Karlo II., kralj Engleske, Škotske i Irske ( London , 29. V. 1630 – London , 6. II. 1685 ). Sin Karla I. Stuarta. Od 1646. ?ivio u Francuskoj, 1650. došao u Škotsku i pokušao vratiti krunu. Kao kralj Škotske (1651) bio je potu?en od O. Cromwella, pa je pobjegao u Francusku. Godine 1660. bio je proglašen i za kralja Engleske i Irske. Izazvao nezadovoljstvo zbog svojega nemoralna ?ivota, naklonjenosti katolicima i popustljivosti prema Francuzima, te zbog prodaje Dunkerquea Luju XIV. (1662). Godine 1672. objavio je Deklaraciju o toleranciji prema katolicima i puritancima, ali ju je – prisiljen od Parlamenta – poništio ( Test act, 1673) u korist anglikanaca, ?ime je katolicima bio zabranjen pristup javnim slu?bama. Godine 1679. zakonom Habeas corpus dao građanske slobode, a 1681. tre?i put raspustio Parlament, u kojem su se pojavile dvije protivni?ke stranke: vigovci i torijevci. Od tada je vladao apsolutisti?ki, oslanjaju?i se na torijevce. Njegova ?ena Katarina od Bragançe donijela mu je 1661. u miraz, među ostalim, i grad Bombay, ?ime je zapo?elo englesko i britansko gospodstvo u Indiji.