Vukosava Vukica Mi?unovi?
(
Velestovo
, kod
Cetinja
,
15. mart
1921
?
Podgorica
,
24. februar
2016
), u?esnik
Narodnooslobodila?ke borbe
, dru?tveno-politi?ki radnik
Socijalisti?ke Republike Crne Gore
i
narodni heroj Jugoslavije
.
Rođena je 15. marta 1921. godine u Velestovu, kod Cetinja. Osnovnu ?kolu je zavr?ila u rodnom selu, a potom se bavila poslovima po doma?instvu i ?uvala stoku. Pod uticajem rođenog brata
Blagote
, kao i bra?e od stri?eva
Veljka
i Vuka?ina, koji su bili ?lanovi
Komunisti?ke partije Jugoslavije
(KPJ), opredelila se za komunisti?ki pokret. U godinama pred po?etak Drugog svetskog rata, zajedno sa drugim omladincima iz Cetinja i okoline u?estvovala je na omladinskim izletima i opozicionim zborovima.
U toku
Trinaestojulskog ustanka
, 1941. godine kao omladinka je u?estvovala u pozadinskim akcijama - nosila je hranu borcima i odr?avala vezu između ustani?kih odreda. U oktobru 1941. godine stupila je u organizaciju Crnogorske narodne omladine. Ubrzo posle toga, zajedno sa
đinom Vrbicom
, ?lanicom Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Crnu Goru i?la je na Omladinsku konferenciju u Katinsku nahiju. U
bici za Pljevlja
, 1. decembra 1941. godine poginuo joj je stariji brat Ilija. Odmah potom Vukosava stupa kao borac u Velestovsku partizansku ?etu.
Po?etkom 1942. godine primljena je u ?lanstvo Komunisti?ke partije Jugoslavije (KPJ). Kao partizanski borac u?estvovala je u borbama na Zagredi, kod
Danilovgrada
, a ne?to kasnije na Zagara?u, gde joj je poginuo i drugi brat Blagota, koji je bio komandant bataljona, a kasnije je progla?en za narodnog heroja. Posle bratove pogibije, nastavila je sa Lov?enskim udarnim bataljonom te?ke odstupne borbe sve do Grahova. Na Dro?korici je u toku borbi za zauzimanje ?etni?kog utvrđenja, gde je u?estvovala kao bomba?, bila ranjena u ruku. Posle ranjavanja nalazila se u bolnici Lov?enskog partizanskog odreda, a posle formiranja
?etvrte crnogorske proleterske udarne brigade
, 11. juna 1942. godine stuplila je u Tre?u ?etu Drugog bataljona.
Prilikom napada na
Bugojno
, polovinom juna 1942. godine, prelaze?i preko reke Vrbas, među prvim partizanskim borcima u?la je u grad i razoru?ala i zarobila dvojicu usta?a. U toku borbi za Kupres, polovinom avgusta 1942. godine, u?estvovala je kao bomba?. U veoma te?kim borbama usta?e su mitraljeskom vatrom na brisanom prostoru desetkovale njen bataljon. Uprkos ovome borci bataljona su o?ajni?ki juri?ali i uspeli da prodru u grad. Prilikom odstupanja iz grada, jedan broj boraca na ?elu sa politi?kom komesarom Tre?e ?ete, nije uspeo da se izvu?e. Na poziv komandanta bataljona Nika Strugara, Vukosava se kao dobrovoljac prijavila da ponovo prodre u grad i izvu?e grupu boraca. Za ovaj podvig, kao i juna?tvo iskazano u prethodnim borbama Vukosava je bila pohvaljena od strane Vrhovnog komandanta Josipa Broza Tita. Ova pohvala objavljena je u ?
Biltenu Vrhovnog ?taba
“ br 20-22 i glasi ?
Za hrabro dr?anje i primjerno ispunjavanje svojih zadataka pohvaljujem Mi?unovi? Vukosavu, vodnika i zamjenika komandira ?ete u II bataljonu IV brigade, koja se istakla u svim borbama, naro?ito u borbama na Bugojnu i Kupresu
.
[1]
Posle borbi na Kupresu, postaje desetar, zatim vodnik, pa zamenik komandira Tre?e ?ete. Posle
napada na Livno
, polovinom decembra 1942. godine postala je zamenik politi?kog komesara Tre?e ?ete i sekretar partijske ?elije. Zajedno sa svojom jedinicom u?estvovala je u borbama oko Knina, zatim kod Duvna, Imotskog, Jablanici i Konjicu. Za vreme
?etvrte neprijateljske ofanzive
najte?e borbe sa Nemcima vodili su na Vili?a Gumnu. Tada je njen bataljon izvr?avao naređenje Vrhovnog ?taba - da Nemce moraju zadr?ati po svaku cenu, kako bi se spasili ranjenici u Prozoru. Borbe su trajale ?itavog dana, bataljon je izdr?ao jedanaest neprijateljskih juri?a i pretrpeo velike gubitke. ?itava komanda Tre?e ?ete je izginula, izuzev Vukosave, a na polo?aju je ostalo svega devet boraca, koji su uspeli da izdr?e napade neprijatelja do dolaska poja?anja. Posle Neretve ?etvrta brigada je nastavila put u pravcu Crne Gore.
Posle
bitke na Sutjesci
, Vukosava je bila ?lan Politodjela i rukovodilac SKOJ-a u brigadi, a potom je bila upu?ena u Crnu Goru, gde je određena za ?lana Okru?nog komiteta SKOJ-a za Cetinje. Kao delegat je u?estvovala na Prvom kongresu Ujedinjenog saveza antifa?isti?ke omladine Crne Gore (USAO CG) u Kola?inu, 25. i 26. novembra 1943. godine, kada je bila izabrana za ?lana Zemaljskog odbora. Tokom 1944. godine bila je sekretar Okru?nog komiteta SKOJ-a na Cetinju. U?estvovala je i na Drugom kongresu USAO Crne Gore na Cetinju, od 15. do 17. decembra, kada je izabrana za ?lana Sekreterijata Zemaljskog odbor i ?lana Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Crnu Goru.
Posle oslobođenja zemlje, 1945. godine bila je aktivni dru?tveno-politi?ki radnik u Socijalisti?koj Republici Crnoj Gori:
- ?lan Sreskog komiteta KPJ za Cetinje,
- ?lan, a potom i organizacioni sekretar PK SKOJ-a za Crnu Goru,
- ?lan Centralnog komiteta Komunisti?ke partije Crne Gore,
- ?lan Izvr?nog ve?a Skup?tine NR Crne Gore, u dva mandata (
tj prva ?ena ministar u istoriji Crne Gore
),
- ?lan Glavnog odbora Socijalisti?kog saveza radnog naroda Crne Gore,
- ?lan Republi?kog obora SUBNOR-a Crne Gore,
- ?lan Predsedni?tva SR Crne Gore,
- ?lan Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije,
- predsednik Komisije Predsedni?tva SK Crne Gore za op?tenaronu odbranu i samoza?titu,
- ?lan Saveta za narodnu obranu Predsedni?tva SR Crne Gore
Birana je za narodnog poslanika Skup?tine SR Crne Gore, u ?etiri mandata i poslanika Savezne skup?tine SFRJ, u jednom mandatu.
Umrla je
24. februara
2016
. godine u Podgorici, a sahranjena je na podgori?kom groblju ?epurci.
Nosilac je
Partizanske spomenice 1941.
i ostalih
jugoslovenskih odlikovanja
, među kojima su ?
Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem
i
Orden zasluga za narod za zlatnom zvezdom
i dr.
Ordenom narodnog heroja
odlikovana je
10. jula
1952
. godine.
Narodni heroji iz Cetinja i okoline
|
---|
|
|
?ene narodni heroji iz Crne Gore
|
---|
|
Poginule
| | |
---|
Pre?ivele
| |
---|