С Википеди?е, слободне енциклопеди?е
Stendalov sindrom, estetski ?ok, hiperkulturemija, Firentinski sindrom
je
psihosomatski poreme?aj
koji se naj?e??e javlja kod turista koji su izlo?eni vizuelnom posmatranju velikog broja razli?itih umetni?kih remek dela slikarstva, vajarstva, arhitekture, na jednom mestu ili posmatranjem pojedina?nih umetni?kim dela izuzetne umetni?ke vrednosti (npr. Mikelanđelovog Davida, Boti?elijeve Venere itd.) u razli?itim uslovima. Sindrom naj?e??e prate
somatski poreme?aji
kao sto su: ubrzan rad
srca
,
vrtoglavica
,
nesvestica
, zbunjenost, sve do
halucinacija
kod psihosomatski labilnih pojedinaca. Izraz se ponekad koristi i za sli?nu reakciju u drugim okolnostima, npr. kada se neka osoba suo?i sa velikom lepotom u prirodi.
Stendalov sindrom je prvi opisao poznati francuski pisac
Mari-Anri-Belu
(
1783
?
1842
), poznat pod pseudonimom
Stendal
godine
1817.
u putopisu
?Rim, Napulj i Firenca”
, kada je posjetio baziliku Santa Kro?e (Bazilika svetog krsta), gde su pokopani
Nikolo Makijavelli
,
Mikelanđelo
i
Galileo Galilej
.
"Prekju?e, kad sam se spu?tao s Apenina i pribli?avao Firenci, srce mi je sna?no lupalo. Kakva detinjarija! Najzad, na jednoj okuci, pred o?ima mi je pukla ravnica i ugledao sam izdaleka, kao tamnu masu, crkvu Santa Maria del Fiore i njenu ?uvenu kupolu, remek-delo Bruneleskija. Eto, tu su ?iveli Dante, Mikelanđelo, Leonardo da Vin?i! - rekao sam samom sebi. - Eto, to je ta plemenita varo?, kraljica Srednjeg veka! U okviru tih zidina ponovo se za?ela civilizacija.
(Iz rukopisa
Stendal
u kome on opisuje simptome ?Firentinskog sindroma“)
Zvani?no je imenovan od strane medicinske struke tek
1979
, kada je ovaj sindrom opisala italijanska psihijatrica
ital.
Graziella Magherini
, koja je ovu vrstu psihosomatskog poreme?aja primetila u vi?e od 100 sli?nih slu?ajeva među turistima koji su pose?ivala brojne muzeje u Firenci.