T-34 oznaka je za sovjetski tenk iz Drugog svjetskog rata koji je mnogo puta bio nagla?avan kao najbolji i najutjecajniji tenk iz tog razdoblja. Prvi primjerci iza?li su iz tvornice KhPZ koja je bila smje?tena u Ukrajini. Tenk T-34 tvorio je temelj sovjetskih oklopnih snaga kroz cijeli Drugi svjetski rat i poslje. Mnoge oru?ane snage koristile su T-34, i zbog svoje rasprostanjenosti bio je kori?ten u bojne svrhe sve do kasnih 90-tih godina 20. stolje?a.

U 30-tim godinama 20. stolje?a najbrojniji sovjetski tenkovi billi su T-26 i BT serija brzih teknova. T-26 bio je spori pje?adijski tenk koji je bio dizajniran da ide brzinom hoda, dok su BT tenkovi bili konji?ki tenkovi (brzi lagani tenkovi) koji su bili zami?ljeni da se bore protiv drugih tenkova. Oba tenka imala su tanki oklop. Godine 1937., in?injer Mihail Ko?kin bio je izabran od Crvene armije da predvodi tim koji ?e dizajnirati zamjenu za BT tenk, koji ?e se proizvoditi u Harkovskoj kominternskoj tvornici lokomotiva (KhPZ) u Harkovu . Prototip je dobio oznaku A-20, i specifikacije su bile s oklopom od 20mm i topom od 40mm. Khoshkin je uspio uvjeriti Staljina da mu dozvoli da izgradi drugi prototip, koji je imao ve?i top i deblji oklop koji bi zamjenio T-26 i BT tenkove. Drugi prototip koji je prvo dobio oznaku A-30, i ubrzo kasnije bio izmjenjen u T-32, imao je oklop od 30mm i top od 76mm. Od prija?njih tenkova A-20/T-32 nasljedili su Christie ina?icu opru?nog ovjesa. Oba prototipa (A-20 i T-32) bila su ispitivana na poljima kod Kublike 1939. . U tim probama te?i T-32 pokazao je istu mobilnost kao i A-20, no vojska nije bila ?eljna da plati ve?e proizvodne tro?kove koji su se zahtjevali za T-32. No povu?eni lo?im iskustvom u ratu s Finskom, gdje su se sovjetski tenkovi pokazali nedovoljnim i nedavnim njema?kim uspjehom sa Blitzkriegom u Francuskoj, vojska je napravila odluku da se krene s proizvodnjom s T-32 s oklopom od 45mm, koji je dobio oznaku T-34.

Sa proizvodne linije u rujnu 1940 . si?li su prvi tenkovi T-34, dok je proizvodnja tenkova T-26, T-28 i BT serije bila prekinuta. Nakon preminu?a Ko?kina krajem rujna 1940. od upale plu?a, glavni dizajner KhPZ postaje Aleksandar Morozov. Prve ina?ice T-34 obi?no su poznate po njema?koj nomenklaturi T-34/76 (76 ozna?ava veli?inu topa). Kroz rat nastaje druga glavna ina?ica T-34/85 (ili T-34-85) s ve?om kupolom i topom od 85 mm.

Gradnja tenka T-34 je bila tehnolo?ki veoma zahtjevna za sovjetsku industriju. Tvornica KhPZ je sastavljala tenkove, dok su podsklopovi bili nabavljani od nekoliko tvornica: Kharkov tvornica diesel motora br 75 snadbjevala je V-2 motore, Lenjingrad Kirov tvornica br. 185 pravila je top L-11, dok je tvornica Dinamo iz Moskve proizvodila elektri?ne komponente. Prvi T-34 pravili su se u KhPZ i u Staljingradskoj tvornici traktora {STZ), a kasnije se proizvodnja pro?irila u Krasnoye Sormovo tvornicu br. 112 u Gorkom. Proizvodnja prve serije 1940. nije protekla bez problema; gre?ke u oklopu, nedovoljan broj novih motora V-2 tako da su mnogi prvi T-34 bili opremljeni inferiornim motorima, prijenosom preostalih iz tenkova BT serija. Top L-11 nije radio kako je trebao, tako da je dizajnerski biro Grabin pri Tvornici br. 92 iz Gorkog konstruirao novi top F-34 76.2mm koji je bio bolji i pouzdaniji. Tvornica KhPZ i Gorki po?eli su proizvodnju topa bez slu?bene dozvole, no ta dozvola je do?la nakon povoljnih izvje?taja s probnih bojevnih gađanja (Zaloga & Grandsen 1984:130).

T-34 prvi put se pojavio u Bitci za Smolensk 1941 . i na boji?nici je izazvao pravi ?ok kod njema?kih vojnih snaga, zbog toga ?to je bio brz, efektivno se nosio sa svim njema?kim tenkovima, i isto tako bili su otporni na protutenkovske topove PaK 36 37mm i djelomi?no na PaK 38 50mm koje je tada koristila njema?ka pje?adija. Potpunu efektivnost T-34 sprije?ili su nepouzdanost tenka jer oko 50% gubitaka oko Smolenska bili su zbog tehni?kih kvarova motora, transmisije i kva?ila a ne zbog neprijateljske vatre. Isto tako efektivnost T-34 bila je smanjena zbog nedovoljne izvje?banosti posada, nedostatka sposobnih oficira, te nedostatka vozila za izvla?enje. Prije nego ?to su se otklonili tehni?ki problemi, mnoge posade T-34 nosile su rezervne transmisije i ostale dijelove na svojim tenkovima. Nakon ?to su se otklonili tehni?ki problemi, T-34 je dominirao u zimi 1941-1942 zbog svoje mogu?nosti da vozi preko dubokog blata i snijega, ?to njema?ki tenkovi nisu bili tada sposobni. Nakon prebacivanja proizvodnje iza Urala , Sovjeti su nastojali da pove?aju svoju snagu u tehnici tako da je proizvodnja T-34 postala prioritet, no bilo koja pobolj?anja koja bi ometala brzu proizvodnju bila su odba?ena. Sredinom 1943 . s proizvodnih linija silazilo je oko tisu?u tenkova T-34 mjese?no, ?to je bilo vi?e nego njema?ka proizvodnja, ali zbog ve?ih gubitaka na bojnom polju efektivnost je bila manja. ?rtvovanjem unaprijeđavanja T-34 za masovnu proizvodnju osvetila se sovjetima. Njemci su ubrzo na?li odgovor u protutenkovskom topu ve?eg kalibra PaK 50 75mm, ve?im kori?tenjem samohodne protutenkovske artiljerije, uvr?tavanje tenka Tigar krajem 1942 . te Pantera sredinom 1943 . Ovim izmjenama T-34 izgubio je primat na boji?nici i gubici su se pove?avali. Izbacivanjem pobolj?ane verzije T-34 s topom od 85mm i boljim oklopom, uspio je smanjiti gubitke, i mogao se odnositi sa Panzer IV i drugim njema?kim tenkovima osim Pantera i Tigra, za ?ije su se uni?tavanje koristili tenkovi IS-2 i samohodke SU-152 i ISU-152

T-34 na Wikimedijinoj ostavi