Provincija Zeta u stara vremena zva?e se Prevala, dokle po rijeci Zeti, koja te?e od Hercegovine, ne bje?e dobila svoje sada?nje ime. Ova se provincija na dvije ?asti dijelja?e, to jest na Gornju i Donju Zetu po rijeci Mora?i, koja također ide iz Hercegovine i, sastavljaju?i se među Spu?om i Podgoricom, upada u Zetsko, oli po sada?njemu nazvaniju, Skadarsko jezero.

Pod imenom Gornje Zete sastoja?e se u to vrijeme i Crna Gora. One su svagda nerazdvojno imale svoje vladateljne banove, kako pređe srpskijeh carah od Nemanji?a doma, tako i po presje?eniju te carske familije; ne hote?i priznati Vuka?ina careubicu za svojega kralja ostale bjehu pod vladom svojijeh knja?evah od Balsi?a poroda, o kome Mavraurbin, dubrova?ki arhimandrit, napominje. Ova familija bje?e onda prva među dvorjanstvom jedne i druge Zete, budu?i po ?enskoj krvi ima?e neko srodstvo s Nemanji?a porodom. No kad Srblji okruni?e Lazara Grebljanovi?a velikijem i samodr?avnijem knjazom srbskije, tadar i ove dvije Zete pristado?e k Lazarevoj strani, ali na taki na?in, da s njima upravljaju svoji knja?evi. - Bals ili Bao?, tre?i Bal?i?a doma knjaz, ima?e za ?enu srbskoga knjaza Lazara k?er, imenom Despinu. Ovi Bao? sobra svoju vojsku i pođe na pomo? svojemu tastu i gospodaru protiv turskoga cara Amurata; no do?av?i mu na put nesre?ni glas o pogibiji srbske vojske i samoga knjaza Lazara u Kosovo, prinuđen bi povratiti se s gorkijem pla?em nazad, proklinju?i Vuka Brankovi?a za izdaju, u?injenu svojemu caru i ote?estvu. I tako, po takome i toliko pla?evnome srbskoga carstva padeniju, obje Zete ostado?e pod upravljenijem pomenutoga knjaza Bao?e. ?ena njegova, rodiv?i sina preko mjere crnomanjasta, koje ga pogledav?i s neudovoljstvijem re?e: "Ah! crno li sam dijete rodila" - i ova rije? pođe po narodu, i narod stade govoriti, da se u knjaza crni sin rodio, koji na kr?tenje bi nare?en Stracimir, i kad poraste bje?e ?ojek gorostasan i hrabroga svojstva; ali ime "crni" za njega ostade, po ?emu i sin njegov Stefan prozvan bi Crnojevi?, vladatelj obojih Zetah. Tako i potomki njegovi pod ovijem prozvanijem bjehu.

U ovoga Stefana bi?e tri sina: Ivan, Bo?idar i Andrija, nare?eni Arvanit Hrabri. Stefan bje?e u vrijeme velikoga i slavnoga u velikijem djelam Georgija Kastriota, re?enoga Skender-bega kome po?ilja?e pomo? protivu Turakah pod na?elstvom sina svojega Bo?idara, kojega vjerolomni Leka Dukađin, ujedno sa Zaharijem Amnisferom, knjazom od neke ?asti Arbanije i sojuznikom Skender-begovijem, do?eka busijom na nekojemu mjestu i obojicu ubi, i veliku ?alost Kastriotu i svoj njegovoj vojsci, kako i Stefanu, u?ini. Umrije Stefan i ukopan bi u manastijer Uspenski, koga on bje?e sagradio na jedan otok, zovomi Kom, pokraj vi?ere?enoga Jezera Skadarskoga blizu kreposti ?abjaka, u kojemu bje?e stolica zetskijeh i crnogorskijeh knja?evah; a ostavi nasljednikom sina svojega Ivana Crnojevi?a.

U vrijeme ovoga zetskoga i crnogorskoga Gospodara vlada?e nekijem mjestom hercegova?kijem u susjedstvo crnogorsko Herceg Stefan, ili S?epan, kojije sagradio najednoj naturom utvrđenoj gori, u Korjeni?e blizu Trebinja, krepost Klobuk. No kako turski car Mehmed, zavojevatelj Gr?ke Imperije, nakon deset godinah po smrti Georgija Kastriota, ovlada Epirom i svom Arbanijom, tako se obrati protiv knjaza Crnojevi?ai Hercega S?epana, i ovoga posljednjega dr?avu do mala vremena osvoji; a Ivan Crnojevi? po mlogijem sra?enijem pri njegovoj granici u Hotskijem Goram bi prinuđen po?i iskati pomo? u zapadnijeh dr?avah,
ostaviv mjesto sebe Arvanita Hrabroga, svojega brata, no ne dobi?e pomo?i povratiti se nazad.

U takijem budu?i tijesnijem obstojateljstvama, ne ostava?e ovome vladatelju druge nade?de, nako na pomo? bo?ju i na hrabrost naroda crnogorskoga, i na nepristupne gore, na kojijema on meterize i kreposti ?inja?e; a pri tom vide?i narod bez svojega duhovnoga arhipastira, sagradi crkvu vo imja Ro?destva Bogomatere i manastijer na Cetinje u sredini Crne Gore, i zapovijedi da se ima nazivati Zetskom Mitropolijom, postaviv?i u njem Mitropolita Visariona, kako diploma njegova, dana istome manastijeru, ni?esljeduju?ega sadr?aja glasi...

Crnogorci, vide?i svoga zakonoga Gospodara, da on okrom Boga, jedinstveno na njih nad imade i da ne ima druge misli nako i ?ivot svoj polo?iti za sohranenije slobode crnogorske, svi jedinodu?no zakletvu u?ini?e na vjernost svojemu Gospodaru, i suvi?e ustanovi?e, da nijedan Crnogorac u vrijeme boja s Turcima ne ima samovoljno ustupiti pređe, nego li bi od na?alnika naredba bila dana; koji li bi ustupio sa svojega mjesta i pobjega mimo dru?ine nazad, takvi da ne ima ?esti ni po?tenja među junacima nigda, nego da mu se dade ?enska ođe?a i kuđelja, i da ga ?ene progone i ?eraju kuđeljama kako stra?ivca i bratskoga izdajnika. I tako, boje?i se kuđelje vi?e nego li smrti, nastoja?e svaki, eda kako odli?no juna?tvo u?ini, da perjanicu i juna?ku slavu dobije.

?uju?i Turci silu ovoga uzakonjenja i vide?i crnogorska mjesta kamenijem gorama i tijesnijema prolazima ukrijepljena, prestado?e za mlogo posiliti vojsku na Crnu Goru, budu?i poznali u mloge slu?aje, koliko je trudno i opasno vojevati među take gore i s takijem narodom, koji ne ?eli bez slobode ?ivjeti. Po pogibiji srbskoga carstva, Kotorani, budu?i predali se bjehu biv?ej republiki venecijanskoj, te u vrijeme, kad Ivan Crnojevi? ratuju?i s Turcima bi prinuđen Konavle (od Debeloga brijega do Fratarske Dubrave) u zalogu za nekolike tisu?e perperah Dubrova?koj Republiki dati, i kad vlastela kotorska save?enu nade?du imahu, da ?e Turci Ivana i Crnu Goru pod svoju vladu pokoriti, ne uboja?e se kroz nekjega kotorskoga građanina Dru?ku otrovati u manastijer na Prevlaku 72 kaluđera, koji manastijer bje?e ogradio Sveti Stefan Prvovjen?ani Kralj Srbski, o ?emu svjedo?i sljeduju?e pismo...

Budu?i Ivan-beg od velike turske vojske nekoliko odahnuo, stara?e se ukrijepiti svoje granice i na?ini jedni malu krepost vi?e rijeke, koja se zove Obod, a po tome bi nazvana, kako i danas ?to se zove, Crnojevi?a Rijeka, pri kojoj Crnogorci pazar imadu, đe iz turske zemlje lađe mogu dohoditi; također pri istoj rijeki i dom za nape?atavanje crkovnijeh knjiga sagradi, i evo ovđe prepis s prvoga lista od jednoga Osmoglasnika pri njegovom sinu Georgiju Crnojevi?u u onoj tipografiji nape?atanoga...

Ima?e Ivan dvije sinovice, k?eri svojega brata Arvanita, imenom Mariju i Angeliju. Mariju dade za Radul-bega, velikoga vojvodu, a Angeliju Stefanu Brankovi?u, i ova imade dva sina: Joana Despota i Arhiepiskopa Maksima. Među tijem Ivan-beg podi?e se pogledati i ponoviti svoje granice, koje i ponovi, kako ?to ovi Hrisovulj izgovara... U njegovijem granicama bjehu i ob?testva Maine, Brai?i, Pobori i Grbalj, i ovo ob?testvo tad ima?e prikosnovenije na more, i ima?e Ivan-beg na dno Grbaljskoga Polja svoja solila, od kojih dohodak prima?e.

Umrije Ivan, no ostavi dva sina: Georgija i Stefana prozvanoga Stani?u i ukopan bi u cetinjski, njim na?injen manastijer. Georgije sjede na mjesto oca svoga za vladatelja Crne Gore, a Stefan uze sa sobom nekoliko Crnogoracah i pođe u Carigrad prositi u cara turskoga, da mu dopusti povratak u Zetu, koju Turci bjehu posobili, a da on caru danak od zemlje daje, kako ?to mu begovi karavla?ki i karabogdanski davahu; no dobiv?i odgovor, da to druga?e biti ne mo?e, nako da se potur?i, ?to prinuđen bi i u?initi, boje?i se izgubiti svoj ?ivot, ako se ne bi na to saglasio, I tako se potur?i on i svi Crnogorci koji bjehu u njegovu slu?bu, i nare?en bi drugim Skender-begom; no povrativ?i se u svoje ote?estvo, ne?to prekoren budu?i od svoje savjesti, a ne?to od svojega brata i od svega naroda, povrati se opet s velikijem pokajanjem u prvo blago?estije, a na svrhu primi i mona?ki ?in, u kojemu se i prestavi; ostali pak potur?eni Crnogorci ostado?e svaki u svojemu mjestu, dr?e?i se turskoga zakona, u kojemu se, za nesre?u svojega ote?estva, umlo?avahu, kako ?e se vidjeti na svoje mjesto.

Po svemu ?to Georgije, jako mudri i dobrodjeteljni vladalac, stara?e se sa svijema silama za povratiti re?ene potur?enjake u pravoslavije, ali ne mo?e ni?ta u?initi; jer u koga duh razvra?enoga Muhameda uljeze, ne skoro iz njega izlazi. Turke to i obnade?di da posredstvom istijeh potur?enjakah ne?e im trudno biti Crnu Goru u svoje vrijeme osvojiti; i tako ?ive?i u toj nade?di prestado?e ?initi velika i ?esta napadanja na Crnu Goru. I doista nije bila nade?da njihova sujetna, o ?em naprijed govori?e se.

Vide?i ovi Georgije Crnojevi? veliku oskudicu knjigah crkovnijeh dobavi o svome tro?ku tipografiju i namjesti je pri Crnojevi?a Rijeki u ku?i koju mu pokojni otac bje?e za to ogradio. Ovaj Georgije ima?e ?enu Mariju od familije Mucenigove iz Venecije i konteju u Italiji, također i jedan dvor u Jakin. ?ena njegova, ne imaju?i poroda, a vide?i sebe i svojega mu?a blizu starosti, stade na njega navaljivati da ide u Veneciju ostatak ?ivota svojega provesti, na koje Georgije saglasiv?i se zapovijedi sabrati plemi?e, aliti dvorjane crnogorske i ne malo ostaloga naroda, pred kojim izide i ovako stade govoriti:

"Ja vam, ljubezni plemi?i i ostali svagda hrabri narode, ne mogu podpuno blagodariti za va?u vjernost i usrdije, koje ste vi mojim predkam i mene u svakome slu?aju sa svojom hrabrosti i juna?kijem djelom pokazivali, i slobodu svoju i svojega ota?estva vite?ki branili; no s velikijem oskorbljenijem duha mojega, ja, kako i vi sami vidite, ne imam od roda mojega nasljednika, kojega bih vam po smrti mojoj ostavio, jerbo se familija moja po mu?kome rodu na mene, koji sam ve? blizu groba, okon?ava; za to s najve?om tugom srca mojega prinuđen sam vam objaviti, da ja namjeravam po?i u Veneciju, đeje moje ?ene rodbina, da tamo za ovo kratko vrijeme, koliko nam Bog dopusti, starost na?u provedemo. Ja vas ne ostavljam da sebe uklonim od sile neprijateljske, od koje se nijesam nigda uklanjao; nego svagda s vama ?ivot svoj i svoje imu?e na ?ertvu ota?astva na?ega polagao, i vi ste svjedoci svemu mojemu poslu i mojijem trudima i podvigama, koje sam za ob?tu korist ?inio. Ja sam i sad gotov umrijeti, ako to mo?e za korist ota?estva biti; no znaju?i da ni smrt moja, ni ?ivot moj star i nejak ne mo?e vam nikakve koristi donijeti: za to vam i ka?em moje pe?alno namjerenje. Ja bih vas svjetovao, da izaberete jednoga ?ovjeka između vas i da ga primite i poznate sa svojega
vladitelja; al znaju?i, da se vi u izboru ne?ete saglasiti među sobom, iz tog vam uzroka ostavljam mjesto sebe Mitropolita Germana, a po njem budu?e mitropolite, dokle, eda Bog promisli za srbski narod na drugi bolji na?in. German je ob?ti duhovni odtac i arhipastir, a ovo je va?a ob?ta crkva i manastijer, u kojemu on prebiva; tko mo?e, dakle, bolje i usrdnije za dobro va?e raditi od va?ega duhovnoga oca? I vi ste njegova po duhu svetome ?eda i ovce slovenskoga stada Hristova, za koje on je du?an, kao pastir, ?ivot svoj polo?iti. Dogovarajte se s njim i slu?ajete njegove sovjete i nauke, a ja mu eto ostavljam i grb, kojega su bla?enopo?iv?i cari na?i, a po njima praroditelji moji i ja upotrebljavali".

Ovo od Georgija Crnojevi?a u?injeno objavljenije ne bje?e manje pla?evno i ?alostno Crnogorcima, nego li da gledahu svojega zakonitoga vladaoca na smrtnoj postelji pri posljednom izdihaniju, koji također obliva?e lice svoje suzama, i, oprostiv?i se sa svijem narodom, do malo vremena pođe put Mletakah, provođen Mitropolitom i najodabranijim dvorjanstvom crnogorskijem do grada Kotora.

Mitropolit German po svojemu iz Kotora povra?enju u?ini s glavarima od Crne Gore savjet, da sejako od turskoga napadenija i lukavstva ?uvaju i na isti na?in da se uklanjaju od svake za?epice, po kojoj bi mogli Turke na sebe navu?i.

?uju?i Sand?ak-beg, daje crnogorski Gospodar po?a u Mletke a Crna Gora ostala bez svojega zakonitoga vladatelja, pod na?alstvom jednoga Vladike, a pri tom vide?i da se pređepomenuti potur?enjaci u Crnu Goru umno?avaju, stade po turskome obi?aju svoje lukavstvo upotrebljavati, daju?i naredbe svojim podvlastnijem, da niko ne bi usudio se Crnogorcima pakosti i zla ?initi, ali na koju stranu ?etovati, dokle ne bi oni po?etak u?inili; a među tijem ne prestava?e potajnijem na?inom unositi u Crnu Goru posredstvom re?enijeh potur?enjakah razdor i neslogu. No hitrost njegova i po njem biv?ijeh Sand?akbegovah pri ?ivotu ovoga Mitropolita Germana i pri njegovijem prejemnicima: Pavlu, Vasiliju i Nikodimu nije mogla ni?ta u?injeti, jer oni jedan po drugome nijesu prestavali utvrđivati narod u slogu i saglasije, dokazuju?i mu, da u to sva sre?a njihova sastoji. I tako ovi ?etiri Mitropolita, trude?i se srda?no za dobro svojega duhovnoga stada i ljubeznoga ote?estva, ne dopu?ti?e nikakva razdora i nesloge u svojemu narodu. No opet, pri svem trudu njihovome, doma?e potur?enjake ni po koji na?in u hristijanski zakon povratiti ne mogo?e.

Umrije Nikodim Mitropolit, a Crna Gora ostade bez svojega arhipastira i na?alnika do dolaska Srbskoga Patrijarha, koji obi?no sedmo godi?te dolaza?e u Eparhiju crnogorskoga Mitropolita.

Vide?i Sand?ak-beg, da je Crna Gora ostala bez na?alstva, nađe daje to jedino sredstvo, po kojemu bi on mogao s pomo?u crnogorskijeh potur?enjakah Crnu Goru bez krvoproli?a osvojiti pređe, nego li vrijeme dođe Patrijarhova dolaska u Crnu Goru; a i to znava?e da Crnogorci ne mogu u tursku zemlju nikoga k Patrijarhu poslati, da ga na stepen Mitropolita proizvede. I tako podkupi ?estopomenute potur?enjake, a osobito one, koji okolo Rijeke Crnojevi?a i kreposti Ivan-begom sagrađene (?ivljahu), i ovi, budu?i u najbli?e susjedstvo tursko, uvedo?e po no?i Turke u onu krepost, i u?ini?e se vlastnici od pazara Rijeke Crnojevi?a, bez kojega narod crnogorski ni po koji na?in ?ivjeti ne moga?e.

Iza toga bili su u Crnoj Gori sljeduju?i Mitropoliti: Rufim Boljevi?, Pahomije Koman, Mardarije Korne?anin, Rufim Veljekrajski, Vasilije Veljekrajski, Visarion Bajica i Sava Kaluđeri?i?. Ovi Visarion Bajica, na pozvanje biv?e republike mleta?ke, podi?e Crnogorce u pomo? mleta?ku protivu Turakah; no turska sila, pod predvoditeljstvom Sulejman-pa?e skadarskoga, obrativ?i se na Crnu Goru, i poslije ?estokoga i vrlo krvoprolitnoga boja (biv?ega na 1623 god.) izide na Cetinje i razori manastijer, kojega Ivan-beg bje?e sagradio. A to se dogodi za to, ?to Zano Grbi?i?, vlastelin kotorski, koga bje?e republika su 1560 vojske poslala, izdade Crnogorce i pobje?e u Kotor. Tako Crnogorci izgubi?e mlogo svoje bra?e i manastije, izgubi?e i svoju slobodu, daju?i pomo? re?enoj republiki! I potader ostado?e doma?i crnogorski Turci zapovjednici od pazara i kreposti kod Rijeke Crnojevi?a, dokle sa sveob?tijem soglasijem izabra?e Crnogorci Danila Petrovi?a Njego?a, protiv njegove volje, za svojega na?alnika i arhipastira, koji godi?ta 1700 na arhijerejskoje dostoinstvo proizveden bi svetopo?iv?ijim Patrijarhom Arsenijem ?arnojevi?em u mad?arski grad Se?uj.

Kad se povrati ovaj Mitropolit u svoje ota?astvo, glavna je njegova briga bila o?istiti Crnu Goru od unutrenijeh Turakah i povratiti crnogorsku slobodu, za to i zapovijedi da se u?ini sveob?te sobranije crnogorsko, u koje izide i ovako stade govoriti:

"Blagorodna gospodo boljari i ostala bra?o moja Crnogorci! Vi ste mene protiv moje volje izabrali, da ja budem va?im na?alnikom i duhovnijem arhipastirom i ja se na to nu?de radi jedva saglasi, kako je i vami poznato; jerbo vidjeh s jedne strane, da me ni po koji na?in ostaviti ne k?este, a s druge pomislih, da sam i du?an, kako i svaki po?teni ?ojek, na uslugu svojega ota?estva sebe predati, i evo sam po blagodati bo?joj primio igo arhijerejstva na sebe. Primam također, koliko jakosti moje bude, i sve trude i staranje dragovoljno prostirati u polzu ljubeznoga ota?astva i duhovnoga stada mojega slovesnijeh ovacah Hristovijeh; al vidite ?to u?inje?e ovi prokleti potur?enjaci? pak jo?t promislite ?to u naprijed rade u?initi. Ovo su ljute i otrovne zmije, koje ja nikojako u njedra na?a trpjeti ne mogu, a ako ove pogane razvra?enoga Muhameda posljedovatelja, koji se ne bi k?eli pokrstiti, ne istrijebite iz sve na?e zemlje, ja va?ijem na?alnikom i pastirom biti ne?u. I ako mene slu?ati ho?ete, ja vam govorim da ?to skorije Crnu Goru od turskoga duha o?istite i da za povra?anje svoje slobode vite?ki radite,"

Po ovome Mitropolita Danila govorenju obe?a?e Crnogorci da ?e ispuniti njegove naredbe, koje i samijem djelom ni malo ne rastezaju?i zasvjedo?i?e, pobiv?i i prognav?i sve svoje potur?enjake, koji se krstiti ne k?e?e, od kojih i danas nahode se potomci na razli?ita mjesta po Turskoj, također i u Crnu Goru od onijeh, koji su sveto kr?tenje primili, i svaki gotovo naziva se turskijem prozvanijem, neki Muhadinovi?i, a neki Ali?i, Ramadanovi?i, Huseinovi?i i pr.

Vide?i Mitropolit Danil s bo?jom pomo?i Crnu Goru od Turakah o?i??enu, najprvo dade hvalu i blagodarenije Bogu, pak po?e razorenu od pređepomenutoga Sulejman-pa?e crkvu i manastijer graditi i među narodom slogu i poredak utvrđivati.

Crna Gora nije imala nigda mira, nego neprestanu s Hercegovinom rat, u koju i mlogo putah upomenuti potur?enjaci, kakogođ i ostali Crnogorci u?estije imahu. Tako i god. 1706. udari vojska od Hercegovine na pograni?na sela crnogorska, no za svoju nesre?u, jer je Crnogorci razbi?e i nazad stidno progna?e. U tom boju paloje mrtvijeh od Hercegovine 157, osim koji su pali u robstvu u crnogorske ruke, koje ne h?e?e Crnogorci posje?i, ni za novce, nako za veprove, radi ve?ega turskoga bez?astija, na otkupe dati, i?tu?i za ve?ega ?inovnika ve?e, a za manjega manje, na ?to i Turci na svrhu prinuđeni bi?e s velikom ?alosti
pristati, poslav?i veprovah onoliko, koliko su Crnogorci iskali, o ?em i pjesma narodna imade i ova je...

U to vrijeme ruski Imperator Pitar prvi ima?e rat s Turcima i sa ?vedima, a nahođa?e se u njegovu slu?bu graf Sava Vladisali?, rodom iz Hercegovine, koji dobro Crnu Goru i Mitropolita poznava?e i viđa?e da Rusija imade nu?du od pomo?i protivu tolike sile i ljute dva neprijatelja, donese do Careva znanja, da bi Crna Gora diversijom mogla ne malu pomo? dati, obrativ?i protiv sebe albanske i hercegova?ke Turke. Iz toga uzroka i dođo?e u Crnu Goru k Mitropolitu Danilu 1711 god. polkovnik Mihail Miloradovi?, rodom također Hercegovac, i kapetan Ivan Luka?evi?, Podgori?anin, s gramatama, kojih Mitropolit s neizre?enom radosti i veseljem do?eka, i ni malo ne kasne?i, prizva Crnogorce na ob?tenarodni sabor na Cetinje, pred kojima izide i za?e govoriti:

"Mi smo, ljubezna bra?o Crnogorci, ?uli da imamo hristijanskoga Cara na sjevernu stranu svijeta, Bog zna koliko daleko, i vazda smo ?eljeli za njega i za njegovo carstvo znati, no kako smo u ovijem gorama sa svake strane zatvoreni, tako nijesmo mogli ni od koga ni?ta razumjeti, i nama se ?inilo da on za nas, kako za jednu ?aku maloga među zmijama i skorpijama zatvorenoga naroda, ne mo?e ni?ta znati i da njegovi poslanici ne bi mogli do nas do?i. No evo danas, blagodare?i Boga, njegove poslanike vidimo i njegove carske gramate u ruke imamo; poslanike, govorim, ne tuđine, nego na?u bra?u Srblje, koji nam ka?u, kako i gramate javljaju, da je ono Petar Prvi Veliki, Imperator i Samodr?ac Vserosijski, i da je njegovo Bogom blagosloveno Carstvo silno i prostrano vi?e od svakoga carstva u svijet. On ratuje s Turcima, i ne i?te druge slave, nego da crkve Hristove i manastijere oslobodi i na njima ?asni krst podigne, i da rod hristijanski ispod ljutoga jarma i sind?ira turskoga izbavi. Za to du?ni smo mi, i svaki hristijanin u svijet, ne samo Boga neprestano moliti, da on bude Caru na?emu predvoditelj, nego i svaki po svojoj mogu?nosti da se prigotovi, i duhom neustra?ime hrabrosti i mu?estva protiv ob?tega hristijanskoga neprijatelja oru?a, i ako tako uz?inimo, mi ?emo se k Rusima i Rusi k nama, pri pomo?i bo?joj, pribli?iti, da ne budemojedni od drugijeh daleko i Bog ?e biti nama pomo?nik. Kako smo s Rusimajedne krvi i jednoga jezika, tako i susjedstvom da se pribli?imo. Oru?ajte se, dakle, bra?o moja Crnogorci, kako vitezovi, i ja sam gotov s vama imanja i ?ivota moga ne po?teđeti na uslugu blago?estivoga Cara hristijanskoga i premiloga ote?estva na?ega, mole?i preblagoga Boga, da nam molitvom pre?iste matere i svijeh svetijeh bude pomo?nik i rukovoditelj."

Svr?iv?i Mitropolit ovu rije?, uze i pro?ita veselijem srcem carske gramate sljeduju?ega sadr?anija: (slijede tekstovi gramata)

Po?to Crnogorci razumje?e ?to carske gramate izgovaraju, i ?to Mitropolit govori, svi jedinokupno u radosti povika?e: "Hvala Bogu, kad smo poslanike hristijanskoga Cara među nama vidjeli i njegove gramate primili! Evo na?e sablje pri pojasom, evo na?e pu?ke u rukama i evo mi spravni i gotovi za na?ega Cara rado vojevati!" Iza toga podi?u?i ruke k nebu vapijahu: "Bo?e, podr?i i blagoslovi na?ega Cara Petra Velikoga!" Po tome u?ini?e po tri puta veselje ognjem iz pu?akah, govore?i: "Da zdrav i sre?an nam bude na? pravoslavni Car Petar Aleksijevi?, Samodr?ac Sverusijski!"

Miloradovi? i njegov drug Luka?evi?, uvjeriv?i se da Crnogorci, s kojima se sastave sad ujedno i Brđani, doista misle zavoj?titi s Turcima, vrate se put Rusije. A Crnogorci, radostnijem srcem na taj slu?aj na?injenu pjesmu drug s drugom pjevaju?i, po?nu praha i olova svaki sebi pone?to nabavljati. I tako po kratkom vremenu oru?aju se i sa svojom obi?nom smjelo??u uđu u pograni?na turska mjesta, od kojijeh nekolika poharaju i popale i mlogo Turaka posijeku i s tijem, po ?elji pravoslanoga cara, ometu u Hercegovini i Arbaniji Turke da nijesu mogli po?i na vojsku protiv Rusije.

Car Petar, kad je ?inio mir s velikim vezirom na Prutu (1711. godine), ne progovori ni rije?i za Crnogorce, koliko da nijesu ni zaratili se za njega s Turcima. - Sultan Ahmet III, nezadovoljan budu?i s velikim vezirom ?to je bez nu?de mir u?inio s ruskim imperatorom, koga se vojska u najve?oj opasnosti
nalazila, naumi iskaliti svoje srce na Crnogorcima, pa otpravi odma(h) seras?era Ahmet-pa?u su 60.000 vojske na Crnu Goru.

Po sultanovoj zapovijedi trebalo je da seras?er te iste jeseni u Crnoj Gori bude; no, pokazav?i se rano zima, kad Turci nerado vojuju, okani se tada, s sljeduju?e (1712) godine, u po?etku prolje?a, dođe u Podgoricu, blizu granice crnogorske. Kad mitropolit Danilo ?uje za seras?era đe je s vojskom, sazove na skup?tinu glavare crnogorske, namjeru seras?erovu otkrije im i s njima ujedno, br?ebolje skupiv?i podosta Crnogoraca, pođs do na vodu Mr?ulju. Tu vojsku razdijele na troje: jedna pođe pod Jankom đura?kovi?em na desnu stranu, da zapadne i potaji pri gori Pr?niku; druga pod upravom Vuka Mi?unovi?a na lijevu stranu, da se prikrije pri vrhu planine Vranja; a tre?a ostane s Mitropolitom u sredini da do?eka na sebe silu tursku. Tu stanu tako dva dana, ?ekaju?i seras?era kad ?e udariti, dok im tre?i dan glas dođe da je seras?er do?ao na vodu Vlahinju, đe se s vojskom odmara. Po?to Mitropolit ?uje to, ne k?edne vi?e neprijatelja ?ekati na sebe, ve? odma(h) sljeduju?i no? digne svoju vojsku i pred samu zoru udari iznenada na Turke, koji spopadnu oru?je i dobro se odupru Mitropolitovoj vojsci, a utoliko s rebra iz potaje rupe i druge dvije crnogorske vojske i oganj ?estok na Turke prospu. Turci, na?av?i se tom nenadnjom zabunjeni, nagnu bje?ati; no u toj smetnji ne oporave na trag otkuda su do?li, ve? zađu u guste i zamr?ene ?ume i klisure, đe ih Crnogorci opkole i tako jako potuku da se i sam seras?er jedva sa ?ivotom izmakao. Tu su Crnogorci, osim mlogoga bogatoga odijela i oru?ja, 34 alaj-barjaka zadobili; i u tom boju poginulo je oko 300 Crnogoraca, a Turaka bez broja popadalo je mrtvije kao lazina i od toga doba prozove se to mjesto Carev laz.

Ovaj glas kao grom porazi Sultana, pa naumi, makoliko ga vojske stalo, jedanput Crnu Goru pokoriti poda se; i zato po?alje, porodom i juna?tvom u to vrijeme najznatnijega vezira Duman-pa?u ?uprili?a su 120.000 ljudi, koji 1714. godine u mjesecu maju, na samu crnogorsku granicu od hercegova?ke strane dođe.

Razumjev?i ?uprili? kakvi su u Crnoj Gori tijesni klanci, kroz koje treba da mu vojska prođe, ako ?eli izvr?iti Sultanovu zapovijed, a pri tom razabrav?i i za gotovost Crnogoraca - ne ?aliti za svoje ote?estvo izginuti - namisli prijevarom i lukavstvom, ?to ne mo?e silom, u?initi; ia po?lje glavarima
crnogorskijema pismo, u komeje nji(h) savjetovao da se ve? okane ratovanja s Turcima, no da se sklone na mir, koga Sultan ?eli za vazda unaprijed s njima dr?ati, i ako su oni na to soglasni, da dođu nekoliko odabranije ljudi k njemu na dogovor, s kojijema ?e on vje?ni mir i prijateljstvo pograni?no utvrditi, a zada im bo?ju vjeru da onijema koji k njemu na dogovor dođu ni?ta u?initi ne?e, ba? ako i mir s njima ne na?ini. Crnogorci, jedva ?ekaju?i temeljita mira s Turcima i oslanjaju?i se na zakletvu Vezirovu, po?alju sa znanjem Mitropolita svoga 37 glavara na dogovor u stan turski. Tek ?to glavari crnogorski tu dođu, a krivokletni ?uprili? dade ih zatvoriti, pa iznenada sa svom svojom silom udari na Crnu Goru. Crnogorci, pri svoj toj iznenadnoj prijevari, do?ekaju Turke i s njima se vite?ki pobiju, no ne mogav?i njih malina turskoj sili odoljeti, prinuđeni budu ustupiti i kojekuda po gorama i u Primorje razbje?i se; a ?uprili? s vojskom prođe svud kroz Crnu Goru, u kojoj mloga sela i crkve i sam Manastir cetinjski opali, toliku silu naroda zarobi, gore re?ene glavare povje?a i Brda Sultanovoj vlasti pokori, pak di?an i ponosit ?to je sa svojom prijevarom tako od Crne Gore u?inio - iako je nije posvojio, niti se u njoj dugo smio baviti, al' u nadu da se ona ve? ne?e skoro mo?i oporaviti, niti joj na um panuti da s Turcima vojuje - siđe s vojskom u Du?devu dr?avu, u Primorje, đe mu republika Mleta?ka preda i ono ?eljadi crnogorske ?to je tu bilo dobje?alo da utjeci?te nađe. Odatle, pak, okrene preko Arbanije i, sastav?i se s vojskom, kojuje predvodio veliki vezir Ali-pa?a, udare potajno na Moriju i otmuje od Du?da mleta?koga. Eto kako su Turci zahvalili Mle?anima za ono ?to su im svoje goste, Crnogorce, izdali!

Crnogorci, poslije takoga velikoga stradanja, otprave svoga mitropolita Danila u Rusiju da iska?e caru Petru sve ?to se od njih dogodilo. Petar Veliki, razabrav?i za gu nevolju, koja je zbog njega postigla Crnogorce, sa?ali ih i, pohvaljuju?i njihovu revnost i usrdije k dvoru ruskome, za znak svoje milosti i blagodarnosti, po?alje im po istome Mitropolitu crkovne sosude, arhijerejsku i sve?teni?eske ode?de, crkovne knjige i uz to 10.000 rubalja, to jest 5.000 rub. da ponove razorene crkve i Cetinjski manastir, a 5.000 rub. da se podijeli sirotinji, koja je uz taj rat najvi?e postradala; također po?alje i 160 zladnije medalja s portretom Njegovog Veli?anstva da se obdare oni junaci koji su se u tom boju bolje od drugije pokazali; i svrh svega toga odredi svake tre?e godine po 500 rub. davati milostinje Cetinjskoj crkvi, proprativ?i sve to su dvije svoje gramate...

Po?to Mitropolit iz Rusije u Crnu Goru (1716) dođe, sazove Crnogorce na skup?tinu, pa im carsku gramotu pro?ita, a darove poka?e i onako kako je Car zapoviđeo razdijeli. Kad to pograni?ni Turci ?uju, snevesele se i po?nu po se rđavo slutiti - da ?e im se Crnogorci, sad od moskovskoga cara obdareni i pohvaljeni, na svaki na?in raditi osvetiti za prijevaru ?uprili?evu. A da im se ta slutnja ne bi stekla, nađu za dobro ?as prije opet navoj?titi na Crnu Goru, nju, ako mogbudu, poharati i s tijem duh osvete u Crnogorcima na vijeki zaptiti. I tako ti te iste godine dva brata ?engi?a, pa?e hercegova?ke, s begom Ljubovi?em skupe po Hercegovini i po Bosni mlogu vojsku, pa s njom udare na Trnjine (selo u Cucama). Trnji?nani stanu klikovati i obli?nji Crnogorci dotr?e im u pomo?, te se s Turcima po?eraju. Turci po dugom boju obrnu ple?i i pobjegnu; a Crnogorci za njima naklope se, te trista jada od nji(h) po?ine i zarobe obadva ?engi?a s begom Ljubovi?em i s njima preko sedamdeset Turaka, koje sve ?ive u K?evo dovedu. Crnogorci su ovo roblje k?eli dati na otkupe, no Krste, ?ena Moja?a đukanovi?a, kneza k?evskoga, ukori ih, govore?i:

"?to dr?ite te Turke, ?to ih ne sije?ete? I vi onomalni ho?aste va?u bra?u otkupiti u vezira ?uprili?a, pa vi ih on ne dade na otkupe no ih sve posje?e, a ?uprilovi? nije va?u bra?u na juna?tvo, ka' vi te Turke, no na prijevaru zarobio. Spomenite se kukavijeh crnogorskijeh udovicah kako imje bez mu?evah! Zar vi noje sramota pu?tit Turke na otkupe?"

Crnogorci, tijem rije?ima ubjeđeni, prezru blago, pa odma(h) tu posijeku i ?engi?e i Ljubovi?a i sve ostale Turke i tako svoju bra?u, koji imje nevjerni ?uprilovi? pogubio, osvete.

Crnogorci u vrijeme ratova turskije nijesu samo Rusima, nego i Mle?i?ima pomagali; jer kad su ovi 1717. i 1718. godine udarili na gradove Bar (Antivar) i Ulcinj u Arbaniji, tada im je, na prozbu njihovu, mitropolit Danilo poslao u pomo? preko 5.000 ljudi, koji su se za Republiku, kao da bi bilo za svoje ote?estvo, hrabro borili. Na toj pomo?i Mle?i?i blagodare pismeno Mitropolitu i to su u?inili jer su nu?du imali od Crnogoraca; a kad nijesu od nji(h) nu?de imali, tada ne samo ?to su im dobra zaboravljali, nego jo?t u zgodnoj prilici, kao ?toje bilo u vrijeme ?uprilovi?a i u doba S?epana Maloga, nastajali su da sasvijem istrijebe Crnogorce i milije im je bilo da u Crnoj Gori Turci ?ive nego hristijani pravoslavnoga zakona!

Poslje nekoliko godina (1727. godine) ?engi? Be?ir-pa?a, da bi osvetio svoje rođake u K?evu pogubljene, skupi golemo vojske po Hercegovini i s njom udari na Crnu Goru, đe sasvijem razbijen bude, a on nekako na konju ute?e, koji je potom pod O?akovom od ruske vojske poginuo. - Također godine 1732. Topal Osman-pa?a, od sultana Mahmuda I imenovan begler-beg d?initdever, to jest general inspektor Makedonije, Arbanije i Bosne, kako dođe u Arbaniju, podigne iz Makedonije i iz Arbanije silnu vojsku i po?alje na Pipere, koji su se opet bili od Turaka odbili i s Crnom Gorom sastavili. Piperi, kojima u pomo? prisko?e i Ku?i, tursku vojsku do?ekaju i s njom se pobiju i razgruhaju ti je svojski. Narod pripovijeda neko ?udo, pokazano prije
nego ?to su se vojske bile udarile, tojest daje hristijanska vojska pred sobom ugledala ?oeka na bijelom konju, podobnoga velikomu?eniku Georgiju, kojije najprvi Turke tako ustra?io daje i sami Topal Osman-pa?a iz Podgorice utekao u Arbaniju, koji je poslje poginuo na vojsci protiv Persijana...

Godine 1765, kad se mitropolit Vasilije bavio u Peterburgu, đe je 1766. god. i prestavio se, dođe u Crnu Goru neki protua, rodom iz Kranjske. Pod imenom ljekara prođe svud po Crnoj Gori, razvidi obi?aje i na?in ?ivota ovoga naroda i uvjeri se o silnoj ljubavi nepokolebimoj privr?enosti Crnogoraca k prestolu ruskome, pa se vrati u Mahine, u Primorje. Tu postajav?i neko vrijeme, skroji plan kako ?e postanuti gospodarom crnogorskijem; i tako ti 1767. dođe opet u Crnu Goru i proglasi sebe za Petra III cara ruskoga, govore?i narodu daje on zbog nekije buna iz Rusije pobjegao i ovamo do?ao, da ?e se te bune u Rusiji brzo
uti?ati i on opet u svoje carstvo sa slavom povratiti se i da ?e taj njegov dolazak ovđe za veliku sre?u Crnogorcima slu?iti. Narod, po svojoj prostoti, kupi to sve za gotove novce i nazovi cara Petra prizna za svoga gospodara; a on, tobo? ako bi ga tra?ili iz Rusije buntovnici, da se mo?e lak?e pretajiti, prođene
to carsko ime i prozove se S?epan Mali.

Mitropolit Sava stane odgovarati Crnogorce da ne vjeruju S?epanu Malome daje on car ruski, budu?i daje car ruski Petar III davno umro i na prestol stupila njegova supruga Ekaterina P. Za tijem odma u brzo i knjaz Dolgoruki, poslan od ruskoga dvora, dođe i objavi narodu da S?epan Mali ni?ta drugo nije nego protua, koga treba iz Crne Gore pro?erati, no to ne pomogne ni?ta; narod ostane pri svome daje S?epan Mali car, te car ruski. ?ta vi?e, i Brda sva opet sajedine se zajedno s Crnogorcima i S?epana Maloga priznadu za svoga gospodara. Kad S?epan Mali vidi da ga narod doista za ruskoga cara po?ituje, tad uzme na sebe i va?nost carsku, pa sazove narod na skup?tinu, strogo zapovijedi da se ima svak pomiriti i jedan drugome uzaimno, bilo preuzame, bilo rane, bilo glave oprostiti. Kako on rekne, tako bude i u?injeno. Za tijem odma opet okupi crnogorske glavare i pođe s njima na Stanjevi?e u manastir, đe je sjedio mitropolit Sava, koga, za pokazati mu daje S?epan Mali doista car ruski, dade zatvoriti, kaluđere sve ras?era, a manastirsku svu stoku zapovjedi poklati i so tijem narodu poka?e svoju mogu?nu vlast nad njim.

S?epan je Mali za najmanje kakvo zlo Crnogorce i Brđane ?estoko globio i od te globe samo svoje ?inovnike dr?ao; a za ubistva po?ne prestupnike vje?ati. Da bi pak među narodom krađu iskorjenio, dade metnuti pokraj druma, na pogledu Kotora, 10 cekina, i tu su nekoliko dana stajali, da niko u nji nije smio dirnuti. U kratko re?i, na? nazovi car Petar takovi strah i pokornost useli u narod k vlasti, kakove nigda dotle nije bilo u Crnoj Gori.

Mle?i?i, iako su znali tkoje i ?taje S?epan Mali, no opet im ne bude milo ?to se proglasio za cara ruskoga, i zato pi?u Sultanu, ukoravaju?i ga, kako on to mo?e ravnodu?no gledati da se ?aka naroda Crnogoraca i Brđana njegovoj mlogomu?noj vlasti protivi, dodav?i mu uz to da su Crnogorci i Brđani ve? i cara sebi postavili, koji ?e danas-sjutra odbiti mu i Hercegovinu i Bosnu, a po vremenu mo?e biti lahko i srbsko carstvo obnoviti i Sultana najljep?ije zemalja li?iti. - Kako sultan Mustafa III to ?uje, a on naredi da pođe na Crnu Goru 180.000 vojske, koju ?e predvoditi tri vezira. - Tako po naredbi Sultanovoj, godine 1768. oko polovine avgusta, vezir bosanski i rumenliski dođu s vojskom u K?evo, opaliv?i Bjelopavli?e, Pje?ivce, Bjelice i mloga druga crnogorska plemena; a vezir skadarski Mehmed-pa?a prodre u Crnicu i popali je.

Istina da su Crnogorci svuda hrabro tukli se s Turcima, no 10.000 Crnogoraca i Brđana ?ta su mogli sprama sile turske? A i da su mogli malinu svoje vojske juna?tvom nadoknaditi, trpjeli su veliku nedoskudicu u d?ebhani, koju su im Mlet?i?i ne samo bili zabranili nego jo?t, da ne bi koji Crnogorac u Du?devu dr?avu od turske sablje utekao, bili su i svoju vojsku postavili du? sve Crne Gore od Grahova do turske Arbanije. - S?epan Mali, boje?i se svojoj glavi, sakrije se negđe, a Turci ga stanu iskati od Crnogoraca da im ga po svaki na?in predadu; Crnogorci, ?ale?i S?epana Maloga, odgovore im da je poginuo, biju?i se s Turcima; a da bi lak?e Turke uvjerili o S?epanovoj smrti, predadu im njegova konja brnja?a i s tijem sa?uvaju ?ivot S?epana Maloga. U toliko, 2. noemvrija, udari grom u Du?devu vojsku blizu grada Budve, a drugi ta isti dan tresne u Crnici u vojsku vezira skadarskoga, i tako ti, nebom upla?ena, i jedna i druga vojska ute?e bez obzira. Uz tu sre?u i druga jo?t ve?a prisko?i Crnogorcima, te otmu d?ebhanu tursku, koja je i?la vezirima u K?evo. ?uv?i dva bezira ?ta se dogodilo od vojske skadarskoga vezira i mleta?ke i da je turska d?ebhana pala Crnogorcima u ruke, a k tome budu?i ve? i zimno vrijeme nastupilo, pobjegnu s K?eva, a Crnogorci navale za njima i svojski ih pobiju. Tako Crna Gora i tad kao i vazda ostane samovlastna, a Brda od nevolje uđu pod Turke, niti su vi?e k?eli znati za S?epana Maloga, koji je i poslje toga ?etiri godine, premda bez svakoga uva?enija kod naroda, ?ivio.

Opet godine 1774. odstupe Ku?i od Turaka, a skadarski vezir, Mehmed-pa?a Bu?atlija, su 30.000 vojske, u mjesecu maju udari na njih, pohara ih i poplijeni, no izgubi vi?e od 1.000 ljudi.

Godine 1785. Mahmut-pa?a Bu?atlija, vezir skadarski, podignuv?i svu vojsku iz Arbanije, prijeđe preko Lje?anske i Rije?ke nahije i, u juniju mjesecu, dođe na Cetinje, đe manastir pohara i opali. Tako isto poplijenioje i popalio u Katunskoj nahiji plemena: K?evo, Velestovo, Bjelice, ?ekli?e i Bjelo?e, a od Njegu?a uzme 1.700 zlatnije cekina globe, pak pođe preko Lov?ena i preko Pa?trovi?a i vrati se opet u Arbaniju. Ovo je sve Bu?atlija bez muke i bez pogibije svoje vojske ?inio, jer se tada mitropolit Petar Petrovi?, koji je 1782. godine po smrti mitropolita. Save za crnogorskoga upravitelja postao, u Rusiji nahodio, a k tome i tri-?etiri glavara crnogorska bili su sa strane Bu?atline ili, uprav da ka?em, oni su ga i doveli u Crnu Goru i svoj toj nesre?i uzrokom bili.

Sastanak Ekaterine Velike s Josifom II u Hersonu (1787. godine) nimalo se nije sviđao dvoru turskome, ?tavi?e dr?ao ga je da se kloni k uni?tenju njegove vlade u Evropi. Divan, na?av?i se tijem uvrijeđen, a k tome jo?t podgovoren od ingleske strane, odva?i se (24. avgusta) objaviti Rusiji vojnu, u kojoj je i Austrija, kao ruska sojuznica, morala u?astije imati. Oba sojuzna dvora namisle poslati svoje ljude u Crnu Goru da Crnogorce nagovaraju zaratiti s okolnijema Turcima i s tijem silu tursku razdvojiti. I doista (1788. ujan.) dođe major Filip Vuksanovi? su 400 soldata, donesav?i sa sobom poprili?no novaca i gramatu od cara Josifa, koju gramatu od slova do slova evo ovđe prepisujemo...

Narod, razumjev?i iz gramate cara Josifa blaga namjerenija njegova - izbaviti hristijane ispodjarma turskoga - primi radosno Vuksanovi?a i obe?a mu se da ?e udariti na tursku zemlju, no mitropolitu Petru Petrovi?u nije tako u volji bilo ratovati s turcima, jer je, kao ?oek pronicateljnoga uma, predviđao, kad se
carevi umire, da ?e Crnogorci na sebe trusku vojsku navu?i, kako god ?to su je i prije toliko puta navla?ili, daju?i pomo? drugijema. Utoliko dođe i polkovnik Tutolmin s gramatom od carice Ekaterine II i s preporukom da podigne Crnogorce na Turke. Mitropolit i glavari duhovni i mirski, a tako isto i svi ostali Crnogorci, kad vide gramatu Blago?estive Carine, najljubeznijem na?inom do?ekaju poslanika i s veselijem srcem svak obe?a naperiti svoje sile i oru?je protiv op?tega hristijanstvu neprijatelja. Vide?i Tutolmii da je preporuku svoju po ?elji ispunio, a on se vrati u svoje ote?estvo, ostaviv?i Crnogorcima kao najve?i a.manat da gramati Bjago?estive Carice posljeduju, pa zatijem da se njezinijema velikijema blagodjejanijama nadaju, koja im obe?ava u svojoj gramati...

Zatijem odma(h) major Vuksanovi? svud po Crnoj Gori i po Brdima, koja su tada pod Turcima bila, raspi?e knjige, u kojima je narod pozivao da uzme oru?je i da ratuje s Turcima, obe?avaju?i junacima nagrade, a svemu narodu nezavisnost od turskoga dvora.

Igumnu ostro?kome (u Bjelopavli?ima) ovako je pisao:

"Sad ili ve? nikad, o?e! Naputi Brđane da sijeku turke: Bo?a ti vjera biti ?e za njih bolje, ere prijevara nije. A kako svega, fala Bogu, dosta imam, da se sajedine Crnogorci i Brđani, sav hristijanluk bi k nama okrenuo i sve bismo s pomo?i boga u?inili. Sade, o?e, more?, posve sre?an i ?estit tvoje danke u?initi; ere, bo?a ti vjera, sve ?to sebi ?elim to ?u tebi u?initi, samo ne upusti ovu zgodu, no, ako mo?, utvrdi i jedan dan da upremo na Spu? oli Podgoricu; ako li dade Bog da uzmemo, tebi ?e biti sto cekinah, a Brđanima veliki dar. Tko mi donese glavu Me?ikuki?a (zabita spu?koga) imat ?e drugijeh sto cekinah, a tebi i tako dar velik. U?ini kako te Bog u?i i daj mi odgovor."

U Piperima u pismu veli:

"Vidjet mo?ete iz knjige gospodina vladike Petra slogu i jedinstvo dvijeh najsilnijeh dvorovah i silu, koju od Boga i istijeh dvorovah svakome koji u Hrista vjeruje ova dva dvora ?ilju, brez onoga ?to ste razumjeli da ja, fala Bogu, od ?estite Krune ?esarske dosle svega dosta donio jesa. Ovo jo?t sto putah ovoliko bi?e onijeh koji budu vjerno Boga i ova dva dvora slu?it', koji dvorovi za va?e odkuplenije ne mare blago pohar?iti i svijeh suditah (podanika) krv prolit'. Daklen, vitezovi! evo zgoda koja niti je bila niti ?e biti dok svijet bude; ovo blago, koje imam, mislim svijem vjernijem jednako dijeliti. Bo?a vi vjera, koji gođ bude bolji junak imat' ?e bolji dar. - Vi ste dosle turskoj vjeri silom dosta pomo?i dali, ele namojte sada bez nevolje, no se di?'te da iskopamo skot varvarski; to mi jutros lasno u?init mo?emo, kad turci pomo?i ne imadu, a mi, fala Bogu, svega dosta imamo, a ve?e nasje no turakah; a ne mislite, bo?a vi vjera, da je prijevara i ja dok sam ?iv ostavit' vas ne?u. A kad bude mir, u?init ?e za vas tvrdi mir kako i za sebe ova dva carstva. Ustajte, ako ?ete sebi dobra i da vi dan ?to i druzijema. Gledajte da se ne budete kajat, a bog vi u pomo?."

Crnogorci i Brđani, vide?i silna obe?anja u pismima Vuksanovi?a. ta(j) ?as oru?aju se i, primiv?i od istoga ne?to malo praha, su ono 400 soldata opkole Spu?; no ne imaju?i niti topova niti druge kakve vojne oprave za uzimanje grada, ne mognu mu ni?ta u?initi. Vukasovi? to nije ni tra?io; on je zadovoljan bio, kad je vidio da se doista turci i Crnogorci zavadi?e, pak između ovije ponajlak?e i vje?to su ono svojije soldata izmakne se (22. avgusta) i pođe otkudje i do?ao.

Kad su (1791. godine) sojuzni dvorovi s Portom otomanskom mir u?inili, svaki se za sebe i svoju korist kako je mogao postarao, a Crnogorcima u dio ostane vazda?nji s turcima rat i uzaimna mr?nja, a suvi?e jo?t gi?e i jarost Kara-Mahmuta Bu?atlije, vezira od Arbanije. Ovaj je jo?t od davnoga vremena bio odmetnuo se od svoga cara i u?inio se samovoljnijem gospodarom svoga ote?estva i velikijem neprijateljem Crnogoraca, s tijem vi?e ?to su mu se Brda po?ela odme?ati i pristupati pod Mitropolitovu vladu! I zato po?ne pripravljati se da tajno vojsku kupi, ?uv?i to Mitropolit, pi?e mu i zamoli ga da se prođe voj?tenja na Crnu Goru i na Brda, na koje mu Kara-Mahmut odgovori da on ne kupi vojsku na Crnu Goru nego samo na Brda, koja su mu se odmetnula, i preporu?i Mitropolitu da ne daje pomo?i Brđanima, niti da ih pusti bje?ati u Crnu Goru, jer ako pomogne Brđanima, a on ?e i nji(h) i onoga ko im pomogne ?erati "ljutom, ljutom Arbanijom". A kad vidi Mitropolit da zbilja Kara-Mahmut misli udariti na Brda, otpi?e mu ovako;

"?to mi pi?e? da Brđanima pomo? ne dajem i da ih ne pu?tim u Crnu Goru, to mi nemoj govoriti ?to mi zakon i moja du?a ne da u?initi. Brđani su moja bra?a kao i Crnogorci. ?to li ka?e? tvoju ljutu Arbaniju, ja vidim da se ti u svoju silu uzda?; ali se spomeni daje sila samo ujednoga Boga, kojemu se mi predajemo i molimo da nam bude u pomo?i. Zna? koliko si zla i sramote Crnogorcima u?inio i kako si mi crkvu i manastir na Cetinje opalio i razurio, kad sam je bio na put u Rusiju, pak i to bjeh sve zaboravio i za ono zlo ?inio sam ti dobro, kad ti od cara bje?e muka do?la, i nijesam Crnogorce pu?tio da supro? tebe pođu. Sad te opet molim, prođi se sirotinje brcke, da se prava krv ne prolijeva. Ako li ne?e?, hvala daje Bogu! A mi ?emo se od tvoje sile i napasti s pomo?u bo?jom braniti dokle jedan te?e."

Jo?t otkako je Vukasovi? iz Crne Gore po?ao, pomi?ljao je Mitropolit na ovo najva?nije; ako doista Vezir navoj?ti na Crnu Goru ili na Brda s ?im ?e ga do?ekati. Ne imaju?i novaca, po?alje imperatoru Josifu arhijerejsku mitru, mole?i ga da mu za nju dade cebhane. - Tuje mitru poklonila bla?ene pameti Elisaveta Petrovna, carica rusijska, mitropolitu Vasiliji; i kad se ovaj u Peterburgu prestavio, mitra je poslana bila u Crnu Goru mitropolitu Savi. Kao znak carske milosti bila je skupocjena i vi?e je valjala nego ?to je ucijenjena bila. Tako (1790) Leopold II , budu?i se ve? bio Josif II u vje?nost preselio, po?alje oko 300 barjela praha i sprama toga to razdijeli i da se ne ?tedi potro?iti protivu Tur?ina, neprijatelja op?tega i gonitelja hristjanstva.

Godine 1796. usred ljeta, digne Kara-Mahmut vojsku na Brda da nji(h) najprije osvoji i pohara, a so tijem da su mu i ple?i sigurne od nji(h), kad bi na Crnu Goru poslje navoj?tio. Brda sva, osim Ku?a, tajno po?alju svoje deputate, moliti Mitropolita i Crnogorce da im pomo? dadu. Oni im to dragovoljno obe?aju s ovom zakletvom:

"Mi glavari i starje?ine i vas zbor od Crne Gore, budu?i na dana?nji dan sabrani na jedno mjesto, a to ?uju?i i vide?i da se turci spravljaju i gotove sa svom silom i jakosti supro? nas i na?e bra?e Brđanah, rade?i i ?ude?i po vazda?njemu njihovu lukavome obi?aju i mrzosti supro? hristijanstva javnijem ili tajnijem na?inom, kako bi nas razurili i u vje?no podanstvo i nevolju podlo?ili. Zato, razbiraju?i i misle?i na sve one nesre?e, koje su se slaveno-srpskome rodu na?emu od izdaje i nesloge dogodile, svi jednokupno rekosmo i odlu?ismo i temeljito sa zakletvom utvrdismo, cjeluju?i ?astni i ?ivotvorja?ti krst Hrista Gospoda i Spasitelja na?ega i sveto Jevanđelije, da ho?emo svi supro? op?tega hristijanskoga neprijatelja za pravoslavnu vjeru i za sveti zakon i za na?u predragu slobodu i voljnost na?u i za ljubezno ota?astvo, za svoje crkve i manastire i za ?ene i đecu na?u vojevati i truditi se sa svom snagom i krjepo??u da ne bi dopustili na sebe i na posljednje na?e te?ki i ?estoki jaram agarjanski, od kojega smo se do sada?njega vremena, s previsokom pomo?i svesilnoga Boga, po izgledu i primjeru bla?enopo?iv?ijeh roditeljah i praroditeljah na?ijeh, oru?jem svojijem branili od vremena i razorenija na?ega srpskoga carstva i potom od doba posljednjega principa i gospodara na?ega Ivana Crnojevi?a. I kako se pravedno i ?estito zaklinjamo, tako nam u sva?emu Bog pomogao. Amin! Amin! Amin!"

Sjutri dan poslje te zakletve pođe Mitropolit su nekoliko Crnogoraca i u?ini tabor na lijevoj strani rijeke Zete, na mjestu zvanom Slatina. U malo dana dođu tu i ostali Crnogorci i Brđani, svega oko 8.000 ljudi, a Kara-Mahmut su 20.000 vojske ve? nahodio se pod glavicom Viso?isom, vi?e samoga grada Spu?a, a daleko od Mitropolitova logora 2 sahata. Tako su devet dana stajale obadvije vojske jedna sprama druge bez da se udare, dok deseti dan (11. julija) Turci zapo?nu boj. Mitropolitova vojska ih juna?ki i pred sami ve?er, poslje krvavoga boja, po?era ih preko sela Martinovi?a i u Spu? u?era. Taj dan palo je Crnogoraca i Brđana 23, a ranjenije 26; Turaka poginuloje glavne gospode aga i begova 67, a ostale vojske vi?e od 1.500 ljudi, osim mlogije ranjenije, i sami Kara-Mahmut-pa?a, ranjen, jedva je s glavom utekao.

Vezir skadarski, ozdraviv?i brzo od rane i ?ele?i zagladiti sramotu pred svojijema pot?injenijema, opet iznova skupi do 40.000 vojske i te iste godine, s po?etkajeseni, iziđe na Doljane. Kad Mitropolitu ti glasi dođu, on raspi?e knjige svud po Crnoj Gori da se vojska kupi i da se brane od neprijatelja; no, samo Katunjani dođu, oko 400 ljudi, s kojijema Mitropolit (9-ga sept) pođe s Cetinja i na Vu?i studenac tu ve?er dođe. U nekoliko dana tu mu se jo?t Katunjana prikupi do 4.000, a među tijem Vezir iziđe sa svojom vojskom na Sitnicu, - Brđani nijesu smjeli do?i ni sastati se s Katunjanima, jer su Bjelopavli?i mislili da ?e Vezir udariti na nji(h), a Piperi dr?ali su zacijelo da ?e na Pipere, kao ?to je doista i bio Vezir opravio sprama jednije i drugije po 2.000 ljudi da ih s tijem omete da ne bi dali pomo?i Crnogorcima. Ku?i, pak, ne?to mitom, a ne?to strahom turskijem ovladani, nijesu pomagali Mitropolitu nego Veziru. - Mitropolitova vojska (22. sept) krene se na Busovnik i tu je on sa svojijem arhijerejskijem slovom poo?tri da ne po?ale umrijeti za pravoslavnu vjeru i za svoje ote?estvo. U to doba udari Vezir na Kruse, selo u Lje?anskoj nahiji, đe ga Lje?njani, jo?t su nekoliko Crnogoraca, hrabro do?ekaju; no, ne mogav?i tolikoj sili turskoj odoljeti, prinuđeni budu povu?i se natrag, a turci selo i crkvu opale. Zatijem odma(h) udare Turci i na Mitropolitovu vojsku, koja također morala je malo ustupiti. Mitropolit opet svoju vojsku obodri i pobudi na hrabrost martini?kom pobjedom i slavom, koja ih o?ekuje ako odole Turcima. I zaista Katunjani odma(h) navale na Turke; ovi po ?estokom boju obrnu ple?i, a utoliko prisko?i Rije?ka i Crni?ka nahija, te ti onako s Katunjanima slo?no po?eraju i sasvijem razbiju tursku vojsku. Taj je boj trajao tri sahata, u kome je palo mrtvije Turaka do 2.000 glava, a i samoga vezira Mahmuta posijeku, koga se glava i na dan dana?nji u manastiru na Cetinju hrani. Na strani Mitropolitovoj ostane na mjestu mrtvije 23...

[ Projekat Rastko Cetinje | Promjena pisma | Pretra?ivanje | Mapa projekta | Kontakt | Pomo? ]
/ Projekat Rastko Beograd /