Stjepan Gradi?
Rođenje	6. aprila 1613
Smrt	12. maja 1683
Zanimanje	filozof i znanstvenik.
Nacionalnost	Hrvat

Stjepan Gradi? ili Stefano Gradi ( Dubrovnik , 6. aprila 1613 . - Rim , 12. maja 1683 .), hrvatski filozof , znanstvenik i prevoditelj i diplomat ^[1] . U izvorima na talijanskom jeziku ga nalazimo pod imenom Stefano Gradi .

Rodio se 6. marta 1613. u obitelji senatora Miha Junijeva Gradi?a i Marije rođ. Bene?a koji su imali jo? tri sina Junija, blizance Petra i Pavla i k?er Franku. Rodiv?i blizance, Stjepanova majka umire (1615.) zajedno sa sinom Petrom. O djeci se brinuo otac Miha sa svojom sestrom Ur?ulom (Orom) Palmoti? ?iji je mu? umro pa se ona s dvoje djece, D?orom i Junijem, doselila svome bratu. Miha Gradi? bio je u?en ?ovjek, bavio se pjesni?tvom i govorni?tvom. Između ostaloga, napisao je tragediju ilirskim jezikom koja se izvodila i koja bi se, kako ju je kasnije ocijenio Junije Palmoti? u epikediju, mogla mjeriti s gr?kim i latinskim dramama. Bio je to prijevod latinske tragedije Crispus Caesar talijanskog isusovca Bemardina Stefonija. U njihovoj su se ku?i okupljali u?eni ljudi onoga vremena ? Ivan Gunduli? Franov, Marin Getaldi? , Petar Bene?a. Osnovno obrazovanje Stjepan Gradi? stekao je kod isusovaca u Dubrovniku . Na poziv ujaka Petra Bene?e 1629. odlazi u Rim , gdje ?e nastaviti ?kolovanje i gdje ?e poslije obna?ati razli?ite du?nosti u slu?bi Dubrova?ke Republike (diplomatski predstavnik pri Svetoj Stolici ^[1] i dugogodi?nji posrednik između Dru?be Isusove i Dubrova?ke Republike u pregovorima o osnivanju isusova?koga kolegija u Dubrovniku. ^[1] ) - Collegium Ragusinum . U Rimu upisuje studij filozofije na isusova?kom sveu?ili?tu Collegium Romanum koji zavr?ava 1634. Iste godine umire Stjepanov otac od su?ice, od koje ?e ne?to kasnije umrijeti i njegov brat Pavao. Od 1634. do 1636. u Fermu, a od 1636. do 1638. u Bologni studira građansko i crkveno pravo, postigav?i doktorat obaju prava. U Bologni je izvanredno slu?ao matemati?ka predavanja kod Galileijeva prijatelja i suradnika Bonaventure Cavalierija, a u Rimu kod Christopha Grienbergera. Bave?i se matematikom, stekao je međunarodni ugled matemati?ara. ^[2] Ve? je kao student filozofije, od 1630., radio u Dr?avnom tajni?tvu Svete Stolice kao tajnik ujaka Bene?e pi?u?i diplomatska pisma u razne krajeve Europe. Od 1643. do 1653. u Dubrovniku vr?i slu?bu kanonika, arhiprezbitera i vikara dubrova?kog kaptola. Godine 1653. za stalno se vra?a u Rim. Godine 1658. postaje savjetnik Kongregacije indeksa za cenzuru knjiga. Sveti Otac imenuje ga drugim kustosom Vatikanske biblioteke 11. srpnja 1661. Od 1682 . glavni je upravitelj Vatikanske knji?nice . U ?etiri navrata bio je predsjednik Hrvatske bratov?tine svetog Jeronima u Rimu. Bio je ?lan akademije koju je u Rimu osnovala ?vedska kraljica Kristina.Prilikom njezina prvoga sve?anog dolaska u Rim 20. prosinca 1655. dr?i pozdravni govor. Kao vrstan latinski pjesnik i znalac u fizi?ko-matemati?kim pitanjima bio je ugledni ?lan knji?evno-znanstvenog dru­?tva koje se okupljalo u Kristininu rimskom dvorcu. Kao iskusan diplomat 1662. jedan je od dvojice predstavnika pape Aleksandra VII., koji su u San Quirico d'Orcia vodili slu?bene pregovore s francuskim poklisarom o mirnom rje?enju sukoba Papinske Dr?ave s Francuskom, a nakon dvije godine putovao je u Pariz kao tajnik papinskog izaslanstva na sve?ano potpisivanje Pisanskog mira. U papinskom Dr?avnom tajni?tvu bio je poznat kao stru?njak za slavenske narode te pitanje Turaka, zauzimaju?i se za njihovo istjerivanje iz Europe pomo?u saveza europskih dr?ava. ?lan je rimske " Accademia Reale " ,a 1648. postaje ?lanom padovanske pjesni?ke akademije " Dei Ricoverati ". Uspje?no je surađivao sa znanstvenom akademijom Del Cimento u Firenci . Također je surađivao s brojnim knji?evnicima i u?enjacima u Rimu, Francuskoj, Njema?koj, Belgiji i Nizozemskoj (V. Viviani, M. Ricci, B. Castelli, B. Cavalieri, G. A. Borelli, L. Magalotti, I. Boulliau, A. Auzout, H. i A. Valois, P. Corneille, E. Bigor, G. Menage, J. B. Bossuet, N. Steensen, C. Huygens, D. Papenbroeck). Umro je 2. svibnja 1683. u Rimu i prema posljednjoj ?elji pokopan u crkvi sv. Jeronima.

Bio je svestrana osoba (polihistorik): surađivao je s Ivanom Lu?i?em , (jedno od djela njihova rada je povijesno djelo O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske ), prevodio klasi?ne autore, zanimao se za filozofiju, matematiku, fiziku, astronomiju, povijest, eksperimentirao i bavio se prakti?nom primjenom teorijskih spoznaja u optici, brodarstvu, nautici i hidromehanici, odr?avaju?i veze sa znanstvenicima iz gotovo ?itave Europe. U njegovoj se pisanoj ostav?tini nalaze rasprave (iz fizike, matematike, astronomije, filozofije…), poslanice, propovijedi, govori, pjesme, poeme, vrlo bogata korespondencija (samo u Dubrovniku do pol. XVIII. st. ?uvalo se vi?e od 2000 njegovih pisama). Poznavao je sedam jezika: latinski, gr?ki, turski, talijanski, ?panjolski, francuski, ruski. Ostavio je iza sebe 90-ak tiskanih i rukopisnih djela, od kojih su se neka izgubila. Najve?i dio njegova znanstvenoga opusa sa?uvan je u rukopisima.

Neka od njegovih djela su:

Peripateticae pkilosophiae pronunciata disputationibus proposita - mladena?ko Gradi?evo djelo, napisano najvjerojatnije 1634., predstavlja ili zavr?ni ?kolski rad na studiju filozofije ili ispunjenje obveze koju je pisac preuzeo primaju?i petogodi?nju nov?anu potporu Dubrova?ke Republike. Ono je sinteza peripateti?kog sustava iz perspektive mladog filozofa 17. stolje­?a. Raspodjela gradiva u skladu je sa skolasti?kom tradicijom ? podijeljeno je u tri dijela: logiku, fiziku i metafiziku. Sa?uvan je samo jedan primjerak koji se ?uva u samostanu Male bra?e u Dubrovniku. ^[3]

1660. De causa naturali motus accelerati & aequalibus ejus in descensu corporum gravium ad aequalia momenta temporum incrementis - O prirod­nom uzroku ubrzanog gibanja i o njegovim jednakim priras­tima u jednakim vremenskim razmacima pri padu te?kih tijela

1. lipnja 1661. pi?e poslanicu Ferdinandu Furstenbergu De presenti statu ottomanici imperii u kojoj tvrdi da bi udru?eni kr??anski vladari lako porazili Turke; ?uva se u rukopisu

1667. Oratio de eligendo summo pontifice sede vacante post obitum Alexandri VII…, Rim - govor koji je Gradi? odr?ao 2. lipnja u Bazilici sv. Petra na po?etku konklava poslije smrti pape Aleksandra VII. Za govor je dobio nagradu od 100 dukata koju je prepustio razorenom gradu

1670. izdaje Palmoti?evu Kristijadu sa svojim detaljnim predgovorom (?ivotopis Junija Palmoti?a) De vita, ingenio et studiis Junii Palmottae . Iste godine izdaje apologiju vjerodostojnosti Petronijeva trogir­skog fragmenta u Integrum Petronii Arbitri frag­mentom

1675. Venecija, izdaje poemu o dubrova?kom potresu 1667. Stephani Gradii patricii Ragusini de laudibus serenissimae reipublicae Venetae et cladibus patriae suae carmen - Pjesma Stjepana Gradi?a, dubrova?kog vlastelina, o pohvalama prejasne Mleta?ke Republike i o nevoljama rodnoga grada ? u 315 latinskih heksametara opisuje potres, plja?ku i po?ar. Velik dio poeme posve?en je pohvali Prejasnoj republici Veneciji, od koje pjesmom nastoji izmoliti pomo? za obnovu te?ko unesre?ena Dubrovnika. Pjesma je prevedena na talijanski i objavljena u 19. stolje?u. Prva verzija pjesme imala je 121 heksametar, ali ju je Gradi? pro?irio nastoje?i pridobiti mleta?ko suosje?anje i pomo? Dubrov?anima: ?Zaklinjemo vas pepelom predaka i kostima roditelja nadom u budu?e potomstvo i slavom unu?adi, Bogom i svim vi?njima i svime ?to igdje smrtni?ka srca smatraju svetim ? koliko mo?ete i koliko je velika va?a mo? ? nemojte dopustiti da i dalje ostanu gomile ru?nih ru?evina, nakazne brazgotine i znakovi ?alosti koje smo podnijeli i kojima pogođeni i sru?eni le?imo na tlu, i osu?ite dugotrajne suze nas nesretnika.“ ^[4] Mle?ani se nisu odazvali pozivu u pomo?

1676. objavljuje nadgrobni govor In funere Caesaris Rasponi

1678. objavljuje filozofsko-teolo?ki rad Disputatio de opinione probabili cum P. Honorato Fabri

1680. Dissertationes physico-mathematicae quatuor

De directione navis ope gubemaculi ? znanstvena rasprava o problemu upravljanju broda kormilom sa skicom broda

De loco Galilaei, quo punctum lineae aequale pronuntiat (O Galilejevu stavku kojim izri?e da je to?ka jednaka crti) ? matemati?ka rasprava

Ouaedam meditationes geometricae ? rasprave o prirodnom uzro­ku ubrzanog gibanja.

De stellae polaris diversa ad oculum ac in se ipsa est a puncto verticalli et horizonte distantia ? rasprava o problemu stvarnog i prividnog polo?aja polarne zvijezde.

De insulae Iupanae amoenitate (O ljupkosti otoka ?ipana) poema nadahnuta ladanjskim ugođajem otoka ?ipana

De basilica Lateranensi ; Discorso sopra la Congregatione Melitense di monaci di s. Benedetto ; Discorso sopra l’augmento dell’entrate publiche di Ragusa ; Discorso sopra il titolo di czar da darsi al Gran Duca di Moscovia ; Discorso sopra le lagune di Venetia ; L’oratione sopra l’aggregatione alla nobilta di Ragusa nel Consiglio Grande di quella Republica i dr.

Pi?e biografije uglednih Dubrov?ana: Junije Palmoti?, Petar Bene?a; Leonis Allacci i Caesaris Rasponi.

Prvi njegov knji?evni rad bila je drama u stihovima na latinskom jeziku, s novozavjetnom temom o posjetu Bogorodice Marije Elizabeti koju je koju je napisao kao student prve godine filozofije u Rimu, 1631.

Pjesme su mu objavljene i u pjesni?kom zborniku Kristinina kruga. Ipak velik dio Gradi?eva latinskog pjesni?tva neobjavljen je, a ?uva se u rukopisima te u prijepisima koji se ?uvaju u Arhivu Male bra?e u Dubrovniku. Teme Gradi?eve poezije variraju od ozbiljnih (religiozne, o smrt dragih osoba, tu?balice u kojima izra?ava nostalgiju za rodnim gradom ili rođakom i pjesnikom Junijem Palmoti?em) do ?aljivih i duhovitih (stihovan recept za britansku mesnu pitu koji pjesnik ?alje prijatelju).

Pomagao je u obnovi Dubrovnika nakon potresa koji se dogodio na veliku srijedu 6. travnja 1667. i, zahvaljuju?i ?irokom krugu prijatelja, suradnika i poznanika koje je tijekom godina stekao po ?itavoj Europi, organizirao je pomo? razorenom gradu u novcu, hrani, građevinskom materijalu. Također organizira sudjelovanje tada?njih najboljih građevinskih in?enjera, vojnih stru?njaka, graditelja, arhitekta u obnovi grada ? ku?a, zidina, kulturnih objekata. Njegovim nastojanjem na obnovi Dubrovnika rade Paolo Andreoti koji prema nacrtima arhitekta Andrea Buffalinija vodi građenje Katedrale, Pier Antonio Bazzi, Tommaso Napoli. Napisao je tri spisa u kojima izla?e upute za obnovu grada: o primanju novih obitelji u dubrova?ku vlastelu, o utvrđivanju grada, o ubla?avanju posljedica potresa i po?ara. Osobito se zala?e oko ponovne izgradnje crkve Velike Gospe (Katedrale) koju naziva ?temelj na?eg budu?ega spasa“. U svojim brojnim pismima i spisima daje upute o obnovi: od materijala koji ?e se koristiti pri izgradnji, savjeta o ?tednji, arhitekta koji ?e nadzirati gradnju do nacrta i osiguravanja materijalnih sredstava za izgradnju. Danas se na pro?elju dubrova?ke Katedrale nalazi spomen-natpis o neumornim Gradi?evim nastojanjima na gradnji katedrale koja je zapo?ela 1674. a bila dovr?ena 1713. ?Ovaj hram Uznesenja Gospina posve?en je neumornom brigom opata Stjepana Gradi?a.“

• Najve?i hrvatski znanstvenici, Hrvoje Kelez, Mozaik knjiga 2011.
• Stjepan Gradi?, Vinicije B. Lupis, Matica hrvatska - Ogranak Dubrovnik, Dubrovnik 2013.
• http://www.ifzg.hr/djelatnici/martinovicIvica/osobnaStranica/Stjepan_Gradic-Zivot_i_djelo.pdf Arhivirano 2015-05-18 na Wayback Machine-u
• http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=13214
• http://mis.element.hr/fajli/1197/68-12.pdf Arhivirano 2015-05-18 na Wayback Machine-u