Tlak elektromagnetskog zra?enja ili tlak svetlosti je tlak koji priti??e povr?inu izlo?enu elektromagnetskom zra?enju . Svetlost vr?i fizi?ki pritisak na predmete na svom putu. Ovaj fenomen se mo?e izvesti iz Maksvelovih jedna?ina , mada se mo?e jednostavnije objasniti ?esti?nom prirodom svetlosti: fotoni se sudaraju sa materijom i prenose svoj momenat .

Ako ga povr?ina upije, onda je tlak svetlosti jednak snazi svetlosnog zraka podeljenoj sa c , brzinom svetlosti.   Ako je zra?enje potpuno odbijeno (reflektirano), onda je tlak elektromagnetskog zra?enja dvostruk. Tako na primjer, Sun?evo zra?enje ima snagu 1370 W/m ² , pa je onda tlak elektromagnetskog zra?enja 4,6 x 10 ^-6 Pa (upijeno).

Usled velike magnitude brzine c , efekat pritiska svetlosti je zanemarljiv u kontekstu svakodnevnih objekata.   Na primer, laserski pointer snage jednog milivata vr?i silu od oko 3,3 piko njutna na osvetljeni objekat; stoga je u principu mogu?e podignuti nov?i? od jedne US cente pomo?u laserskih pointera, ali je za to neophodno upotrebiti oko 30 milijardi pointera snage 1 mW. ^[1]   Za razliku od toga, u aplikacijama na nanometarskoj skali, kao ?to su nanoelektromehani?ki sistemi (NEMS), efekat pritiska svetla mo?e da bude zna?ajan, i stoga se istra?uje mogu?a eksploatacija pritiska svetlosti kao pogonske sile NEMS mehanizama i fizi?kih prekida?a nanometarske veli?ine u integrisanim kolima. ^[2]

Na ve?im razmerama, pritisak svetlosti mo?e da uzrokuje ubrzavanje obrtanja asteroida , ^[3] putem delovanja na njihove iregularne oblike poput lopatica na vetrenja?i .   Mogu?nost pravljenja solarnih jedara koja bi pokretala svemirske brodove se takođe istra?uje. ^{[4] [5]}

Svetlosni pritisak je prvi opisao J. Kepler (1619.) tuma?e?i za?to je rep kometa uvijek usmjeren popre?no (radijalno) od Sunca. ^[6] Efekat da elektromagnetsko zra?enje vr?i tlak na izlo?enu povr?inu je teoretski predvidio James Clerk Maxwell 1871. Ruski fizi?ar P. N. Lebedev prvi je pokusom dokazao postojanje postojanje tlaka zra?enja (1899.) i izmjerio njegovo djelovanje na molekule plina (1909.), ^[6] a potom i drugi znanstvenici. ^[7] Tlak je jako slab, ali se mo?e otkriti sa osjetljivim i uravnote?enim vjetrokazom, koji se sastoji od reflektivnog metala u Nicholsovom radiometru.

Mada je kretanje Kruksovog radiometra originalno pripisivano pritisku svetlosti, ta interpretacija nije korektna; karakteristi?na Kruksova rotacija je posledica nepotpunog vakuuma. ^[8] S druge strane, kod Nikolsovog radiometra gde je je blago pomeranje uzrokovano momentom (mada je to nedovoljno za potpunu rotaciju uz prevladavanje sile trenja) je direktna posledica pritiska svetlosti. ^[9]

Kod toplinskog zra?enja crnog tijela, kada je u ravnote?i sa ozra?enom povr?inom, gusto?a energije je prema Stefan-Boltzmannovom zakonu jednaka to 4σT ⁴ /c; gdje je ' σ - Stefan-Boltzmannova konstanta, c je brzina svjetlosti u vakuumu i T je apsolutna temperatura .

Tlak elektromagnetskog zra?enja je oko 4,6 x 10 ^-6 Pa, na udaljenosti Zemlje od Sunca i smanjuje se kvadratom udaljenosti od Sunca. Iako je taj tlak vrlo malen u usporedbi sa kemijskim raketnim pogonima, on se ipak mo?e primjeniti i nije potrebno gorivo. Ako bi se primjenio na putovanju od Zemlje do Plutona , trebalo bi samo 25 ? 50 % vi?e vremena od kemijskih svemirskih letjelica .

Tablica pokazuje da je sila ubrzanja dosta velika u blizini Sunca, a u blizini Jupitera vrlo slaba. Ve?ina sondi koje su putovale u blizinu Sunca su bile gurane prema vani zbog tog tlaka. Osim toga, smatra se da je tlaka elektromagnetskog zra?enja dosta utjecao na razvoj vanjskih prstenova na Saturnu.

Prosje?ni iznos elektromagnetskog zra?enja ${\displaystyle \langle \mathbf {S} \rangle }$ na neku povr?inu, podijeljen sa brzinom svjetla daje iznos tlaka elektromagnetskog zra?enja:

${\displaystyle P_{rad}={\frac {\langle S\rangle }{c}}}$

U jezgri zvijezda superdivova je temperature oko 1 GK, pa tlaka elektromagnetskog zra?enja je prili?no zna?ajan za oblikovanje zvijezda. ^[10]

Sun?eva jedrilica je predlagan oblik pogona svemirskih letjelica, gdje bi tlak elektromagnetskog zra?enja Sunca, slu?io za pogon. Ideju je predlagao ruski znanstvenik Friedrich Zander 1924. Svemirska letjelica Cosmos 1 je trebala koristiti taj pogon. Japanska svemirska agencija JAXA je uspjela razviti Sun?evo jedro i koristila ga je na letjelici IKAROS.

• Svetlost
• Elektromagnetsko zra?enje