staroslovenski jezik
?????????? ?????? слов??ньскъ ????къ
Dr?ave	Slovenske dr?ave i oblasti u srednjem veku
Regije	isto?na Evropa
Izumro	koristi se kao liturgijski jezik
Jezi?na porodica	indoevropski baltoslovenski slovenski ju?noslovenski staroslovenski jezik
Pismo	glagoljica i ?irilica
Slu?beni status
Slu?beni	Pravoslavne i isto?ne katoli?ke crkve
Jezi?ni kodovi
ISO 639-1	cu
ISO 639-2	chu
ISO 639-3	chu
Ovaj ?lanak sadr?i IPA fonetske simbole. Bez adekvatne softverske podr?ke , mogli biste vidjeti upitnike, kutijice ili druge simole umjesto Unicode znakova. Za vodi? kroz IPA simbole, pogledajte Pomo?:IPA .

Staroslavenski jezik ( слов?ньскъ ???къ ) prvi je knji?evni slavenski jezik , kodifikovan na osnovi makedonskog govora iz okolice Soluna u 9. stolje?u . ^[1] Staroslovenska pisma bila su glagoljica i ?irilica . ^[2] Izvorno pismo sa?injeno za ovaj jezik je glagoljica , ^[3] koju je sastavio Konstantin Filozof .

Staroslavenski jezik su kodifikovali hri??anski misionari, bra?a Kiril i Metodij , radi prevođenja evanđelja s gr?kog , opismenjavanje starih Slovena i uvođenje narodnog jezika u crkvu. Staroslovenski je tokom srednjeg veka bio knji?evni jezik ve?ine slovenskih naroda ^[4] i uticao na formiranje mlađih slovenskih jezika. Staroslavenska knji?evnost uklju?uje mnoge religijske, pravne, istorijske i druge spise. Na primer, ?itije Konstantina Filozofa iz 9. veka opisuje ?irenje pismenosti među Slovenima, Beseda na jeres iz 10. veka opisuje pojavu bogumila na Balkanu, Povest vremenih let (11-12. vek) istoriju ruskih zemalja , a Zakonopravilo iz 13. veka je najstariji sa?uvani srpski pravni akt.

Geneolo?ki, staroslovenski jezik pripada grupi ju?noslovenskih jezika , i ne sme se me?ati s praslovenskim jezikom , drevnom maticom iz koje vode poreklo svi slovenski jezici. ^[2] Naslednik staroslovenskog je konzervativni crkvenoslovenski jezik , u liturgijskoj upotrebi u pravoslavnim i isto?nim katoli?kim crkvama slovenskih zemalja. ^[5] Pozajmljenice iz ovog jezika nazivaju se arhaizmi ili crkvenoslavizmi .

Gramatika i re?nik staroslovenskog je temelj mnogih poku?aja stvaranja novog sve-slovenskog knji?evnog jezika, među kojima je međuslovenski jedan od modernijih primera.

U starim se spisima taj jezik nazivao jednostavno slovenskim - slov ? n ь sk ъ . U 5. glavi ?itja Metodova bizantski car Mihajlo III. govori ?irilu i Metodu da su oni Solunjani , a da Solunjani v ь si ?isto slov ? n ь sky bes ? duj ? t ъ . U 15. glavi pi?e da je Metod preveo knjige ot ъ gr ь ? ь ska j ? zyka v ъ slov ? n ь sk ъ , a u 17. da Metodovi u?enici poslije njegove smrti latin ь sky i gr ь ? ь sky i slov ? n ь sky s ъ tr ? bi? ? , a isti naziv koristi i bizantski pisac Jovan Egzarh .

Staroslavenski se razvio na osnovi jednog makedonskog govora, stoga se ?esto nazivao i staromakedonski te starobugarski .

Osim dvaju spomenutih naziva zbog narodne osnove, koristila su se jo? dva zbog uporabe - starocrkvenoslavenski i crkvenoslavenski . Naime, staroslavenski jezik bio je knji?evni jezik liturgijskih spisa, usko vezan uz sakralnu knji?evnost, nastalu prevođenjem gr?kih izvornika (?to se o?itovalo u brojnim leksi?kim, morfolo?kim i sintakti?kim grecizmima). No, staroslavenski jezik koristio se i za profane svrhe (pravni spisi i knji?evnost op?enito).

Neki razlikuju navedena dva termina pa starocrkvenoslavenskim nazivaju prvi zabilje?eni period staroslavenskog jezika, doba kanonskih spisa 10. i 11. stolje?a, a crkvenoslavenskim jezik od 12. stolje?a nadalje, kad se po?inju javljati prve redakcije.

Naj?e??i je naziv staroslavenski jezik . On ne ukazuje na narodnu osnovicu ni na uporabu te je neutralan i ?est u uporabi. Staroslavenski jezik ne smije se mije?ati s praslavenskim jezikom , matice iz koje su se razvili svi slavenski jezici. Kronolo?ki se staroslavenski poklapa s posljednjom fazom praslavenskog jezika.

Glavni ?lanci: Kiril i Metodij i Moravska misija

Jo? od traktata Crnorisca Hrabra ( O pismenima ) Slaveni nisu imali pisma te Hrabar govori o tri faze - nepoznavanju pisma, kori?tenju tuđeg pisma "bez ustrojenja" i kori?tenje svojeg pisma koje su stvorili ?iril i Metod:

Pr ? ?de ubo slov ? ne ne im ? h ? knig ъ , n ? ?r ъ tami i r ? zami ? ь t ? h ? i gataah ? , pogani s ? ? e. Kr ъ stiv?e ?e s ? , rimskami i gr ъ ? ь skymi pismeny n ? ?daah ? s ? (pisati) slov ? nsku r ? ? ь bez ustroenia. (...) A ? e li v ъ prosi?i slov ? nsky ? bukar ? glagol ? kto vy pismena stvoril ъ est ь ili knigy pr ? lo?il ъ , to v ь si v ? d ? t ь . I otv ? ? av?e rek ? t ь . Sv ? tyi kostantin ъ filosof ъ , naricaemyi kir ъ l ъ . t ъ nam ь pismena stvori i knigy pr ? lo?i. i methodie brat ъ ego.

Prije Slaveni ne imađahu knjiga, nego crtama i zarezima crtahu i gatahu bivaju?i pogani. Pokrstiv?i se nastojahu gr?kim i latinskim pismenima kojekako pisati svoju rije? bez ustroja. (...) A ako zapita? slavenske knji?evnike govore?i tko vam je slova sastavio ili knjige preveo, to svi znaju i odgovoriv?i re?i ?e: sveti Konstantin Filozof, zvani ?iril, taj nam i slova sastavi i knjige prevede, i Metod, brat njegov.

Staroslavenska pisma bila su glagoljica i ?irilica . Prema mi?ljenju dana?njih stru?njaka, glagoljica je starije pismo te ju je stvorio Konstantin ?iril , a poslije je, prema Georgievu , nastala ?irilica zbog povijesnog procesa u kojem su sudjelovali mnogi, a sve je po?elo od nesustavnog bilje?enja slavenskih rije?i gr?kim i latinskim slovima ( gr?ki alfabet i latinica ).

Moravski knez Rastislav poslao je poruku caru Mihajlu da mu po?alje ljude koji bi nau?avali njegov narod, ?irili pismo i pokr?tavali na njihovu jeziku. Car je Konstantinu i Metodu rekao da su oni Solunjani , a da svi Solunjani dobro govore slavenskim jezikom. Naime, mnogo ?e im biti lak?e nau?avati jezikom poznatim narodu. Nakon brojnih prija?njih misija, Konstantin pristaje, stvara pismo - glagoljicu - jer Slaveni ne imahu pisma i odlazi u Moravsku 863. godine s bratom Metodom.

Ondje ostaju tri godine, a potom odlaze i u Panoniju . Dok su ondje djelovali, preveli su s gr?koga jezika velik broj liturgijskih djela, a za Metoda se ka?e da je nakon Konstantinove smrti preveo za osam mjeseci sve biblijske knjige, osim Knjige Makabejaca. Stvorili su također i prvi zakonski kodeks, Zakon sudnyj ljudem te prijevod Nomkanona .

Konstantin se bunio protiv tzv. trojezi?ne hereze, da su jedina tri dostojna jezika za slavljenje liturgije latinski , gr?ki i hebrejski . U raspravi s akvilejskim sve?icima rekao je poznate rije?i:

Ne pada li ki?a od Boga na sve jednako? Ili, ne sja li Sunce, također, na sve? Ne udi?emo li svi isti zrak? A kako se vi ne stidite samo tri jezika priznavati, a ho?ete da svi drugi narodi i plemena budu slijepi i gluhi

Vrijednost ?irila i Metoda bila je neprocjenjiva - Slaveni su dobili tri stvari - pismo, jezik i Rije? ( Bibliju ).

Staroslavenski jezik razvio se na osnovi makedonskog govora u okolici Soluna . No, bila je poznata i takozvana panonska teorija koju su posebno zastupali Franc Miklo?i? i Jernej Kopitar . Oni su tvrdili da se njema?ka , latinska i mađarska obilje?ja staroslavenskog mogu objasniti samo ?injenicom da je osnova staroslavenskome bio panonski govor. Ta je teorija nazvana panonskom. No, susreli su se i s problemima – kako objasniti tipi?ne makedonske odraze ?t i ?d (od praslavenskih *t’ i *d’ ). To su rije?ili tako da su prona?li mađarske posuđenice koje sadr?e te glasove, a oni su ih mogli dobiti jedino posuđivanjem od Panonskih Slavena .

Ali, to je opovrgnuo Vatroslav Jagi? objasniv?i da su Mađari primili te posuđenice u doba seobe, kad su se Bugari i Makedonci selili prema svojim dana?njim domovinama. Tu je makedonsku teoriju u?vrstio i njegov u?enik Vatroslav Oblak organizirav?i dijalektolo?ku ekspediciju u okolici Soluna . 1896. svojim je Makedonskim studijama dokazao povezanost makedonskog govora sa staroslavenskim jezikom. Tako je nastala danas priznata makedonska teorija.

Glavni ?lanci: Glagoljica i Staroslovenska ?irilica

glagoljica	?irilica	naziv	latinica	glagoljski broj [7]	?irili?ni broj
?	A	азъ (azъ)	a	1	1
?	Б	б?к? (buky)	b	2
?	В	в?д? (v?d?)	v	3	2
?	Г	глаголи (glagoli)	g	4	3
?	Д	добро (dobro)	d	5	4
?	Е , ?	?сть (jestъ)	e , je	6	5
?	Ж	жив?т? (?iv?te)	?	7
?	? , ?	??ло (dz?lo)	dz	8	6
?	? , З	з?мл?? (zemlja)	z	9	7
?, ?	И	и / иж? (i/i?e)	i , j	10	8
?	? , ?	и / иж? (i/i?e)	i , j	20	10
?	?	д?рв (đervь)	đ , ? , ?	30
?	К	како (kako)	k	40	20
?	Л	люди? (ljudije)	l , lj	50	30
?	М	м?слит? (myslite)	m	60	40
?	Н	нашь (na?ь)	n , nj	70	50
?	О	онъ (onъ)	o	80	70
?	П	покои (pokoi)	p	90	80
?	Р	рьци (rьci)	r , r?	100	100
?	С	слово (slovo)	s	200	200
?	Т	тврьдо (tvrьdo)	t	300	300
?	Оу , ?	оукъ (ukъ)	u	400	400
?	Ф	фрьтъ (frьtъ)	f	500	500
?	Х	х?ръ (h?r)	h	600	600
?	?	?мега (omega)	o , /?/	700	800
	?	отъ (otъ)	ot		800
?	Щ	ща (?ta)	?t	800
?	Ц	ци (ci)	c	900	900
?	Ч	чрьвь (?rьvъ)	?	1000	90
?	Ш	ша (?a)	?
?	Ъ	?ръ (jerъ)	? ( poluglas )
??	?	?р? (jery)	y
?	Ь	?рь (jerь)	? ( poluglas )
?	?	?ть (jatь)	?
?		(jo)	jo
?	Ю	ю (ju)	ju
	?	? (ja)	ja
	?	? (je)	je
?	?	?съ (?sъ)	? (nazalno e)		900
?	?	?съ (j?sъ)	j?
?	?	?съ (?sъ)	? (nazalno o)
?	?	?съ (j?sъ)	j?
	?	?и (ksi)	ks		60
	?	?и (psi)	ps		700
?	?	?ита (thita)	th		9
?	?	ижица (i?ica)	i , y , v		400

Praslovenski jezik nije imao glas f , a slova fert ( ? ) i fita ( ? ) kori??ena su za prepisivanje re?i gr?kog porekla, kao i i?ica ( ? ) za gr?ko ipsilon .

Tzv. "staroslavenski kanon " ?ini malen broj sa?uvanih rukopisa iz 10. i 11. stolje?a, nastalih nakon smrti Kirila i Metoda. No, postoji obilje dela na staroslovenskom sa?uvanih samo u novijim prepisima, koji ?uvaju starije osobine jezika od najstarijih sa?uvanih rukopisa "kanona". ^[8]

Dosledno ?uvanje i pravilna upotreba nosnih samoglasnika jedna je od karakteristi?nih crta po kojima se staroslovenski kanonski spomenici lako razlikuju od kasnijih redakcija. ^[9]

Spomenici pisani glagoljicom :

• Kijevski listi?i (10. vek)
• Assemanijevo evanđelje (10. vek)
• Zografsko evanđelje (10-11. vek)
• Marijinsko evanđelje (11. vek)
• Sinajski psaltir
• Sinajski molitvenik
• Klo?ev glagolja?
• Bojanski palimpsest
• Makedonski listi?i

Spomenici pisani ?irilicom :

• Savina knjiga (11. vek)
• Suprasaljski zbornik (11. vek)
• Eninski apostol
• Miroslavljevo jevandjelje (12. vek)

Spomenici pisani latinicom :

• Bri?inski spomenici

Mnogi staroslovenski rukopisi nisu sa?uvani u originalu, ve? u prepisima. Neki od njih su:

• Proglas Konstantina Filozofa (9. vek)
• ?itije Konstantina Filozofa (9. vek)
• ?itije Metodija (9. vek)
• O pismenima (9-10. vek)
• Beseda na jeres (10. vek)
• ?itije svetog Venceslava (10. vek)
• Druga staroslovenska legenda o svetom Vaclavu (10-11. vek)
• Novgorodski ljetopis (11. vek)
• Povest vremenih leta (11-12. vek)
• Povest o Akiru (10-12. vek)
• Istorija jevrejske vojne (10-12. vek)
• Fiziolog , re?nik zverinja (vi?e prevoda 10-12. vek ^[10] )
• Slovo o polku Igorevu (12. vek)
• Nomokanon (13. vek)
• P?ela, zbornik izreka
• Djela Tomina (pre 14. veka)

Napomena: datum predstavlja nastanak knji?evnog dela, ne starost rukopisa.

Redakcija je spontatno i nehoti?no mijenjanje staroslavenskog jezika, zbog utjecaja pi??eva jezika i njegova lokalnog idioma, a recenzija je namjerno mijenjanje zbog jezika nekog kraja te se staroslavenski prilagođava podru?ju. Razlika katkad i nije najjasnija, ali op?enito govorimo o redakcijama staroslavenskog jezika koje su se razvile na ve?im podru?jima.

1. umjesto staroslavenskih ?t i ?d nalazimo odraze palataliziranog t i d > c i z ( pomo?t ь > pomoc ъ , vi?d ь > viz ь )
2. odrazi praslavenskih *stj i *skj , za razliku od stsl. ?t , daju ??
3. u instrumentalu jednine o-deklinacije, glavne, srednjeg roda umjesto nastavka -om ь dolazi - ъ m ь
4. genitiv zamjenice az ъ (ja) umjesto staroroslavenskog mene nalazimo mne (ispadanjem starog jora od m ъ ne )

Spomenici: Kijevski listi?i , Pra?ki listi?i , Reimsko evanđelje .

Glavni ?lanak: Preslavska knji?evna ?kola

1. prednji nazal ? iza ? , ? i ? te j prelazi u stra?nji ? , a ? iza palataliziranih r , l i n ( r' , lj , nj ) prelazi u ?
2. ? katkad prelazi u ъ , a ? katkad u ja

Spomenici: Traktat Crnorisca Hrabra , Trnovsko evanđelje , Bojansko evanđelje , Vra?ansko evanđelje , Jovanovo evanđelje .

Glavni ?lanak: Ohridska knji?evna ?kola

1. ? prelazi u ? iza palataliziranih r , l i n ( r' , lj , nj ) te iza kombinacije usnenog samoglasnika sa suglasnikom l ( volj ? > volj ? )
2. jerovi se katkad vokaliziraju, ъ > o, ь > e
3. ? i ? te e i ? mije?aju se u kori?tenju
4. katkad se ? mijenja s e , a ? s a , ъ i u
5. ?t i ?d se ?uvaju

Spomenici: Ohridski apostol , Dobromirovo evanđelje , Asemanijevo jevanđelje

Staroslavenski je odigrao va?nu ulogu u povijesti slavenskih jezika, razvijaju?i se prvo u zasebne redakcije, a potom i zasebne knji?evne jezike.

Glavni ?lanak: Staroruski jezik

1. stra?nji i prednji nazali - ? i ? - mijenjaju se u u i ja
2. prema staroslavenskim r ь , l ь , r ъ , l ъ između suglasnika dolaze ь r , ъ r , ь l , ъ l
3. ra- i la- izvedeni od praslavenskog or i ol zamjenjuju se s ro- i lo- (rabota , lok ъ t ь )
4. staroslavensko ?d daje ? , a ?t daje ? ( vi? ь , pe? ь )
5. skupine nastale metatezom likvida , ra , la , r ? , zamjenjuju se skupinama oro , olo , ere ( grad ъ > gorod ъ , zlat ъ > zolot ъ , umr ? ti > umereti )
6. u genitivu jednine te nominativu i akuzativu mno?ine ja-deklinacije te u akuzativu mno?ine jo-deklinacije ? prelazi u ? ( zeml ? )
7. u dativu i lokativu li?nih zamjenica umjesto e nalazi se ? ( teb ? )

Spomenici: Ostromirovo evanđelje , Arhangelsko evanđelje , ?udovski psaltir , Svjatoslavov zbornik .

U nekim hrvatskim katoli?kim biskupijama na otocima i na obali razvio se u hrvatsku redakciju koja je kori?tena u glagolja?koj liturgiji zapadnog, rimskog obreda, sve do Drugog vatikanskog sabora , a u nekim svojim oblicima i sve do danas. Hrvatski tip staroslavenskog jezika ima sljede?a obilje?ja:

1. stra?nji i prednji nazali - ? i ? - mijenjaju se u u i e ( r ? ka > ruka , p ? t > pet )
2. jeri y mijenja se u i ( byti > biti )
3. grafem ?ta - ? / mijenja se u ? , ?? ili rjeđe u ?t
4. odrazi praslavenskih *stj i *skj , za razliku od stsl. ?t , obi?no daju ??
5. zbog depalatalizacije, poluglasi ( jor i jer ) se vokaliziraju, u jakom polo?aju daju a (u kajkavskim govorima zatvoreno e ), ali se prije toga izjedna?uju (to vidimo u primjeru da su i jer ( ь ) i jor ( ъ ) dali isti odraz - s ъ n ъ > san ь , san` , d ь n ь > dan , dan` ). Poslije su se jerovi ozna?ivali ?tapi?ima i apostrofima te postupno nestali.

Neki spomenici staroslavenskoga jezika dokazane hrvatske redakcije: Ba??anska plo?a , Gr?kovi?ev odlomak apostola , Splitski misal , Divo?evo evanđelje , Batalovo evanđelje , Hvalov zbornik , Mleta?ki zbornik .

Glavni ?lanak: Srpskoslovenski jezik

1. stra?nji i prednji nazali - ? i ? - mijenjaju se u u i e
2. jeri y daje i
3. grafem ?ta - ? / mijenja se u ? ili rjeđe u ?t
4. razli?it razvoj poluglasa; jor nestaje, a jer prevladava ( ъ > ь )
5. odrazi praslavenskih *stj i *skj , kao i u stsl. daju ?t
6. j ? daje ju , ali se ? i j ? katkad mijenjaju s e
7. palatalno r i meko s postaju tvrdima

Spomenici: Vukanovo evanđelje , Hilandarska povelja , Karejski tipik , Studeni?ki tipik , Temni?ki natpis , Mati?in apostol , Miroslavljevo evanđelje .

Napomena: Neki nau?nici pominju samo srpsko-hrvatsku redakciju, bez razlikovanja varijeteta unutar nje. ^[11]

Glavni ?lanak: Staroslovenska gramatika

Staroslovenski je fleksijski jezik s prili?no bogatom gramatikom .

U staroslovenskom jeziku imenice mogu biti menjane u tri gramati?ka roda (mu?ki, ?enski i srednji), tri broja (jednina, dvojina i mno?ina) i sedam pade?a :

• nominativ ,
• genitiv ,
• dativ ,
• akuzativ ,
• vokativ ,
• instrumental i
• lokativ .

U staroslovenskom postoje slede?a vremena ^[12] :

• prezent (sada?nje vreme)
• aorist (pro?lo svr?eno vreme)
  • asigmatski aorist
  • sigmatski aorist
    • noviji sigmatski aorist
    • stariji sigmatski aorist
• imperfekat (pro?lo nesvr?eno vreme)
• perfekat (pro?lo vreme)
• pluskvamperfekat (davno pro?lo vreme)
• futur (budu?e vreme)
• futur egzaktni (budu?e svr?eno vreme)

Glavni ?lanak: ?irili?ni brojevi

U staroslovenskoj azbuci, nisu postojali posebi znaci za brojeve , ve? su brojevi obele?avani slovima sa posebnom oznakom (titlom) iznad. Brojevi od 1 do 10 su se obele?avali slede?im ?irili?nim slovima ^[13] :

• А = 1 единъ
• В = 2 два
• Г = 3 три
• Д = 4 четыре
• ? = 5 п?ть
• ? = 6 шесть
• З = 7 седьмь
• И = 8 осмь
• ? = 9 дев?ть
• ? = 10 дес?ть

Brojevi od 11 do 19 su bili sintagme. Dobijani su dodavanjem ?eljenog broja na broj deset (npr. dva na desente - 12) i ozna?avani su slede?im slovima, sa odgovaraju?im titlom iznad:

• А? = 11 единонадес?ть(e)
• В? = 12 дванадес?ть(e)
• Г? = 13 тринадес?ть(e)
• Д? = 14 четыренадес?ть(e)
• ?? = 15 п?тьнадес?ть(e)
• ?? = 16 шестьнадес?ть(e)
• З? = 17 седьмьнадес?ть(e)
• И? = 18 осмьнадес?ть(e)
• ?? = 19 дев?тьнадес?ть(e)

Od ovih brojeva su redukcijom vokala i vokalizacijom diftonga nastali savremeni srpskohrvatski oblici.

Glavni ?lanak: Crkvenoslovenski jezik

Staroslovenski jezik je kao ?ivi knji?evni jezik vremenom potisnut narodnim slovenskim jezicima, ali je konzerviran kao crkvenoslovenski , liturgijski jezik pravoslavnih i isto?no katoli?kih crkava slovenskih zemalja. Jezici slovenskih naroda ?iji je bogoslu?beni jezik bio latinski razvijali su se uglavnom bez kontakta sa crkvenoslovenskim - taj je kontakt ili bio rano prekinut (kao kod Slovenaca, ?eha i Moravljana, a kod Hrvata ne?to kasnije) ili nikada nije ni bio uspostavljen (na primer, kod Poljaka i Lu?i?kih Srba). Uporedo sa postojanjem crkvenoslovenskog, u kulturi nekih slovenskih naroda stvara se i knji?evnost na osnovi narodnog jezika, ?to je imalo za posledicu dvojstvo unutar starosrpskog, staroruskog i starobugarskog, sa dosta jasno razgrani?enim sferama upotrebe crkvenog i narodnog jezika. U XVI i XVII veku dolazi do istiskivanja crkvenoslovenskog jezika iz mnogih oblasti upotrebe.

• Stjepan Damjanovi? : Staroslavenski jezik , Hrvatska sveu?ili?na naklada, Zagreb, 2005.
• Stjepan Damjanovi? : Slovo iskona , Matica hrvatska, Zagreb, 2005.
• Josip Bratuli? : ?itja Konstantina ?irila i Metodija , Kr??anska sada?njost, 1998.
• Eduard Hercigonja : Tropismena i trojezi?na kultura hrvatskoga srednjovjekovlja , Matica hrvatska, Zagreb, 2006.
• Josip Hamm : Staroslavenska gramatika

• Praslavenski jezik
• ?iril i Metod
• Glagoljica
• ?irilica
• Slovenski apokrifi

• Old Church Slavonic Online ( en ) , kurs staroslovenskog jezika, University of Texas at Austin
• Korpus staroslovenskih tekstova ( en )
• Staroslovenski tekstovi online ( bg )
• Staroslovenski tekstovi online ( bg )
• Staroruski tekstovi online ( ru )
• The Slavic Physiologus (re?nik zverinja na staroslovenskom)
• Crkvenoslavenska (Jelisavetska) Biblija ruske redakcije ( pdf )
• Staroslovensko-gr?ko / latinski re?nik (Fr. Miklosich)
• Englesko-staroslovenski re?nik
• Bugarsko-staroslovenski re?nik