한국   대만   중국   일본 
Kumarađiva ? Википеди?а Пре?и на садржа?

Kumarađiva

С Википеди?е, слободне енциклопеди?е

Statua Kumarađive u Sinkjangu , Kina .
Datum rođenja 344.
Mesto rođenja Ku?a kraljevstvo (sad Ku?a )
  Kina
Datum smrti 413.
Mesto smrti ?angan , (kasniji) ?in (sad Sijan )
  Kina
Prebivali?te Kina
Dr?avljanstvo Kinesko
Zanimanje Budisti?ki monah , nau?nik, prevodilac , i filozof
Delovanje Prevod budisti?kih tekstova napisanih na sanskritu na kineski , osniva? ?kole Sanlun mahajana budizma

Kumarađiva ili Kumarad?iva ( Kum?raj?va ; tradicionalni kineski : 鳩摩羅什; pinjin : Ji?moluoshi ; takođe Chiu mo lo shih ; 344 ? 413) [1] je bio budisti?ki monah , u?itelj i prevodilac , jedan od velikih u?itelja ?kole Srednjeg puta u Kini . [2]

Indijski monasi, Kumarađiva i u?itelj meditacije Budhabadra delali su u Kini po?etkom 5. veka i zajedno sa svojim u?enicima u velikoj meri utrli put ?an budizmu. [3] Kumarađiva se smatra jednim od najve?ih prevodilaca kineskog budizma . Prema Lu ?engu , Kumarađivini prevodi su ?bez premca u smislu tehnike prevođenja, i u pogledu stepena vernosti“. [4]

Kumarađiva je prvo prou?avao u?enja sarvastivadinskih ?kola, kasnije je studirao pod Budasvaminom , da bi kona?no postao pristalica mahajana budizma , prou?avaju?i Nagarjunovu doktrinu Madjamake . Nakon ?to je savladao kineski jezik, Kumarađiva se nastanio kao prevodilac i nau?nik u ?anganu (oko 401. godine). [5] On je bio ?ef tima prevodilaca koji je uklju?ivao i njegovog prepisiva?a Sengrui . [6] Ovaj tim je bio odgovoran za prevod mnogih sanskritskih budisti?kih tekstova na kineski .

Kumarađiva je takođe u Kinu uveo Madjiamaka ?kolu budisti?ke filozofije koja ?e kasnije biti nazvana Sanlun (??kola tri traktata“). [7]

?ivot [ уреди | уреди извор ]

Prajnaparamita sutra koju je Kumarađiva preveo na kineski.

Kumarađiva je bio Indijac , ali je rođen na podru?ju dana?njeg Kineskog Turkestana . [2] Obrazovao se u Sarvastivada ?kolama, potom kod Budhasvamina, da bi na kraju postao sledbenik mahajane i studirao Nagarđuninu ?kolu Srednjeg puta . Godine 401 . je do?ao u ?angan (dana?nji Sijan u pokrajini ?ensi), prestonicu tada?nje severnokineske dr?ave Jin, gde je ?iveo do svoje smrti, 413. podine. [2]

Tokom tih trinaest godina on je preveo veliki broj budisti?kih tekstova sa sanskrita na kineski jezik . [2] Takođe je pou?avao brojne u?enike, od kojih su neki postali veoma uticajni. [2] Medu Kumarađivinim u?enicima, najistaknutiji su Seng-?ao , koji je povezao madjamika i taoisti?ke tekstove, i Tao-?eng , koji je zastupao doktrinu iznenadnog probuđenja . [3]

Rani ?ivot [ уреди | уреди извор ]

Kumarajivin otac Kumarajana je bio iz drevne Indije , verovatno iz dana?njeg Ka?mira , [8] [9] [10] njegov otac je bio indijski princ, [11] sin visokog ministra, na kojeg je kralj Ku?e izvr?io pritisak da se o?eni njegovom mlađom sestrom, te je njegova majka bila Ku?anska princeza i pobo?ni budista koja je zna?ajno uticala na njegove rane studije. Njegov deda Ta-to se smatra da je imao dobru reputaciju. Njegov otac se zamona?io, napustio Ka?mir , pre?ao planine Pamir i stigao u Ku?u, gde je postao kraljevski sve?tenik. Kraljeva sestra, D?iva , poznata i kao D?ivaka, udala se za njega i imali su sina, Kumarađiva. D?ivaka se pridru?ila manastiru Cio-li, severno od Ku?e, kada je Kumarađiva imao samo sedam godina. [12]

Kao de?ak (po?ev?i od 9 godina), Kumarađiva je u?io Agame i Sarvastivada Abhidharmu kod majstora u Severnoj Indiji, Ka?miru i Ku?i, koji su bili centri mona?tva i u?enja Sarvastivade. [13] [14] Kasnije je pre?ao i prou?avao Mahajanu pod ka?mirskim Budaja?ama u Ka?garu . [13] Dobio je puno mona?tvo sa 20 godina u Ku?i i takođe je prou?avao Sarvastivada Vinaju zajedno sa filozofijom Madhjamake . [15] Vremenom je postao poznata li?nost po?tovana zbog svog ?irokog u?enja i ve?tine u debati. [13]

Hvatanje, zatvaranje i pu?tanje na slobodu [ уреди | уреди извор ]

Pagoda belog konja , Duenhuang , u spomen na Kumarađivog belog konja koji je nosio svete spise u Kinu, oko 384. godine

Godine 379, Kumarađiva slava je dosegla u Kinu kada je kineski budisti?ki monah po imenu Seng đuen posetio Ku?u i opisao Kumarađive sposobnosti. Car Fu đen (?堅) iz biv?e dinastije ?in je tada ulo?io napore da dovede Kumarađiva u glavni grad ?ina, ?angan . [16] Da bi to uradio, njegov general Lu Guang je poslat sa vojskom da osvoji Ku?u i vrati se sa Kumarađivom. Zapisano je da je Fu đen rekao svom generalu: ?Po?alji mi Kumarađiva ?im osvoji? Ku?u.“ [17] Međutim, kada je glavna vojska Fu đena u glavnom gradu bila pora?ena, njegov general Lu Guang je proglasio svoju dr?avu i postao vojskovođa u 386. godine, a Kumarađiva je zarobljen kada je imao oko 40 godina. [18] Po?to nije bio budista, Lu Guang je dr?ao Kumarađivu u zatvoru mnogo godina, esencijalno kao plen. Za to vreme, smatra se da je Kumarađiva upoznao kineski jezik . Lu je takođe naterao Kumarađiva da se o?eni ?erkom kralja Ku?a, te je bio primoran da odustane od svog mona?kog zaveta . [19]

Nakon ?to je porodica Jao iz biv?eg ?ina zbacila prethodnog vladara Fu đena, car Jao Sing je vi?e puta molio vojskovođe porodice Lu da oslobode Kumarađivu i po?alju ga na istok u ?angan. [20] Kada porodica Lu nije ?elela da oslobodi Kumarađivu od svog zato?eni?tva, ogor?eni Jao Sing je poslao vojsku u Ljangd?ou kako bi porazio vojskovođe porodice Lu i oslobodio Kumarađivu. [20] Kona?no je vojska cara Jao uspela da pobedi porodicu Lu, a Kumarađiva je doveden na istok u prestonicu ?angan 401. godine. [20]

?angan i prevodila?ki rad [ уреди | уреди извор ]

Koncizna mapa hanskog ?angana naslikana tokom dinastije ?ing

U ?anganu, Kumarađiva je predstavljen caru Jao Singu , dvoru i budisti?kim vođama. Postao je poznat i po?tovan u Kini, dobiv?i titulu ?Nacionalnog u?itelja“ ( guo?i ). [21] [22] U ?anganu je Kumarađiva predvodio prevodila?ki tim nau?nika koji je sponzirao dvor. Oni su radili na prevođenju brojnih sanskritskih budisti?kih tekstova na kineski jezik. [7] Jao Sing ga je smatrao svojim u?iteljem, a mnogi mladi i stari kineski budisti su konvergirali njemu, u?e?i kako iz njegovih direktnih u?enja, tako i kroz aktivnosti njegovog prevodila?kog biroa u Sjaojao vrtovima, gde su se odr?avale dnevne sesije (kojima je prisustvovalo preko hiljadu monaha). [21] U roku od desetak godina, Kumarađivin prevodila?ki biro preveo je oko trideset pet sutri u 294 svitka. Njegovi prevodi se i danas koriste u kineskom budizmu. [7] Kumarađiva je imao ?etiri glavna u?enika koji su radili u njegovom timu: Dao?enga (竺道生), Sengd?aoa (僧肇), Daoronga (道融) i Sengruija (僧睿).

Nau?ni rad [ уреди | уреди извор ]

Prevod [ уреди | уреди извор ]

Kumarađiva je revolucionisao kineski budizam , a stil prevođenja njegovog tima poznat je po svojoj jasno?i i po prevazila?enju prethodnog sistema prevoda ? geji “ (podudaranje koncepta) koji je nastojao da uspostavi ekvivalente budisti?ke terminologije sa daoisti?kim i konfu?ijanskim terminima. Kumarađivov ?itljiv stil prevoda bio je prepoznatljiv, posedovao je glatko?u koja odra?ava njegov prioritet u preno?enju zna?enja za razliku od preciznog doslovnog preno?enja. [23] Zbog toga su njegovi prevodi osnovnih mahajanskih tekstova ?esto ostajali popularniji od kasnijih, doslovnijih prevoda, npr. onih koje je uradio Sjuencang . [24]

Kumarađivi prevodi su bili veoma uticajni na razvoj budisti?kog kineskog i uveli su veoma ?esto kori??ene terminologije, kao ?to su: [25] [26]

  • 大乘 '' Da cheng '', ili ?ve?e vozilo“, za sanskritski izraz Mahajana
  • 念處 ? nian ch? ” za smrtjupastana (postavljanje svesnosti)
  • 菩提 ? pu ti ” za Bodi (buđenje)
  • 性 ? xing ” za datu (priroda, izvor)

Ovi prevodi su bili grupni napor, i stoga je ta?nije re?i da ih je prevela komisija koju je vodio Kumarađiva, a ne samo Kumarađiva. Proces prevođenja po?eo bi ?itanjem teksta od strane Kumarađive, koji je takođe davao usputne komentare na kineskom. Kineski monasi i studenti razgovarali bi o tekstu sa Kumarađivom i među sobom. Iz ovog procesa bi proiza?ao prevod na kineski, koji bi proveravao Kumarađiva. Tekst je zatim zapisan i revidiran vi?e puta. To su takođe bili javni događaji kojima su prisustvovali poklonici, uklju?uju?i cara Jao Singa. [27]

Vidi jo? [ уреди | уреди извор ]

Reference [ уреди | уреди извор ]

  1. ^ Pollard 2015 , стр. 287.
  2. ^ а б в г д Fung Ju-Lan, Istorija kineske filozofije ), NOLIT, Beograd. (1977). стр. 271-285.
  3. ^ а б Зен , Енциклопеди?а живих религи?а, Нолит. . Београд. 2004. ISBN 978-86-19-02360-3 .  
  4. ^ Beeby Lonsdale, Allison; Ensinger, Doris; Presas, Marisa (2000). Investigating Translation: Selected Papers from the 4th International Congress on Translation, Barcelona, 1998, p. 48. John Benjamins Publishing.
  5. ^ Rahul, Ram (2000). March of Central Asia, p. 83. Indus Publishing.
  6. ^ Lai, Whalen (1991). "Tao Sheng's Theory of Sudden Enlightenment Re-examined". In Gregory, Peter N. Sudden and Gradual. Approaches to Enlightenment in Chinese Thought. Delhi: Motilal Banarsidass Publishers Private Limited. p. 180
  7. ^ а б в Mair, Victor H.; Sanping Chen, Wood, Frances (2013). Chinese Lives: The People Who Made a Civilization, #28, Kumarajiva. Thames & Hudson.
  8. ^ Singh 2009 , стр. 523.
  9. ^ Chandra 1977 , стр. 180.
  10. ^ Smith 1971 , стр. 115.
  11. ^ Hansen, Valerie (2015). The Silk Road: A New History (на ?езику: енглески). Oxford University Press. стр. 66. ISBN   978-0-19-021842-3 .  
  12. ^ Hansen, Valerie (2015). The Silk Road: A New History, p. 66. Oxford University Press.
  13. ^ а б в Zurcher 2007 p. 226.
  14. ^ Robinson, Richard H. 1967. Early Madhyamika in China and India , p. 71. Madison: University of Wisconsin Press.
  15. ^ Robinson, Richard H. 1967. Early Madhyamika in China and India , p. 73. Madison: University of Wisconsin Press.
  16. ^ Kumar 2005 , стр. 107.
  17. ^ Duan, Wenjie. Dunhuang Art: Through the Eyes of Duan Wenjie. 1995. p. 94
  18. ^ Nan 1998 , стр. 84.
  19. ^ Wu 1938 , стр. 455
  20. ^ а б в Kumar 2005 , стр. 108.
  21. ^ а б Yukteshwar Kumar (2005). A History of Sino-Indian Relations: 1st Century A.D. to 7th Century A.D. : Movement of Peoples and Ideas Between India and China from Kasyapa Matanga to Yi Jing, p. 128. APH Publishing.
  22. ^ Thompson, John M. (2008) Understanding Prajn?: Sengzhao's "wild Words" and the Search for Wisdom, p. 76.
  23. ^ Nattier 1992 , стр. 186.
  24. ^ Nattier 1992 , стр. 188.
  25. ^ Eitel & Edkins 1871 , стр. 217.
  26. ^ Robinson, Richard H. 1967. Early Madhy?mika in China and India , p. 79. Madison: University of Wisconsin Press.
  27. ^ Thompson, John M. (2008) Understanding Prajn?: Sengzhao's "wild Words" and the Search for Wisdom, p. 78.

Literatura [ уреди | уреди извор ]

Spolja?nje veze [ уреди | уреди извор ]