struka(e): matematika
Hadamard, Jacques
francuski matemati?ar
Rođen(a): Versailles, 8.?XII.?1865.
Umr(la)o: Pariz, 17.?X.?1963.

Hadamard [adama:'?], Jacques, francuski matemati?ar ( Versailles , 8. XII. 1865 Pariz , 17. X. 1963 ). Doktorirao (1892) na École normale supérieure u Parizu. Profesor matematike, astronomije i mehanike na Sveu?ilištu u Bordeauxu (1893–97), a potom u Parizu na Sorbonnei i Collège de France (1897–35), École polytechnique (1912–35) i École centrale des arts et manufactures (1920–35). Dao je zna?ajne prinose teoriji parcijalnih diferencijalnih jednad?bi, diferencijalnoj geometriji , teoriji brojeva , funkcionalnoj analizi , rješavanju razli?itih problema iz matemati?ke fizike s pomo?u funkcionalne analize. Dokazao asimptotski zakon raspodjele primbrojeva , a bavio se i problemima nastave matematike. Po njem su nazvani Hadamardov dinami?ki sustav, Hadamardov kod, Hadamardova matrica, Hadamardova nejednakost, Hadamardov prostor i dr. Bio je ?lan francuske Akademije znanosti od 1912. i Royal Society od 1932. Glavna djela: Predavanja iz elementarne geometrije ( Leçons de géométrie elémentaire, I–II, 1898–1901), ?etiri predavanja o matematici ( Four Lectures on Mathematics, 1915), Predavanja o Cauchyjevu problemu linearnih parcijalnih diferencijalnih jednad?bi ( Lectures on Cauchy’s Problem in Linear Partial Differential Equations, 1922), Esej o psihologiji otkri?a u matemati?kom polju ( An Essay on the Psychology of Invention in the Mathematical Field, 1945) .

Citiranje:

Hadamard, Jacques. Hrvatska enciklopedija , mre?no izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krle?a, 2013. ? 2024. Pristupljeno 28.5.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/hadamard-jacques>.