Aerobne i anaerobne
bakterije
se mogu identifikovati uzgojom u epruvetama sa
tioglikolatnim medijumom
:
1:
Obligatnim aerobima
je neophodan kiseonik, jer oni ne mogu anaerobno da vr?e fermenticiju ili di?u. Oni se sakupljaju na vrhu eprivete.
2:
Oligatne anaerobe
kiseonik truje, tako da se oni sakupljaju na dnu epruvete, gde je koncentracija kiseonika najni?a.
3:
Fakultativni anaerobi
mogu da rastu sa i bez kiseonika, zato ?to oni mogu da metaboli?ki oslobađaju energiju aerobnim i anaerobnim putem. Oni se uglavnom sakupljaju na vrhu epruvete, jer aerobna respiracija generi?e vi?e ATP-a nego bilo fermentacija ili anaerobna respiracija.
4:
Mikroaerofilima
je potreban kiseonik, jer oni ne mogu da fermenti?u ili di?u anaerobno. Međutim, visoke koncentracije kiseonika su otrovne za njih. Oni se sakupljaju u gornjem delu eprovete.
5: Aerotolerantnim organizmima nije neophodan kiseonik, jer oni vr?e anaerobno metaboli?ko oslobađanje energije. Za razliku od obligatnih anaeroba, za njih kiseonik nije otrovan. Oni su ravnomerno ra?ireni u epriveti.
Anaerobni organizam
ili
anaerob
je
organizam
kome nije neophodan
kiseonik
za rast.
[1]
Takav organizam mo?e da ima negativnu reakciju ili ?ak da ugine u prisustvu kiseonika, jer bolje izvr?ava svoje telesne funkcije u odsustvu kiseonika. Anaerobni organizam mo?e da bude jedno?elijski ili vi?e?elijski (poput metazoa ili kompleksnijih organizama kao ?to su crvi iz dubokog mora). Pojedini paraziti (npr.
Trichinella spiralis
) imaju anaerobnu respiraciju u infektiranim ?elijama. Neki od uglavnom jedno?elijskih anaerobnih mikroba su
protozoe
, mada ve?inu anaerobnih mikroba sa?injavaju
bakterije
i
arheje
. Iz prakti?nih razloga se dele u tri kategorije:
- obligatni anaerobi
- kod njih kiseonik izaziva o?te?enja
- aerotolerantni organizmi - oni ne mogu da koriste kiseonik za rast, ali su tolerantni na njegovo prisustvo
- fakultativni anaerobi
- oni mogu da rastu sa i bez kiseonika, ali koriste kiseonik kad je dostupan
U ljudskim bi?ina ti organizmi se obi?no nalaze u
gastrointestinalnom traktu
.
[2]
Neke od anaerobnih bakterija proizvode klini?ki va?ne
toksine
(e.g.
tetanus
).
Obligativni anaerobi mogu da koriste
fermentaciju
ili
anaerobnu respiraciju
. Aerotolerantni organizmi su strogo fermentativni. U prisustvu kiseonika, fakultativni anaerobi koriste
aerobnu respiraciju
; dok u odsustvu kiseonika, neki od njih vr?e fermentaciju, a neki anaerobnu respiraciju.
Postoji mno?tvo anaerobnih fermentativnih reakcija.
Fermentativni anaerobni organizmi uglavnom koriste mle?no kiselinski fermentacioni put:
- C
6
H
12
O
6
+ 2
ADP
+ 2 fosfat → 2
mle?na kiselina
+ 2
ATP
Energija oslobođena u ovoj reakciji je oko 150
kJ / mol
. Ona se konzervira regeneracijom dva molekula ATP iz ADP po molekulu
glukoze
. To je samo 5% energije po molekulu ?e?era koju tipi?no generi?e aerobna reakcija.
Biljke i gljive (e.g., kvasci) generalno koriste alkoholnu (etanolnu) fermentaciju, kad je pristup kiseoniku ograni?en:
- C
6
H
12
O
6
+ 2 ADP + 2 phosphate → 2 C
2
H
5
OH + 2 CO
2
↑ + 2 ATP
Oslobođena energija je oko 180 kJ / mol, ?to se konzervira regeneracijom dva ATP molekula iz ADP po molekulu glukoze.
Anaerobne bakterije i
arheje
koriste ove i niz drugih fermentativnih pateva, e.g.,
propionsko kiselinska
fermentacija,
buterno kiselinska
fermentacija, me?ovita kiselinska fermentacija,
butandiolna fermentacija
,
Stiklandova fermentacija
,
acetogeneza
, ili
metanogeneza
.