Piratski radio

Piratski radio ( engl. Pirate radio , ital. Radio pirata ), odnosno radio piraterija je termin, koji ozna?ava nelegalno radio emitovanje. Etimologija termina poti?e od neregulisane ili protivzakonite prirode emitovanja, iako je ?injenica da su u određenom periodu razvoja piraterije, za ovakvo emitovanje kori??ena morska plovila.

Emitovanje na piratskim radio stanicama [ уреди | уреди извор ]

Postoje slu?ajevi da radio stanica ima dozvolu na podru?ju odakle emituje, ali je signal mogu?e uhvatiti izvan tog podru?ja. Mnoge doma?e stanice pokazuju tendenciju da emituju ve?om snagom od propisane.

Obja?njenje piraterije [ уреди | уреди извор ]

Piraterija u ?irem smislu, mo?e da se odnosi na prirodu emitovanih sadr?aja ili formata, na primjer, ako se ne emituje identifikacija radio stanice u skladu sa propisima. Mnoge legalne doma?e radio stanice su zapravo piratske, bar po jednom osnovu. Veliki broj radio stanica ne emituju identifikaciju na propisanih deset do petnaest minuta, a neke jo? uvijek ni ne pakuju reklame u blokove ograđene namjenskim d?inglovima.

Istorija piratskog radija [ уреди | уреди извор ]

Nisu samo slu?aoci bili frustrirani britanskom radijskom regulativom, ve? i reklamne agencije. Kako se radio finansirao iz pretplate, reklamiranje na ovom mediju bilo je zabranjeno. Pretendenti na status komercijalnih radio emitera, iskoristili su mogu?nosti koje su im pru?ale neke od zemalja, gdje ova zabrana nije postojala.

Radio Luksemburg [ уреди | уреди извор ]

Radio Luksemburg po?eo je emitovati program na engleskom jeziku 1933 . godine, kao jedna od prvih komercijalnih radio stanica, koje su se mogle slu?ati u Britaniji. Zaobilaze?i britansku regulativu, predstavljao je efektivan na?in za reklamiranje razli?itih proizvoda i usluga.

?ujnost Radio Luksemburga omugu?avala je propagacija . Propagacija je rasprostiranje radio talasa , u zavisnosti od vode u troposferi i jonizacije u gornjim slojevima atmosfere , pod dejstvom Sunca , koje zavisi od principa refleksije, refrakcije, apsorpcije, polarizacije, rasijanja i difrakcije.

Radio Luksemburg nudio je popularnu zabavu, kroz unaprijed pripremljene i snimljene, sponzorisane muzi?ke emisije. Program je isprva trajao nedjeljom od podneva do pono?i, i u razli?itim terminima tokom ostalih dana u sedmici. Emisije su bile raznovrsne, od snimaka koncerata do aktuelne plesne muzike. Tokom Drugog svjetskog rata , kada Radio Luksemburg nije emitovao program, da bi se sa?uvala neutralnost Luksemburga , BBC -jeve slu?aoce privla?i Radio mre?a za ameri?ku vojsku , osnovana 1943 . godine, koja je emitovala mnoge popularne ameri?ke emisije, uklju?uju?i i Top 40 muzi?ke programe. Godine 1945 , BBC pokre?e laki program, kako bi odgovorio zahtjevima slu?alaca za lak?im, zabavnijim sadr?ajima. Radio Luksemburg emitovao je mje?avinu ?ivih emisija , koje su radili tamo?nji disk-d?okeji , i unaprijed snimljenih programskih segmenata iz britanskog studija. Slu?aocima je stvarana iluzija da se sav program emituje u?ivo, iz jednog centra. BBC i Radio Luksemburg nikada nisu pomenuli postojanje svog suparnika, iako su mnoge poznate li?nosti gotovo istovremeno gostovale na obje stanice.

Radio Merkur [ уреди | уреди извор ]

Radio Merkur je vjerovatno bila prva radio stanica, koja je emitovala iz međunarodnih voda . Po?ela je sa emitovanjem 2. avgusta 1958 . godine. Ovaj danski pirat bio je inspiracija mnogim sljedbenicima u ?vedskoj , Holandiji , Belgiji i Ujedinjenom Kraljevstvu . Stopama ovog radija uskoro su krenuli i Radio Veronika , sa antenama usmjerenim ka Holandiji i Radio Nord , koji je emitovao program za ?vedsku. Radio Veronika pokrenuo je program na engleskom jeziku 1961 . godine, a to je londonskog muzi?kog agenta Ronana O’Rahilija inspirisalo na pokretanje sopstvenog piratskog programa.

Po dana?njim standardima, format programa Radio Luksemburga na engleskom djeluje ?udno. Glavni konkurent Radio Luksemburgu vi?e nije bio BBC , ve? TV mre?a ITV , koja je takođe emitovala u ve?ernjim satima i izdr?avala se reklamama. Reklamni prostor Radio Luksemburga pripadao je kozmetici , slatki?ima, ?amponima, reklamama za benzin i programima za fudbalske kladioni?are.

Broj voditelja koji su opslu?ivali sve ove emisije bio je toliko veliki, da je kompanija suo?ena sa neisplativim konceptom aviona, punih radijskih glasova, naposlijetku do?la do rije?enja; 80% programa bilo je snimljeno u Londonu. ?ivo emitovanje iz Londona sprije?avala je britanska po?ta , kao dio plana da se onemogu?i ili bar ote?a, funkcionisanje komercijalnog radija na tim prostorima. Poslije Radija Luksemburg, sa emitovanjem po?eo je novi medij, radio Karolina, 1964 . godine.

Radio Karolina [ уреди | уреди извор ]

Radio Karolina po?ela je da emituje komercijalni radio program, za Ju?nu Englesku iz broda , usidrenog manje od ?etiri milje od obale. Signal je bio jak i stabilan i nije varirao tokom dana, dopiru?i do slu?alaca, u dijelu zapadno-evropskog priobalja. Prate?i njegov uspjeh, zaplovila je ?itava flota sli?nih radio stanica, koje su emitovale programe razli?itih formata tokom cijelog dana.

Osniva? Radio Karoline , Ronan O’Rahili , nakon ?to je vodio ?Rhythm & Blues Club“, osnovao je sopstvenu izdava?ku ku?u, ali njena muzi?ka izdanja se nisu mogla ?uti na mejnstrim mediju kakav je bio BBC .

Vidi jo? [ уреди | уреди извор ]

Reference [ уреди | уреди извор ]

Piratski radio [1]

Literatura [ уреди | уреди извор ]

Endrju Bojd- Novinarstvo u elektronskim medijima, CLIO Beograd, 2002
đovani Gocini- Istorija novinarstva, CLIO Beograd, 2001
Besim Spahi? i Nermina ?a?i?-Novinarstvo u funkciji ljudskog napretka (radio i TV), Sarajevo 2004

Spolja?nje veze [ уреди | уреди извор ]

(?език: енглески) BBC