Stepa Stepanovi?
(
Kumodra?
12. mart
1856
. -
?a?ak
27. april
1929
.) je
srpski
vojskovođa koji se smatra jednim od najve?ih junaka srpske vojne istorije.
Stepa Stepanovi? se srpskoj vojsci priklju?io
1874
. godine kao pitomac Artiljerijske ?kole. U?esnik je
srpsko-turskih ratova
(
1876
-
1878
.), kao pitomac-narednik, kasnije potporu?nik. Ve? tada bio je zapa?en kao hrabar i istrajan vojni stare?ina, koji je u kriti?nim momentima ulazio u strelja?ki stroj da li?nim primerom hrabri svoje vojnike, zbog ?ega je odlikovan Takovskim krstom s ma?evima.
U periodu između bitaka na Slivnici i kod
Kumanova
obavljao je du?nosti komandanta
bataljona
,
puka
,
brigade
i
divizije
i pomo?nika na?elnika Glavnog
general?taba
. Dva puta bio je i
ministar
vojske. U tom periodu Srpska vojska je u organizacionom, stru?nom, materijalnom i moralnom pogledu bila dobro pripremljena za predstoje?e
ratove
. U
Prvom balkanskom ratu
(
1912
-
1913
.) Stepa Stepanovi? je komandovao Drugom armijom, koja je sa pravca Custendil-Dupnica ugrozila desni bok turske Vardarske armije i njeno odstupanje pretvorila u pani?no bekstvo.
Dugotrajno ratovanje pod
Jedrenom
, njegovo zauzimanje, kao i zarobljavanje vi?e od 60.000 Turaka samo su neki od uspeha Druge armije i njenog komandanta. U
Drugom balkanskom ratu
, armija pod Stepinom komandom po?rtvovano je branila ni?avsku zonu sa utvrđenim logorom u
Pirotu
. Kada je po?eo
Prvi svetski rat
, kao zastupnik odsutnog na?elnika ?taba Vrhovne komande
Radomira Putnika
, znala?ki je rukovodio mobilizacijom i koncentracijom Srpske vojske. Posle Putnikovog povratka u zemlju, ponovo preuzima du?nost komandanta Druge armije i sa njenim glavnim snagama izvodi mar?-manevar preko Ko?eljeva i Tekeri?a. U strahovitom no?nom sudaru, na isto?nim padinama
Cera
, porazio je 21. diviziju austrougarskog 8.
korpusa
i prakti?no re?io ishod
Cerske bitke
. U najte?im trenucima tog sudara, nalazio se u prvim borbenim redovima divizije. Za tu savezni?ku pobedu nad Centralnim silama,
29. avgusta
1914
. godine, unapređen je u ?in
vojvode
.
Njegova armija je u
bici na Drini
po?rtvovano branila
Ma?vu
, uspe?no odbijala vi?e koncentri?nih napada nadmo?nijih austrougarskih snaga, prikovala Po?orekovu Petu armiju za obale
Drine
i
Save
i mesecima iscrpljivala i tro?ila njene snage.
U
Kolubarskoj bici
(od
16. novembar
do
15. decembar
1914
.) Druga armija je na desnoj obali Kolubare najpre zaustavila neprijateljski napad, a zatim u?estvovala u manevarskim poduhvatima vojvoda
Radomira Putnika
i
?ivojina Mi?i?a
, ?to je dovelo do sloma austrougarske Balkanske vojske.
Za vreme invazije na Srbiju u
jesen
1915
. godine, Stepina armija je, u sadejstvu sa Timo?kom vojskom, osujetila poku?aj bugarske Prve armije da kroz ni?avsku zonu prodre u pozadinu glavnih snaga Srpske vojske anga?ovane na severnom frontu protiv austrougarskih i nema?kih armija i time umnogome doprinela propadanju Makenzenovih planova o brzom okru?enju i uni?tenju Srpske vojske. Iako je imao zna?ajnu ulogu u reorganizaciji Srpske vojske na
Krfu
i njenim prvim uspesima na frontu kod Gorni?eva, na
Kajmak?alanu
i oko
Bitolja
, najve?i uspeh vezan je za proboj solunskog fronta i izbacivanje
Bugarske
iz rata. Tu te?ku i slo?enu operaciju Stepina armija izvela je na na?in nepoznat u dotada?njoj istoriji ratovanja. Njene trupe su u nezadr?ivom naletu probile neprijateljski utvrđeni front na
Dobrom polju
i
Kozjaku
i u sadejstvu sa Prvom armijom i savezni?kim snagama, bez predaha, gonile razbijene bugarske i nema?ke trupe sve dok,
29. septembra
1918
. godine, nisu prinudile Bugarsku na
kapitulaciju
i otvorile put za kona?no oslobođenje Srbije. Ta ve?to izvedena operacija i prva savezni?ka pobeda, koju je izvojevala Srpska vojska u
Cerskoj bici
, uvrstile su ga u red najve?ih vojskovođa Prvog svetskog rata i srpske ratne istorije.
Uprkos tome, slavni vojvoda i u danima trijumfalnog povratka u otad?binu ostao je skroman, nije se otimao o titule, parade i odlikovanja. Iz vojne slu?be se povukao u jesen
1919
. godine.