Yoshidina doktrina
je naziv za strategiju, odnosno vanjsku politiku vlade
Japana
koja se iskristalizirala u periodu nakon
Drugog svjetskog rata
te se provodila tokom
Hladnog rata
, a u manjoj mjeri se primjenjuje do dana?njeg dana. Ime je dobila po premijeru
Shigeruu Yoshidi
, za vrijeme ?ijeg je mandata 1951. godine sklopljen
Sporazum u San Franciscu
koji ?e uz prethodno doneseni
Ustav
1947. godine, kao i njegov znameniti
?l 9
predstavljati njegove formalne temelje. Osnov doktrine je bilo ?vrsto savezni?tvo sa
SAD
, koje je pru?anje teritorija za vojne baze, odnosno logisti?ke, politi?ke i druge podr?ke Amerikancima, koji su zauzvrat trebali braniti Japan od mogu?e invazije ili poku?aja izvoza
komunisti?ke
revolucije iz susjednih
SSSR
i
komunisti?ke Kine
; sa druge strane je pacifisti?ka odredba novog Ustava prema kojoj se nakon rata obnovljena japanska vojska, eufemisti?ki progla?ena "snagama samoobrane" vi?e nije smjela koristiti izvan japanskih granica, omogu?ila da Japan u odnosu na druge zemlje vi?e ne mora ulagati zna?ajna sredstva u obranu, te ih je umjesto toga ulo?io u razvoj industrije i infrastrukture, koji je ve? 1950-ih doveo do spektakularnih rezultata kasnije poznatih kao
japansko ekonomsko ?udo
. Yoshidinu su doktrinu, u ve?oj ili manjoj mjeri, nastavili primjenjivati svi njegovi nasljednici.
