Operacija Kindertransport

С Википеди?е, слободне енциклопеди?е
Долазак деце организованим транспортом у Лондон 1939.
Naka od dece iz transporta, danas

Operacija Kindertransport ( srp . Transport dece) bila je jedna od organizovanih spasila?kih aktivnost antifa?ista u osvit Drugog svjetskog rata, devet meseci pre njegovog izbijanja, tokom 1938. i 1939. godine. [1] Zahvalju?i ovoj akciju u Ujedinjeno Kraljevstvo vozovima i brodovima preba?eno i tako spa?eno od sigurne smrti oko 10.000 jevrejske dece iz Nema?ke , Austrije , ?ehoslova?ke, Poljske i Slobodnog grada Danciga . [2] Operacija je organizovana na molbu roditelja koji su tra?ili od organizatora da odvedu njihovu decu i tako ih spasu stradanja u Nema?kim koncentracionim logorima . [3]

Deca su po dolasku u Ujedinjeno Kraljevstvo sme?tena u hraniteljske domove, hostele, ?kole i farme. Među ovom decom najvi?e je bilo jedinih ?lanova njihovih porodica koji su pre?iveli holokaust. [4]

Jedan broj spa?ene dece (nakon ?to su napunili 18 godina ?ivota) pridru?io se oru?anim snagama u Velikoj Britaniji, i na taj na?in aktivno uklju?iio u borbu protiv Nacisti?ke Nema?ke.

Smatra se da je između 20% i 25% svih onih koji su uklju?eni u projekat Kindertransport kasnije napustilo Ujedinjeno Kraljevstvo i emigriralo u Ameriku ili Kanadu. [5]

Preduslovi [ уреди | уреди извор ]

Privremena dokumenta za izbeglice iz Kindertransporta.

Odmah po dolasku Adolfa Hitlera na vlast u Nema?koj 1933. godine njegova nacisti?ka vlada pokrenula je kampanju progona Jevreja. Za nekoliko meseci desetine hiljada Jevreja napustilo je Nema?ku. Ali ubrzo emigracija je zna?ajno usporena jer je dobijanje viza postalo nemogu?a. [6]

U nastojanju da se izbori sa problemom izbeglica - ili ta?nije - pitanjem stradanja Jevreja zarobljenih u Hitlerovom Rajhu, medan broj zemlja bio je spremne da pomogne ovim ljudima i pru?i im uto?i?te. U tom smislu odr?ana je prva konferencija koju je predlo?io predsednik Ruzvelt u francuskom turisti?kom gradu Evian. Konfernciji su prisustvovali predstavnici trideset zemalja. Evijanska konferencija po?ela je 6. jula 1938. i trajala osam dana. Na kraju, uprkos velikim obe?anjima, Konferencija se pokazala neefikasnom, po?to je ve?ina zemalja i dalje odbijala prihvatanje novih imigranata. Posle razmatranja razli?itih potencijalnih mogu?nosti za re?avanje ovog problema, u?esnici su mogli samo da se slo?e da se kasnije ponovo sastanu. [7]

Oskrnavljena Sinagoga u Berlinu. Jedna od posledica Kristalne no?i

Predratni progona Jevreja dostiglo je vrh sa pogromom od 9. i 10. novembra 1938. godine, poznatom kao Kristalna no? ("No? razbijenog stakla"), kada su nema?ki i austrijski nacisti ubili skoro sto Jevreja, izvr?ili nasilje i sadisti?ka mu?enja nad hiljadama Jevreja. Nasilje je izvr?eno i nad 267 sinagaga i drugih zgrada jevrejske zajednice, desetine hiljada jevrejskih prodavnica i ku?a, doj je oko 30.000 jevrejskih mu?karaca uhap?eno i poslato u koncentracione logore. [8]

?ak i nakon ovih dogadjaja, vrlo mali broj zemalja bilo je spremno da prihvati jevrejske izbjeglice. Za ovako pona?anje, ceo svet snosi krivicu, a SAD su jedan od najgorih prestupnika.

Do po?etka Drugog svetskog rata, kada su granice bile zatvorene, Jevrejima je ipak bilo dozvoljeno da napuste domovinu (iako im nije bilo dozvoljeno da sa sobom nose bilo kakvu imovinu ili novac), a Jevreji koji su bili zarobljeni u Rajhu poku?ali su da pronađu zemlju koja bi ih pustila da se u nju usele.

Istorija [ уреди | уреди извор ]

Spomen obele?je ispred muzeja o Kindertransportu na stanici u Liverpulu

Kao odgovor na događaje od 9. do 10. novembra, britanski jevrejski odbor za izbeglice pozvao je poslanike na raspravu koja je odr?ana u Domu obeda. Ve? postoje?i odbori za pomo? Jevrejima u Britaniji nakon ove sednice po?eli su da menjaju?i fokus sa pitanja emigracije u spasavanje. I pored toga ?to je Britanska vlada odbila da dozvoli da 10.000 jevrejske dece uđe u Palestinu, zverstva u Nema?koj i Austriji, i upornost zagovornika za spa?avanje izbeglica i velike simpatija pojedinaca na nekim visokim mestima. Izlo?ena brojnim pritiscima vlada je da dozvoli neodređenom broju dece mlade od 17 godina da uđe u Veliku Britanija. Dogovoreno je da se deci dodele privremeni putnii dokumenti, sa idejom da se oni ponovo pridru?e roditeljima kada je kriza u Rajhu okon?a. [9]

Za svako deete je moralo biti obezbeđeno pedeset funti i "osigurano mesto njihovog krajnjeg preseljenje." Deca su trebala putovati u zape?a?enim vozovima.

Prvi voz krenuo je 1. decembra 1938. godine, manje od mesec dana nakon Kristalne no?i; a poslednji 1. septembra 1939. - samo dva dana pre ulaska Velike Britanije u rat, koji je ujedno i ozna?io kraj programa. Do tada je otputovalo oko 10.000 dece. [10] [11]

Organizacije i pojedinici [ уреди | уреди извор ]

Nicholas Winton, Britanski berzanski posrednik koji je spasao 669 jevrejske dece tokom 1938?39

Kindertransport je neformalno nosio naziv operacija za spa?avanje, a zapravo je bio pokret u kojem su u?estvovale mnoge organizacije i pojedinci. Kindertransport je bio jedinstven po tome ?to su u okviru pokreta jedinstveno delovali Jevreji, Kvekeri i hri??ani mnogih veroispovesti na spasavanju prvenstveno jevrejske dece. [12]

Mnogi sjajni ljudi bili su anga?ovani u ovom pokretu. Navodimo neke od njih:

  • Lola Hahn-Varburg, koja je postavila okvir spasavanja 1933. godine, dok je jo? uvek bila u Nema?koj;
  • Lord Baldvin, autor poznate apelacije britanske savesti;
  • Rebecca Sieff, Sir Vindham Deeds, Viscount Samuel; Rabin Solomon Schoenfeld, koji su spasili blizu 1.000 pravoslavne dece;
  • Nicholas Vinton, koji je spasio skoro 700 ?e?ke dece;
  • Profesor Bentvich, organizator holandskog puta za bekstvo;
  • Kuaker Bertha Bracei i Jean Hoare (rođak Sir Samuel Hoare), koja je sama realizovala planove za spasavanje dece iz Praga;
  • Truus Vijsmuller-Meijer holandski hri??anin koji se suo?io sa Ajhmanom u Be?u i organizovao za 600 dece u jednom vozu, prevoz iz Rige u ?vedsku i pomogao da se grupa dece na ilegalan na?in brodom Dora preveze od Marseja do Palestine.
Zaslu?ni pojedinici

Izvori [ уреди | уреди извор ]

  1. ^ ?Kindertransport, 1938?1940” . encyclopedia.ushmm.org (на ?езику: енглески) . Приступ?ено 2021-02-02 .  
  2. ^ ?Kindertransport | European history [1938?1940]” . Encyclopedia Britannica (на ?езику: енглески) . Приступ?ено 2021-02-02 .  
  3. ^ ?Kindertransport” . History Learning Site. jul 2009 . Приступ?ено 1. 11. 2017 .  
  4. ^ ?What was Kindertransport? - CBBC Newsround” (на ?езику: енглески) . Приступ?ено 2021-02-02 .  
  5. ^ Welle (www.dw.com), Deutsche, Retracing Germany's tragic Kindertransport, 80 years later | DW | 09.07.2019 (на ?езику: енглески) , Приступ?ено 2021-02-02  
  6. ^ ?Kindertransport Association | History” . www.kindertransport.org . Архивирано из оригинала 24. 09. 2020. г . Приступ?ено 2021-02-02 .  
  7. ^ Blakemore, Erin. ?The Heartbreaking WWII Rescue That Saved 10,000 Jewish Children From the Nazis” . HISTORY (на ?езику: енглески) . Приступ?ено 2021-02-02 .  
  8. ^ ?The Kindertransport ? The Holocaust Explained: Designed for schools” (на ?езику: енглески) . Приступ?ено 2021-02-02 .  
  9. ^ 1933 - 1938 in the Reich Архивирано на са?ту Wayback Machine (1. децембар 2017), na sajtu The Kindertransport Association Архивирано на са?ту Wayback Machine (8. новембар 2017) Pristupljeno: 8.11.2017.
  10. ^ ?Kindertransport Association | History” . www.kindertransport.org . Архивирано из оригинала 27. 11. 2020. г . Приступ?ено 2021-02-02 .  
  11. ^ Rising to the Moment Архивирано на са?ту Wayback Machine (17. новембар 2017), na sajtu The Kindertransport Association Архивирано на са?ту Wayback Machine (8. новембар 2017) Pristupljeno: 8.11.2017.
  12. ^ ?The Kindertransport” . www.jewishvirtuallibrary.org . Приступ?ено 2021-02-02 .  

Spolja?nje veze [ уреди | уреди извор ]