Piratski radio
(
engl.
Pirate radio
,
ital.
Radio pirata
), odnosno radio piraterija je termin, koji ozna?ava nelegalno radio emitovanje.
Etimologija
termina poti?e od neregulisane ili protivzakonite prirode emitovanja, iako je ?injenica da su u određenom periodu razvoja piraterije, za ovakvo emitovanje kori??ena
morska
plovila.
Emitovanje na piratskim radio stanicama
[
уреди
|
уреди извор
]
Postoje slu?ajevi da radio stanica ima dozvolu na podru?ju odakle emituje, ali je signal
mogu?e uhvatiti izvan tog podru?ja. Mnoge doma?e stanice pokazuju tendenciju da emituju ve?om snagom od propisane.
Piraterija u ?irem smislu, mo?e da se odnosi na prirodu emitovanih sadr?aja ili formata, na primjer, ako se ne emituje identifikacija radio stanice u skladu sa propisima.
Mnoge legalne doma?e
radio stanice
su zapravo piratske, bar po jednom osnovu. Veliki broj radio stanica ne emituju identifikaciju na propisanih deset do petnaest minuta, a neke jo? uvijek ni ne pakuju
reklame
u blokove ograđene namjenskim d?inglovima.
Istorija piratskog radija
[
уреди
|
уреди извор
]
Nisu samo slu?aoci bili frustrirani
britanskom
radijskom regulativom, ve? i reklamne agencije. Kako se radio finansirao iz pretplate, reklamiranje na ovom mediju bilo je zabranjeno.
Pretendenti na status komercijalnih radio emitera, iskoristili su mogu?nosti koje su im pru?ale neke od zemalja, gdje ova zabrana nije postojala.
Radio Luksemburg
po?eo je emitovati program na
engleskom jeziku
1933
. godine, kao jedna od prvih komercijalnih
radio
stanica, koje su se mogle slu?ati u Britaniji. Zaobilaze?i britansku regulativu, predstavljao je efektivan na?in za reklamiranje razli?itih proizvoda i usluga.
?ujnost
Radio Luksemburga
omugu?avala je
propagacija
. Propagacija je rasprostiranje
radio talasa
, u zavisnosti od vode u
troposferi
i
jonizacije
u gornjim slojevima
atmosfere
, pod dejstvom
Sunca
, koje zavisi od principa refleksije, refrakcije, apsorpcije, polarizacije, rasijanja i difrakcije.
Radio Luksemburg nudio je popularnu zabavu, kroz unaprijed pripremljene i snimljene, sponzorisane muzi?ke emisije. Program je isprva trajao nedjeljom od podneva do pono?i, i u razli?itim terminima tokom ostalih dana u sedmici. Emisije su bile raznovrsne, od snimaka
koncerata
do aktuelne
plesne
muzike. Tokom
Drugog svjetskog rata
, kada
Radio Luksemburg
nije emitovao program, da bi se sa?uvala neutralnost
Luksemburga
,
BBC
-jeve slu?aoce privla?i
Radio mre?a za ameri?ku vojsku
, osnovana
1943
. godine, koja je emitovala mnoge popularne ameri?ke emisije, uklju?uju?i i Top 40 muzi?ke programe. Godine
1945
, BBC pokre?e laki program, kako bi odgovorio zahtjevima slu?alaca za lak?im, zabavnijim sadr?ajima.
Radio Luksemburg emitovao je mje?avinu ?ivih
emisija
, koje su radili tamo?nji
disk-d?okeji
, i unaprijed snimljenih programskih segmenata iz britanskog studija. Slu?aocima je stvarana
iluzija
da se sav program emituje u?ivo, iz jednog centra.
BBC i Radio Luksemburg nikada nisu pomenuli postojanje svog suparnika, iako su mnoge poznate li?nosti gotovo istovremeno gostovale na obje stanice.
Radio Merkur je vjerovatno bila prva radio stanica, koja je emitovala iz
međunarodnih voda
. Po?ela je sa emitovanjem
2. avgusta
1958
. godine. Ovaj
danski
pirat bio je inspiracija mnogim sljedbenicima u
?vedskoj
,
Holandiji
,
Belgiji
i
Ujedinjenom Kraljevstvu
. Stopama ovog radija uskoro su krenuli i
Radio Veronika
, sa antenama usmjerenim ka Holandiji i
Radio Nord
, koji je emitovao program za ?vedsku. Radio Veronika pokrenuo je program na
engleskom jeziku
1961
. godine, a to je
londonskog
muzi?kog agenta Ronana O’Rahilija inspirisalo na pokretanje sopstvenog piratskog programa.
Po dana?njim standardima, format programa Radio Luksemburga na engleskom djeluje ?udno. Glavni konkurent Radio Luksemburgu vi?e nije bio
BBC
, ve?
TV
mre?a
ITV
, koja je takođe emitovala u ve?ernjim satima i izdr?avala se reklamama. Reklamni prostor Radio Luksemburga pripadao je
kozmetici
, slatki?ima, ?amponima, reklamama za
benzin
i programima za
fudbalske
kladioni?are.
Broj voditelja koji su opslu?ivali sve ove emisije bio je toliko veliki, da je kompanija suo?ena sa neisplativim konceptom aviona, punih radijskih glasova, naposlijetku do?la do rije?enja; 80% programa bilo je snimljeno u Londonu. ?ivo emitovanje iz Londona sprije?avala je britanska
po?ta
, kao dio plana da se onemogu?i ili bar ote?a, funkcionisanje komercijalnog radija na tim prostorima. Poslije Radija Luksemburg, sa emitovanjem po?eo je novi medij, radio Karolina,
1964
. godine.
Radio Karolina
po?ela je da emituje komercijalni radio program, za Ju?nu
Englesku
iz
broda
, usidrenog manje od ?etiri
milje
od obale. Signal je bio jak i stabilan i nije varirao tokom dana, dopiru?i do slu?alaca, u dijelu
zapadno-evropskog
priobalja. Prate?i njegov uspjeh, zaplovila je ?itava flota sli?nih radio stanica, koje su emitovale programe razli?itih formata tokom cijelog dana.
Osniva?
Radio Karoline
,
Ronan O’Rahili
, nakon ?to je vodio ?Rhythm & Blues Club“, osnovao je sopstvenu izdava?ku ku?u, ali njena muzi?ka izdanja se nisu mogla ?uti na
mejnstrim
mediju kakav je bio
BBC
.
- Endrju Bojd- Novinarstvo u elektronskim medijima, CLIO Beograd, 2002
- đovani Gocini- Istorija novinarstva, CLIO Beograd, 2001
- Besim Spahi? i Nermina ?a?i?-Novinarstvo u funkciji ljudskog napretka (radio i TV), Sarajevo 2004