo”, upitao me sa pokroviteljskim smje?kom. Objasnio mi je da se ne radi o odstupanju od sistema, ve? je to ?to ja kritikujem, sistem sam po sebi. Oni bi, naravno, mogli da hermeti?ki zatvore sve na?e granice, kada bi to htjeli. Ali, to im nije cilj. “Mi ne ?elimo da vas zadavimo, ve? samo malo pridavimo”, plasti?no se izrazio, kako bih ja bolje shvatio.

STARI RECEPT BOGA?ENJA

SANKCIJE su nali?ile na silni vrtlog u te?koj i tamnoj rijeci. Kad se zapadne u njega, ne postoji na?in da se izvu?e, ve? se tone sve dublje i dublje. Svijest o tome i poznavanje mehanizama i procesa koji ovdje djeluju ne poma?e ni u ?emu. ?tavi?e, oni samo smetaju zbog sna?nog osje?aja potpune bespomo?nosti. Ni?ta od opisanog nije vidljivo i naj?e??e je veoma te?ko dokazivo. Jedini na?in da bude sprije?eno, bila bi potpuna zabrana poslovanja sa inostranstvom, ?to je samo drugo ime za ekonomsko samoubistvo nacionalne privrede. Nezadr?ivo “topljenje” je, ipak bila manje lo?a varijanta.
Meni je posebno i dodatno smetalo ?to su i u ovim poslovima “kajmak skidali” pripadnici onog istog establi?menta koji su na?oj zemlji, prvo, neosnovano pripisali krivicu za sve i sva?ta, da bi je onda kaznili i na kraju od toga izvla?ili velike ekonomske koristi. Kona?no, nijedan od na?ina za brzo i enormno zgrtanje novca na ovim prostorima nije trebalo izmi?ljati. Svi su oni odavno primjenjivani u raznim prilikama i raznim zemljama. Na?a dr?ava je, po toj logici, jednostavno do?la na red.
Kanale ?verca, prevare sa osiguranjem, legalizacija ke?a i pranje novca, izbjegavanje poreza i sve ostale ekonomske vratolomije koje se vezuju uz na?e novokomponovane biznismene, prije i iznad svega, treba pripisati pravim svjetskim igra?ima, koji su toliko veliki i jaki da i ne treba da imaju neko posebno ime. NJihovi lokalni pioni su, za ovda?nje prilike postali mo?ni, ali ipak nisu promjenili ulogu. Ostali su pioni.

Kafa kod Alije

PARALELNO sa svim ostalim, tekli su pregovori (u Dejtonu) o mapama podjele Bosne i Hercegovine na dva entiteta. Oni su bili su?tina postizanja cjelokupnog sporazuma, ali i podru?je na kojem su isprobana gotovo sva mogu?a rje?enja. Na svim prethodnim pregovorima na ovom pitanju je konstatovan neuspjeh, i, usljed toga, nastavljan je rat, pogibije i razaranja.
Osnovu za raspravu predstavljala je mapa Kontakt grupe, sa?injena na klju?u 50 naprema 49 odsto teritorije, u korist muslimansko-hrvatske federacije. Prethodno, nju su odbili predstavnici Republike Srpske, a druga strana je prihvatila. Međutim, svi su, bez razlike, smatrali da je ona jako lo?a i slo?ili se da rade na njenom pobolj?anju. To je, drugim rije?ima, zna?ilo da se ponovo otvara beskrajna diskusija ?ta kome pripada, ko je gdje bio ?rtva i ko je ginuo za neka podru?ja. Toliko smo tih godina gledali u geografske karte i slu?ali jezive ratne argumente suprotstavljenih strana, da odonda imam averziju ?ak i kada treba pogledati obi?nu auto kartu.

MUKE OKO MAPA

SVE strane u sukobu, u odnosu na teritorijalno pitanje imaju istu logiku. Oni moraju da ispostave svoje zahtjeve i iznesu svoje dokaze, ne zato ?to je to realno, nego ?to je nu?no. Oni su obavezni prema svojim sunarodnicima, svojim građanima, da ne ka?em bira?ima. Jer, u politici se, ipak, sve svodi na mo? koja proisti?e iz podr?ke glasa?a. Zna?i, ispostavljaju se zahtjevi da bi se pred njima moglo re?i - eto, mi smo to tra?ili, a nismo dobili, jer je neko drugi kriv za to.
Ja sam dugo i mnogo radio sa kolegama iz Republike Srpske upravo na mapama. Svaki novi gubitak teritorija koje su, po svemu trebalo da ostanu u okviru srpskih podru?ja, padao je sve te?e i stvarao dublji jaz između nas. Slobodan Milo?evi? se rijetko uklju?ivao u detaljnu diskusiju. On je prezentovao samo globalne dogovore, ili ozna?avao na?a popu?tanja na pojedinim podru?jima. Milan Milutinovi? je imao izgovor da se u mape uop?te ne razumije, tako da sam ?esto bio sa ljudima koji su bili formalno sa iste, ali su?tinski sa druge strane pregovara?kih interesa. Moji pregovara?ki ciljevi bili su znatno vi?eg ranga. Oni su se morali dr?ati svakog mjesta i svakog kvadratnog kilometra teritorije.
Zato su se nesporazumi mno?ili, a pred kraj se pretvarali u otvorene svađe. Oni su, barem imali na koga da se izvi?u kada saznaju za neki na? novi ustupak koji je zna?io dalji gubitak zna?ajnih dijelova njihove teritorije. Vjerujem da su i tada znali da mi to ne ?inimo ni iz kakvog luksuza, ve? zbog ljute nevolje. Ipak, te?ko su nas sumnji?ili, odbijaju?i sva racionalna obja?njenja.
Neposredno pred kraj pregovora, konkretni teritorijalni zahtevi muslimanske strane, koje su nam upu?ivali preko Amerikanaca kao svojih mo?nih portparola, prevazi?li su svaku granicu. Tada smo odlu?ili da neke od njih pre?utimo pred ?lanovima delegacije iz Republike Srpske. Za nevolju nikad nije kasno, ra?unali smo, pa je bolje da se sa njima suo?imo na osnovu kona?nog rje?enja (ako ga uop?te bude bilo). Tada se rodila druga, ne manja muka. Za?to ?utimo i ne dajemo pravovremene informacije, pitali su nas, jer su informacije curile iz drugog tabora koji je imao ucjenjiva?ku poziciju? Sve gore, od gorega.

OREOL NEVINE ?RTVE

FINALE ovog dijela pri?e sadr?i se u trenutku kada (opet ja sam) Kraji?niku, Koljevi?u i Buhi pokazujem kona?nu mapu, kao sastavni dio sporazuma u Dejtonu. Vrijeme je ispred podneva u utorak, 21. novembar 1995. godine. Predsjednik SAD, Vilijem Klinton upravo preko Si-En-Ena objavljuje da je postignut sporazum, a Kraji?nik ne mo?e o?ima da vjeruje kad vidi toliki srpski gubitak na podru?ju Sarajeva. Onda po?inje bujica rije?i protiv Milo?evi?a i mene. Na kraju surova otpu?ba koja ujeda za srce. "Reci mi, Boga ti, koliko ste para vas dvojica uzeli za ovoliku izdaju oko Sarajeva"? Umjesto odgovora, jer tu nije bilo mjesta ni za kakvu pri?u, ustajem i napu?tam svoju sobu. Poluglasno izgovaram crnogorsku uzre?icu: "E, blago ti u pamet..."
Mjesecima poslije toga, kad je Dejtonski sporazum ve? osigurao mir i kada su se svi fakti?ki zakleli nad njim, na sastanku u Beogradu pitam Mom?ila Kraji?nika sje?a li se ?ta mi je sve rekao u Dejtonu, povodom tog istog dokumenta, koji sada hvali i primjenjuje. "Ne", bio je njegov odgovor. "Ja sam sve to odavno zaboravio, a i ti bi, bolan, trebalo ako si pametan". Pri?ao sam mu, izljubili smo se (obavezna tri puta) i postupio sam kako mi je rekao. Tada su va?ila neka druga "pravila ?utanja".
Ali, valja objasniti kako je, uop?te, dolazilo do ovako naglih promjena u mapama. Za sve vrijeme pregovora, muslimanska strana, sa Alijom Izetbegovi?em na ?elu, pona?ala se kao razma?eno deri?te. ?im im se ne da ono ?to tra?e, dignu glas do neba i zaprijete napu?tanjem pregovora. To im je omogu?avao oreol nevine ?rtve, kako su bili predstavljeni u Americi i dobrom dijelu svijeta. Uz to, doma?ini su se gotovo utrkivali da ispune svaku njihovu ?elju, predstavljaju?i je kao svoju i kao svoj zahtjev za uspje?nost kompletnih pregovora. U njihovom timu je bio i Haris Silajxi?, ministar inostranih poslova i ?ovjek izuzetno vje?t diplomatskim igrama. Isticao se i Muhamed ?a?irbej (ranije ?a?irbegovi?), predstavnik BiH u Ujedinjenim nacijama i javni miljenik i sad uticajne Medlin Olbrajt, ?efa ameri?ke misije pri OUN. Za njega nisu va?ila ograni?enja javnih nastupa, tako da se nije skidao sa programa svjetskih mre?a, odakle je kuknjavio preko svake mjere.
Sa njima smo najmanje komunicirali, ne zato ?to je to bio na? izbor, ve? ?to to nije davalo nikakve rezultate. U dva navrata (u stilu "ajdemo kod Alije na kafu..."), poku?ali smo da otvoreno razgovaramo i stavimo ta?ku na sve nove i nove zahtjeve. Ali, za razliku od svih ranijih pregovora, Alija Izetbegovi? je bio formalan i nagla?eno uzdr?an. Drugi put smo tra?ili da pri?amo pred Kristoferom i Holbrukom, ali je na sastanak do?ao samo Silajxi?. Pred sam kraj pregorova, otvoreno smo ih izbjegavali, jer je svaki susret sa njima rađao nove teritorijalne prohtjeve.

HOLBRUKA ?EKA ?ENA

PITANJE mapa nije bilo samo politi?ki, ve? i tehni?ki izuzetno te?ko. Jedno je politi?ka pri?a, drugo potez olovkom po geografskoj karti, a sasvim tre?e precizno ustanovljavanje granica na realnim uslovima. Posebno je bilo va?no trenutno ustanoviti veli?inu teritorije, kako bi se po?tovala dogovorena proporcija (51:49). Na?im kartografima, ponekad je za manje promjene, trebala cijela no? da izra?unaju tra?ene procente.
Jedne smo ve?eri vidjeli kako taj posao izgleda u organizaciji ameri?ke armije. Milo?evi?a, Milutinovi?a i mene, pozvao je Holbruk u dio zgrade gdje je neposredni doma?in bio general Vesli Klark. Prema njegovim rije?ima, tu je bilo anga?ovano oko osamdeset oficira sa rangom pukovnika, da pru?e tra?enu logisti?ku podr?ku pregovara?ima.
Doslovno kompletna Bosna i Hercegovina snimljena je trodimenzionalnom tehnikom i pohranjena u memoriju mo?nih kompjutera. Demonstrirali su to na primjeru Sarajeva. Ubaci se CD rom i uzme xojstik koji ima ulogu pilotske palice. Tako kru?ite iznad grada, zapa?ate najsitnije detalje, spu?tate se na ulice i dolazite do ulaznih vrata zgrada. Sve to prate trenutni i beskrajno precizni prora?uni. Ali, njihov cilj nije bio samo da nas fasciniraju (?to se mene ti?e, vi?e su nego uspjeli), ve? da zatra?e na?u pomo? pri kreiranju zemaljskog koridora koji bi enklavu Gora?de i Srebrenica spojio sa Sarajevom. Put je u cjelini trebalo da ide srpskom teritorijom, pa su im, uprkos silnoj tehnologiji, trebale na?e sugestije.
Te je ve?eri Holbruk bio nagla?eno nervozan. Bilo je petnaesto ve?e pregovora, njemu je u posjetu do?la supruga, a on je prebirao po snimcima nekog kamenjara u dru?tvu politi?ara i vojnika. Izgledalo je da se ne ?ali kad je rekao da se boji da ?e ga i ova ?ena ostaviti zato ?to je vi?e posve?en poslu, nego njoj.
Slobodan Milo?evi? mu je velikodu?no ponudio da ode na ve?eru i da se lijepo provede. Neka ne brine, mi ?emo za to vrijeme, prona?i taj koridor. Zatra?io je da nam donesu po viski, za sre?an po?etak posla. Po tome je ovaj put nazvan "njhisky njay" (put viskija). O ovome pi?e i Holbruk u svojoj knjizi, iako je njegova interpretacija bitno druga?ija. Po njoj je viski bio razlog Milio?evi?eve popustljivosti. Za razliku od njega, ja sam bio tu sve vrijeme i moj utisak je bio sasvim druga?iji.

U ULOZI POSREDNIKA

PALATA Ujedinjenih nacija u ?enevi. Nova runda pregovora. Ovaj put obilje?ena ?estokim sukobima muslimana i Hrvata u sjeverozapadnoj Bosni. Tuđman i Izetbegovi? neuobi?ajeno udaljeni. Tek procjede pokoji pogled, kad ve? ne mogu zaobi?i ?injenicu da su za istim stolom. Sala je velika. U njoj je, pored konferencijskog stola, nekoliko izdvojenih garnitura za sjedenje i u uglu sto sa kafom, kola?i?ima, vo?em...
Naporan dan se primi?e kraju. Jedna je od mnogobrojnih pauza i vrijeme je kad ?ovjek vi?e ne zna ni?ta bi sa samim sobom. Potpuno neo?ekivano, prilazi mi predsjednik Tuđman i, gotovo prijateljski(!?) ka?e: "Idite, molim vas, pitajte onog vjerskog fanatika (pokazuje glavom put Izetbegovi?a), koliko jo? treba da mu izgine ljudi, da bi prekinuo svoje napade na polo?aje mojih snaga. Vjerujem da vas ne?e odbiti da razgovara!" Nastavlja, da se prema izvje?tajima koje dobija na frontu odvija pravi masakr. Pripadnici "zelenih beretki" sa vjerskim usklicima u talasima idu pred cijevi hrvatskih snaga. Stradaju hiljade njih. "Toliko", zavr?ava Tuđman, "da jednostavno vi?e ne mogu da ih ubijaju. Shvatio sam, tehni?ki ne mogu, a ne stoga ?to je proradila ne?ija humanost".
Izetbegovi? je sam pred stolom sa poslu?enjem. Kao u magnovenju prelazim tih nekoliko metara ?to nas dijeli i nadam se da ?e prihvatiti da razmjenimo nekoliko rije?i. NJegova ruka po?iva na sjajnobijeloj, u?tirkanoj salveti. Govorom tijela pokazuje da mogu da po?nem razgovor.
"?ujem, gospodine predsjedni?e, da va?e snage trpe velike gubitke...", postavljam se u ulogu posrednika, jer je morao vidjeti ko je bio moj izvor informacija.
"Jah...", odgovora duboko pognute glave i odsutnog pogleda.
Pitam da li je ta?no da su u pitanju hiljade ljudi? Odgovara istom bosanskom potvrdnom uzre?icom i ne mijenja polo?aj. Pitam, kona?o, da li zna ta?an broj i dobijan odgovor koji glasi: "Ne. Jer, to i nije toliko va?no. Svaki od njih je pao za pravednu svar, a kod nas pravednici imaju svoju nagradu.

Prvi posao - premijer!

U SKLADU sa na?im ranijim dogovorom, nakon izborne pobjede, trebalo je da Milu đukanovi?u povjerim mandat za sastav Vlade. To sam uradio tek kada sam dobio ponovljene (usmene) garancije, u prisustvu drugo dvoje potpredsjednika Partije, da ?e on svoj dio obaveza u formiranju i djelovanju Vlade ispuniti na obe?ani na?in. To je bilo tre?i put da mu se ukazuje tako veliko politi?ko povjerenje i odgovornost. Prva dva puta sam svoju odluku obrazlagao njegovim ukupnim kvalitetima. Ovaj put sam ih tek spomenuo, ali je u prvom planu bilo o?ekivanje da ?e on uspje?no realizovati obaveze koje je DPS preuzela tra?e?i povjerenje crnogorskih bira?a. Odluka je objavljena 27. novembra, a Vlada je izabrana tek nakon gotovo mjesec dana (24. decembra 1996. god).

U međuvremenu, trajale su na?e rasprave o personalnom sastavu Vlade. Ve?ina rje?enja nije bila sporna, ali ona druga su se pokazala kao nepremostiva. Milo nije mogao da ima partijsku saglasnost, bez moje prethodne, a ni po koju cijenu nije dozvolio da mu "name?em" svoja kadrovska rje?enja. Posebno ne kod ministarstva unutra?njih poslova. Ministarsku policijsku fotelju je bio namijenio Vuka?inu Mara?u i to nije moglo da se promijeni ni na koji na?in. (Svi ostali ministri kako ti ho?e?, ali ovaj je moj!!!) Kako ja na to nisam htio da pristanem, uslijedila je njegova odluka da vrati mandat, jer nije u stanju da sastavi Vladu koja bi bila izabrana u Skup?tini. Pismo kojim me zvani?no obavje?tava o tome, zateklo me je u Beogradu. Dr?ao sam taj papir u ruci i - bilo mi je ?ao. U mislima sam prebirao sve godine zajedni?kog rada, velikih isku?enja koje smo savladali i ogromnog puta koji je taj mladi ?ovjek uspje?no prevalio.

NADIMAK "MILO BRITVA"

NAIME, ja sam ga zapazio jo? iz studentskih dana. Bio sam asistent na va?nom predmetu (politi?ka ekonomija) na prvoj godini studija. U đukanovi?evoj generaciji dominirale su dame. Bio je neki eksperiment sa slu?enjem vojnog roka, usljed kojeg je bilo svega pet-?est mu?karaca. Bilo je, zato, lako upoznati ih i pratiti tokom cijelih studija. Milo se nije pretrzao od u?enja ali je pokazivao neke druge sposobnosti.

Kada sam mu prvi put ponudio da bude predsjednik Vlade (imao je svega 29 godina) rekao je da bi jako volio da to postane, ali priznao je iskreno, da on to ne zna da radi. Nema veze, odgovorio sam, ne znam ni ja da budem predsjednik dr?ave. U?i?emo i radi?emo zajedno. I tako je bilo svih prethodnih godina.

Milo đukanovi? nikada nije pokazao volju da svoje su?tinsko obrazovanje podigne na ve?i nivo. Nije ?itao knjige, ni stru?nu literaturu. Nije u?io strane jezike, niti ikada sjeo za ra?unar. Ali, kao svaki rasni politi?ar, hvatao je stvari u letu. Povezivao je ?injenice munjevitom brzinom i bio zadovoljan prvim slojem njihovog tuma?enja. Ono ?to bi tek bio na?uo, ili spoznao u osnovnoj formi, odmah bi prisvajao i izgovarao kao istinu sa kojim ?ivi od svog rođenja. Govorio je jednostavno, odlu?no i o?tro (nadimak "Milo britva"). Volio je da citira sam sebe i da ponavlja svoje rije?i i nastupe, ali ne u smislu latinske izreke da je to majka znanja, ve? instinkta da je "ponavljanje otac politi?ara". Imao je izrazit psiholo?ki "dar za prikrivanje", odnosno bio bi najubjedljiviji onda kada bi sakrivao neki podatak, ili ?injenicu. Narodski re?eno, savr?eno je lagao i to do mjere u kojoj bi i sam povjerovao u svoje konstrukcije. Zato nikad nije imao problema kada ga oponenti uhvate u dijametralno suprotstavljenim tvrdnjama (za ?ta im je, ruku na srce, ?esto davao obilje materijala).

Uprkos svemu tome (ili bolje: upravo zbog svega toga) volio sam da radim sa njim. Opisano građevinskim rije?nikom, Milo nikada nije bio nadaren za kreiranje trase i određivanje putnih karakteristika. Ali, za probijanje ve? ucrtanog pravca, u Crnoj Gori odavno nije bilo sposobnijeg.

BO?OVI? ODBIO MANDAT

UZ sve emocije i uspomene koje su se pojavile u susretu sa njegovim pismom - ostavkom, morao sam da dam prioritet racionalnom pristupu. Ranije sam pretpostavio mogu?nost da đukanovi? odustane i razmi?ljao kome bi drugom mogao prepustiti ovaj zadatak. Jedino realno rje?enje je bio Srđa Bo?ovi?, visoki funkcioner DPS, stru?an i ?ovjek sa prili?nim iskustvom iz rada dr?avnih organa. On je bio pripadnik takozvanog "Podgori?kog lobija", uticajnog i jakog dijela DPS koji je godinama bio kriti?ki nastrojen ka premijeru i njegovom u?inku. Pored njega, ovu su grupu predvodili: Predrag Bulatovi?, Zoran ?i?i? i Miodrag - Mi?ko Vukovi?. Bo?ovi?, koji je bio upu?en u sva de?avanja i sukobe na relaciji Momo - Milo, nije htio da prihvati tu du?nost. NJegovo obrazlo?enje je bilo jednostavno, ko je zemlju uveo u sav taj kriminal i vezu sa italijanskom mafijom neka je odatle i vadi! On je smatrao da postoje ve?e ?anse da bude ubijen od mafija?a kojima bi prekinuo poslove, nego da bude izabran za predsjednika Vlade.
Ostali iz ove grupe su ga potpuno podr?ali. Među njima je bilo sna?no ubjeđenje da je đukanovi? ve? nepovratno u raljama organizovanog kriminala. Tako, kada je kasnije, đukanovi? sastavljao Vladu, umjesto Zorana ?i?i?a, predlo?io sam Mi?ka Vukovi?a za potpredsjednika za pravna pitanja. U istom dru?tvu (bilo nas je desetak) Vukovi? me upitao: "Predsjedni?e, da li ti to mene ?rtvuje?, ?alju?i me u tu lopovsku Vladu?" "Ne, Mi?ko, ne ?rtvujem te, ve? te ?aljem u Vladu da ona vi?e ne bi bila lopovska", bio je moj odgovor.

Zna?i, drugog rje?enja za mandatara osim Mila nije bilo, ukoliko nisam ?elio da izazovem politi?ki raskol unutar svoje Partije. Mogu?e da je to imao u vidu i sam Milo đukanovi?, pi?u?i mi pismo, a ne objavljuju?i ga. Postojao je samo jedan na?in da to provjerim. Nazvao sam ga i rekao da sam dobio nekakvo njegovo pismo, ali da ga ne?u pro?itati do sutra. Onda ?emo se sresti i zajedno vidjeti da li pismo, uop?te postoji. Ponovio sam da mu ja jesam protivnik, ali nisam neprijatelj. Ima ih on isuvi?e i bez mene. Zaista, nakon svih sukoba i ?uda koja su se de?avala, mirno pogledav?i u sebe, vidim da tom ?ovjeku nikada nisam po?elio i?ta lo?e.

PISMA "NIJE" BILO

SUTRADAN "pisma nije bilo" (iako ga ja do danas ?uvam u svojoj dokumentaciji). Nastavili smo te?ko usagla?avanje o Vladi. I jedan i drugi bogatiji za novo međusobno iskustvo.

Vrijeme je obojici isticalo. Naime, trebalo je formirati Vladu u Ustavom propisanom roku, ina?e se morao ponoviti kompletan izborni postupak. Napravljeno je nekoliko zavr?nih ustupaka. Milo je odustao od svoje upori?ne ta?ke (Mara? - ministar policije) ali je tra?io da se stanje u tom resoru ne mijenja, ?to je zna?ilo da ovaj ostaje ?ef Slu?be dr?avne bezbjednosti. Na?e partijske kolege iz Izvr?nog odbora, to su ocijenile kao krunski ustupak, iako je ostalo isto, ono ?to je moralo biti promijenjeno. Na neka druga va?na mjesta u Vladi, predlo?eni su ljudi koji nisu imali veze sa DPS, partijom ?ijim glasovima je terbalo da bude izabrana Vlada. Milo se branio da je to ta?no, ali da sa tim ljudima mo?e i zna da radi, a Partiju po?tuje i slijedi?e njene politi?ke odluke.
Sve se to odvijalo daleko od o?iju javnosti. Bilo je nekih glasina o razmiricama na vrhu vladaju?e partije, ali ni jedan medij, uklju?uju?i one "nezavisne", nisu istra?ivali tu temu. Izborom Vlade, nije stavljena ta?ka na politi?ke sukobe. Budu?i da je Milo đukanovi?, nedvosmisleno pokazao da ne namjerava da ispuni svoj dio "pogodbe", ovim je bila okon?ana tek politi?ka predigra. Slijedila je rasprava u organima Demokratske partije socijalista, kao prvo poluvrijeme, i predsjedni?ki izbori krajem 1997. godine, kao drugi dio nadmetanja koje nije bilo ni sportsko, ni vite?ko, ve? tu?no i opasno.

U oba poluvremena sam izgubio. Oba "gola su bila iz nedozvoljene pozicije", ali sudije su ih priznale. Istina je da se, na kraju, pamti samo rezultat, ali neke utakmice valja zapamtiti i zbog samog toka igre. Mislim da ova spada među njih. Jer, nakon svega i poslije svih godina, ja sam veoma sre?an ?to sam OVAKO izgubio, nego li da sam ONAKO pobijedio.

RUGANJE JUGOSLAVIJI

PRI?A o sukobima unutar vladaju?e Demokratske partije socijalista Crne Gore, tokom prve polovine 1997. godine, u osnovi je tragikomi?ni vodvilj. Kada se iska?e sa dovoljne vremenske distance i bez nepotrebnih emocija (koje su potro?ile sve ove godine i kasnija de?avanja), vidi se da su njeni zapleti bili komi?ni, a njeno razrje?enje je dovelo do pravih malih i velikih tragedija. Neki su ih do?ivjeli odmah, a druge su njihove "li?ne drame" ?ekale i do?ekale u narednim godinama.
Vjerovatno nema primjera u parlamentarnoj praksi da neka partija pobijedi na jasnom dr?avnom programu, formira Vladu i odmah, bez ikakvog ja?eg povoda, ospori samu su?tinu dr?ave zbog koje je i dobila povjerenje građana. Upravo to je uradila DPS Crne Gore. Milo đukanovi? se, tokom kampanje zaklinjao u SR Jugoslaviju, izrugivao se opoziciji koja je prijetila da ?e sru?tii tu "umjetnu tvorevinu" i zdu?no branio Srbiju i njenog predsjednika od lokalnih optu?bi.

Tajna slu?ba - Kadrovik

ZA vrijeme sve te ujdurme, ja sam sjedio u nekom sporednom kabinetu i ?ekao da me obavijeste da su spremni da glasaju. Sjedio sam sam punih ?est sati. Nisam ni ?itao, ni gledao televiziju, ni razmi?ljao o bilo ?emu posebnom. Samo sam ?ekao. Sve moje iskustvo je nalagalo da tako treba da postupim, a vrijeme koje se moralo na to utro?iti, uop?te nije bilo va?no. Poslije Dejtona, u svojoj zemlji i sa svojim ljudima (ma koliko između sebe razli?iti), imao sam sve vrijeme ovog svijeta.
Druga strana je pokazala nestrpljenje. Morali su da me mole da popustim u nekim elementima predloga. Kako smo sve rije?i međusobnog ubjeđivanja odavno potro?ili, potra?ili su posrednike koji bi me odobrovoljili. Birali su ljude za koje su znali da su mi naro?ito dragi, a koje su prethodno ubijedili da obje strane treba pomalo da popuste, kako ne bismo ovdje ostali cijelu no?. Prvih nekoliko emisara sam, na njihovo (priznajem, i samo moje) iznenađenje, najodlu?nije vratio prije nego li su u?li u sobu. Ali, tako nisam postupio kad se na vratima pojavio Milivoje Jaukovi?.
Rije? je o mom kolegi sa studija, sa kojim sam se ponovo sreo tek u svijetu politike. Bio mi je iskreno drag, prote?irao sam ga gdje god je bilo prilike, pomogao sam mu da rije?i osnovne ?ivotne probleme i... beskrajno me interesovalo kakvu mi poruku nosi. Ne od onih koji su ga poslali, nego od sebe samoga u prilikama koje su ga zadesile.
IZGLEDAO je umorno (u?li smo u duboku no?), ali i krajnje zabrinuto. Po?eo je izokola, zahvaljuju?i mi jo? jednom na svemu ?to sam u?inio za njega, a on to pamti i cijeni. Ali, ba? kao moj prijatelj, du?an je da me upozori da ne idem do kraja i po svaku cijenu, jer su ljudi slabi, slomi?e se i prikloniti ja?em, tako da ?u na kraju ostati u manjini. To se, naravno, ne odnosi na njega. On bi prije umro nego li me napustio. Ako samo jedan ostane sa mnom, on ?e biti taj. Ako treba da ginemo - da ginemo. Ali, nemoj da se gine uzalud.
“Kasno je, dragi moj Mikice. Nema vi?e nazad. Ali, da zna?, ja ne?u biti manjina, a ti ?e?, ve? na narednoj sjednici glasati protiv mene. Razlog je u onim parama koje si ukrao od preduze?a ‘Jugooceanija’ Kotor, dok si bio direktor. Sje?a? se, bilo je dvadesetak hiljada dolara koje si potro?io na opremanje svog stana u Beogradu. Kada te je uhvatila policija, ja sam intervenisao da te ne hapse. Tra?io sam da ti se da prilika da vrati? taj novac, a ti si mi se pla?u?i zahvaljivao na dobro?instvu. Ali, bio si alav, moj Milivoje. Umjesto da vrati? novac i postane?, koliko toliko po?teniji prema sebi, poslu?ao si Vuka?ina Mara?a koji te je ‘za?titio’, rekao da zadr?i? pare i sada ?e da te ucjenjuje. Zato, stari moj prijatelju, izađi napolje i rje?avaj svoje probleme. Moji su mnogo manji”.
Sli?no sam do?ivio i od Predraga Goranovi?a, ministra finansija u Vladi Crne Gore. I taj ?ovjek mi je bio drag, istina bez nekog posebnog razloga. Godinama sam ga unapređivao, a na mjestu na kojem ga ova pri?a zati?e, imali smo stalne susrete. Uostalom, javne finansije su krvotok svake dr?ave. Dru?ili smo se, bavili sportom, a on me obasipao sitnim poklonima (kravate, fla?e luksuznog pi?a, ?teke dobrih cigareta...) na koje niko ne mo?e biti imun. Prilikom jednog susreta “uz ?a?icu konjaka”, rekao sam mu da ?e uskoro izbiti javni sukob između mene i njegovog neposrednog ?efa. Red je, ka?em, da on to među prvima sazna, kako bi se opredijelio na koju ?e stranu. Nisam ni zavr?io re?enicu, kad se ?ovjek razgoropadi. Sko?i na noge i zavapi da li je, uop?te, mogu?e da ga ja to pitam. On nije imao brata, ali je saznao kako to izgleda otkad je mene upoznao. Meni treba da zahvali za sve ?to je postigao. Na to dobro je uzvra?ao najbolje ?to je znao, ali ako ja i dalje sumnjam, zaklinje se u ?ivot sina jedinca, da me nikad ne?e izdati.
SJEDI, jadan ne bio i ostavi svoje dijete na miru. Kakve ono ima veze sa ovim o ?emu pri?amo. Nisam sumnjao, govorio sam polako i smireno nego sam te pitao. Ali, uskoro ?emo saznati na kojoj ?e? biti strani. Ako si ?ist, ako nema? nekih finansijskih repova, onda ?e? ostati moj prijatelj. U suprotnom, bi?e? uz Mila, ne ?to ho?e?, nego ?to mora?. Uz mene ?e ostati samo oni koji su po?teni i koje nemaju zbog ?ega ucijeniti”. Epilog, Predrag Goranovi? je bio Milova udarna pesnica u politi?koj kampanji koju je vodio protiv mene. On je bio zadu?en za javno osporavanje mojih tvrdnji, a njegova rije?, kao mog dugogodi?njeg prijatelja, imala je posebnu te?inu.
Slika tre?a. Sjednica Izvr?nog odbora Glavnog odbora. To je svojevrsna “partijska vlada”. Ovdje Milo ima ubjedljivu manjinu. Pri?a se o ?vercu i kriminalu. Ja precizno, navode?i imena ljudi, lokacije, koli?ine, novac... govorim o zlu u koje je ogrezla Crna Gora. Usred mojih rije?i, Radivoje Nik?evi? nervozno ustaje, stolica ?kripi po podu, on baca olovku i psuje: “Ti ovjde pri?a? o milionima koje neki od nas uzimaju, a ja se svađam sa ?enom jer nemam da dijetetu kupim nove patike!” Nik?evi? je, nedugo nakon toga, “pre?ao na stranu” Mila đukanovi?a. Nadam se, barem, da je ono dijete dobilo puno novih patika.
Ali, ovih nekoliko posebnih a tako istih događaja, bili su tek uvertira.
Prije toga, valja se vratiti na maratonsku sjednicu Glavnog odbora. Moje ?ekanje i strpljenje se isplatilo. Milo je pristao na smjenu ministara i svog ?uvenog Mara?a. Tra?io je samo, s obzirom na te?inu zadu?enja, da mu se rok ne utvrdi u danima, ve? opisno. Prihvatio sam, budu?i da je opis bio precizan. Za zaklju?ke su glasali svi. Milo sebi nije smio dopustiti jo? jedan poraz u partiji. Ipak, u rundama je bilo dva nula za mene. Ova druga pobjeda je bila jo? upe?atljivija.
NO, dvije dobijene bitke su direktno vodile u gubitak rata. Na sceni je bila nova taktika. Sve odluke Glavnog odbora su prihvatane, ali nijedna nije izvr?avana. Presudnu pomo? Milu đukanovi?u je pru?ao Svetozar Marovi?. On je zakazao sjednicu Skup?tine na kojoj je trebalo da bude izvr?ena rekonstrukcija Vlade, ali je tempom rada, omogu?io da ta ta?ka ne dođe na dnevni red ni nakon dva mjeseca. U tom vremenu, oni kojima se spremala smjena, nisu sjedili skr?tenih ruku. Posebno je bila aktivna tajna policija. Privodili su i saslu?avali sve zna?ajnije funkcionere DPS. Posebno su se posvetili op?tinskim strukturama. Slali su slu?bene informacije o tome kako ?e se pojedini ?lanovi op?tinskih odbora izjasniti po pitanju “Momo ili Milo”. Neki od tih dokumenata su do?li u moje ruke i ja sam postupio kako zakon nala?e.
Obavijestio sam dr?avnog tu?ioca, podnio krivi?ne prijave i zatra?io parlamentarnu raspravu (Policajac koji mi je uru?io pismene dokaze o ovom djelovanju tajne policije, izba?en je sa posla, uz obrazlo?enje da je slu?bena akta dao “neovla?tenom licu”. Predsjednik Republike, ina?e, ima zakonsko pravo da koristi informacije SDB, pa te?ko mo?e biti u toj kategoriji. U dugogodi?njem radnom sporu koji je ovaj vodio, zaklju?no sa Vrhovnim sudom, sudovi su potvrdili ovo rje?enje, ?to je nesporno dokazalo tezu o “nezavisnom” sudstvu).
Zapostavio sam rad unutar DPS (misli se na partijsko lobiranje) i bio na javnoj sceni, uklju?uju?i i rasprave u Skup?tini, govore?i o djelovnju tajne policije i na?inima kontrole njenog rada, skrivenim finansijskim centrima mo?i i zastra?ivanju i potpla?ivnju ljudi. Klub poslanika DPS je ve? bio pocijepan, a mene je podr?avao manji dio. Uz to, taj se broj stalno smanjivao. Usljed toga, nijedan moj predlog nije dobio potrebnu poslani?ku podr?ku. Ali, mene to uop?te nije brinulo.
Međutim, veoma je brinulo Milicu Pejanovi?-đuri?i?. U vrijeme tih te?kih politi?kih sukoba, ustalio se obi?aj da desetak najbli?ih saradnika navrati kod mene u stan na pi?e i dogovor ?ta da se radi sutra. Među njima je uvijek bila i Milica. ?tavi?e, moglo bi s re?i da ona nije spadala u goste, jer su nam stanovi u istoj zgradi, dijeli ih tek jedan zid. I ostali drugari, među kojima je posebno mjesto imao Pavle Bulatovi?, bili su kao ?lanovi porodice. Svima je stoga, bilo normalno da je Milica bila u ku?noj haljini, umorna od dana punog politike i obaveza koje name?e status supruge i majke. “?ta radi?, pobogu ?ovje?e, upitala me je nervozno? Zar ne vidi? da gubimo na svim poljima? Za?to si, uop?te, i?ao prema Skup?tini, kad zna? da smo tamo u manjini? Ima? li ti neki plan, ili treba da idemo iz poraza u poraz?!”

Mata Hari u ?lafroku

BILO je ve?e, bio sam umoran, oko mene su bili sve provjereni prijatelji, smatrao sam da se moj plan dobro odvija i - odlu?io sam da ga pred njima prvi put saop?tim. Da li sam pogrije?io? Mislim da nisam. Samo sam saznao ono ?to se krilo od mene. A, nevolje ovakve vrste je bolje otkriti ?to je prije mogu?e.
“Milice, to je samo koristan međupotez. Bolje re?eno varka. Prebacujem te?i?te na druge institucije. ?irim pri?u i uklju?ujem sve ve?i broj ljudi. Milo i njegova tajna policija moraju da ‘obrade’ svakoga kome se obratim i, dodatno, du?ni su da provjere da li negdje ima pukotine u tim lopovskim sistemima. S druge strane, pokazujem javnu distancu od svih zloupotreba i kriminala. Kada oni brane te institucije i pojedince, građani ?e znati da mi sa njima, takvima kakvi su, nemamo neposredne veze. Namjerno ulazim u okr?aj koji ?u izgubiti. Tu vezujem sve njihove snage, pa ne?e imati ni ljudi, ni novca, ni vremena da nastave da vr?ljaju po kadrovima DPS. Mi imamo ve?inu u Glavnom odboru, a ko ima partiju, ima i vrhovnu dr?avnu vlast.”
Svi su se saglasili da je to dobra strategija. Milica je rekla da sad kona?no shvata ?ta ja to radim. A, ja sam, na svoje neizmjerno zgra?anje, prvi put vidio da preda mnom stoji “Mata Hari u ?lafroku”. Nikada vi?e, poslije te ve?eri, nije nazvala ni dobar dan, a kamoli ponovo navratila u staro dru?tvo. Priklju?ila se Milu i Svetozaru i po?eli su da “obrađuju” ?lanove Glavnog odbora. Svi va?niji funkcioneri DPS stavljeni su na rasprodaju.

TRANSFER 100.000 DEM

GODINAMA poslije ovog događaja, u Beogradu i u vremenu kada se vi?e nisam bavio politikom, sreo sam ?ovjeka koji je ?elio da se upoznamo, kako bi mi se duboko izvinio. Uvjerio me je (do najsitnijih detalja) da je nekada radio poslove koji su podrazumijevali i isplatu “preleta?a”, to jest onih koji su promijenili svoja politi?ka uvjerenja i podr?ali Mila đukanovi?a. Precizno je naveo ?ta je sve dobila Milica Pejanovi?-đuri?i?, a to je bilo toliko mizerno, da cifru moram (iz po?tovanja prema sebi) pre?utati ?ak i u ovim “Pravilima ?utanja”.
Ina?e, prosje?no obe?anje “po glavi” je bilo oko sto hiljada DEM. To je bila javna tajna, jer je takvo ne?to bilo nemogu?e sakriti. U jeku ove “kupovine”, nazvao me Slobodan Milo?evi?, potvrdio mi da i on zna detalje ovih transfera i, dosta uznemireno - slute?i sve posljedice, predlo?io mi da postupim na isti na?in. Ponudi duplo vi?e, sna?i ?emo se za pare, bila je njegova poruka. “Hvala ti na brizi i ponudi za pomo?, odgovorio sam osje?aju?i stid zbog teme na koju tro?imo rije?i. Ali, ja ne kupujem ljude. U to ne vjerujem i, sve da imam tolike pare, nikad ne bih podmi?ivao svoje doju?era?nje drugove.”
Razumije se da ni Milovi emisari nisu ispla?ivali obe?ani iznos. U prosjeku, radilo se o deset puta manjoj cifri. Pored toga, neko je dobio stan, a drugi unapređenje u slu?bi. Do?lo je do naglog pada cijene izdaje. Ponuda je nadma?ivala tra?nju. Vremenom, ve?ina “kupljenih ljudi” je povu?ena sa prvih politi?kih linija DPS. Da li je u pitanju bio naknadni prigovor savjesti, uklanjanje nezgodnih svjedoka, ili ne?to tre?e, to vi?e nikome nije bilo va?no.

AUT IZ - PARTIJE

U FORMALNOM smislu, sve je rije?eno 11. jula 1997. god. na 17. sjednici Glavnog odbora. Na tom skupu, ubjedljiva ve?ina ?lanova ovog organa DPS, donijela je odluku da se iz Partije isklju?i njen predsjednik - Momir Bulatovi?. Nisu imali pravne mo?i da me smijene, pa su me izbacili iz Partije. Kao grijeh je navedeno da nisam uspio da ostvarim jedinstvo unutar DPS (kriv sam bio zbog pona?anja đukanovi?a i Marovi?a) i ?to imam blisku vezu sa Slobodanom Milo?evi?em (za njegov izbor za predsjednika SRJ glasali su poslanici DPS, u skladu sa partijskom direktivom “nove” DPS).
Za vr?ioca du?nosti predsjednika DPS, određena je Milica Pejanovi?-đuri?i?, a kao kandidat za predsjednika dr?ave Milo đukanovi?. Istina, u postupku predlaganja kandidata unutar Demokratske partije socijalista, on je imao duplo manje predloga od Momira Bulatovi?a. (Bio sam predlo?en vi?e puta od svih drugih kandidat zajedno.) Ali, gospodin Bulatovi?, ve? nije bio ?lan te partije, pa to vi?e nije bilo zna?ajno.
Comedia non e stata finita. (Komedija nije bila zavr?ena.) Ako svi stanu na jednu stranu, ?amac se opasno zaljulja. Posebno, kada se radi o ?etvrtini bira?kog tijela. Da bi se ovo dopunski utvrdilo, pobrinula se Mara?eva tajna policija. Smi?ljen je, doslovno zlo?ina?ki plan, koji se sastojao u proturanju glasina da ?e, u slu?aju pobjede Momira Bulatovi?a, u Crnu Goru do?i “Milo?evi?evi ?etnici” da ubijaju i kolju. Da bi se svemu dala potrebna uvjerljivost, formirali su nekoliko grupa sa naoru?anim i bradatim ?lanovima, koje su se pojavljivale po obodima muslimanskih i albanskih sela na sjeveru Crne Gore. Ti statisti su se, zatim, “u pani?nom strahu” povla?ili pred “Milovom policijom” ?ime je stavljan pe?at na ovu sramnu predstavu. Glasovi su bili osigurani, ali je cijena bila duboko reme?enje postoje?ih (relativno skladnih) međunacionalnih odnosa.

KAO VREME REZOLUCIJE

TAKO je Milo đukanovi?, sa muslimanima i Albancima u prvim redovima, po?eo da brani Crnu Goru od Momira Bulatovi?a. Pridru?ili su im se i “stopostotni” Crnogorci, stvaraju?i atmosferu neposredne invazije iz Srbije. Sinhronizovanom akcijom nepoznatih lica iz Slu?be dr?avne bezbjednosti, sva Crna Gora - putevi, gradske fasade... - ispisana je pogrdnim porukama na moj ra?un. Mnoge od tih vulgarnosti i danas krase “evropsko lice” Crne Gore. Moj najve?i problem, u odnosu na te poruke, bio je kako da objasnim svojoj djeci ?ime sam zaslu?io toliku koli?inu gadosti.
Na taj na?in se pokazala izborna strategija đukanovi?evog tima. Izmisli se opasnost po dr?avu Crnu Goru i pripadnike njenih nacionalnih manjina. Na toj osnovi, u borbi sa nepostoje?im protivnikom, tra?i se mobilizacija ukupnih nacionalnih snaga. Kada su tako krupne stvari dovedene u pitanje, u drugi plan dolazi pri?a o kriminalu, nezakonito ste?enim bogatstvima, korupciji i privilegijama. Gotovo identi?no kao i nepunu godinu ranije, na republi?kim parlamentarnim izborima. Samo onda je predmet odbrane bila Jugoslavija, a sada “Milo brani Montenegro”.
Ono ?to se pokazalo djelotvornim u “obrađivanju” kadrova vladaju?e partije, nastavljeno je prema svim uglednim, uticajnim i zna?ajnijim pojedincima. Izgledalo je da je policija (javna i tajna) zavirila u svaki dom, pretresala sva?iju karijeru i pro?a?kala i najmanju pukotinu. LJudi su, doslovno, zaspivali sa jednim uvjerenjem, a budili se kao “reformisti” i “borci za uspravnu i dostojanstvenu Crnu Goru”. Tako nagle i velike promjene predstavljale su povod za mnogobrojne svađe, sumnji?enja i uvrede. U mnogim porodicama su prestali da govore jedni sa drugima, o?tro se i ljuto podijelili na pristalice i protivnike i svu pa?nju usredsredili ka potezima “druge strane”. Situacija je, po mnogo ?emu, podsje?ala na opise koje sam ?uo u vezi Rezolucije informbiroa iz 1948. godine i njenog odraza u Crnoj Gori. Gledaju?i ovaj haos, mogao sam naslutiti koliki je bio onda?nji pakao.

KOLIKO KO?TA SLIKANJE

JAVIO se Milan Pani?, biv?i jugoslovenski premijer i kalifornijski biznismen. Mi smo sa njim zadr?ali korektne odnose i on je ?eleo da to traje. Obavijestio nas je da se, za nekoliko dana, odr?ava neki humanitarni prijem kojem ?e prisustvovati i predsjednik SAD Vilijem Klinton. Za mene je obezbijedio ulaznicu i priliku da se slikam sa njim. Jedna slika u takvim prilikama napla?uje se oko pet stotina US dolara. Sugerisao je da odmah sjednem u avion, da se ne obazirem na protokolarna pitanja (jer je sve nezvani?no), ali da svakako dođem. Slika sa Klintonom, bila je njegova zavr?na poruka, jako ?e mi dobro do?i u daljoj politi?koj karijeri.
Odlu?io sam da, umjesto mene, otputuje Milo đukanovi?. Ja nisam ni mogao (zbog posjete Velikoj Britaniji), niti htio da se, nakon dvodnevnog lomatanja avionima do Kalifornije, domognem slike koja bi slu?ila za “la?no predstavljanje”. Milu to nije bio nikakav problem. Vratio se sa dvije fotografije (cirka hiljadu dolara koje nije ?astio Milan Pani?) i politi?kim obja?njenjem da je u pitanju bila “kratka radna konsultacija sa predsjednikom Klintonom”. U stvari, bio je u duga?kom ?paliru pored kojeg je Klinton pro?ao rukuju?i se sa svima koji su platili za tu uslugu. Opozicija i dio javnosti su naslutili da je u pitanju neka prevara i podigla se velika pra?ina. Onda sam i ja ustao u odbranu svog premijera. U?estvovao sam u ?irenju la?i, potvrđuju?i pri?u Mila đukanovi?a. Međutim, ova slika je imala posebno va?no mjesto u izbornoj kampanji jedinstvenog DPS, krajem te iste godine. Prikazivana je u sklopu du?eg propagandnog filma i svuda je, ali ba? na svakom mjestu, bila ta?ka koja je izazivala gromke aplauze.

Premijerov mo?ni brat

STALNO sam od đukanovi?a tra?io da prekine sa ?vercom cigaretama, a on me uvjeravao da vr?i pripreme, da jo? nije vrijeme, jer ?e sankcije zvani?no biti ukinute tek nakon izbora u BiH, da ?e to zavr?iti "za dvadeset ?etiri sata" i sli?no. Naravno da nisam vjerovao, ali ?ta mi je drago ostalo osim nade da ?u imati dovoljno snage da ga pritisnem da to uradi prije izbora. NJegov uticaj u organima Partije nije bio posebno jak. Postojalo je i nekoliko jezgara unutar DPS koja su bila izrazito nenaklonjena prema njegovom djelovanju (naro?ito, uticajni podgori?ki lobi) i koja sam ja zaustavljao da ne uđu u otvoreni sukob sa premijerom. Ni njegova tada?nja slika u javnosti nije bila pozitivna. Sve glasnije mu se zamjerala veza sa biznismenima kojima je jedina kvalifikacija bila prijateljstvo sa predsjednikom Vlade. Mnogo se prigovaralo i zbog pona?anja njegovog mlađeg brata Aleksandra, poznatijeg kao ekskluzivnog snabdijeva?a gorivom italijanskih ?vercerskih glisera. Sve ga je to ?inilo politi?ki ranjivim. Da nije, kasnije, obezbedio za?titu iz inostranstva, ne bi se mogao nositi ni u jednom ozbiljnijem doma?em politi?kom obra?unu. Ali, to se desilo kasnije i drugim povodom.
Aco je bio toliko mo?an da su zbog njega smijenjeni ministar policije i ?ef dr?avne bezbjednosti. Ovo tada ne bi bilo mogu?e uraditi bez moje saglasnosti, iako je ova odluka, formalno, isklju?ivo pravo premijera. Saglasio sam se iz sasvim razli?itih razloga od onih koji su naveli Mila da zatra?i njihovu smjenu.

NI?TA NAPISMENO

PRVI grijeh koji sam uknji?io na ra?un ministra Pejakovi?a i pomo?nika Bojovi?a vezan je uz incident koji se desio na jesen 1994. godine. Rani snijeg je zarobio osam cisterni sa gorivom koje je, sporednim seoskim putevima, trebalo da budu pro?vercovane u Hercegovinu. U to vrijeme je bila na snazi odluka da se prekidaju kontakti i saradnja sa rukovodstvom Republike Srpske. Usljed toga, do?lo je do velikog rasta cijena na crnom tr?i?tu, a time se ukazala mogu?nost ekstra zarade. Grani?ne jedinice Vojske Jugoslavije su zaplijenile napu?tene cisterne i o tome sam pismeno obavije?ten. Crnogorska policija se pravila da o svemu ni?ta ne zna. Pozvao sam ovu dvojicu funkcionera i tra?io da mi ka?u ?ta znaju o ovom slu?aju. Ina?e, za obojicu je va?ilo uvjerenje da su "moji" ljudi, ?to oni sami nisu skrivali. Rekli su mi da iza cijelog tog posla stoji Aco đukanovi?, premijerov mlađi brat. Tra?io sam da mi to napi?u u zvani?noj informaciji. Taj dokaz mi je bio potreban i koristan. Rekli su da ne mogu to da urade. U sukobu između predsjednika i premijera, kojeg su se pribojavali i za koji su htjeli da bude izbjegnut, njih dvojica bi bili ?rtveni jarci. Kleli su mi se na vjernost, ali nije bilo na?ina da ih ubijedim da informaciju koju su mi saop?tili napi?u i potpi?u.
Drugi krunski grijeh, nakon kojeg su smijenjeni, vezan je uz drogu. Tra?io sam da naprave plan najodlu?nije borbe protiv sve ve?e koli?ine droga i sve brojnijih rastura?a koji truju na?e mlade ljude. U Crnoj Gori se zna ko ?ta ima za ru?ak, pa ne prihvatam neuspjeh na ovom planu. Dao sam im mjesec dana da ka?u ?ta im treba da bi uspjeli u ovom poslu. Koliko treba ljudi, novca i opreme i, posebno sam naglasio, koja zakonska ovla?tenja treba dati novoformiranim specijalnim timovima. Ina?e, i dan-danas mislim da bi svega desetak po?tenih i odlu?nih policajaca, uz potrebna zakonska prilagođavanja, veoma brzo prekinuli glavne kanale rasturanja droge i pohapsili lokalne "kraljeve kokaina".
Ali, ni od ovoga nije bilo ni?ta. Vrijeme je prolazilo, a oni nisu imali spreman plan. Opet sam ih prizvao sebi i pitao ?ta sad ne valja. Rekli su mi da su im ruke vezane. Svi tragovi koje imaju vode prema Acu đukanovi?u, a oni ne mogu da se umije?aju, a da ne naljute predsjednika Vlade. Nije bilo druge nego da budu smijenjeni. Preciznije re?eno, oni su ve? sami sebe smijenili kada su odlu?ili da ne rade svoj posao.

UVERLJIVE LA?I

ODLU?IO sam da o ovome raspravim direktno sa Milom đukanovi?em. Povod je bio obra?un u kojem je u?estvovao Aco sa svojim ljudima i ekipa na ?elu sa jednim beogradskim ?estokim momkom. U hotelu "Pla?a" u Herceg Novom su povađeni pi?tolji, pucalo se, ali nije bilo ?rtava. Policija je napravila detaljan izvje?taj i ni?ta dalje nije preduzela. Pitao sam Mila ?ta to radi njegov brat i ?ta on misli da preduzme? Potpuno neo?ekivano, rekao mi je da ja ne znam ni dio onoga ?to radi njegov brat. Nije bilo potrebno da ja potegnem nijednu optu?bu. Sve ih je izgovorio sam Milo. U jednom trenutku su mu zacaklile o?i, dok je opisivao koliko on i njegovi roditelji pate zbog cjelokupnog Acovog pona?anja. On me, ipak, moli da ga razumijem. Brat je brat, i njemu treba malo vi?e vremena da stvari vezane uz njega dovede u neki red.
Sve sam mu povjerovao i prihvatio ?to je tra?io od mene. Obavezao sam se na ne?injenje u jednom vremenu, kako bismo dali ?ansu ?ovjeku da se vrati u normalu. Zakleo bih se da je, tada, Milo govorio punu istinu i samo istinu. Tek kasnije sam vidio da on ima upravo natprirodnu sposobnost da najuverljivije govori onda kada ne pri?a istinu. Ni kod koga nisam prona?ao (a, upoznao sam veliki broj ljudi) ni djeli? takve sposobnosti. Ova njegova odlika je, po svoj prilici, bila presudna za njegovu dugu i, u osnovi, uspje?nu politi?ku karijeru. Zaista, te?ko da se mo?e zamisliti neka druga profesija (pored politike) u kojoj ovakva sposobnost obmanjivanja mo?e da bude korisnije upotrebljena.

GARANT NEVINOSTI

NA mjesta smijenjenih prvih ljudi policije do?la su, opet, dvojica "mojih" ljudi. Ministar je postao Filip Vujanovi?, ?ovjek kojeg sam ja izabrao. NJega sam, ina?e, i uveo u politiku, jer sam se uvjerio da je dobar advokat, a povezivale su nas i neke porodi?ne preporuke. Vjerovao sam da je privr?en zakonu i da ?e imati snage da se izbori za njegovu primjenu u ovoj va?noj dr?avnoj slu?bi. Da sam se prevario postalo mi je jasno, tek kada je bilo prekasno. Milo je za ?efa SDB predlo?io Vuka?ina Mara?a, tada sekretara Auto-moto saveza Jugoslavije. Ina?e, njih dvojicu sam ja upoznao, a nisam ni primijetio kao su se naglo zbli?ili.
Mara?u je prijetilo hap?enje zbog privrednog kriminala. Policija je u njegovoj firmi u Beogradu, u kutijama za cipele, prona?la ?est i po miliona njema?kih maraka koje nije pratila nikakva dokumentacija. Milo je garantovao njegovu nevinost i tvrdio da ?e ga ovo imenovanje spasti nepravednog li?avanja slobode. Pristao sam iz naivnog uvjerenja da, kad ve? ima tolike pare, ne?e pokazati lakomost ka skromnim dr?avnim fondovima namjenjenim ovoj slu?bi. Naravno da moje razmi?ljanje nije imalo nikakve veze sa stvarno??u. Pokajni?ki priznajem gre?ku i izjavljujem da nikad nisam uspio da razumijem mentalitet takvih osoba, iako sam to bio du?an da uradim.
Ova policijsko-kadrovska ekskurzija imala je za cilj da opi?e odnose koji su vladali u susret izborima. U pitanju ?verca i, posebno, uklju?enosti policijskih funckonera u njega, nisam uspio da uradim ni?ta. Nije prekinuta nijedna pojava zbog koje smo zaslu?ivali da izgubimo vlast. Nemaju?i drugih mogu?nosti, donio sam odluku da na ovim izborima ne u?estvujem. Imao sam svako opravdanje za nju, od su?tinskog (zaista nisam ?elio da stojim među onima kojima skandiraju da su lopovi), do formalnog. Kao predsjednik Republike mogao sam da pozvati na strana?ku neanga?ovanost. Uistinu, ovo nisu bili moji izbori. Predsjedni?ki je trebalo da budu odr?ani naredne godine i na njima sam morao polo?iti ra?une za svoj rad. Na ovim bih morao da odgovaram za tuđe djelovanje, ?ak i ono sa kojim se nisam slagao.

KRAJ KARIJERE

...KRAJ moje politi?ke karijere se vrtoglavo primicao. To nije bilo te?ko doku?iti. Ipak, nisam se ni dvoumio, ni kajao. Kona?no, ni?ta ne traje vje?no. Amerikanci patriotizam svrstavaju među svoje osnovne ?ivotne vrijednosti. Protiv tuđeg se ?esto bore, ali ne mogu, a da ne cijene ovakve protivnike. Imao sam utisak da se, uz takve misli, rastajem sa svojim sagovornicima. Uostalom, sami su Amerikanci smislili izreku: "Ima samo jedna gora stvar od toga da se bude ameri?ki neprijatelj. To je da se bude ameri?ki prijatelj". Ili, u prevodu, neprijatelja treba na razne na?ine navoditi da postupi u skladu sa njihovim interesima. Prijatelji to moraju da rade uvijek i svakim povodom.

DALJE OD SLOBE

... U CRNOJ Gori, moji drugari - potpredsjednici DPS, shvatili su da je "Milo?evi? pu?ten niz vodu". U skladu sa sojim moralnim i politi?kim uvjerenjima, odmah su odlu?ili da se udalje do njega. Za?to bismo i mi stradali, pitali su me bez imalo gri?e savjesti, kad smo tek nedavno dobili nove ?etvorogodi?nje mandate? Istina, vlast smo osvojili na jedvite jade i nakon mnogo peripetija, ali upravo na jednom tvrdom jugoslovenskom programu, na odbrani dr?avnog zajedni?tva sa Srbijom i preuzetoj obavezi da ja?amo federaciju. To su i sami uo?avali kao problem, ali ne u smislu da promijene svoju odluku, ve? da je oprezno, korak po korak, ostvare. Tako su ljuti crnogorski milo?evi?evci postali jo? lju?i antimilo?evi?evci.

Mediji iza Mila

CRNOGORSKA opoziciona scena je do?ivela bitnu novinu. U koaliciji "Narodna sloga" udru?ile su se dvije zna?ajne, a dugo rivalske partije. Narodna stranka i Liberalni savez, stavili su na stranu svoje razlike i tra?ili povjerenje bira?a optu?uju?i vlast za boga?enje preko no?i, izno?enje para "u d?akovima" iz zemlje, rje?ju za lopovluk sa jedne i narastuju?u bijedu, s druge strane. Na njihovom prvom skupu u Nik?i?u bilo je skoro deset hiljada ljudi, a skandiranje "Lopovi, lopovi..." bilo je zastra?uju?e. Da su nastavili sa kampanjom zasnovanom na socijalnim pitanjima i optu?bama za kriminal, vjerovatno da DPS-u ne bi bilo spasa. Međutim, napravili su presudnu gre?ku.
Pod uticajem Liberalnog saveza, u?li su u raspravu o dr?avnom pitanju. Narodnjaci su SR Jugoslaviju proglasili "stra?arom koju treba sru?iti", a liberali se ponovo zalo?ili za samostalnu Crnu Goru. Time su zbunili bira?e koji su ih slijedili zbog socijalno-ekonomskih pitanja. Podr?ka im je opadala kako su se udaljavali od ove teme i sve vi?e polemisali sa vladaju?om strankom kao ?vrstim braniocem Jugoslavija.

VREME PROMENA

NJIHOVE ?anse na uspeh su bile bitno smanjene i odlukom muslimana i Albanaca iz Crne Gore da im ne daju svoje glasove. U prethodnim analizama koje su rađene u DPS, takva mogu?nost se predstavljala kao realna. Budu?i da se radilo o velikom procentu takvih glasova (preko 24 odsto) napravljen je zakonski manevar kojim se to destimuli?e. Crna Gora je podijeljena na ?etrnaest izbornih jedinica (Prije i poslije ovih izbora, bila je samo jedna izborna jedinica). Ovo je proklamovano kao demokratko sredstvo kojim se manjinama garantuje ulazak u Skup?tinu. U stvari je objezbjeđivalo zna?ajnu startnu prednost vladaju?oj partiji. "Narodna sloga" je, vjerovatno ra?unaju?i na njihove glasove, pokrenula pitanje kraja Jugoslavije, ali time nisu ni?ta dobili, a mnogo su izgubili. Isto tako, nisu uspjeli da promjene odluke o broju izbornih jedinica, protiv koje su se ?estoko bunili, najavljivali mitinge i demonstracije.
No, bez obzira na sve, opozicija je bila izuzetno jaka, narod nezadovoljan i ?eljan promjena, a mi u DPS ve? dobro udaljeni jedni od drugih. Posebno na samom vrhu stranke.
Kada su ?uli za moju odluku da neposredno ne u?estvujem u izbornoj kampanji, troje potpredsednika DPS je obuzela panika. Posebno Mila đukanovi?a. Vidno nervozan, predstavljao mi je svoje viđenje kako ?e se stvari razvijati ako ne promijenim odluku. Javno ?e se vidjeti na?e neslaganje i zna?e se zbog ?ega ono postoji. Opozicija ?e nas rastrgnuti u kampanji i pobijedi?e na izborima. Vlada i on li?no, zbog poslova u vremenu sankcija, bi?e uhap?eni i osuđeni. Na predsjedni?kim izborima ja ne?u imati nikakvu ?ansu, jer je sva vlast u rukama vlade, a vlada ?e biti u rukama na?ih protivnika. Zato, zaklju?io je, na ovim izborima moramo da pobijedimo, ne da bismo ostali na vlasti, nego na slobodi. Dao je sve?ano obe?anje da ?e poslije izbora, kada zajedni?ki pobijedimo, ispraviti sve na ?emu, s pravom, insistiram. Drugo dvoje potpredsjednika ga je odlu?no podr?alo. S tim ?to je Milica Pejanovi?-đuri?i? insistirala da ispuni dato obe?anje o promjenama u sastavu i pona?anju njegove vlade.

ZVI?DUCI đUKANOVI?U

BILI su me ubijedili samo jednim dijelom. Promijenio sam odluku tek kada je opoziciona "Narodna sloga" objavila svoj antijugoslovenski program. Za Jugoslaviju sam se uvijek zalagao i njena odbrana mi je stalno izazivala puni politi?ki anga?man. S druge strane, kada je ovo pitanje u prvom planu, manje su ?anse da me teku?a politika navede da pravdam ono ?to se, ni na koji na?in, pravdati nije moglo.
Kampanju smo odradili u prividnom jedinstvu i skladu. NJega je naru?avalo sve ve?e isticanje unutra?njih liderskih ambicija. Naime, na samom po?etku promocija partije, na spominjanje imena Mila đukanovi?a, odjekivali su silni zvi?duci. Dakle, među na?im simpatizerima i bira?ima. Da bi se to prekrilo, Vuka?in Mara? je od ljudi iz SDB formirao grupu (na po?etku ih je bilo tridesetak, da bi kasnije bila mnogo brojnija) za zadatkom da nose Milove slike i skandiraju njegovo ime kako bi prekrili mogu?e zvi?duke. Kasnije je i Svetozar Marovi? organizovao neke svoje Budvane da mu nose sliku i izvikuju ime. Valjda je mislio da se time mjeri popularnost, a ako je tako, nek ko?ta ?ta ko?ta. Tim je povodom, među nama, bljesnulo par varnica. Ja sam to smatrao idiotizmom i nisam dozvoljavao da se neka grupa organizuje i sa mojim slikama. Ipak, nije bilo ozbiljnih nesporazuma. Postoje?i su, nije u to bilo nikakve sumnje, bilo dovoljno te?ki, da za nove vi?e nije bilo mjesta.
Izborna lista pod nazivom "Demokratska partija socijalista Crne Gore - Momir Bulatovi?" osvojila je 45 mandata, a opoziciona "Narodna sloga" svega 19. Budu?i da je biran 71 poslanik, stekli smo pravo da formiramo vladu.
Prvi dio na?eg dovogora bio je ispunjen. Na redu je bio Milo đukanovi? i njegovo "tvrdo" obe?anje.

NERAVNOPRAVNI USLOVI

KAMPANJA je bila izuzetno o?tra. Kolone pristalica jednog i drugog kandidata bile su velike, bu?ne i emotivne. Nakon nekoliko incidenata, stvoren je naboj koji je prijetio da se pretvori u pravu eksploziju. Dr?avni mediji su (kasnije je precizno izra?unato) pet puta vi?e prostora posvetili đukanovi?u, nego Bulatovi?u. Nezavisni, koi nisu morali da budu (ni ovako pravedni), okivali su ga u zvijezde i zato dobijali visoke nov?ane nadoknade. Svi dr?avni organi, na ?elu sa policijom, stavljeni su u izbornu podr?ku đukanovi?u. Svako za koga se znalo da podr?ava mene i moj politi?ki program, bio je udaljen sa posla.
Bili su veoma rijetki poslovni ljudi koji su smjeli da pomognu mojoj kampanji. Ako bi se neko, ipak, usudio da to uradi, odmah su na vrata njegove firme stizali inspektori iz privrednog kriminala i blokirali mu firmu. Novac koji je bio neophodan, dobili smo jednim dijelom od Socijalisti?ke partije Srbije, a ve?im od nekoliko mo?nih firmi iz Srbije. No, radilo se o skromnim sredstvima. Najve?i dio poslova ljudi su obavljali na dobrovoljnoj bazi, a vrlo se ?tedilo na pla?anju oglasa u medijima. Osim novca, iz Srbije nisam dobio nikakvu drugu konkretnu podr?ku. Mislim na pomo? dr?avnih organa, koji su mogli potvrditi neke moje izjave, ili koji bi mi sami dali dokaze i materijale za politi?ko djelovanje. U zvani?nom Beogradu je prevladao stav da se ?uvaju odnosi sa Crnom Gorom, jer su oni va?niji od simpatija prema jednom kandidatu. Srbija ?e morati sarađivati sa pobjednikom, a ko ?e to biti, odlu?uju građani Crne Gore. Za takav stav sam znao i mislio sam da je ispravan. Ko ne mo?e da pomogne sebi, sjetio sam se stare istine, uzalud tra?i da drugi to u?ine.
Rje?ju, uslovi za izbore su bili krajnje neravnopravni. To je, makar jednim dijelom, morala priznati i Posmatra?ka misija OEBS-a, posebno pozvana da nadgleda izborni proces. Moja strana ih je uredno snabdijevala podacima, dokazima i ?injenicama. Neki propusti su se mogli vidjeti i iz aviona, ali su oni ocijenili da sve uo?ene nepravilnosti nisu takvog zna?aja da bi mogle uticati na slobodno izra?avanje volje bira?a i demokratski karakter izbora. To je bio jasan znak da im objektivnost i nepristrasnost, kao zadaci, nisu bili na prvom mjestu.

POSLE DEJTONA

POSLIJE Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosi Savezne Republike Jugoslavije i SAD su u?li u novu, pozitivnu fazu. To se posebno odnosilo na ameri?ki tretman Slobodana Milo?evi?a, kome su se pripisivale klju?ne zasluge za postizanje mira. Interesi na?e dvije dr?ave, u pogledu Bosne i Hercegovine definisani sporazumom koji je prekinuo rat, bili su veoma bliski. Bilo je posebno va?no da se ostvari puna saradnja, budu?i da se ameri?ka strana, koja se spremala da po?alje svoje zna?ajne vojne snage u cilju o?uvanja mira, izrazito bojala brojnih mud?ahedina koji su se utopili u armiju bosanskih muslimana.
U tom cilju je CIA ustanovila blisku vezu sa Slu?bom dr?avne bezbjednosti Srbije koja je raspolagala obimnom i preciznom dokumentacijom o ovim ekstremistima i fanaticima koji posebno u?ivaju da ubijaju ameri?ke vojnike. Priznanje da je, zaslugom srpskih bezbjednjaka, spaseno mnogo ameri?kih ?ivota, izrekao je sam ?ef CIA, gospodin D?on Doj? za vrijeme svoje (supertajne) posjete Beogradu. Kao posljedica toga, do?lo je do naglog rasta uticaja i mo?i, ionako mo?nog Jovice Stani?i?a, tada prvog ?ovjeka srbijanske Slu?be bezbjednosti. Kasniji događaji su pokazali da je nekome to izrazito smetalo.

Olbrajtova ?alje ?estitku

KONA?NO, izbori su odr?ani i nastao je potpuni ?ok, iznenađenje i nevjerica. Desilo se ?udo. Malo nije pobijedio. On je osvojio 46,7 odsto glasova. Za mene je glasalo 47,4 odsto. U apsolutnom izrazu, imao sam 147.615 glasova, odnosno za dvije i po hiljade vi?e od njega. Pobjeda je bila prili?no izvjesna, jer sam drugom krugu mogao da ra?unam na jo? desetak hiljada glasova koje su dobili kandidati prosrpskih stranaka, a koji su ispali iz dalje trke. Za Mila nije preostalo vi?e suverenisti?kih glasova. Ali, ako ih nije bilo, mogli su biti izmi?ljeni.
Milica Pejanovi?-đuri?i? je, u ime svog kandidata, izjavila da su oni sigurni pobjednici u drugom krugu, jer ?e ostvariti "projektovani" rezultat. Ne, nije bila oma?ka. Nije trebalo da ka?e - prognozirani, ve? upravo "projektovani". Uskoro se pokazalo ?ta to stvarno zna?i.

BRISANJE - PISANJE

PRVO su nadigli galamu da veliki broj mladih ljudi, koji su napunili 18 godina i stekli bira?ko pravo, između dva kruga glasanja, treba naknadno upisati u bira?ki spisak. To je, naravno, kao argument bilo vi?e smije?no, kada se zna broj stanovnika Crne Gore. Međutim, misija OEBS-a se saglasila da treba omogu?iti upis novih bira?a. Ta ista organizacija je, u susjednoj BiH "zaklju?ala" bira?ki spisak dva mjeseca prije odr?avanja izbora, nije dozvoljavala nijedan novi upis, jer se pravila ne smiju mijenjati kad proces po?ne. Ali, ovdje je moglo, ?to drugdje ne mo?e.
Onda je Vrhovni sud Crne Gore postigao svjetski rekord u a?urnosti i, za samo nekoliko dana donio 13.139 presuda kojima se nala?e upis tolikog broja bira?a u bira?ki spisak. Da bi se ispisala tolika koli?ina papira, kori?teni su kompjuteri Fonda penzijsko-invalidskog osiguranja. Istovremeno, organi lokalne uprave su, razumije se bez ikakvog zakonskog osnova, izbrisali sa tog spiska 5.334 građana koji su glasali u prvom krugu. Treba li sumnjati da su, hirur?ki precizno, odstranjeni upravo aktivisti i bira?ki moje partije? Zbog toga se promijenio i ukupan broj bira?a. Na dan pred drugi krug, on je utvrđen na 469.543 bira?a. Poslije glasanja je ustanovljeno da iznosi 470.491. Na svim izborima, kada se pojavi samo jedan glas vi?e (ovdje je bilo gotovo hiljadu) u odnosu na bira?ko tijelo, rezultati se ne priznaju, a postupak se mora ponoviti. Na svim izborima, naravno, osim na ovim na kojima mora da pobijedi "reformisani" Milo đukanovi?.
Objektivni posmatra?i OEBS-a smatrali su da je sve to u redu. Nije im smetalo ni to ?to policija izdaje li?na dokumenta u sjedi?tu Milove stranke i ?to se za glasanje daju nekakve potvrde sa slikom i li?nim podacima koje upisuje MUP, koje slu?e za identifikaciju bira?a, a koje nijedan doma?i zakon nije poznavao.

IPAK, DRUGI KRUG

KADA sam vidio svo to ?udo, donio sam odluku da se povu?em. Po zakonu, imao sam vremena za takav postupak. On bi zna?io da nema drugog kruga glasanja i da se progla?ava pobjeda preostalog kandidata. Bio sam siguran da ne mogu da pobijedim ni na koji na?in. ?ak, ukoliko bi se neko zabrojio, pa objavio da imam koji glas vi?e, taj rezutlat ne bi bio priznat od međunarodne zajednice, u ?ije ime su posmatar?i OEBS-a ve? pokazali pravo lice. (Kasnije, neke diplomate sa kojima sam se godinama poznavao, u diskretnom razgovoru su mi to i potvrdile. ?udili su se kako ja, kao pametan i iskusan politi?ar, nisam to osjetio i izbjegao ovu unaprijed izgubljenu bitku.) Budu?i da je Milo, svakako, morao da pobijedi, rije?io sam da mu ja to omogu?im i tako prekinem sve te sramne poslove kojima "o jadu zabavi?e cijelu Crnu Goru". Mene naro?ito.

Okupio sam svoje najbli?e saradnike i obavijestio ih o odluci. Oni nisu htjeli ni da ?uju. Smatrali su da je pobjeda nadohvat ruke, da smo organizovani, ja?i i bolji nego ikad. Ra?unali su na dodatnih dvadest hiljada glasova i vjerovali da Milo ne mo?e da ukrade dovoljno za pobjedu. Nikako nisam uspjevao da ih uvjerim da grije?e, odnosno da je Milova ekipa beskrupuloznija nego ?to zami?ljaju, a da iza sebe, sada je bilo definitivno jasno, imaju direktnu ameri?ku podr?ku. Ne, ne i ne, ponavljali su, podse?aju?i da ovo nije samo moja, ve? i njihova bitka, da oni mjesecima naporno rade i da ne dozvoljavaju da njihov trud bacim u vjetar. Bez obzira na sve re?eno, odluka je bila moja i ja je nisam htio promijeniti.

Da sam bio pametan, ostao bih pri njoj. Ali, nisam zbog molbe jednog ?ovjeka. Kada me je Pavle Bulatovi?, moj prijatelj i ?ovjek u ?iju sam misao i osje?aje verovao vi?e nego u sopstvene, kada me, dakle, on zamolio da ne odustajem i da idem u drugi krug - poslu?ao sam ga. Znao sam da pravim gre?ku, ali sam se bojao da bi bila jo? ve?a, ne udovoljiti tako odlu?noj molbi svog najboljeg prijatelja.

PREDSEDNIK PO - MORANJU!

NO, valja se vratiti izborima. U njima se, dakle, nije znalo koliko građana ima pravo glasa, koliko ih je iza?lo na birali?ta, do kada se glasalo i kakvi su rezultati. Moja partija je, reaguju?i na taj haos, podnijela primjedbe na ukupno 116 bira?kih mjesta, a Milova na 103. Nijedan prigovor nije razmatran. Nije ni bilo potrebe. U tom op?tem i posvema?njem neznanju, znala se najva?nija stvar. Znao se pobjednik. Razumije se, bio je to Milo đukanovi?. Zvani?na objava Republi?ke izborne komisije bila je: Milo đukanovi? 50,8 odsto - Momir Bulatovi? 49,2 odsto glasova bira?a. Milo je imao 5.884 glasa vi?e i postao predsjednik Crne Gore.

Samo progla?enje rezultata je teklo ovako. Punih ?est sati prije objave Republi?ke izborne komisije, gospođa Medlin Olbrajt, ameri?ki dr?avni sekretar, pozdravila je pobjedu demokrate i reformiste Mila đukanovi?a. Ona je ocijenila da su izbori bili korektni i slobodni i izrazila ?uđenje za?to izborna komisija jo? nije zvani?no proglasila rezultate koje je ona znala (bolje re?i presudila).

Predsjednik Republi?ke izborne komisije (bio je to sudija Marko Daki?, po mojoj ocjeni, korektan ?ovjek i vrstan pravnik) tra?io je da ga primim na razgovor. Bio je na samoj ivici i fizi?ke i psihi?ke izdr?ljivosti, o?igledno neispavan i pod velikom presijom. Prili?no nepovezano mi je obja?njavao ?ta mu se de?ava, ali sam razumio da jo? nisu utvrđeni rezultati, a da moraju biti progla?eni. Govorio je o prijetnjama koje mu se upu?uju, strahu za porodicu i za samog sebe i... sve u svemu, vidjelo se da mora da objavi Milovu pobjedu, a da mu savjest govori da za to nema sve potrebne elemente i dokaze i da tra?i da ga ohrabrim da postupi onako kako mora.

RADOVANOVA KOREKTURA

SA hrvatskom stranom (delegacija bosanskih Hrvata i Republike Hrvatske) postignut je sporazum (krstili smo ga "istorijski") da oni podr?e srpski predlog mape međuentitetskog razgrani?enja. Bilo je to u ?enevi, u no?i na 19. januar 1994. godine. Uslov za to je saop?tio Franjo Tuđman. Mapa je za njih bila prihvatljiva, a podr?a?e je kada Hrvati u Bosni dobiju ta?no "sedamnaest i pol posto" teritorije. Bilo je ve? blizu pono?i. Dogovoreno je da kartografi rade cijele no?i i da ujuturo bude dostavljena precizna mapa sa ispunjenim hrvatskim uslovom. Radovan Karad?i? je rekao da nema potrebe za zajedni?kim radom, ve? ?e sav posao obaviti eksperti Republike Srpske. ?ini mi se da Tuđman nije ni zatvorio vrata za sobom, kad se ?uo glas Radovana Karad?i?a: "Ima li neko gumicu?". Milo?evi? i ja nismo mogli da vjerujemo da ?e da izbri?e liniju koju je tek dogovorio. Ipak je to uradio, uz saglasnost svojih saradnika da Hrvatima nipo?to ne treba dati takve i tolike teritorije. Ujutro, hrvatska strana je imala manje od ?esnaest odsto teritorije po srpskoj mapi. "Istorijski sporazum" je postao istorija.

SUDARI DVOJICE

MOJ poseban utisak je bio da je formirano gotovo nepremostivo nepovjerenje Karad?i?a prema Milo?evi?u. Izgleda da nije bilo na?ina da na to uti?em. Posebno, ?to je skoro isti takav odnos imao i Milo?evi? prema njemu. Dolazilo je vrijeme kona?nog raspleta. NJih su dvojica morala da nastupaju zajedno, ili barem usagla?eno, a sve je bilo manje ?ansi da se to ostvari. Nisu u pitanju bili samo politi?ki interesi. Bilo je tu i emocija, naraslih sujeta i dr?avnih ambicija. Sudar dva autoriteta bio je ?eon. Nijedan od njih nije hteo da popusti i povinuje se onom drugome. Trebalo je, dakle, prona?i tre?e - nesporni autoritet, pred kojim bi obojica mogli da se povinuju, a da ne ispadnu pora?eni.
Jedini koji je to mogao da bude - bio je NJegova svetost, gospodin Pavle, patrijarh srpski.

?iptari slave Milovu pobedu

MEđU prvima koji su pucali u ?ast “pobjede demokratije u Crnoj Gori” bili su ekstremni Albanci sa Kosova i Metohije. Pukotina između Beograda i Podgorice, koju su rodili ovi izbori, bila je prvi dobar znak za njihove separatisti?ke i teroristi?ke poduhvate. Nizale su se karike istog lanca, iz neumornih ruku glavnih kova?a savremenog to?ka istorije. Istina, u ovom slavlju su pucali u vazduh. Tek kasnije ?e njihovi ciljevi biti okrenute prema srpskoj policiji, jugoslovenskoj vojsci i svim nealbanskim civilima, ?iteljima ju?ne srpske Pokrajine. Iako ne mnogo kasnije.
Slavilo se i pucalo i po cijeloj Crnoj Gori. Milove pristalice su razvile zastave, napravile duga?ke automobilske kolone i ne?tedimice ?enlu?ile.
Pucalo se i na drugoj strani, ali u znak protesta i duboke povrijeđenosti svim de?avanjima tokom predsjedni?kih izbora i progla?enja njihovih rezultata. Prvi demonstranti protiv Mila đukanovi?a, okupili su se spontano, ali su bili puni opasnog naboja. Da bi se izbjegla nesre?a međusobnih sukoba, na najvi?em partijskom tijelu je donijeta odluka da stanemo na ?elo protesta, da ih vodimo odlu?no, ali bez ikakvog nasilja. U tome nam se pridru?ila i Srpska narodna stranka Crne Gore. Postupljeno je u skladu sa zakonom i demonstracije protiv izborne krađe su odr?avane redovno, bez incidenata i sa kulturnim sadr?ajem koji se mogao smisliti na licu mjesta. Tako smo i do?ekali i proslavili srpsku novu 1998. godinu.
Ali, ovi protesti, ma koliko bili masovni i mirni, nisu mogli zaslu?iti epitet - demokratski, poput onih u Srbiji, prilikom utvrđivanja rezultata lokalnih izbora. Kamere Si-En-Ena i ?uveni ratni izvje?ta? gospođica Kristijan Amanpur, poslali su u svijet slike “bradatih i krezubih” ekstremista, koji se protive “reformama i demokratiji”. Presuda je bila i medijski potvrđena. Ostale mre?e i stanice su je poslu?no izvr?avale. Amerika je o?tro upozorila Srbiju i Milo?evi?a da “odustanu od poku?aja svrgavanja” demokratskog lidera Crne Gore. U?estale su posjete Podgorici svih zna?ajnijih ambasadora u Beogradu. S jedne strane, cilj im je bio svojevrsno poklonjenje ?ovjeku koga su, prakti?no do ju?e, kritikovali i bojkotovali, a sada im je naređeno da ga podr?e svim snagama. S druge, u razgovorima koje su vodili sa odlaze?im predsjednikom, jasno su stavljali do znanja koga njihove vlade podr?avaju i apelovali na mene da zaustavim proteste i doprinesem ?to br?oj normalizaciji prilika u dr?avi.
Na moje argumente i dokaze da je izvr?ena izborna prevara protiv koje se nisam pobunio ja (jer znam pravila po kojima se cijela igra vodi), ve? obi?ni ljudi, koji imaju pravo da, jo? uvijek, vjeruju u istinu, pravdu i slobodu... samo su slijegali ramenima. O tome se u njihovim zemljama ve? odavno razmi?ljalo na druga?iji na?in. Do?ao je red da se i ovdje to prihvati. Jedino mi je Rikardo Sesa, italijanski ambasador, polu?apatom kao znak po?tovanja na?ih dotada?njih odnosa, procijedio da ta?no zna ?ta se ovdje de?ava. NJegov posao je, međutim, da ?im pređe moja vrata, odr?i hvalospjev Milu đukanovi?u.
To je stav njegove vlade i to je profesionalna obaveza. Odlaze?i, stisnuo mi je ruku i zamolio me da ne posustajem. Mafija je toliko zlo, rekao je ozbiljnim glasom, da sa njime ni Italija ne mo?e da izađe na kraj. Mala Crna Gora, koju je upoznao i zavolio, ne?e imati nikakve ?anse da pobijedi u borbi protiv nje, ako se odustane ve? nakon prvog poraza. Rekao je to i oti?ao da hvali đukanovi?a. Umirio je svoju savjest, malo je olak?ao moju muku, ali ni?ta nije bilo promijenjeno.
KAKO su se protesti ?irili, a dokazi o izbornoj krađi gomilali i javno iznosili, do?lo je vrijeme da se ameri?ki pulen Milo uzme u neposrednu za?titu. U Crnu Goru je stigao Robert Gelbard, specijalni ameri?ki izaslanik za Balkan. Od mene je javno i ponovljeno zatra?io da “mirno predam vlast svom nasljedniku”. Bilo je to smije?no. Kakvu vlast? Ako misli na sudove, policiju, dr?avnu upravu, lokalne zajednice... sva ta vlast je odavno, a posebno tokom izbora, bila u rukama đukanovi?a. Ona ga je i dovela - bez obzira na svu ameri?ku i drugu podr?ku - do predsjedni?ke fotelje.
Gelbard je, naravno, znao u ?ijim su rukama te poluge mo?i. U razgovoru koji smo vodili u vili “Gorica” 8. januara 1998. godine, nije tra?io da predam vlast, nego da prihvatim đukanovi?evu pobjedu, da budem prisutan njegovoj inauguraciji i odmah “raspustim” demonstacije. NJima je, dakle, trebala moja saglasnost i pot?injavanje, a ne primopredaja nepostoje?eg. Znao je da tra?i veliku uslugu od mene i koliko mi to mo?e te?ko pasti. Zato, iznio je svoj predlog, on nudi pravednu kompenzaciju. SAD daju Crnoj Gori pomo? od dva miliona dolara. Ja samo treba da ka?em koliki dio tog novca treba da bude moj i, kada isplata bude izvr?ena, ispunim svoj dio pogodbe.
Odbio sam bez razmi?ljanja. On nije mogao da vjeruje. Cifra je bila zna?ajna i za njihove, a ne tamo neke crnogorske prilike. Rekao sam mu da bih ja bio sretniji da oni pri?tede te pare, a Crnoj Gori vrate njene, koje godinama posle sankcija dr?e zamrznute u svojim bankama i koje su desetak puta ve?e od pomo?i ?to se nudi. ?to se ti?e ponude meni li?no, moje je bogatstvo ?to mogu da stanem pred narod okupljen na mitingu. Ako bih uzeo jedan jedini dolar, oni bi to osjetili i imali bi pravo da me prezru na na?in koji ne bi iskupile sve pare ovog svijeta. Dakle, hvala lijepa, ali ne.
TO, razumije se, nije promijenilo ni?ta. Krupni poredak stvari je ostao isti. Ali, u onoj mikroskopskoj ta?ci, tamo gdje se li?ne bitke dobijaju i gube, to se ra?unalo kao jedinstvena pobjeda. Moja pobjeda! U porazu koji mi je određen, ja sam se primicao pobjedi. Ako ni protiv koga drugog, ono protiv samoga sebe. Nisam prihvatio novac, a osje?ao sam se kao najve?i bogata? na svijetu. Bio je to, po svemu, izrazito lijep osje?aj.
Nisam oti?ao na ceremoniju progla?enja svog nasljednika. Demonstracije su bile nastavljene. Danom isteka predjsedni?ke du?nosti, simboli?no sam vratio mandat okupljenom narodu i izrekao zvani?ni stav svoje partije da Crna Gora nema predsjednika. Starom je isteklo vrijeme, a novi nije izabran na na?in koji propisuju Ustav i zakon. Projektovana pobjeda stvorila je reakciju u vidu nepriznate pobjede. Milo đukanovi? koji je postao predsjednik zahvaljuju?i virtuelnoj ve?ini, dobio je nerje?iv problem u “manjini” bira?a. Jer, ovi su bili stvarni ljudi, oni koji ?ive ovdje i sve znaju i koji su bili gnjevni i nisu se mirili sa prevarom.
Demonstracije su, na kraju razbijene grubom, nezakonitom i poluvojni?kom intervencijom policije, ?to je Zapad pozdravio kao demokratsko sredstvo i na?in prevazila?enja unutra?njih razmirica. Crna Gora je zapala u duboku krizu. NJeni putevi su vodili ka prijevremenim parlamentarnim izborima i daljim godinama bitisanja u o?troj raspolu?enosti.
Eto, zbog svega ?to se tad desilo i ?to ?e uslijediti, bilo mi je dra?e da sam ovako izgubio, nego li da sam onako pobijedio.
Mudri ljudi znaju da se u svakoj pobjedi kriju za?eci budu?eg poraza. Ali, i da ne va?i obrnuto. Posebno ne u politici. U njoj se iz poraza skoro nikada ne nazire neka nova pobjeda, iako za ve?inu politi?ara postoji ovakva iluzija i zanosno ih mami.