standardni mandarinski
普通話 / 普通? P?t?nghua 國語 / ?? Guoy? 華語 / ?? Huay? 現代標準漢語 / ?代?准?? Xiandai Bi?ozh?n Hany?
Dr?ave	Narodna Republika Kina , Republika Kina , Singapur
Broj govornika	700 miliona
Porodica	sino-tibetanski sinti?ki kineski mandarinski pekin?ki dijalekt standardni mandarinski
Slu?beni status
Zvani?an	Slu?beni jezik Narodne Republike Kine , Republike Kine , Singapura
Reguli?e	U N. R. Kini: Komitet za rad na knji?evnom i govornom jeziku [1] U Republici Kini: Nacionalni odbor jezika U Singapuru: Savet za promovisanje mandarinskog
Jezi?ki kodovi
ISO 639-1	nema
ISO 639-2
ISO 639-3	?
Pa?nja : Ova strana mo?da sadr?i IPA fonetske simbole u unikodu .

Standardni mandarinski jezik je slu?beni kineski govorni jezik koji se koristi u kontinentalnoj Kini i Tajvanu , i jedan je od ?etiri slu?bena jezika u Singapuru .

Fonologija standardnog mandarinskog jezika se zasniva na mandarinskom dijalektu koji se govori u Pekingu i delom, na brojnim kineskim dijalektima koji se govori ?irom severne i jugozapadne Kine .

Vokabular je uglavnom izvu?en iz ovog dijalekta. Gramatika je standardizovana na osnovu modernih knji?evnih dela napisanih u doma?em kineskom jeziku, ?to u praksi sledi istu tradiciju mandarinskog dijalekta sa nekim izuzecima. Kao rezultat toga, standardni mandarinski jezik se naj?e??e naziva mandarinski u neakademskoj, svakodnevnoj upotrebi. Međutim, lingvisti koriste naziv mandarinski samo kada govore o celom jeziku.

Standardni mandarinski jezik je slu?beno poznat:

• u kontinentalnoj Kini , Hong Kongu i Makau kao putunhua ^[2] ( ?ablon:Jez-kin-tupb ^[3] )
• u Tajvanu , (i nezvani?no u Hong Kongu ) kao guoju ili kvok-ju ( ?ablon:Jez-kin-tupb )
• u Maleziji i Singapuru kao huaju ( ?ablon:Jez-kin-tupb )

U ostalim delovima sveta, ta tri imena se koriste razli?ito.

Naziv guoju je slu?beno priznat 1909. godine, kada je dinastija ?ing izabrala standardni mandarinski za ?nacionalni jezik“. Naziv putunhua takođe ima dugu, iako neslu?benu, istoriju. Kori?ten je ve? 1906. godine u spisima D?u Vensjunga (朱文熊) da razlikuje moderni standardni jezik od klasi?nog kineskog jezika i kineskih dijalekata.

Za neke lingviste od ranog 20-tog veka, putunhua ili ?zajedni?ki jezik“, se razlikuje od guoju-a ili ?nacionalnog jezika“. Prvi je nacionalni dijalekat ili jezik, dok je drugi bio pravni standard. Temeljem zajedni?kog razumevanja u to vreme, ta dva jezika su u stvari bila dosta razli?ita. Guoju je shva?en kao formalni kineski dijalekat, koji je bio blizu klasi?nog kineskog jezika. Sa druge strane, putunhua je shva?en kao ?zajedni?ki govor modernog ?ovjeka“, koji je bio govorni jezik usvojen kao nacionalna lingva franka za obi?ne upotrebe. Upotreba pojma putunhua od levo-naslonjenih intelektualaca kao ?to su ?u ?ubaj i Lu Sjin su uticali na vladu Narodne Republike Kine , da usvoji taj pojam za opisivanje standardnog mandarinskog jezika 1956. godine. Prije toga, vlada je koristila te pojme zamenljivo. ^[4] Upotreba pojma ?Hanju“ ili jezik Han narodnosti, Sovjetski Savez daje sliku na kinesku etni?ku politiku o Kini koji je zami?ljen kao jedan narod sa vi?e nacionalnosti, i Hanju je jezik ve?inske narodnosti Han.

Termin huaju , ili ?jezik kineskog naroda“, originalno je zna?io ?kineski jezik“, i koristili su ga prekomorske zajednice za razlikovanje kineskih dijalekti prema stranim jezicima. Vremenom, ?elja da se uvede standardizacija raznolikih kineskih jezika kori?ten u tim zajednicama je dovelo do usvajanja naziva ?huaju“ koje se odnosi na standardni mandarinski jezik. Taj naziv takođe izbjegava da odabira stranu između alternativnih naziva putunhua i guoju , koja su dobili politi?ka zna?enja kada su se njihove upotrebe podelile na politi?ke linije između Narodne Republike Kine i Republike Kine . To takođe naj?e??e uklju?uje pojam da mandarinski jezik nije nacionalni ili zajedni?ki jezik u podru?jima u kojima Kinezi ?ive u inostranstvu.

Kineski jezici su uvek imali dijalekte. Presti?ni dijalekti su uvek postojali, i lingva franka su uvijek bila potrebna. Konfu?ije , na primjer, koristi jajan ( kin. 雅言 , pinjin : y?yan ), ili ?elegantni govor“, nego neknji?evni regionalni dijalekat, za tekst tijekom Han dinastije i odnosio se na tongju ( kin. 通? , pinjin : t?ngy? ), ili ?zajedni?ki jezik“.

Dinastija Ming (1368-1644) i dinastija ?ing (1644-1912) je po?ela koristiti termin guanhua ( kin. 官? , pinjin : gu?nhua ), ili ?slu?beni govor“, koje se odnosi na govor koji je bio kori?ten u sudovima i dvoru. Izraz ?mandarinski“ dolazi direktno od Portugalaca. Rije? mandarin je prvi put kori?ten za ime kineskih birokratskih slu?benika (tj., Mandarin), jer su Portugalci , pod zabludom da sanskritska rije? (mantri ili mentri) koja je kori?tena u cijeloj Aziji za ozna?avanje ?slu?benu“ imao neke veze sa portugalskom rije? ?mandar“ (da naredi? nekome da u?initi ne?to), promatraju?i da su svi ovi slu?benici ?izdavali naređenja“, izabrali da ih nazivaju mandarini. Od ovoga, Portugalci su odmah po?eli zvati ove posebne jezike, koji su ti slu?benici govorili među sobom (na primjer, "Guanhua") ?jezik Mandarina“ ili jednostavno ?mandarinski jezik“. ?injenica da je Guanhua, do određene mjere, jedan umetni jezik, na temelju skupa konvencije (koja je, u raznim mandarinskim dijalektima za gramatika i smisao, i određene dijalekte imperijalnog suda za svoj govor), je upravo ?to ga ?ini takvim odgovaraju?i termin za moderni standardni kineski jezik (mandarinski i raznih dijalekta za gramatiku i zna?enja), te njihov pekin?ki izgovor.

?ini se da je tijekom ranih dijela tog perioda, standard zasnovan na mandarinski nanđin?ki dijalekat, ali kasnije na pekin?ki dijalekt i postaje sve uticajniji, unato? mje?avina slu?benika i obi?nih ljudi koje govore razli?itih dijalekta u glavnom gradu, Pekingu . U 17-tom vijeku, poglavari su postavili Ortoepijne akademije ( kin. 正音書院 , pinjin : Zhengy?n Sh?yuan ) u poku?aju da se izgovor standardizuje na pekin?ki dijalekt . Ali ovi poku?aj je imao mali uspjeh. ?ak je krajem 19-og vijeka, car imao pote?ko?a u razumevanju nekih svojih ministara u dvoru, koji nisu uvek pratiti bilo koji standardni dijalekt. ?ak i ranog 20-tog vijeka, polo?aj nanđin?kog mandarinskog dijalekta je bio vi?i nego pekin?ki dijalekt za neke u dvoru i standard Kineski po?tanski sistem romanizacije postavljen 1906. godine je imao mnogo pravopisa sa elementima nanđin?kog dijalekta . ^[5] Ipak, 1909. godine, dinastija ?ing je osnovala pekin?ki dijalekt kao guoju ( kin. ?? , pinjin : guoy? ), ili ?nacionalni jezik“.

Nakon ?to je Republika Kina osnovana 1912. godine, bilo je vi?e uspjeha u promicanju zajedni?kog narodnog jezika. A Komisija za Ujedinjenje Imenica se sastala sa delegatima iz cijele zemlje. To je bilo prvi poku?aj da se uvedu standardni dijalekt sa elementima iz regionalnih dijalekata. Ali, to je bio procenjeno da ?e se to te?ko unaprediti, i u 1924. godini ovaj poku?aj je bio napu?ten i pekin?ki dijalekt je postao glavni dijalekt standardnog nacionalnog izgovora, obzirom na status koji je taj presti?ni dijalekt imao u ?ing dinastiji . Elementi ostalih dijalekta i dalje postoji u standardnom jeziku, ali kao retkost.

Narodna Republika Kina osnovana 1949. godine, nastavila je napor. U 1955. godini, naziv guoju ( guoy? ) je zamenjen putunhua ( kin. 普通? , pinjin : p?t?nghua ), ili ?zajedni?ki govor“. (Za razliku, naziv guoju i dalje koristi Republika Kina koje posle poraza u Kineskom građanskom ratu 1949. godine, imala teritoriju Tajvana , Peskadoresa , Kinmena , Ostrvo Matsua , i jo? manjih ostrva. Od tada, standardi koji se koriste u Narodnoj Republici Kini i Tajvanu su se malo odvajali, posebno kod novijih vokabularnih pojmova, i malo u izgovoru.

Na nastupu 20-og vijeka, mnoge duboke promjene u standardnom mandarinskom jeziku su se videle. Mnoge formalne, uljudne i ponizne re?i koje su bile u upotrebi u carskoj Kini su gotovo u cjelosti nestali u svakodnevnom razgovoru u savremenom standardom mandarinskom jeziku, kao ?to su đian ( ? , jian , ?moj ponizan“) i gui ( ? , gui , ?va?e ?asno“).

Ministra za obrazovno odeljenje u Narodnoj Republici Kini je definisao naziv putunhua u oktobru 1955. godine ovakvo: ?putunhua je zajedni?ki govorni jezik y modernoj Han grupi, lingva franka svih etni?kih skupina u zemlji. Standardni izgovor za putunhua se temelji na pekin?kom dijalektu, putunhua se temelji na sjeverni dijalekt [tj. mandarinski dijalekt], i gramati?ka pravila su modelirane na dijalektima koji se koriste u modernoj kineskoj knji?evnoj klasici.“ ^[6]

U obe zemlje Narodnoj Republici Kini i Tajvanu , kori?tenje standardnog mandarinskog jezika kao medij instrukcija u obrazovnom sustavu, i u medijima je doprinelo ?irenju standardnog mandarinskog jezika. Kao rezultat toga, standardni mandarinski jezik se sada govori te?no kod ve?ina ljudi u kontinentalnoj Kini i Tajvanu .

U Hong Kongu i Makaou , koji su sada posebne administrativne regije Narodne Republike Kine, standardni kantonski jezik je glavni jezik kod ve?ine stanovni?tva, zbog istorijskih i jezi?nih razloga. Nakon prenosa suvereniteta Hong Konga od Britanije i predaje Makaoa od Portugala , standardni mandarinski jezik je postao da bude samo malo vi?e razumljen (ali jo? uvek nije ?iroko kori?ten), te se koristi od strane vlade da te dve teritorije komuniciraju sa centralnom vladom Narodne Republike Kine. Međutim, kantonski jezik ostaje slu?beni jezik vlade Hong Konga i Makaoa kad ne komunicira sa kontinentalnom Kinom.

Standardizovana fonologija standardnog mandarinskog jezika je obja?njena u nastavku. Reprodukcija ?iroko varira među govornicima, i svi (uklju?uju?i i nacionalne vođe) nehotice uvode elemente njihovih vlastitih maternih nare?ja. Suprotno, televizijski i radio spikeri su izabrani za govor za njihove ta?ne i ?neutralne“ akcente.

Slede?i je popis suglasnika standardnog mandarinskog jezika, koji su pretstavljeni u Međunarodnoj fonetskoj alfabeti (IPA):

	Bilabijalni		Labio- dentalni		Alveolarni		Retro­fleksni		Alveolo- palatalni		Velarni
Nazali	m				n						ŋ
Plozivi	p	p?			t	t?					k	k?
Afrikativi					ts	ts?	??	???	t?	t??
Frikativi			f		s		?	(?) 1	?		x
Aproksimanti					l		? 1		j	?	w

Svi osim /ŋ/ se pojavljuju kao prvi glas sloga (kao ?inicijali“), dok samo /n/ , /ŋ/ , i /?/ se pojavljuju kao zavr?etak sloga .

1. /?/ je ?esto transkripcovan kao [?] ( zvu?ni retrofleksni frikativ ). Ovo predstavlja varijacija u izgovoru među razli?itim govornicima, nego dve razli?ite foneme.
2. [m] i [ŋ] su u komplementarnoj distribuciji , prvi nađen samo kao prvi glas sloga i zadnji samo kao zavr?etak sloga .

?to se tradicionalno zove retrofleks nisu prave fonetske retrofleksne artikulacije. Ovi suglasnici su zapravo, ravni apikalni postalveolarni , i time se razlikuju od obe palatoalveolarne i (prave) retrofleksne suglasnike. ^[7]

Alveolo palatalni suglasnici [t? t?? ?] su u komplementarnoj distribuciji (vidi minimalni par ) sa alveolarnim suglasnicima [ts ts? s] , retrofleksnim suglasnicima [t? t?? ?] i velarnim suglasnicima [k k? x] , od kojih oni istorijski proizilaze. Kao rezultat toga, lingvisti vole da svrstaju [t? t?? ?] kao alofone od ostale tri serije. Jejl i Vejd-D?ajls latinizacije uglavnom tretiraju palatalne suglasnike kao alofone retrofleksnih suglasnika. Tongjong pinjin ih uglavnom tretira kao alofone alveolarnih (nadzubnih) suglasnika, i kineska brajeva azbuka ih tretira kao alofone velarnih suglasnika (zadnjonep?ana).

[t? t?? ?] mo?e biti izgovoren kao [tsj ts?j sj] , koji je karakteristi?an govor mladih ?ena, ali i nekih mu?karca. Ovo se obi?no smatra donekle ?enstveno i mo?e se smatrati podstandardno.

Prazni inicijali, pisani kao apostrof u sredini pinjin re?i, naj?e??e se realizuje kao [?] , ali [n], [ŋ], [?], i [?] su ?esti unestandardnim dijalektima mandarinskog.

Druge odgovaraju?e tablice:

• Pinjina
• D?ujina
• Gvoji Romadziha

Mandarinski jezik ima oko 6 samoglasnika. Foneti?ki, slede?i glasovi koji se mogu izdvojiti:

• [a] , u sekvencijama [a], [ia], [ua], [ai], [uai], [an], [uan], [au], [iau], [aŋ], [iaŋ], [uaŋ] .
• [e] , u [ie], [ye], [ei], [uei] .
• [?] , u [i?n], [y?n] (i uskli?nik [?] ).
• [o] , u [uo], [ou], [iou] .
• [?] , (i uskli?nik [?] ).
• [?] , u [?n], [u?n], [?ŋ], [u?ŋ] .
• [?] , u [?] .
• [??] , kao golo jezgro sloga [??] , [uprkos transkripcije, nije zapravo slogovni frikativ] koji se samo pojavljuje nakon alveolarnog ?u?tavca; ponekad izgovoren kao [?] .
• [??] , kao golo jezgro sloga [??] , koji se samo pojavljuje nakon retroflensnih ?u?tavca; ponekad izgovoren kao [?] .
• [i] , u [i], [in], [iŋ] .
• [?] , u [?ŋ], [i?ŋ] .
• [u] , u [u] .
• [y] , u [y], [yn] .

Ovo pokazuje ?etrnaest razli?itih samoglasnika. Uz vrlo konzervativnim standardima, ovo predstavlja sistem od osam fonema: /a/ ( [a ~ ?] ), /e/ ( [e ~ ?] ), /o/ ( [o ~ ?] ), /?/ ( [? ~ ?] ), /?/ ( [?? ~ ??] ), /i/ ( [i] ), /u/ ( [? ~ u] ), i /y/ ( [y] ). Međutim, srednji samoglasnici /e/ , /o/ , i /?/ su u komplementarnoj distribuciji , i stoga tretirani kao jedan fonem /?/ . Izuzeci su goli samoglasnici [?] i [?] , koji slu?e samo kao uzvik i mogu se tretirati kao van osnognog sistema, gde proisti?e sistem sa 6 samoglasnika.

Bilo bi mogu?e da se spoje /?/ i /i/ , koji su istorijski povezani, jer su oni takođe u komplementarnoj distribuciji, pod uslovom da serija alveolo-palatalnih i retrofneksnih sugnasnika nisu sami spojeni. Rezultat je sistem od pet samoglasnika /a/ , /?/ , /i/ , /u/ i /y/ .

Mandarinski slogovi imaju maksimalni oblik CGVC ^T , gde prvi C je po?etni suglasnik; G je jedan od prelaznih glasova (glajdova) /j w ?/ ; V je samoglasnik (ili dvoglas); grugi C zadnji glas sloga, /n ŋ ?/ (ako dvoglasi ou, ai su ra??lanjeni kao V) ili /n ŋ ? j w/ (ako nisu); i ^T je ton.

Ne ra?unaju?i tonske razlike ili roti?ki zadnji glas sloga, ima 35 finala u mandarinskom jeziku. Oni se mogu videti:

• Pinjin
• D?ujin
• Gvoji Romadzi

Tabele va?e?ih po?etnih i zavr?nih kombinacija mo?e se videti na stranicama:

• Pinjin tabela
• D?ujin tabela

Glavni ?lanak: Erhua

Standardni mandarinski jezik takođe koristi roti?ki suglasnik , /?/ . Ova upotreba je jedinstveno svojstvo standardnog mandarinskog, ostali dijalekti nemaju ovaj zvuk. U kineskom, ovo svojstvo se zove Erhua . Ima dva slu?aja u kojem se koristi:

1. U malom broju re?i, kao ?to je 二 ( er , ?dva“), 耳 ( ?r , ?uvo“), itd. Sve ove reli su izgovorene [??] bez ikakvog po?etnog suglasnika.
2. Kao imeni?ni sufiks -兒/-? ( -r ). Sufiks se spaja sa finalom, i regularne ali slo?ene promene se de?avaju kao rezultat.

Final ?r“ ( pinjin : r ) mora da se razlikuje od retrofleksnog suglasnika pisan <ri> u pinjinu i [?] u IPA-u. Re?enica: ? 我女兒入醫院/我女?入?院 “ ( W? n?'er ru y?yuan , ?Moja ?erka je u?la u bolnicu“) ima prvi r izgovoren sa relativno labavim jezikom, gde drugo /r/ podrazumeva aktivna retrakcija jezika i kontakt sa vrhom usta.

U drugim dijalektima mandarinskog, roti?ki suglasnik je ponekad zamenjen sa drugim slogom, kao ?to je li , u re?ima gde pokazuju mesta. Na primer, 這兒/?? ( zher , ?ovde“) i 那兒/那? ( nar , ?onde“) postaju 這裡/?里 ( zheli ) i 那裡/那里 ( nali ), odnosno.

Do pre nekoliko vekova, neke mandarinske kineske re?i su po?injali sa redosledom zvuka ?ki-“ ili ?gi-“ ( Vejd-D?ajls : "k'i-" i "ki-" ). Ovo se promenili u zadnja dva ili tri veka na ??i-“ i ?đi-“, razli?itih vremenima u razli?itim oblastima, ali ne u dijalektu koji se koristio u carskom dvoru Mand?urske dinastije . Zato pojedine evropske transkripcije kineskih imena sadr?e ?ki-“. Primjeri su: Peking za ?Beiđing“, ?Fukien“ za Fuđen .

Mandarinski, kao i svi kineski dijalekti, je tonski jezik . To zna?i da se tonovi , ba? kao i suglasnici i samoglasnici, koriste kako bi se razlikovale re?i jedne od drugih. Mnogi stranci imaju pote?ko?e da razumu tonove svakog lika, ali ta?an zvu?ni izgovor je bitan za razumevanje jer postoji ogroman broj re?i u jeziku koji se razlikuje samo po tonu (tj. su minimalni parovi sa obzirom na ton). Sljede?a su 4 tona u standardnom mandarinskom jeziku:

Tonovi

Naziv tona	Jin ping	Jang ping	?ang	?u
Broj tona	1	2	3	4
Pinjin dijakritik	?	a	?	a
Kontura tona	? (55)	?? (35)	?, ??? (1, 214)	?? (51)
IPA dijakritik	a	?	a, a??	a

1. Prvi ton , ili visoki ton , ravni ton ili visok ravan ton ^[3] (|-

|colspan="3" class="boilerplate metadata" style="line-height:10pt; padding:0.5em;"| Pa?nja : Ova stranica mo?da sadr?i IPA fonetske simbole u unikodu . ):

1. jedan neprekidan visok zvuk , kao da bi pjevao umjesto govorio.

2. Drugi ton , ili uzlazni ton ^[3] (|-

|colspan="3" class="boilerplate metadata" style="line-height:10pt; padding:0.5em;"| Pa?nja : Ova stranica mo?da sadr?i IPA fonetske simbole u unikodu . ), ili lingvisti?ko , visoko-uzlazni ton :

1. je zvuk koji se di?e od srednjeg-tona na visoki.

2. Tre?i ton , ili niskosilazno-uzlazni ton ili silazno-uzlazni ton ^[3] ( kin. 上聲/上? , pinjin : sh?ngsh?ng ili shangsh?ng , bukvanlo ?ton koji se penje“):

   ton koji se spu?ta pa se di?e.

3. ?etvrti ton , ili visoko-silazni ton ili silazni ton ^[3] (|-

|colspan="3" class="boilerplate metadata" style="line-height:10pt; padding:0.5em;"| Pa?nja : Ova stranica mo?da sadr?i IPA fonetske simbole u unikodu . ):

1. zna?ajni o?tar pad sa visokog na niski stepen, te je kra?i ton.

  Slog ?ma“, izgovoren y ?etiri glavna tona ^{? / i}

Također se zove peti ton ili nulti ton (|- |colspan="3" class="boilerplate metadata" style="line-height:10pt; padding:0.5em;"| Pa?nja : Ova stranica mo?da sadr?i IPA fonetske simbole u unikodu . ), neutralni ton se ponekad smatra kao nedostatak tona. On obi?no dolazi na kraju rije?i ili izraza, te je progla?en u lak i kratki na?in. Neutralni ton ima veliki broj visina. Njegova visina gotovo u cjelosti ovisi na ton u slogi koji ga prethodi. Situacija je dodatno komplicirana po iznosu dijalekti?ne varijacije povezane sa njim, u nekim krajevima, osobito u Tajvanu, neutralni ton je relativno rijedak.

Unato? brojnim primjerima ?minimalnih parova“ (na primjer: 要是 i ?匙 , yaoshi ?ako“ i yaoshi ?klju?“, odnosno), on je ponekad opisan kao ne?to drugo nego punopravni ton zbog tehni?kih razloga: naime neki lingvisti mislite da je to jedan od rezultata ?razno?enja“, tona na prethodnom slogu. Ova ideja je privla?na, intuitivno, jer bez nje, neutralni ton zahtijeva relativno slo?en tonski sandi pravila da se razume; ?tovi?e, on bi trebao imati 4 odvojene visine, po jedan za svaku od ?etiri tona koji bi mogao prethoditi ga. Međutim, teorija ?razno?enja“ nepotpuno opisiva neutralni ton, posebno u sekvenciji gde se vi?e od jedne neutralne tonske sloge nalaze y susjedu ^[8] .

Sljede?e su iz pekin?kog dijalekta ^[9] . Ostali dijalekti mogu biti malo druk?iji.

Realizacija neutralnog tona

Ton prvog sloga	Visina neutralnog tona	Primjer	Pinjin	Srpsko zna?enje
1 ?	? (2)	?璃 ( ?.? )	b?li	staklo
2 ??	? (3)	伯伯 ( ??.? )	bobo	ujak
3 ??	? (4)	喇叭 ( ??.? )	l?ba	rog
4 ??	? (1)	?子 ( ??.? )	tuzi	zec

Izgovor takođe ovisi o kontekstu u skladu sa pravilima tonskih sandi ^[10] . Najistaknutijih fenomen ovog tipa je kada postoje dva tre?inska tona u neposrednoj sekvenciji, u kojem slu?aju prva od njih promjeni se na uzlazni ton, drugi ton. U knji?evnosti, ova kontura se ?esto naziva dvo-tre?inski ton ili pola-tre?inska tona, iako uop?teno, u standardnom mandarinskom, ?dvo-tre?inski ton“ je isti kao i drugi ton. Ako postoje tri tre?eg tona u seriji, tonski sandi pravila postaju slo?eniji, i ovise o granicama rije?i, naglasku, i dijalektnim varijacijama.

1. Kada postoje dva 3. tona ( ??? ) za redom, prvi slog postaje 2. ton ( ?? ), a drugi slog postaje pola-3. tona ( ?? ).

   primjer: 老鼠 ( l?osh? ) postaje [lao???u??]

2. Kada postoje tri 3. tona u redu, stvari postaju malo vi?e komplicirana.

   Ako je prva re? dva sloga, a druga re? jedan slog, prva dva sloga postaju 2. tonovi, a zadnji slog ostaje 3. ton:

   primjer: 保管 好 ( b?ogu?n h?o ) postaje [pao??kuan??xao???]

   Ako je prva re? jedan slog, a druga re? dva sloga, prvi slog postaje pola-3. tona ( ?? ), drugi slog postaje 2. ton, i posljednji slog ostaje 3. ton:

   primjer: 老 保管 ( l?o b?ogu?n ) postaje [lao??pao??kuan???]

3. Ako je 3. tonski slog pra?en ne 3-?im tonskim slogom, prvi slog postaje pola 3-?eg tona:

   primjer: 美妙 ( m?imiao ) postaje [mei??miao??]

? 一 “ ( y? ) i ? 不 “ ( bu ) imaju posebna pravila koja se ne primjenjuju na drugim kineskim znakovima:

1. Kada je ispred 4-tog tonskog sloga ? 一 “ postaje 2. ton.

   primjer: 一定 ( y?ding ) postaje [i??tiŋ??]

2. Kada je ispred ne 4-tog tonskog sloga ? 一 “ postaje 4. ton.

   primjer: (1. ton): 一天 ( y?ti?n → yiti?n [i??t?i?n??] )

   primjer: (2. ton): 一年 ( y?nian → yinian [i??ni?n??] )

   primjer: (3. ton): 一起 ( y?q? → yiq? [i??t??i???] )

3. Kada ? 一 “ pada između dvije rije?i on postaje neutralni ton.

   primjer: 看一看 ( kany?kan ) postaje kanyikan .

4. Kada se broji sekvencijalno, i za sve druge situacije, ? 一 “ zadr?ava svoju korijensku ton vrijednost 1. tona. Ovo uklju?uje kada 一 se koristini na kraju vi?eslo?ne re?i (bez obzira na prvi ton slede?e re?i), i kada je 一 odmah posle bilo koje cifre, uklju?uju?i i drugi 一. Stoga 一 takođe zadr?ava korensku ton vrednost 1. tona u oba sloga re?i ? 一一 “. Međutim, ovo ne uklju?uje situacije gde 一一 je dio du?e re?i kao 一一?? ili 一一如命 (ovo su izgovorene yiyiduiying i yiyiruming , ali su pisane y?y?duiying i y?y?ruming ). Re? 不一一 (koja zna?i ?ne?u i?i u detalje“) je izgovorena druk?ije zavisi ot toga dali govornici tuma?e je da sadr?i 一一 kao sastavnu re?.
5. Kada 一 je dio kardinalnog broja on je izgovoren kao 4. ton kada je prije 千 ili 百 , ali u rednom broje on je izgovoren kao 1. ton u ovom kontekstu.
6. ? 不 “ postaje 2. ton samo kada slijedi slog 4. tona.

   primjer: 不是 ( bushi ) postaje [pu?????]

7. Kada ? 不 “ dolazi između dvije re?i, on gubi svoj ton (postaje neutralni ton).

   primjer: 是不是 ( shibushi ) postaje shibushi

V = Neartikulisan po?etni suglasnik
L = sonantni po?etni suglasnik
V+ = Artikulisan po?etni suglasnik (nije sonant )

Srednji kineski ton

Ping (平)

?ang (上)

?u (去)

Ru (入)

Srednji kineski po?etni suglasnik

V-

L

V+

V-

L

V+

V-

L

V+

V-

L

V+

Naziv srednjeg kineskog tona

Jin ping (陰平, 1)

Jang ping (陽平, 2)

?ang (上, 3)

?u (去, 4)

preraspodeljenja bez figura

do ?ua

do jang pinga

Oblik srednjeg kineskog tona

55

35

214

51

do 51

do 35

Ako dva morfema od slo?enice ne mogu se rasporediti gramatikom, onda red tih dva se obi?no određuje tonom ? Jin ping (1), Jang ping (2), ?ang (3), ?u (4), i Ru, koji je ton krajneg zapornika koji je ve? nestao. Ispod su nege slo?enice koje prikazuje ovo pravilo. Tonovi su prikazani u zagradama, i R ozna?uje Ru.

左右 (34)
南北 (2R)
輕重 (14)
貧富 (24)
凹凸 (1R)
喜怒 (34)
哀樂 (1R)
生死 (13)
死活 (3R)
陰陽 (12)
明暗 (24)
?譽 (34)
褒貶 (13)
離合 (2R)

Od slu?benog gledi?ta, standardni mandarinski slu?i u svrhu lingve franke ?na?in da govornici nekoliko međusobno nerazumljivih jezika Han Kineza , kao i kineskih manjina, da međusobno komuniciraju. Sam naziv putunhua , ili ?zajedni?ki govor“, oja?ava ovu ideju. U praksi, međutim, zato ?to je standardni mandarinski jezik ?javna“ lingva franka , drugi jezici ili dijalekti, Hana i ostalih, pokazali su znakove gubljenja govornika od standardnog mandarinskog jezika, koja je velika ?alost pojedinih lokalnih kulturnih zagovornika.

U Tajvanu gvoju (nacionalni jezik) nastavlja da bude zvani?ni termin za standardni mandarinski. Termin gvoju retko se koristi u kontinentalnoj Kini, jer progla?avaju?i standard na bazi pekin?kog dijalekta za narodni jezik bi se smatralo nepravedno drugim kineskim dijalektima i etni?kim manjinama. Termin putunhua (zajedni?ki govor), naprotiv, podrazumeva ni?ta vi?e od pojma lingve franke . Međutim, izraz gvoju koristi se među mnogim starijim kontinentalnim Kinezima, i isto tako je uobi?ajeno u kineskim zajednicama SAD, ?ak i među kontinentalnicima. Neki u Tajvanu, a posebno pristalice tajvanske nezavisnosti , stavljaju prigovor izrazu gvoju da se odnosi na standardni mandarinski, na osnovu toga ?to ?nacija“ koja se odnosi na ime jezika je Kina i Tajvan je ili treba da bude nezavisan. Oni vole da se odnose na mandarinski jezik sa izrazima ?pekin?ki dijalekt“ ili ?d?ongven“ (kinesko pismo). Kao i sa mnogim stvarima politike Tajvana , neki podr?avaju taj naziv za upravo iste razloge na koje drugi se protive.

U decembru 2004, prva anketa upotreba jezika u Narodnoj Republici Kini je otkrila da samo 53% svog stanovni?tva, oko 700 miliona ljudi, mogu da komuniciraju u standardnom mandarinskom jeziku. ^[11] Sa brzim razvojem Kine, kineski narod ostavlja svoje seoske zavi?aje za gradove zbog zaposlenja ili mogu?nosti studiranja, i zbog toga ispit za procenu mandarinskog nivoa ( 普通?水平?? ) je postao veoma popularan. Ve?ina diplomiranih studenta uzmu ovaj ispit pre nego ?to tra?e posao. Mnoge kompanije zahtevaju potvrdu osnovnog nivoa mandarinskog jezika od svojih kandidata, osim kandidata koji su rođeni i odgajani u Pekingu, po?to se njihov nivo spretnosti veruje da je svojsteno 1-A ( 一?甲等 ), tj. stopa gre?aka manja od 3%. A za ostale, rezultat 1-A je redak. Ljudi koji dobiju 1-B (stopa gre?aka manja od 8%) se smatraju kvalifikovani da rade kao televizijski dopisnici ili u stanici emitovanja. Sa 2-A (stopa gre?aka manja od 13%) mogu da rade kao nastavnici kineske knji?evnost u javnim ?kolama. Dalji nivoi uklju?uju: 2-B (stopa gre?aka manja od 20%), 3-A (stopa gre?aka manja od 30%) i 3-B (stopa gre?aka manja od 40%). Iako ve?ina Kineza ne govore standardni mandarinski sa standardnim izgovorom, standardni mandarinski se razume od skoro svakog.

Radni odbor za dr?avni jezik ( kin. ?家?言文字工作委?? ), osnovan 1985. godine, ima va?nu ulogu da promovi?e standardni mandarinski jezik i nivo spretnosti mandarinskog kineskog za materne govornike.

Srpski	Kineski ( Tradicionalni )	Kineski ( Upro??en )	Pinjin
Zdravo	?好	?好	N?h?o
Kako se zove??	?叫什?名字？	?叫什?名字？	N? jiao shenme mingzi?
Moje ime je...	我叫...	我叫...	W? jiao...
Kako si?	?好?？	?好?？/ ????？	N? h?o ma? / N? z?nmeyang?
Ja sam veoma dobro, a vi?	我?好，??？	我?好，??？	W? h?n h?o, n? ne?
Ne ?elim to.	不要。	不要。	Bu yao.
Hvala	謝謝	??	Xiexie
Dobro do?li! / Vi ste dobro do?li!	歡迎?！/ 不用謝！	?迎?！/ 不用?！	Hu?nying nin! / bu yong xie!
Da	是的	是的	Shi de
Ne	不	不	Bu
Kada?	什?時候？	什??候？	Shenme shihou?
Koliko (novaca)?	多少錢？	多少?？	Du?sh?o qian?
Koliko dugo (udaljenost)?	多長？	多?？	Du? chang?
Mo?e li te govoriti malo sporije?	?能講得再慢些?？	?能?得再慢些?？	Nin neng ji?ng de zai man xi? ma?
Dobro jutro!	早上好！ ( 早安！ y Tajvanu)	早上好！	Z?oshang h?o! ( Z?o an y Tajvanu)
Doviđenja!	再見！	再?！	Zaijian!
Kako do?i do aerodroma?	去機場??走？	去机???走？	Qu j?ch?ng z?nme z?u?
?elim letjeti u London osamnaestog	我想18日坐飛機到倫敦	我想18日坐?机到?敦	W? xi?ng shib? ri zuo f?ij? dao Lund?n
Kolika je cijena do Minhena?	到慕尼黑需要多少錢？	到慕尼黑需要多少?？	Dao Munih?i x?yao du?sh?o qian?
Moj kineski nije tako dobar.	我的中文講得不太好.	我的中文?得不太好.	W?-de Zh?ngwen ji?ng-de bu tai h?o.

• Mandarinski kineski jezik
• Pekin?ki dijalekt
• Kineska gramatika
• Sinteza kineskog govora

• Kineski Jezik