Sveti gral Grail
Ilustracija scene kad djeva iz Zamka Corbenic donosi Gral pred Galahada

Sveti gral ili samo Gral ( Graal, Graaus, Graaux, Gradale, Grai, Grasal, Greal, Greaus, Sangradale, Sangreal ), je misti?ni predmet kog su vidjeli vitezi arturovske legende u sklopu potrage koja je naro?ito nakon 13. vijeka , poprimila kr??ansko zna?enje. ^[1]

Legenda o Gralu vjerojatno je inspirirana pri?ama iz gr?ke , rimske i keltske mitologije , u kojima ima puno rogova obilja , magi?nih kotlova koji mogu povratiti umrle u ?ive i sli?nih ?udesa. ^[1]

Prvi poznati tekst koji je Gralu kao posudi dao kr??ansko zna?enje - tajanstvene relikvije , bila je nedovr?ena poema Perceval; ou, le conte du Graal - Chretien de Troyesa s kraja 12. vijeka , koja pjeva o besprijekornom vitezu Percivalu , ?ija je dominantna karakteristika nevinost i uporna potraga za gralom. U toj poemi se religijsko spaja sa fantasti?nim . ^[1]

Chretienova pri?a potje?e od keltske legende - Peredur son of Efrawg , koja je nastala prije Normanskog osvajanja Engleske . ^[2] Izgleda da je postojao pravi Peredur , koji je bio keltski vladar u Yorku tokom 6. vijeka , vjerojatno nekih pedeset godina nakon doba kad je vladao Kralj Arthur . ^[2]

Tri poeme Roberta de Borona iz 13. vijeka ; Joseph d'Arimathie , Merlin i Perceval (ponekad pod zajedni?kim imenom Estoire dou Graal ) produbljuju kr??ansko zna?enje legende . Za razliku od tog ep - Parzival , Wolframa von Eschenbacha , duboko je misti?an , u njemu je Sveti gral postao dragi kamen, koji je pao s neba. ^[1]

Prozne verzije djela Roberta de Borona po?ele su jo? vi?e povezati pri?u o Svetom gralu sa legendom o Kralju Arthuru . ^[1] . Njema?ka poema iz 13. vijeka , Diu Krone , napravila je od Gawaina junaka potrage za gralom. Francuski roman Queste del Saint Graal (iz ciklusa Vulgata oko 1210 .- 30 .) uveo je novog heroja potrage - Galahada . ^[1]

U djelima nastalim između 1180 . - 1240 . Gral je opisan ili kao tanjur iz kog su Isus Krist i njegovi apostoli jeli janjetinu , ili kao kale? (putir) iz kog su pili, uz dodatak kako je u njemu Josip iz Arimateje skupio Isusovu krv dok je visio na kri?u , Josip je kasnije prenio Gral u Britaniju , gdje ga je dao na ?uvanje Kralju ribara u Zamak Corbenic . Kralj Pellam bio je posljednji Kralj ribara koji je ?uvao Sveti gral. Nakon ?to je Galahad kona?no do?ao do njega, on ga je zajedno sa drugovima Percivalom i Borsom brodom prebacio u mitski Sarras . Nakon njihove smrti Gral je nestao u nebu . ^[2]

Roman Le Morte Darthur - Thomasa Malorya , dovr?en oko 1470 . ( ?tampan 1485 .), prenio je su?tinu pri?e Queste del Saint Graal ?itateljima na engleskom jeziku i pomogao da se ra?iri utjecaj legende o Svetom gralu. ^[1]

Poema Roberta de Borona obnavlja ranu historiju Svetog grala, povezuju?i ga sa vr?em koji je Isus koristio na Posljednjoj ve?eri , a nakon njega i Josip iz Arimateje , kako bi sakupio krv iz Isusovih rana dok je bio raspet na kri?u . Queste del Saint Graal pretvorio je potragu za Svetim gralom u traganje za misti?nim jedinstvom sa Bogom i uzdigao viteza Galahada u idealnog gralovskog heroja . Jer je samo on bio dovoljno ponizan, nevin, vjeran i ?ist da je mogao direktno gledati u gral i vidjeti bo?anske tajne koje se ne mogu opisati ljudskim jezikom. ^[1]

Queste del Saint Graal nastao je pod utjecajem misti?nog nauka cistercitskih redovnika , u kom se do stanja potpunog bla?enstva ?ovjek mo?e uzdi?i dr?e?i se uputa Bernarda od Clairvauxa o fazama misti?nog ?ivota. Djelo je dobilo dodatnu dimenziju, jer se u njemu Galahad , koji je sin Lancelota , pona?a potpuno suprotno od svog oca . Dok Lancelota na vite?ka djela motivira ljubav i tjelesna strast prema Guineveri , koja je usput i Arthurova ?ena i kraljica . ^[1]

Galahada pokre?e ?ista ljubav prema Bogu , li?ena bilo kakvih ovozemaljskih ?elja.U posljednjim epovima iz ciklusa Vulgata, kona?na katastrofa vitezova Okruglog stola povezana je sa nestankom Svetog grala, simbola milosrđa , kog odtad vi?e nikad nije vidio. ^[1]

Prema jednoj od legendi - Josip iz Arimateje je poslan u Britaniju 63 ., kao vođa misije Apostola Filipa , koji se tad nalazio u Galiji . Sa sobom je donio dvije bo?ice sa Isusovom krvi i znojem , kao i kale? (gral). Josip je dobio zemlji?te od lokalnog kralja i osnovao prvu kr??ansku crkvu u Glastonburyju . Najvjerojatnije je da je ta legenda potekla iz same Glastonburyjske opatije , kao dio trajne propagande tokom 12 i 13. vijeka , kad se nastojala predstaviti kao jedna od stalnih rezidencija Kralja Arthura i kao lider kr??anstva u Britaniji . ^[2]

Legenda navodi da je Josip tad povjerio Gral nekom ?ovjeku koji se zvao Brons ili Bran, koji je mo?da bio jedan od Josipovih drugova, a mo?da i brat ili neki daljni rođak. Taj ?ovjek je postao drugi ?uvar grala, nakon Josipa . Tu postoji neka vjerojatnost da se radi o Branu bla?enom, velikom keltskom junaku i za?titniku Britanije . Za Brana se govorilo da ima magi?ni kotao koji mo?e vratiti ?ivot. Kad je ipak smrtno ranjen, prije nego ?to je umro naredio je da mu se glava pokopa na Bijelom brdu, u dana?njem Londonu , kako bi slu?ila kao talisman koji ?titi zemlju. Taj lokalitet je navodno mjesto gdje se danas nalazi Londonski Tower . ^[2]

Termin grail najvjerovatnije je ozna?avao ?iroku plitku posudu , iako je njegova precizna etimologija i nadalje neizvjesna. ^[1]

Cistercitski kroni?ar Helinandus ( umro 1230 . objasnio je da rije? "Grail" ima porijeklo od latinskog - gradale , a to je bio izraz za ?irok i prili?no dubok tanjur u kom su se servirala jedno za drugim - birana jela, pa su ga neformalno zvali Graalz , jer je pru?ao ugodu (grata). Katoli?ka enciklopedija odbacuje tu etimologiju , ali smatra da je to izvedeno od cratalis - krater koji se u to vrijeme koristio za serviranje jela i pi?a. ^[2]

Nakon Isusove smrti , Josip je bio ba?en u kamenu grobnicu , u kojoj bi skapao od ?eđi i gladi, da nije bilo - Grala koji mu je svako jutro davao hranu i pi?e . ^[2]

Mo?i Svetog grala bile su velike, on ne samo da je hranio ve? je smrtno ranjene Hectora de Marisa i Percivala izlje?io. ^[2] Ideja Grala koji mo?e vratiti ?ivot, korespondira sa kr??anstvom koje također donosi vje?ni ?ivot onima koji slijede Isusa Krista . ^[2] Ne?to sli?no postojalo je i u keltskoj legendi kao Kotao obilja. ^[2] Rane keltske pjesme i pri?e poput "Preiddeu Annwfn" govore o plja?ki koju je izveo Kralj Arthur i njegovi ljudi iz zemlje Annwfn, ?ime su stekli ono ?to je postalo poznato kao Britsko blago. Tako su do?li u posjed magi?nog kotla , koji nije mogao kuhati hranu kukavicama . ^[2]

Jedino ?to je bilo te?ko stati pred Sveti gral, to je mogao samo vitez koji se pokajao za svoje grijehe, li?en ?udnje za ?enama i tjelesnom ljubavi, zbog tog to nije uspjelo Lancelotu , jer je bio nedostojan da ga vidi zbog gre?ne veze sa Guineverom . ^[2]

Percival , koji je prvi uspio do?i do Grala, nakraju nije uspio u svojoj misiji da ga donese u Camelot jer nije shvatio njegovu pravu prirodu, odnosno nije ga bio dovoljno dostojan. ^[2]

Po nekim analiti?arima legende o Svetom gralu, to je i pri?a o sukobu keltske crkve , koja je ve? postojala u Britaniji od rimskih vremena i Rimske crkve koju je osnovao Augustin od Canterburyja Augustin u Canterburyu 596 . Augustinova nastojanja da nametne kao autoritet nad domoroda?kim Britima bila su neuspje?na. ^[2]

Tako je potraga za Svetim gralom simboli?ka potraga za spa?avanjem keltske crkve i dokazivanje njezine prednosti nad Rimskom crkvom . Zbog tog se pojavljuje lik Josipa iz Arimateje kao direktni nastavlja? kr??anske tradicije i donosioc Svetog grala u Britaniju . Taj je sukob razdirao Britaniju sve do ustoli?enja kralja Oswia od Nortumbrije na Sinodu u Whitbyju 664 . kada je on pristao uz Rimsku crkvu . ^[2]

Nije bilo ?udo da je u toj situaciji keltska crkva pribjegla stvaranju svojih pri?a i legendi kako bi produ?ila svoja vlastita uvjerenja. Mitska P usta zemlja u Britaniji koja je uvu?ena u arturovsku legendu , bila je personifikacija sukoba između dvije crkve , dodatno za?injenim kontinuiranom invazijom keltskih zemalja od strane Sasa i Vikinga . Svojom potragom za savr?enstvom i kona?nim otkupljenjem (?itaj Gralom) vitezovi Kralja Arthura uspostavili bi prvenstvo keltske crkve . ^[2]

U svojim kona?nim oblicima - Gral je postao kale? koju je Isus koristio na Posljednjoj ve?eri . ^[2]

Ideja grala kao metafore za ljudsko tijelo u kom se nalazi Sveti Duh po svemu sude?i razrađena je kasnije. ^[2]

Legenda o Svetom gralu postala je kulminiraju?a to?ka arturovske romantike, trajna i plodna tema brojnih umjetnika , prisutna u brojnim vrhunskim djelima, kao ?to je opera Parsifal Richarda Wagnera , parabola Jamesa Russella Lowella The Vision of Sir Launfal, album repera Jay-Z Magna Carta Holy Grail i film Monty Python and the Holy Grail . ^[1]

Henry Lincoln i Michael Baigent u svojoj knjizi The Holy Blood and the Holy Grail ("Sveta krv i Sveti gral") iz 1983 . izazvali su prili?no pomutnje, kad su iznjeli teoriju po kojoj je gral zapravo samo metafora za stvarnog Isusa od krvi i mesa. Po njima on je pre?ivio raspe?e na kri?u , zatim ga je Josip iz Arimateje prebacio iz Palestine , zajedno sa Marijom Magdalenom , koju je Isus kasnije o?enio i sa njom dobio sina . Upravo je to krvna linija - tajna, koju su ?uvari grala ?uvali od tad do danas. Autori tvrde da su Isusovi potomci postali merovin?ki kraljevi Frana?ke . Ti su kraljevi bili Arthurovi suvremenici, osniva?i dinastije koja je vladala od oko 460 . do 751 . ^[2]

Roman " Da Vincijev kod " Dan Browna , slijedi tu liniju, uz dodatak kriminalno-avanturisti?kog zapleta.

Kuriozum je da se oko dvjesto objekata u Evropi smatra Svetim gralom, među njima i vel?ki drveni vr? -Nanteos Cup. ^[2]

Sveti gral na Wikimedijinoj ostavi

• Holy Grail na portalu Nightbringer Arhivirano 2018-01-03 na Wayback Machine-u ( en )