Hadamard
[adama:'?],
Jacques,
francuski
matemati?ar
(
Versailles
,
8. XII. 1865
–
Pariz
,
17. X. 1963
). Doktorirao (1892) na École normale supérieure u Parizu. Profesor matematike, astronomije i mehanike na Sveu?ilištu u Bordeauxu (1893–97), a potom u Parizu na Sorbonnei i Collège de France (1897–35), École polytechnique (1912–35) i École centrale des arts et manufactures (1920–35). Dao je zna?ajne prinose teoriji parcijalnih diferencijalnih jednad?bi,
diferencijalnoj geometriji
,
teoriji brojeva
,
funkcionalnoj analizi
, rješavanju razli?itih problema iz
matemati?ke fizike
s pomo?u funkcionalne analize. Dokazao asimptotski zakon raspodjele
primbrojeva
, a bavio se i problemima nastave matematike. Po njem su nazvani Hadamardov dinami?ki sustav, Hadamardov kod, Hadamardova matrica, Hadamardova nejednakost, Hadamardov prostor i dr. Bio je ?lan francuske
Akademije znanosti
od 1912. i
Royal Society
od 1932. Glavna djela:
Predavanja iz elementarne geometrije
(
Leçons de géométrie elémentaire,
I–II, 1898–1901),
?etiri predavanja o matematici
(
Four Lectures on Mathematics,
1915),
Predavanja o Cauchyjevu problemu linearnih parcijalnih diferencijalnih jednad?bi
(
Lectures on Cauchy’s Problem in Linear Partial Differential Equations,
1922),
Esej o psihologiji otkri?a u matemati?kom polju
(
An Essay on the Psychology of Invention in the Mathematical Field,
1945)
.