Sveti Martin
(
engleski
:
Saint Martin
,
francuski
:
Saint-Martin
,
nizozemski
:
Sint Maarten
) je
karipski
otok
koji je upravno podijeljen između
Francuske
i
Nizozemske
.
Politi?ka podjela i uprava
[
uredi
|
uredi kod
]
Granica između francuskog i nizozemskog dijela otoka Svetog Martina.
Otok je od
1648
. godine politi?ki podijeljen između Francuske i Nizozemske. Sveti Martin danas je jedino mjesto na kojem Francuska i Nizozemska dijele granicu. Od sveukupne povr?ine otoka koja iznosi 87 km², otprilike 60% pripada Francuskoj koja dr?i sjeverni dio otoka i okolne oto?i?e (53 km²)
[1]
a 40% (34 km²) Nizozemskoj.
[2]
Na nizozemskom dijelu otoka ?ivi 38.927 stanovnika
[3]
, dok na francuskom 35.925 stanovnika.
[4]
Prvi tragovi ljudske prisutnosti stari su otprilike 3500 godina, te vjerojatno pripadaju
Ciboney
Indijancima. Oko 800. godine otok naseljavaju
Taino
Indijanci. Ovaj narod je ovdje ?ivio u poljoprivredno-ribarskoj zajednici koja je cijenila umjetnost i duhovnost. Indijanci
Karibi
dolaze na otok te ubijaju i porobljavaju biv?e stanovnike Svetog Martina. U vrijeme dolaske europskih istra?iva?a Karibi su u potpunosti zamijenili ranije stanovni?tvo otoka.
Za vrijeme svog drugog putovanja
1493
.
Kristofor Kolumbo
otkriva otoka i daje mu ime
Isla de San Martin
po
Svetom Martinu
iz Toursa, zato ?to je otok otkriven
11. studenog
, tj. na Martinje. Iako je otok progla?en ?panjolskim vlasni?tvom, Kolumbo nikad nije pristao na otok, a njegovo naseljavanje predstavljalo je malu va?nost ?panjolskoj. Otok je bio privla?niji Francuzima, koji su ?eljeli kolonizirati sve otoke između
Trinidada
i
Bermuda
, te Nizozemcima kojima je otok bio na pola puta između njihovih kolonija u
Novoj Nizozemskoj
i
Brazila
. Budu?i da je mali broj ljudi nastanjivao ovaj otok, Nizozemci su relativno lagano podigli naselje 1631., te utvrdu Amsterdam kao za?titu od napada?a. Prvi nizozemski guverner postao je Jan Claeszen Van Campen, a
Nizozemska isto?noindijska kompanija
pokrenula je vađenje soli. Na otok su do?li i Francuzi i Britanci, a ubrzo i ?panjolci koji su zbog ?elje za kontrolom nad trgovinom soli sada pokazali interes za otok.
Osamdesetogodi?nji rat
između ?panjolske i Nizozemske također je bio jedan od razloga za napad.
Godine
1633
. ?panjolci oduzimaju Nizozemcima otok, te protjerivaju koloniste. Na Point Blanche osnivaju vlastitu utvrdu. Iako su Nizozemci u nekoliko navrata poku?ali vratiti otok, svi napadi bili su neuspje?ni. Petnaest godina nakon ?to je ?panjolska osvojila otok zavr?io je rat. Budu?i da je nestala potreba za karipskom bazom, a i sam otok nije donosio dobit,
1648
. ?panjolci prestaju braniti te napu?taju otok.
Nakon ?to je otok postao ponovno slobodan, Nizozemci i Francuzi ponovno ?ele ovdje pokrenuti svoja naselja. Nizozemski kolonijalisti do?li su sa
Svetog Eustazija
, dok su francuski do?li sa
Svetog Kristofora
. Iako je u po?etku postojao sukob između ove dvije skupine, obje strane su shvatile da njihovi protivnici ne?e lako odustati od svojih namjera. Kako bi sprije?ili rat,
1648
. dvije zemlje potpisuju Concordijski sporazum kojim je otok podijeljen na dva dijela. Francuska strana dobila je ve?i dio teritorija zbog prijetnje mornaricom.
Unato? sporazumu, odnosi između dvije strane otoka nisu uvijek bile prijateljske. Između
1648
. i
1816
. zbog sukoba je ?esnaest puta do?lo do promjene granice. Na kraju su Francuzi dobili ipak osjetno ve?i dio otoka. Iako su ?panjolci prvi po?eli s dovođenjem
robova
, njihov broj je bio mali. Zbog masovnijeg uzgoja pamuka, duhana i ?e?erne trske na planta?e je doveden veliki broj robova koji su prema?ili broj zemljovlasnika. Zbog okrutnog tretmana robovi su organizirali pobune, te se njihova broj?ana snaga nije vi?e mogla zanemarivati. Na svojoj strani Francuzi su ukinuli ropstvo
12. srpnja
1848
., dok su Nizozemci to u?inili petnaest godina kasnije.
Nakon ukidanja ropstva planta?e su po?ele propadati, a gospodarstvo otoka bilo je u problemima. Va?an ekonomski oporavak dogodio se
1939
. kada je Sveti Martin progla?en neporeznom zonom. Nizozemci su se ve? 1950-ih po?eli orijentirati na
turizam
, dok su Francuzi po?eli s razvojem te aktivnosti tek dvadesetak godina kasnije. Turizam je trenutno pokreta?ka aktivnost gospodarstva otoka.
[5]
Dana
5. rujna
1995
., uragan Luis nanio je otoku veliku ?tetu, 35 godina nakon velikog uragana Donna.
Satelitska snimka otoka
Najbli?i susjedni otoci su
Angvila
(
UK
) i
Sveti Bartolomej
(
Francuska
) koji se nalaze na istom podmorskom platou ?ija je prosje?na visina -40 m. Iako vidljivi sa otoka,
Saba
(
Nizozemska
),
Sveti Eustazije
(Nizozemska),
Sveti Kristofor
(neovisna dr?ava
Sveti Kristofor i Nevis
) ne?to su udaljeniji od ova dva otoka.
Obalu sv. Martina karakteriziraju brojne uvale u kojima postoji mno?tvo pje??anih pla?a s bijelim pijeskom, kao i nekoliko ?ljun?anih pla?a. Ostatak obale ?ine kamene stijene visoke do 40 m. Karakteristika sv. Martina su i brojna jezera
bo?ate vode
koja nestaje na dnu zaljeva, prolaskom kroz obalni pijesak. Najvi?i vrh otoka je
Pic Paradis
(424 m) koji se nalazi na francuskoj strani. Na otoku nema rijeka.
Oko Svetog Martina nalazi se vi?e manjih otoka od kojih je turisti?ki najzna?ajniji oto?i?
Pinel
. Nenaseljeni otok
Tintamarre
nalazi se tri kilometra od obale.
Na otoku vlada
oceanska klima
, sa izmjenjivim suhim (od prosinca do svibnja) i vla?nim (od lipnja do studenog) razdobljima. Obilne padaline i cikloni vrlo su mogu?i u vla?nom razdoblju. Temperature godi?nje variraju od 17°C do 35°C
[6]
, dok je prosje?na temperatura 27°C. Temperatura mora godi?nje se radikalno ne mijenja, a varira između 25°C i 28°C.
Kao posljedica europske kolonizacije izvorna vegetacija je dobrim dijelom uni?tena ljudskim aktivnostima, kao ?to je poljoprivreda, stvaranje pa?njaka metodom
posijeci-i-spali
, te upotrebom stabala za gradnju ili za gorivo. Vegetaciju izvan urbanih sredi?ta ?ine manje ?ume i raslinje, suhe
akacije
i ostatak
savana
. Vrste drve?a koje se ovdje mogu na?i su: Dacryodes excelsa, Bursera simaruba, mahagonij, Lignum vitae, te Coccoloba uvifera.
Od ?ivotinjskog svijeta na otoku prebiva samo mali broj divljih
sisavaca
, kao ?to su
?i?mi?i
(pet vrsta),
rakuni
,
mungosi
, te
?takori
i
mi?evi
. Od
reptila
ovdje se mogu na?i
kornja?e
,
gu?teri
,
gekko
,
iguane
, te dvije vrste malih
zmija
. Od
vodozemnih
vrsta tu su dvije vrste
?aba
.
Razni
?lankono?ci
najbrojnija i najraznovrsnija su ovdje skupina. Najvidljiviji su leptiri, a stanovnicima najvi?e problema zadaju
komarci
(?etiri vrste od kojih Aedes aegypti prenosi
denga groznicu
i
malariju
) i
?ohari
.
Ose
također mogu predstavljati opasnost. Pauci i gusjenice također ?ive na otoku.
Gospodarstvo i turizam
[
uredi
|
uredi kod
]
Pla?a na nizozemskoj strani
U pro?losti su nositelji gospodarstva na Svetom Martinu bili uzgoj i proizvodnja
duhana
, indigonosnih biljaka (za dobivanje
indigo
boje),
?e?erne trske
,
pamuka
,
soli
, kao i
sto?arstvo
. Od 1960-ih pa do dandanas glavna ekonomska aktivnost na otoku je turizam, koji se ?esto spaja s neporeznim shoppingom.
Nizozemska strana otoka poznata je po bogatom no?nom ?ivotu,
pla?ama
, prodaji
nakita
, egzoti?nim pi?ima na bazi
ruma
, te
kockarnicama
. Posebnost francuske strane su nudisti?ke pla?e, odje?a, shopping, kao i bogata kuhinja.
Shopping tj. kupovina jedan je od glavnih razloga za?to se turisti odlu?uju na posjet ovom karipskom otoku. Na Svetom Martinu postoji mno?tvo prodavaonica, a na kupnju proizvoda se ne napla?uje porez. Popularni proizvodi su lokalne umjetnine i suveniri, egzoti?na hrana, nakit,
alkoholna pi?a
, duhanski proizvodi, proizvodi od
ko?e
, te dizajnerska roba. Dizajnerska odje?a i obu?a prodaje se sa znatnim popustima, te je cijene mogu biti i upola manje nego ?to su u SAD-u.
Slu?beno sredstvo pla?anja na u Saint-Martinu je
euro
, dok Sint Maarten jo? koristi
nizozemskoantilski gulden
koji je vezan za ameri?ki dolar. Kao posljedica raspada
Nizozemskih Antila
, nizozemskoantilski gulden biti ?e zamijenjen novim
karipskim guldenom
2013
. godine. Skoro sve trgovine na otoku prihva?aju pla?anje u
ameri?kim dolarima
.
Upozorenje o opasnosti stajanja blizu ograde na pla?i Maho.
Prilaz zrakoplova Air Francea na oto?nu zra?nu luku
Ni jedna od upravnih jedinica na koje je ovaj otok podijeljen ne nalazi se u schengenskoj zoni. Grani?na kontrola vr?i se dolaskom na otok, ali su kontrole između dviju strana otoka rijetke. Od 2007. na snazi je francusko-nizozemski sporazum o grani?noj kontroli na Svetom Martinu, kojim se pobolj?ava grani?na kontrola u zra?nim lukama na ovom otoku.
Na otoku se nalaze dvije zra?ne luke.
Međunarodna zra?na luka Princess Juliana
nalazi se na nizozemskoj strani otoka i slu?i kao glavna zra?na luka otoka koja mo?e zaprimiti i velike zrakoplove kao ?to su
Boeing 747
,
Airbus A340
, i
McDonnell Douglas MD-11
. Ova zra?na luka poznata je i posebna po vrlo kratkoj pisti i polo?aju između pla?e i brda. Zbog fascinantnog slijetanja, turisti ?esto fotografiraju dolazak velikih zrakoplova koji za samo nekoliko metara prelije?u kupa?e na pla?i Maho.
Na francuskoj strani otoka nalazi se zra?na luka L'Esperance u mjestu Grand Case. Ova zra?na luka slu?i za manje zrakoplove koji povezuju otok s ostalim karipskim otocima. Na ovoj luci promet je ?esto ote?an za vrijeme sezone uragana.
Glavni na?in prijevoza za turiste na otoku su unajmljeni automobili. U slu?aju vo?nje izvan glavnih oto?nih cesta, kao ?to su skrivene pla?e, preporu?uje se upotreba automobila s pogonom na ?etiri kota?a. Danas je cestovni promet na Svetom Martinu postao veliki problem, te su zastoji kod Marigota, Philipsburga i zra?ne luke vrlo ?esti.
Zaljev Simpson na nizozemskoj strani.
Marigot
na francuskoj strani.
Kultura otoka Sveti Martin spoj je afri?ke, francuske, britanske i nizozemske kulture. Iako je ovaj otok podijeljen između dvije zemlje, te je svaki dio pod izravnim utjecajem mati?ne dr?ave, cijeli otok dijeli zajedni?ku kulturu i tradiciju. Britanski doseljenici ostavili su svoj jezik kao glavno sredstvo komuniciranja na ovom otoku. Od ?panjolskog razdoblja ostalo je vrlo malo utjecaja te zemlje.
Cijeli otok poznat je po izvrsnoj kuhinji koja je spoj kreolske, francuske i karipske kuhinje. Zbog kuhara usavr?enih u Europi, lokalni restorani su na vrlo visokoj razini kvalitete.
Glazba na Svetom Martinu sli?na je popularnoj glazbi koja se slu?a diljem Kariba. Popularni glazbeni oblici su
calypso
,
merengue
,
soca
,
zouk
i
reggae
. Himna otoka je
O Sweet Saint Martin's Land
.
U o?ujku se odr?ava godi?nja jahtarska utrka zvana Sint Maarten Heineken Regatta.
Na francuskom dijelu otoka najve?i dio stanovni?tva ?ine
rimokatolici
. Na nizozemskoj strani najvi?e ima
protestanata
, pogotovo
metodista
. Na Svetom Martinu ?ivi i manja
?idovska
zajednica, kao i određeni broj pripadnika
adventisti?ke crkve
.
Najdominantniji jezik na otoku je
engleski
koji je, uz njegovu lokalnu
kreolsku
ina?icu
[7]
materinski jezik ve?ine lokalnog stanovni?tva. Uz
nizozemski
, engleski je i slu?beni jezik na nizozemskom dijelu otoka, dok je na francuskom dijelu jedini slu?beni jezik
francuski
. Uz ove tri jezika, postoji i manja zajednica govornika
?panjolskog
jezika.