Kumarađiva
ili
Kumarad?iva
(
Kum?raj?va
;
tradicionalni kineski
: 鳩摩羅什;
pinjin
:
Ji?moluoshi
; takođe
Chiu mo lo shih
; 344 ? 413)
je bio
budisti?ki
monah
, u?itelj i
prevodilac
, jedan od velikih u?itelja
?kole Srednjeg puta
u
Kini
.
[2]
Indijski monasi, Kumarađiva i u?itelj meditacije
Budhabadra
delali su u Kini po?etkom
5. veka
i zajedno sa svojim u?enicima u velikoj meri utrli put
?an
budizmu.
[3]
Kumarađiva se smatra jednim od najve?ih prevodilaca
kineskog budizma
. Prema
Lu ?engu
, Kumarađivini prevodi su ?bez premca u smislu tehnike prevođenja, i u pogledu stepena vernosti“.
[4]
Kumarađiva je prvo prou?avao u?enja
sarvastivadinskih
?kola, kasnije je studirao pod
Budasvaminom
, da bi kona?no postao pristalica
mahajana budizma
, prou?avaju?i
Nagarjunovu
doktrinu
Madjamake
. Nakon ?to je savladao kineski jezik, Kumarađiva se nastanio kao prevodilac i nau?nik u
?anganu
(oko 401. godine).
[5]
On je bio ?ef tima prevodilaca koji je uklju?ivao i njegovog prepisiva?a
Sengrui
.
[6]
Ovaj tim je bio odgovoran za prevod mnogih
sanskritskih
budisti?kih tekstova na
kineski
.
Kumarađiva je takođe u Kinu uveo Madjiamaka ?kolu budisti?ke filozofije koja ?e kasnije biti nazvana
Sanlun
(??kola tri traktata“).
[7]
Kumarađiva je bio
Indijac
, ali je rođen na podru?ju dana?njeg
Kineskog Turkestana
.
[2]
Obrazovao se u
Sarvastivada
?kolama, potom kod Budhasvamina, da bi na kraju postao sledbenik
mahajane
i studirao
Nagarđuninu
?kolu Srednjeg puta
. Godine
401
. je do?ao u
?angan
(dana?nji Sijan u pokrajini ?ensi), prestonicu tada?nje severnokineske dr?ave Jin, gde je ?iveo do svoje smrti, 413. podine.
[2]
Tokom tih trinaest godina on je preveo veliki broj budisti?kih tekstova sa
sanskrita
na
kineski jezik
.
[2]
Takođe je pou?avao brojne u?enike, od kojih su neki postali veoma uticajni.
[2]
Medu Kumarađivinim u?enicima, najistaknutiji su
Seng-?ao
, koji je povezao
madjamika
i
taoisti?ke
tekstove, i
Tao-?eng
, koji je zastupao doktrinu iznenadnog
probuđenja
.
[3]
Kumarajivin otac
Kumarajana
je bio iz
drevne Indije
, verovatno iz dana?njeg
Ka?mira
,
[9]
njegov otac je bio indijski princ,
[11]
sin visokog ministra, na kojeg je kralj Ku?e izvr?io pritisak da se o?eni njegovom mlađom sestrom, te je njegova majka bila
Ku?anska
princeza i pobo?ni budista koja je zna?ajno uticala na njegove rane studije. Njegov deda
Ta-to
se smatra da je imao dobru reputaciju. Njegov otac se zamona?io, napustio
Ka?mir
, pre?ao planine
Pamir
i stigao u Ku?u, gde je postao kraljevski sve?tenik. Kraljeva sestra,
D?iva
, poznata i kao D?ivaka, udala se za njega i imali su sina, Kumarađiva. D?ivaka se pridru?ila manastiru Cio-li, severno od Ku?e, kada je Kumarađiva imao samo sedam godina.
[12]
Kao de?ak (po?ev?i od 9 godina), Kumarađiva je u?io
Agame
i
Sarvastivada
Abhidharmu
kod majstora u Severnoj Indiji,
Ka?miru
i Ku?i, koji su bili centri mona?tva i u?enja Sarvastivade.
[13]
[14]
Kasnije je pre?ao i prou?avao
Mahajanu
pod ka?mirskim
Budaja?ama
u
Ka?garu
.
[13]
Dobio je puno mona?tvo sa 20 godina u Ku?i i takođe je prou?avao Sarvastivada Vinaju zajedno sa filozofijom
Madhjamake
.
[15]
Vremenom je postao poznata li?nost po?tovana zbog svog ?irokog u?enja i ve?tine u debati.
[13]
Hvatanje, zatvaranje i pu?tanje na slobodu
[
уреди
|
уреди извор
]
Godine 379, Kumarađiva slava je dosegla u Kinu kada je kineski budisti?ki monah po imenu Seng đuen posetio Ku?u i opisao Kumarađive sposobnosti. Car
Fu đen
(?堅) iz biv?e dinastije
?in
je tada ulo?io napore da dovede Kumarađiva u glavni grad ?ina,
?angan
.
Da bi to uradio, njegov general
Lu Guang
je poslat sa vojskom da osvoji Ku?u i vrati se sa Kumarađivom. Zapisano je da je Fu đen rekao svom generalu: ?Po?alji mi Kumarađiva ?im osvoji? Ku?u.“
[17]
Međutim, kada je glavna vojska Fu đena u glavnom gradu bila pora?ena, njegov general Lu Guang je proglasio svoju dr?avu i postao vojskovođa u 386. godine, a Kumarađiva je zarobljen kada je imao oko 40 godina.
Po?to nije bio budista, Lu Guang je dr?ao Kumarađivu u zatvoru mnogo godina, esencijalno kao plen. Za to vreme, smatra se da je Kumarađiva upoznao
kineski jezik
. Lu je takođe naterao Kumarađiva da se o?eni ?erkom kralja Ku?a, te je bio primoran da odustane od svog
mona?kog zaveta
.
[19]
Nakon ?to je porodica Jao iz biv?eg ?ina zbacila prethodnog vladara Fu đena, car
Jao Sing
je vi?e puta molio vojskovođe porodice Lu da oslobode Kumarađivu i po?alju ga na istok u ?angan.
Kada porodica Lu nije ?elela da oslobodi Kumarađivu od svog zato?eni?tva, ogor?eni Jao Sing je poslao vojsku u Ljangd?ou kako bi porazio vojskovođe porodice Lu i oslobodio Kumarađivu.
Kona?no je vojska cara Jao uspela da pobedi porodicu Lu, a Kumarađiva je doveden na istok u prestonicu ?angan 401. godine.
?angan i prevodila?ki rad
[
уреди
|
уреди извор
]
U ?anganu, Kumarađiva je predstavljen caru
Jao Singu
, dvoru i budisti?kim vođama. Postao je poznat i po?tovan u Kini, dobiv?i titulu ?Nacionalnog u?itelja“ (
guo?i
).
[21]
[22]
U ?anganu je Kumarađiva predvodio prevodila?ki tim nau?nika koji je sponzirao dvor. Oni su radili na prevođenju brojnih sanskritskih budisti?kih tekstova na kineski jezik.
[7]
Jao Sing ga je smatrao svojim u?iteljem, a mnogi mladi i stari kineski budisti su konvergirali njemu, u?e?i kako iz njegovih direktnih u?enja, tako i kroz aktivnosti njegovog prevodila?kog biroa u Sjaojao vrtovima, gde su se odr?avale dnevne sesije (kojima je prisustvovalo preko hiljadu monaha).
[21]
U roku od desetak godina, Kumarađivin prevodila?ki biro preveo je oko trideset pet sutri u 294 svitka. Njegovi prevodi se i danas koriste u kineskom budizmu.
[7]
Kumarađiva je imao ?etiri glavna u?enika koji su radili u njegovom timu:
Dao?enga
(竺道生),
Sengd?aoa
(僧肇),
Daoronga
(道融) i
Sengruija
(僧睿).
Kumarađiva je revolucionisao
kineski budizam
, a stil prevođenja njegovog tima poznat je po svojoj jasno?i i po prevazila?enju prethodnog sistema prevoda ?
geji
“ (podudaranje koncepta) koji je nastojao da uspostavi ekvivalente budisti?ke terminologije sa daoisti?kim i konfu?ijanskim terminima. Kumarađivov
?itljiv
stil
prevoda
bio je prepoznatljiv, posedovao je glatko?u koja odra?ava njegov prioritet u preno?enju zna?enja za razliku od preciznog doslovnog preno?enja.
Zbog toga su njegovi prevodi osnovnih mahajanskih tekstova ?esto ostajali popularniji od kasnijih, doslovnijih prevoda, npr. onih koje je uradio
Sjuencang
.
Kumarađivi prevodi su bili veoma uticajni na razvoj budisti?kog kineskog i uveli su veoma ?esto kori??ene terminologije, kao ?to su:
[26]
- 大乘 ''
Da cheng
'', ili ?ve?e vozilo“, za sanskritski izraz
Mahajana
- 念處 ?
nian ch?
” za
smrtjupastana
(postavljanje svesnosti)
- 菩提 ?
pu ti
” za
Bodi
(buđenje)
- 性 ?
xing
” za datu (priroda, izvor)
Ovi prevodi su bili grupni napor, i stoga je ta?nije re?i da ih je prevela komisija koju je vodio Kumarađiva, a ne samo Kumarađiva. Proces prevođenja po?eo bi ?itanjem teksta od strane Kumarađive, koji je takođe davao usputne komentare na kineskom. Kineski monasi i studenti razgovarali bi o tekstu sa Kumarađivom i među sobom. Iz ovog procesa bi proiza?ao prevod na kineski, koji bi proveravao Kumarađiva. Tekst je zatim zapisan i revidiran vi?e puta. To su takođe bili javni događaji kojima su prisustvovali poklonici, uklju?uju?i cara Jao Singa.
[27]
- ^
а
б
в
г
д
Fung Ju-Lan, Istorija kineske filozofije ), NOLIT, Beograd. (1977). стр. 271-285.
- ^
а
б
Зен
, Енциклопеди?а живих религи?а, Нолит.
. Београд. 2004.
ISBN
978-86-19-02360-3
.
- ^
Beeby Lonsdale, Allison; Ensinger, Doris; Presas, Marisa (2000).
Investigating Translation: Selected Papers from the 4th International Congress on Translation, Barcelona, 1998,
p. 48. John Benjamins Publishing.
- ^
Rahul, Ram (2000).
March of Central Asia,
p. 83. Indus Publishing.
- ^
Lai, Whalen (1991). "Tao Sheng's Theory of Sudden Enlightenment Re-examined". In Gregory, Peter N.
Sudden and Gradual. Approaches to Enlightenment in Chinese Thought.
Delhi: Motilal Banarsidass Publishers Private Limited. p. 180
- ^
а
б
в
Mair, Victor H.; Sanping Chen, Wood, Frances (2013).
Chinese Lives: The People Who Made a Civilization,
#28, Kumarajiva. Thames & Hudson.
- ^
Chandra 1977
, стр. 180.
- ^
Hansen, Valerie (2015).
The Silk Road: A New History
(на ?езику: енглески). Oxford University Press. стр. 66.
ISBN
978-0-19-021842-3
.
- ^
Hansen, Valerie (2015).
The Silk Road: A New History,
p. 66. Oxford University Press.
- ^
а
б
в
Zurcher 2007 p. 226.
- ^
Robinson, Richard H. 1967.
Early Madhyamika in China and India
, p. 71. Madison: University of Wisconsin Press.
- ^
Robinson, Richard H. 1967.
Early Madhyamika in China and India
, p. 73. Madison: University of Wisconsin Press.
- ^
Duan, Wenjie.
Dunhuang Art: Through the Eyes of Duan Wenjie.
1995. p. 94
- ^
Wu 1938
, стр. 455
- ^
а
б
Yukteshwar Kumar (2005).
A History of Sino-Indian Relations: 1st Century A.D. to 7th Century A.D. : Movement of Peoples and Ideas Between India and China from Kasyapa Matanga to Yi Jing,
p. 128. APH Publishing.
- ^
Thompson, John M. (2008)
Understanding Prajn?: Sengzhao's "wild Words" and the Search for Wisdom,
p. 76.
- ^
Robinson, Richard H. 1967.
Early Madhy?mika in China and India
, p. 79. Madison: University of Wisconsin Press.
- ^
Thompson, John M. (2008)
Understanding Prajn?: Sengzhao's "wild Words" and the Search for Wisdom,
p. 78.
- Ju-Lan, Fung (1977).
Istorija kineske filozofije
. Beograd: NOLIT.
- Enciklopedija ?ivih religija, Nolit.
. Beograd. 2004.
ISBN
978-86-19-02360-3
.
- Chandra, Moti (1977),
Trade and Trade Routes in Ancient India
, Abhinav Publications,
ISBN
9788170170556
- Eitel, E.J.; Edkins, Joseph (1871),
?Handbook for the Student of Chinese Buddhism”
,
The Chinese Recorder and Missionary Journal
, FOOCHOW.: American Presbyterian Mission Press,
3
: 217
- Kumar, Yukteshwar (2005),
A History of Sino-Indian Relations
, APH Publishing Corporation,
ISBN
978-8176487986
- Lu, Yang (2004),
?Narrative and Historicity in the Buddhist Biographies of Early Medieval China: The Case of Kum?raj?va”
,
Asia Major
, Third Series,
17
(2): 1?43, Архивирано из
оригинала
07. 10. 2022. г.
, Приступ?ено
18. 08. 2022
- Nan, Huai-Chin (1998),
Basic Buddhism: Exploring Buddhism and Zen
,
ISBN
978-1578630202
- Nattier, Jan
(1992),
?The Heart Sutra: A Chinese Apocryphal Text?”
,
Journal of the International Association of Buddhist Studies
,
15
(2): 153?223, Архивирано из
оригинала
29. 10. 2013. г.
, Приступ?ено
18. 08. 2022
- Nattier, Jan
(2005),
A Few Good Men: The Bodhisattva Path according to The Inquiry of Ugra (Ugraparip?cch?)
,
University of Hawaii Press
,
ISBN
978-0824830038
- Pollard, Elizabeth (2015),
Worlds Together Worlds Apart
, New York: W.W. Norton Company Inc, стр. 287,
ISBN
978-0-393-91847-2
- Puri, B. N. (1987),
Buddhism in Central Asia
,
Motilal Banarsidass Publishers Private Limited
,
ISBN
978-8120803725
- Singh, Upinder
(2009),
A History of Ancient and Early Medieval India: From the Stone Age to the 12th Century
, Pearson Education India,
ISBN
978-8131716779
- Smith, David Howard (1971),
Chinese Religions From 1000 B.C. to the Present Day
,
Weidenfeld & Nicolson
- Wu, Ching-hsing (1938),
?Some Notes on Kao Seng Chuan”
,
T'ien Hsia Monthly
, Kelly and Walsh, ltd.,
7
- Zurcher, Erik (2007)
The Buddhist Conquest of China: The Spread and Adaptation of Buddhism in Early Medieval China.
BRILL.
-
This article incorporates text from
The Chinese recorder and missionary journal, Volume 3
, a publication from 1871 now in the
public domain
in the United States.
|
---|
Međunarodne
| |
---|
Dr?avne
| |
---|
Akademske
| |
---|
Ljudi
| |
---|
Ostale
| |
---|