Sinkopa (gr?. συγχοπ? (συνκοπ?) = prerezati, engl. syncopation , franc. syncope , njem. Synkope , tal. sincope ) je ritamska figura, ?ije je glavno obilje?je isticanje, t.j. nagla?avanje tona , odnosno zvuka na nenagla?enom dijelu takta , dobe ili dijela dobe .

Sinkopirani ritam u ?etverodobnoj mjeri: na prijelazu iz prvoga u drugi takt, sinkope su nastavljene pomo?u ligature .

Sinkopirani ritam u taktu: prilikom izvedbe nagla?avaju se laki dijelovi svake dobe (off-beat).

Sinkopirani ritam u taktu: punktirana nota kao "uzrok" sinkope između druge i tre?e dobe u taktu.

Sinkopa nastala povezivanjem lakoga dijela ?etvrte dobe prvoga takta s prvom, te?kom dobom sljede?ega.

• Auer Sedak, Eva: ≫SINKOPA≪, u: Kova?evi?, K. (ur.), MUZI?KA ENCIKLOPEDIJA , Zagreb: JLZ, 1977, sv. 3, str. 357.
• Ganter, Claus: Die Dur-Moll tonale Harmonik , Zurich: Musik Hug Verlag, 1978, str. 38.
• Petrovi?, Tihomir : Osnove teorije glazbe , Zagreb: HDGT , 2010, str. 25.