| Umberto Eco
|
|---|
 Umberto Eco
|
| Rođenje
| (
1932-01-05
)
5. 1. 1932.
Alessandria
[1]
|
|---|
| Smrt
| 19. 2.
2016
. (dob: 84)
Milano
|
|---|
| Dr?avljanstvo
| Italija, Kraljevina Italija
|
|---|
| Zanimanje
| romanopisac, esejista, filozof, lingvista, profesor
|
|---|
Umberto Eco
[α 1]
(
Alessandria
, 5. januara 1932. ?
Milano
, 19. februara 2016.), je bio
italijanski
romanopisac, esejista, filozof i lingvista, profesor
semiotike
na
Univerzitetu u Bologni
.
[2]
Umberto Eco je rođen u talijanskoj regiji
Piemonte
, oblasti na koju je vi?e utjecala francuska nego talijanska kultura. Njegov otac Giulio
[3]
ratovao je na talijanskoj strani u tri rata. Majka se zvala Giovanna Bisio.
[3]
Preci su uzeli prezime Eco, ?to je
akronim
za
ex caelis oblatus
("poklon odozgo", tj. "poklon od Boga"). Tijekom
Drugog svjetskog rata
Eco i njegova majka Giovanna sele u jedno selo na piemontskim brdima.
[3]
Na nagovor svoga oca zapo?inje studij
prava
na
torinskom sveu?ili?tu
. Prekida studij prava i nasuprot o?evoj volji zapo?inje studij
srednjovjekovne filozofije
i
literature
a doktorirao je 1956. na temi o
Tomi Akvinskom
.
Eco je dobio posao u kulturnoj redakciji javnih usluga
Radiotelevisione Italiana
(RAI) dok je istovremeno podu?avao na torinskom sveu?ili?tu 1956.?1964. Grupa
avangardista
(slikara, glazbenika i pisaca), sa kojima se po?eo dru?iti tijekom vremena provedenog na RAI-u, imala je presudan utjecaj na njegov kasniji knji?evni rad. To se naro?ito moglo uo?iti poslije objavljivanja njegove prve knjige 1956.
Il Problema Estetico di San Tommaso
(hr.
Esteti?ki problem u Tome Akvinskoga
)
[4]
, koja je bila nastavak njegove doktorske disertacije, i koja se smatra prekretnicom u njegovoj akademskoj karijeri.
Svoju drugu knjigu
Sviluppo dell'estetico Medievale
objavljuje 1959., u kojoj se Umberto Eco predstavlja kao vrsni poznavatelj srednjovjekovne filozofije. Izgubio je posao na RAI-u ali njegov otac mu je priznao da je izabrao pravo zanimanje. Gubitak posla kompenzirao je sve brojnijim predavanjima jer je bio sve vi?e tra?en kao predava? i u?itelj. 1959. dobio je mjesto glavnog urednika pri
Casa Editrice Bompiani
u
Milanu
, gdje ostaje do 1975.
Ecov istra?iva?ki rad o srednjovjekovnoj
estetici
pokazao je razlike između teorije i prakse. O
srednjem vijeku
je rekao "da je postojala geometrijski uobli?ena racionalna shema o tom ?to se smatralo lijepim, a opet s druge strane neusporediv umjetni?ki ?ivot sa svojom
dijalektikom
oblika i namjera". Ecov rad na polju knji?evne teorije mijenja smjer tijekom vremena: u po?etku je bio jedan od prvih predstavnika recepcionisti?ke kritike.
Tijekom ovog perioda Ecov istra?iva?ki rad se usmjerava na teoriju da su tekstovi
semanti?ki
otovreni i na semiotiku, ?to rezultira mnogobrojnim esejima objavljenih u okviru ove lingvisti?ke grane a 1962. objavljuje knjigu
Opera aperta
(
Otvorena djela
). U njoj Eco tvrdi da su knji?evni tekstovi bili ?iroka polja zna?enja umjesto uskih niti, po?to ?itatelj do?ivljava tekstove kao otvorene, s jednom unutarnjom dinamikom i psiholo?ki ograni?enom niti koja dozvoljavaju razli?ita tuma?enja.
Ona djela kod kojih je razumijevanje ograni?eno na jedinstvenu nedvosmislenu nit, su najmanje cijenjena, za razliku od djela koja su otvorena i daju ?itatelju puno mogu?nosti da stvori svoju vlastitu sliku sadr?aja, su najcjenjenija djela.
Eco je naglasio da se rije?i ne mogu ograni?iti na njihovo zna?enje koje nalazimo u rje?niku, ve? da se njihovo zna?enje stvara u izra?ajnom kontekstu.
Ovu misao je među ostalima zastupao i I.A. Richards, ali Eco je bio prvi koji je to primjenio na
knji?evnost
. Ova misao razvija također po?etnu to?ku zna?enja iz neprestanih promjena koje daju iskazi i stvara igru i??ekivanja i ispunjavanja zna?enja. Do ovih zaklju?aka Eco dolazi kroz studij jezika i semiotiku a ne kroz studije
psihologije
ili
povijesti
, kako su to Wolfgang Iser i Hans-Robert Jauss prije u?inili. Ecov rad je utjecao također i na studije popularne kulture.
U rujnu
1962.
Eco ?eni Renate Ramge, njema?ku povjesni?arku umjetnosti.
Svoje sveobuhvatno znanje o Srednjem vijeku Eco je iskoristio u romanu
Ime ru?e
, objavljenom 1980., koji je kasnije filmatiziran sa
Seanom Conneryem
u glavnoj ulozi. Roman govori o
redovniku
koji istra?uje seriju ubojstava koja su povezana sa
samostanskom
knji?nicom
. Ecova glavna zasluga je prevođenje i obja?njenje srednjovjekovnih kontraverzi i krivovjerja na jedan moderan jezik ?to je ?itatelj mogao razumjeti bez da je bio
teolog
. Na kraju romana tu je samo redovnik koji svojim poku?ajima poku?ava obnoviti knji?nicu sa ostatcima knjiga koje su pre?ivjele po?ar i ba? ti ostatci stvaraju zna?enje.
?ovje?anstvo ne mo?e podnijeti pomisao da je svijet nastao slu?ajno, gre?kom, samo zato ?to su se ?etiri nepromi?ljena atoma sudarila na mokroj magistrali. A onda treba prona?i kozmi?ku
zavjeru
,
Boga
, anđele ili đavle.
?
U. Eco,
Il pendolo di Foucault
, str. 337
[α 2]
Iako se njegovo djelo sastoji od starinskog materijala, zastarjelih likova i prestarih tekstova, njegov specifi?ni na?in vođenja ?itatelja kroz intrige i neo?ekivane obrate donio mu je svjetsku slavu i veliki broj sljedbenika koji ?itaju njegova djela. I njegov drugi roman,
Foucaultovo njihalo
prodan je u velikom tira?u. Ovaj roman govori o tri nestimulirana izdava?a koji rade za jednu manju izdava?ku ku?u, i koji odlu?uju da bi ubili vrijeme, napraviti teoriju zavjere koju nazivaju "Plan". Radi se o zamr?enom zapletu tajne organizacije koja vodi podrijetlo od
Templara
i koja ?eli upravljati svijetom. Sam trojac postaje o?aran detaljima svoga plana. Igra postaje opasnom kada autsajderi saznaju za postojanje Plana, vjeruju?i da je nađen na?in za pronalaskom izgubljenog templarskog blaga.
Ba? kao i romanu
Ime ru?e
, likovi u
Foucaultovom njihalu
opsjednuti su
hermeneutikom
posebice u namjeri prikrivanja istine, suo?avaju?i se s nepredvidivim situacijama.
Ecov rad ilustrira
postmodernisti?ki
knji?evni pojam o
hipertekstualnosti
, tj. o utjecaju za koji teorija tvrdi da postoji između djela i njihovih tuma?enja.
U eseju "Vje?ni fa?izam" iz 1995.,
[5]
[6]
Umberto Eco je poku?ao napraviti listu op?ih vrijednosti fa?isti?ke ideologije te tako
definirati fa?izam
. On koristi i izraz "Ur-fascism" kao generi?ki opis za razli?ite povijesne forme fa?izma.
Eco je posljednjih godina ?ivio i radio u
Milanu
. Njegova privatna knji?nica sastojala se od vi?e od 30.000 knjiga. Radio je kao profesor na bolonjskom sveu?ili?tu i za
L'Espresso
redovno pisao svoju kolumnu pod nazivom "La Bustina di Minerva".
Od 1985. Umberto Eco je dobio preko 30 po?asnih doktorata diljem svijeta.
Umro je u svom domu u
Milanu
19. februara
2016.
u 22.30 sati.
[7]
Izvod iz bibliografije
[
uredi
|
uredi kod
]
- Ime ru?e
(
Il nome della rosa
, 1980)
- Fukoovo klatno
(
Il pendolo di Foucault
, 1988)
- Ostrvo dana pređa?njeg
(
L'isola del giorno prima
, 1994)
- Baudolino
(
Baudolino
, 2000)
- Tajanstveni plamen kraljice Loane
(
La misteriosa fiamma della regina Loana
, 2004)
- Pra?ko groblje
(
Il cimitero di Praga
, 2010)
- Esteti?ki problem u Tome Akvinskoga
(
Il problema estetico in San Tommaso
, 1. izd. 1956)
- Napomene uz 'Ime ru?e'
(
Postille al 'Nome della rosa'
, 1983)
- Kako putovati s lososom i drugi korisni savjeti
(Izbor iz:
Il secondo diario minimo
, 1992)
- U potrazi za savr?enim jezikom
(
La ricerca della lingua perfetta
, 1993)
- ?est ?etnji pripovjednim ?umama
(
Six Walks in the Fictional Woods
, 1994)
- Između la?i i ironije
(
Tra menzogna e ironia
, 1998)
- Otprilike isto
(
Dire quasi la stessa cosa
, 2003)
- ↑
[um?b?rto ??ːko]
- ↑
(
it
)
L'umanita non sopporta il pensiero che il mondo sia nato per caso, per sbaglio, solo perche quattro atomi scriteriati si sono tamponati sull'autostrada bagnata. E allora occorre trovare un complotto cosmico, Dio, gli angeli o i diavoli.