Samoupravni socijalizam ili radni?ko samoupravljanje je bio specifi?an model uređenja jugoslavenske privrede i dru?tva, od 1949 . do njenog raspada 1990 . godine. ^[1]

Pod parolom Tvornice radnicima , jugoslavenski komunisti uveli samoupravljanje 1950-ih , prepustiv?i upravljanje dru?tvenih poduze?a radnicima. Ustavom je zabranjen svaki vid dru?tveno-ekonomskih odnosa zasnovan na klasnoj eksploataciji i svojinskom monopolu. ^[2] Radnici nisu smatrani najamnicima ve? ?lanovima radnog kolektiva koji odlu?uju na radni?kim savetima i imaju sigurnost zaposlenja. ^[3] Radni?kim samoupravljanjem na?elno se negirala uloga dr?ave u vođenju privrede. Podređenost preduze?a dr?avi zamenjena je sistemom uzajamnih prava i obaveza, koji je nazvan dogovorna ekonomija .

Su?tina radni?kog samoupravljanja je da preduze?a vode radni?ki kolektivi, koji u svakom preduze?u djeluju nezavisno, samostalno kupuju sirovine, odredjuju vrstu, obim proizvodnje, cijenu proizvoda koje sami iznose na tr?i?te, odredjuju sopstvene platne liste i raspodjelu profita. Ta preduze?a imaju pravo kupovine nekretnina, prodaje, unajmljivanja i davanja pod najam. ^[4] Zbog samostalnosti poslovanja preduze?a, jugoslovenska privreda je dobrim delom bila tr?i?na.

Nakon uvođenja samopravljanja industrijska proizvodnja u Jugoslaviji do?ivjela je bum, a izvoz se vi?e nego udvostru?io između 1954 . - 1960 ., tako da je Jugoslavija između 1957 . i 1960 ., bila druga po stopi rasta na svijetu. ^[5] Tokom 1950-ih godina, industrijska proizvodnja se uve?avala 13,4% godi?nje a bruto doma?i proizvod 9,8%. Rast je bio ne?to manji tokom 1960-ih i 1970-ih godina: u industrijskoj proizvodnji 8,8% i 7,5% respektivno, a BDP 7% i 6%. ^[3] Taj rast je omogu?io pobolj?anje standarda građana, bolju zdravstvenu za?titu, obrazovanje i dostupnost kulture ?irim slojevima. ^[5] Nakon ?etvrt veka od uvođenja samoupravljanja, izvedena je masovna urbanizacija, izgrađena su dva miliona dru?tvenih stanova, izgrađena infrastruktura, podignuta je industrija i građevinska operativa, te podignut obrazovni nivo stanovni?tva. ^[6]

Samoupravni sistem nije bio stati?an, menjao se: po?eo je 1950-ih, reformisan je po?etkom 1960-ih i opet 1970-ih godina. ^[3] Vremenom, Jugoslavija je izgradila specifi?ni dru?tveni sistem koji je bio alternativa Isto?nom bloku, i u kojem nije bilo eksploatacije radnika. ^[2] Mnoga pravna dostignu?a bila su veoma specifi?na, kao samoupravljanje , udru?eni rad , radni?ki savet , zbor radnih ljudi i dru?tvena samoza?tita . ^[2]

Samoupravni socijalizam je tokom nekoliko decenija svog razvoja dao kolosalne rezultate, ?to u ekonomskoj sferi, ?to u podizanju ?ivotog standarda, a prava radnika su bila bez presedana u historiji. ^[7] Kritike uglavnom glase da samoupravni sistem nije bio dovoljno efikasan, da je bio birokratizovan i sklon korupciji.

Historija [ uredi | uredi kod ]

SFRJ

?lanak je dio serije: Politika i uprava SFRJ

Ustav (1974) Zakon o udru?enom radu (1976)

Republike i pokrajine Dru?tveno-politi?ke zajednice SFRJ Zajednice op?tina Op?tine Organizacija udru?enog rada Samoupravna interesna zajednica

Skup?tina SFRJ Savezno vije?e Vije?e republika i pokrajina

Savezno izvr?no vije?e Predsjednici

Vrhovni sud Jugoslavije

Ustavni sud Jugoslavije

Dru?tveno-politi?ke organizacije SKJ SSRNJ SSOJ SSJ SUBNOR

Druge dr?ave pogledaj   ?   razgovor   ?   uredi

Glavni ?lanci: Samoupravljanje i Radni?ko samoupravljanje

Predlozi za uvođenje samoupravljanja su se pojavljivali mnogo puta tokom istorije socijalisti?kog pokreta, a zagovarali su ih na razne na?ine socijalisti , komunisti i anarhisti . ^[8] U komunizmu se ideja samouprave zastupljena u komunizmu saveta, koji se javljao u raznim dru?tvenim pobunama 19. i 20. veka ( pariska komuna , kron?tatska pobuna , itd.). Primjeri radni?kog samoupravljanja u fabrikama pojavili su se za ?panjolske revolucije (tokom ?panjolskog građanskog rata ) 1930-ih.

Jo? u Kraljevini Srbiji je jo? u 19. veku izlazio ?asopis pod nazivom "Samouprava", koji je izdavao Svetozar Markovi? .

Revolucija i razlaz sa SSSR [ uredi | uredi kod ]

Glavni ?lanci: Narodnooslobodila?ka borba i Sukob Tita i Staljina

U Jugoslaviji je tokom Drugog svetskog rata i antifa?isti?ke borbe podignuta revolucija. Borbu je vodila partizanska vojska pod vođstvom komunista sa parolama: " Zemlja seljacima! " i " Fabrike radnicima! ". Nakon pobede revolucije, re?ili su da stvore socijalisti?ku Jugoslaviju. U to vreme postojao je samo jedan model socijalizma - sovjetski . Tada su krenuli sa kolektivizacijom zemlje, nacionalizacijom sredstava za proizvodnju i razvojem planske privrede . Kao i u sovjetskom sistemu, pravljen je godi?nji plan s ciljevima za svaki proizvod i stimulacije u bonovima ako se ciljevi dostignu, a planovi su bili veoma detaljni. ^[3]

Obim rada dr?avne uprave neprekidno se pro?irivao, ?to je imalo za posledicu umno?avanje njenih organizacionih oblika i porast ?inovni?ke armije. Dr?avna uprava je preuzimala sve ve?i broj funkcija u oblasti planiranja, privrede, kontrole, javnih slu?bi. Njeni organi re?avali su najraznovrsnija pitanja s podru?ja proizvodnje, prometa robe, saobra?aja, građevinarstva, nauke, kulture, narodnog zdravlja, socijalne za?tite, socijalnog osiguranja. Posle 1948?1949. po?eo je da se ispoljava strah od ovog d?inovskog aparata, koji je pretio da postane tutor i gospodar dru?tvenog ?ivota u celini. ^[9]

1948 . godine je do?lo do sukoba sa Staljinom . Teorijska misao bila je nerazvijena, jer se o?ekivalo da Sovjeti daju odgovore na pitanja koja su se mno?ila. ^[9] Nakon rezolucije Inforbiroa , suo?eni sa ekonomskom stagnacijom zbog blokade koju su uvele zemlje Var?avskog pakta , rastu?eg nezadovoljstva naroda i uviđaju?i manjkavosti sovjetskog modela, jugoslavenski komunisti vratili su se korijenima marksizma - Marxovim spisima. Tra?ili su na?in da pove?aju efikasnost dru?tva i poduze?a, i motiviraju radnike, i pretvore ih iz objekata (kojima se dirigira) u subjekte koji sami odlu?uju o svojoj egzistenciji. Oni su se poslu?ili idejama izvornog marksizma, i radni?ke savjete , kao metodu direktne demokracije, postavili na vrh dru?tvene ljestvice. ^[1]

Tih godina jugoslavenski komunisti su ?estoko preispitavali vlastitu ideologiju, da bi postavili temelje za novi ekonomski mehanizam kojeg su nazvali radni?ko samoupravljanje. Ideju samoupravljanja teorijski su promi?ljali Edvard Kardelj , Boris Kidri? i Milovan đilas . ^[9]

Uvođenje radni?kih saveta 1949. [ uredi | uredi kod ]

Glavni ?lanak: Radni?ki saveti u Jugoslaviji

Prvi radni?ki savjeti su formirani po dr?avnim poduze?ima 1949 , ?to je dodatno uređeno saveznim zakonskim aktima 1950 . i 1951 . godine. ^[5] Tim zakonima dr?avno vlasni?tvo nad sredstvima za proizvodnju, postalo je dru?tveno vlasni?tvo , povjereno na upravljanje radnicima po poduze?ima. Radni?ki savjeti su sami sebi određivali proizvodne planove, cijene svojih proizvoda i usluga i nadzirali financije, ali je vlast preko direktora zadr?ala kontrolne mehanizme nad odlukama radni?kih savjeta, jer su imenovani direktori imali pravo veta nad odlukama Radni?kih savjeta. Istovremeno je provedena reforma ekonomskog planiranja i uvedena tr?i?na privreda na mala vrata, prepu?taju?i da cijene formiraju sama poduze?a, ali je vanjska trgovina ostala pod ingerencijom Savezne vlade. ^[5]

Zamjena centralisti?ke planske privrede samoupravnim sistemom, tra?ila je da se i sama Komunisti?ka partija Jugoslavije reformira kako bi prepustila svoj ??monopol na dono?enje odluka. Na ?estom kongresu partije , u novembru 1952 , Komunisti?ka partija Jugoslavije, promjenila je ime u Savez komunista Jugoslavije , ?eliv?i time jasno naglasiti prekid sa svojom staljinisti?kom historijom i revidirati vlastitu vode?u ulogu u politi?kom ?ivotu zemlje. Umjesto direktnog uplitanja u rad vlade i ekonomske procese u zemlji, SKJ ?e te?i?te svog rada usmjeriti na utjecaj u svim slojevim dru?tva, na dono?enje odluka demokratskim putem kroz obrazovanje, propagandu i sudjelovanje pojedinih komunista u politi?kim institucijama, radni?kim savjetima i drugim organizacijama. Slobodne unutarpartijske rasprave trebale su određivati politi?ki program, koji bi se nakon toga na kongresima usvojio, nakon ?ega je, po na?elu demokratskog centralizma, obavezivao sve ?lanove da ga provode. Tri mjeseca nakon Kongresa, Narodni Front je preoblikovan u Socijalisti?ki savez radnog naroda Jugoslavije , krovnu organizaciju svih građana i njihovih udru?enja. ^[5] Savezna skup?tina izglasala je Ustavni zakon 1953 . kojim je gotovo promjenjen cijeli Ustav iz 1946 u skladu s novim zakonima o radni?kom samoupravljanju. ^[5]

Od marta 1953 ., vlada je po?ela raspu?tati dotad favorizirane zadruge i dr?avne poljoprivredne kombinate . Dvije tre?ine seljaka odustala od daljnjeg zadrugarstva u roku od devet mjeseci, a dru?tveni udio vlasni?tva nad zemljom pao od 25% na 9 posto u roku od tri godine. U poku?aju da ubla?i problem selja?kog bezemlja?tva, vlada je smanjila veli?inu privatnog posjeda od 25 - 35 hektara obradivog zemlji?ta na 10 hektara, to ograni?enje ostalo je na snazi vi?e od tri dekade i limitiralo razvoj efikasnih porodi?nih poljoprivrednih imanja. Vlada je također ukinula Sistem obveznih otkupa i fiksnih poreza unaprijed, poti?u?i seljake da se pridru?e nabavi i prodaji svojih proizvoda preko zadruga. Tih godina pove?ana su ulaganja u poljoprivredu. Kao rezultat toga, jugoslavenska poljoprivredna proizvodnja rasla je kontinuirano 1950-ih godina, tako da je 1958 . i 1959 . imala rekordne ?etve. ^[5] Ipak u tom razdoblju se dr?ava fokusirala na industrijski razvoj.

Nakon reformi iz 1953 ., i uvođenja radni?kog samopravljanja industrijska proizvodnja do?ivjela je bum, a izvoz se vi?e nego udvostru?io između 1954 . - 1960 ., tako da je Jugoslavija između 1957 . i 1960 ., bila druga po stopi rasta na svijetu. ^[5] Taj rast je omogu?io pobolj?anje standarda građana, bolju zdravstvenu za?titu, obrazovanje i dostupnost kulture ?irim slojevima. ^[5]

Privredna reforma 1964. i ?irenje samupravljanja [ uredi | uredi kod ]

Glavni ?lanak: Privredna reforma 1964.

Uvođenje tr?i?nog socijalizma i liberalniji re?im vanjske trgovine, koji je po?eo od 1961 . doveli su ubrzo do velikog debalansa u razmjeni sa inozemstvom i inflacije , te je Jugoslavija u?la u recesiju 1962 . ^[10] Kriza je rezultirala hitnim raspravama o potrebi za temeljnom ekonomskom reformom. Naro?ito se inzistiralo da se odlu?ivanje o investicijama decentraliza - pod parolom da o tome trebaju odlu?ivati oni koji su taj vi?ak stvorili - dakle da se prepusti radni?kom samoupravljanju. Rasprave su dovele do republi?kih i regionalnih sukoba, zbog razli?itih ekonomskih interesa, na kraju je to dovelo do obnove etni?kog suparni?tva i emocionalnih nacionalisti?kih zahtjeva. Partijski lideri nisu bili u stanju rije?iti sve ve?i ekonomski jaz između bogatijih sjevernih republika i nerazvijenog juga. Iracionalnost i sr?bu podgrijavale su i sumnje da su neke republike primale neopravedno visok dio iz investicijskih fondova. ^[10]

Savezna vlada je na kraju prihvatila kao privremeno sredstvo ponovno ja?enja uloge centralnih dr?avnih organa, kako bi se zaustavila recesija iz 1962 ., ali je inflacija i deficit u razmjeni sa inozemstvom ponovno o?tro porastao. ^[10] Zbog tog je obnavljena debata o potrebi za radikalnom ekonomskom reformom. Na ?elu tada?njih reformatora bili su Edvard Kardelj i Vladimir Bakari? koji su bili za decentralizaciju (u ime ja?anja samoupravljanja) i novu investicijsku strategiju koja bi i?la u prilog bogatijim republikama. ^[10] Konzervativci koje su tad zvali unitaristi ( na?elno uglavnom iz U?e Srbije i Crne Gore , ali ih je zapravo imala svaka republika) bili su za status quo ili ?ak za ja?anje centralizma i nastavak ulaganja u manje razvijene republike i regije. ^[10]

Savezna skup?tina izglasala je Novi Ustav 1963 . kojim se na saveznoj i republi?kim razinama, koncept samoupravljanja pro?irio izvan privrede na sve dru?tvene djelatnosti. Pravo na dru?tveno samoupravljanje progla?eno je neprikosnovenim, a teritorijalne jedinice u dr?avi (op?ine, kotari, autonomne pokrajine, republike i sama federacija) progla?ene su dru?tveno-politi?kim zajednicama. Skup?tina je progla?ena najvi?im organom vlasti i dru?tvenog samoupravljanja, a u saveznu i republi?ke skup?tine su pored politi?kog vije?a uvedena i vije?a radnih zajednica - privredno, prosvetno-kulturno, socijalno-zdravstveno i organizaciono-politi?ko.

Sve te mjere nisu bile dovoljne da se sprije?i galopiraju?i rast debalansa u trgovini sa inozemstvom, i rastu?i problem servisiranja inozemnih kredita. Zbog tog je 1964 godine opozvan Petogodi?nji plan 1961 - 1965 i najavljena privredna reforma na 8. kongresu SKJ , odr?anom u decembru 1964 u Beogradu . Između 1964 . - 1967 ., brojnim zakonskim aktima, smanjena je uloga dr?ave u ekonomskom upravljanju zemljom i stvorene su brojne zakonske pretpostavke za tr?i?ni socijalizam . Privredna reforma ., tra?ila je i promjene u vanjskoj trgovini, zbog tog je Jugoslavija provela devalvaciju dinara ( 1965 ), pridru?ila se Op?em sporazumu o carinama i trgovini (GATT) i dobila vanjske kredite. ^[10]

Razdoblje neposredno nakon ovog skupa reformi, obilje?ila je kriza, brojni radnici su otpu?teni, porasla je nezaposlenost i val poskupljenja, porasla nelikvidnosti i zna?ajno su se pove?ale socijalne razlike u dru?tvu. Brojni otpu?teni i nezaposleni radnici krenuli su u svijet trbuhom za kruhom. Od 1967 . stupio je na snagu zakon koji je dopu?tao strana ulaganja do 49 % udjela u jugoslavenska poduze?a i povrat ulo?enih sredstava i izvla?enje dobiti, a 1970 Jugoslavija je potpisala ugovor o ekonomskoj suradnji sa Evropskom ekonomskom zajednicom . ^[10]

Kriza nakon provođenja Privredne reforme zavr?ila je 1969 ., tad je pala nezaposlenost, i po?eli rasti prihodi i ?ivotni standard stanovni?tva. Strani turisti i radnici na privemenom radu u inozemstvu, donijeli su zemlji nasu?no potrebne devize. Ali inflacija je ubrzo opet uzela maha i mnoga poduze?a proizvodila su gubitke. ^[10]

Ustav iz 1974. i Zakon o udru?enom radu [ uredi | uredi kod ]

Glavni ?lanak: Zakon o udru?enom radu

Veliki politi?ki potresi: studentski nemiri 1968., nemiri na Kosovu 1968. , masovni pokret u Hrvatskoj 1970. i brojni ?trajkovi po poduze?ima - ultimativno su tra?ili rje?enja. Parole onog vremena bile su: Devize onima koji ih stvaraju (u Hrvatskoj) ili Trep?a radi Beograd se gradi (na Kosovu). Izlaz je ponovno nađen u ja?anju samoupravljanja. Da se anulira privredna kriza, pojavio se napor da se privreda vrati planiranju, ali ne odozgo, nego od osnove: direktnim ugovorima između razli?itih preduze?a, kao i između proizvodnog i dru?tvenog sektora, ?to je nazvano "dogovorna ekonomija". ^[3]

Pristupilo se temeljnoj izmjeni Ustava, koji je poslije dugih rasprava done?en kao Novi Ustav iz 1974. . Nakon toga su sve dotada?nje radne organizacije preoblikovane u Slo?ene organizacije udru?enog rada (SOUR), i podijeljene na manje jedinice na razini tvorni?kih odjela - Organizacije udru?enog rada (OUR-e). Svaka manja samupravna jedinica tzv. OUR, bila je samostalni pravni subjekt, financijski i komercijalno nezavisan. Kao ?lanovi osnovnih organizacija, svi zaposleni radnici OUR-a imali su pravo sudjelovati u radu zbora radnika (skup?tine) i pravo da biraju i budu birani u najvi?e tijelo OUR-a - Radni?ki savjet . Radni?ki savjet, kao najvi?i organ, određivao je poslovnu politiku: cijene i planove, odlu?ivao o raspodjeli dohotka i nagrađivanju, odobravao ulaganja i zadu?ivanja, odobravao poslovne ra?une, te kao zadnja instanca odlu?ivanja, davao odobrenje za imenovanje direktora i ostalih rukovodioca. Unato? tih velikih nominalnih ovlasti, na rad i odluke i radni?kih savjeta uvelike su utjecali direktori, na ?ije je imenovanje, veliki uticaj imao Saveza komunista Jugoslavije (preko svojih organizacija).

U praksi, jedna tre?ina direktora dolazila je iz redova onih koje su predlagali sami radni?ki savjeti. Ostali su dolazili iz politi?kih struktura lokalnih op?ina i sindikata, koji su bili pod sna?nom kontrolom SKJ. ^[1] U posljednjem izbornom koraku, Radni?ki savjet je birao direktora, na osnovu predlo?ene liste kandidata, koje je u brojnim slu?ajevima imala samo jedno ime. ^[1] OUR -i kao osnovne organizacione jedinice su razvijeni za sve oblike rada, od industrije, poljoprivrede, usluga, ?kolstva i kulture. Ni?i oblik samoupravne organizacija (sa manjim pravima i obavezama) bile su Radne zajednice, osmi?ljene za administrativno i tehni?ko osoblje u OUR-ima. ^[1]

SOUR-i kao najkrupnije samoupravne proizvodne organizacije trebali su osigurati integraciju svojih OUR-a i pobolj?ati suradnju i specijalizaciju među nima i njihovih sastavnim jedinicama. ^[1] Istovremeno su osnovane i Samoupravne interesne zajednice (SIZ -ovi) koje su trebale slu?iti proizvodnim radnicima po OUR-ima u pru?anju stambenih, kulturnih, sportskih, transportnih, komunikacijacijskih, obrazovnih i zdravstvenih usluge, ^[1] ?to se u ono vrijeme zvalo dru?tvena nadgradnja.

Jugoslavenski ekonomski sistem imao je jo? jednu specifi?nost u posljednjoj fazi svog razvitka od 1974 . - 1990 . godine: samoupravne sporazume i dru?tveno dogovaranje . Samoupravni sporazumi su bili pravno obvezuju?i ugovori između samoupravnih organizacija u dru?tvenom sektoru, njihova funkcija bila je financiranje zajedni?kih interesa, - infrastrukture i dru?tvene nadgradnje (zdravstva, sporta, ?kolstva, socijalnog i mirovinskog osiguranja). Samoupravni sporazumi su kanalizirani preko Samoupravnih interesnih zajednica i Udru?enih samoupravnih interesnih zajednica (USIZA) kao krovnih organizacija po republikama i pokrajinama. ^[1] Kad bi se nakon uobi?ajeno dugog perioda dogovaranja i usagla?avanja stavova, delegati dogovorili i potpisali samoupravni sporazum, a njime bi se dogovorila raspodjela zajedni?kih prihoda između potpisnica sporazuma, visina pla?a i investicija i dijeljenje rizika, ali i na?in financiranja, koji bi pao na teret potpisnika sporazuma (OUR-a, SOUR-a, SIZ-ova i USIZ-a). Ukoliko koji od potpisnika samoupravnog sporazuma nije ispunio svoje obaveze, zavr?io bi na sudu, a nerijetko i u ste?aju. ^[1]

Dru?tvenim dogovaranjem regulirani su međusobni odnosi između OUR-a, SIZ-ova, saveznih i republi?kih sekretarijata, privrednih komora i sindikata. Oni su određivali kriterije za raspodjelu dohotka, vanjsko trgovinske odnose (prava na uvoz i izvoz), politiku zapo?ljavanja i rangirali prioritete. ^[1]

Rezultati [ uredi | uredi kod ]

Visoka stopa rasta . Tokom perioda samoupravnog socijalizma u Jugoslaviji, do?lo je do izrazito visoke stope ekonomskog rasta, pa je Jugoslavija u tom periodu bila među najbr?e rastu?im privredama u svetu. ^[3]

Radna disciplina . Tradicionalno se smatralo da bez vođenja odozgo, od strane upravnika, ne bi moglo biti discipline, ali disciplina se pove?ala. ^[3] Kriti?ari su izjavljivali da radni?ki savjeti nisu stru?ni donositi odluke, ali ?injenica je da su saveti imali puno vi?e informacija nego upravni odbori kapitalisti?kih preduze?a i puno su bolje birali upravnike. ^[3]

Visoke stope ulaganja . Kriti?ari su takođe smatrali da ?e radnici, kada im se da vlast, između sebe raspodeljivati sav prihod preduze?a, te se ne?e vr?i dovoljno ulaganja u preduze?e, ali nasuprot tome javile su se visoke stope investicija : 1976. godine 33% BDP-a je bilo ulo?eno. ^[3] Jedina zemlja sa stopom koja se mo?e uporediti s Japanom od 30%; Kanada je imala 23% i SAD 16%. ^[3] Intenzivno se uvodila moderna tehnologija, jer su ?lanovi radni?kih kolektiva tra?ili na?in da uve?aju prihode i zato su ulagali u vrhunsku tehnologiju. ^[3]

Uklju?enost radnika . Postoji mnogo studija u kojima se isti?e da su radnici dosta u?estvovali i da su imali dosta znanja o funkcionisanju svojih preduze?a. ^[3]

Izgradnja stanova . Za prvih ?etvrt veka samoupravljanja izgrađena su dva miliona dru?tvenih stanova. ^[6] Ako se uzme ?etvoro?lana porodica kao prosek, na taj na?in je stambeno zbrinuto 8 miliona ljudi.

Socijalna mobilnost . Nisu bile rijetke ?ivotne pri?e ljudi koji su pre?li put od KV radnika, neposrednog proizvođa?a i samoupravlja?a do direktora jedne radne organizacije. ^[7]

Zdravstvena za?tita . Svakom stanovniku Jugoslavije je bila potpuno besplatna i dostupna zdravestvena za?tita.

Obrazovanje . Osnovno, srednje i fakultetsko obrazovanje je postalo dostupno ?irokim slojevima stanovni?tva. Zna?ajno je podignut nivo pismenosti i obrazovni nivo stanovni?tva.

Balans rada i ?ivota . Radno vreme je bilo od 7 do 15 ?asova uz pauzu koja se obi?no provodila u restoranima dru?tvene ishrane. Subote i nedjelje su bile neradne osim za one radne organizacije kod kojih je priroda posla zahtijevala da se radi i za dane vikenda. Bez ve?ih problema su se mogla koristiti nepla?ena odsustva i bolovanja. ^[7]

Benefiti zaposlenih . Pod okriljem sindikata unutar radnih organizacija organizovano je puno konkretnih stvari (sport, umetnost, kultura) koje su omogu?avale da se podigne kvalitet ?ivota svakog radnika. Sistematski ljekarski pregledi su bili obavezni i provođeni u svim preduze?ima. ^[7]

Topli obrok . Zaposleni su dobivali bonove za topli obrok, pa su se hranili u restoranima dru?tvene ishrane. U SFRJ se smatralo prirodnim da zaposlenima bude pla?en topli obrok. Jelo se ili u restoranu dru?tvene ishrane, odnosno menzi ili u nekom od brojnih ekspres restorana u gradu, za bonove, nekoj vrsti novca za internu upotrebu. Skromnije, ali jeftinije i br?e, glad se mogla utoliti na kioscima s hrenovkama. ^[7]

Godi?ji odmori . U vrijeme godi?njih odmora i?lo se u radni?ka odmarali?ta u organizaciji sindikata. Pla?alo se na rate u toku godine pa je porodi?ni godi?nji odmor bio uobi?ajena stvar. Puno radni?kih odmarali?ta je napravljeno na Jadranskom moru ulaganjem sredstava radne organizacije, a bilo je i banja i planinskih odmarali?ta. Radnici su u svrhu finansiranja svog godi?njeg odmora obavezno dobijali i tzv. regres. ^[7]

Podr?ka u slu?aju smrti bli?njeg . Kada bi se desio smrtni slu?aj, radnik je imao pravo na besplatnu sahranu. Ukoliko ga je smrt zadesila za vrijeme radnog vijeka, a ne u toku penzije, u istu radnu organizaciju se odmah zapo?ljavao neko od ?lanova naju?e porodice kako bi se njenim ?lanovima omogu?ilo da i dalje imaju nov?ane prihode. ^[7]

Sigurnost zaposlenja . Postojala je velika sigurnost zaposlenja, jer ?lanovi kolektiva nisu otpu?tali svoje ?lanove. ^[3] Bilo je uobi?ajeno penziju do?ekati u istoj firmi.

Odlu?ivanje . Cilj samoupravnog dru?tva je bio da ?ovjek stvara i upravlja onim ?to je stvorio. ^[7] Radnici su imali utisak da oni donose odluke, da jedva postoji otuđenje, i da postoji visoka solidarnost među firmama. ^[3]

Kritike [ uredi | uredi kod ]

Neefikasanost i vrdanje sistema . Neki radnici su nalazili na?ine da izvrdaju sistem, uzimaju?i la?na bolovanja i sl. Na primer, radnici sa sela su zbog ?uvanja ?ivine i uzgajaja povr?a obi?no kasnili na posao, a preko leta su uglavnom bili "na izmi?ljenom bolovanju". ^[2] Po?to je sistem bio organizovan u njihovu korist, direktor im obi?no ni?ta nije mogao. Ako bi im poslao kontrolu, kolega bi ih na selu po?astio bogatom trpezom i poljoprivrednim proizvodima, nakon ?ega bi oni predali pozitivnu ocenu organima upravljanja. ^[2] Najve?i deo jugoslovenskog radni?tva ?inila je kategorija ?polutana", seljaka-industrijskih radnika. Oni su se te?ko odvajali od zemlje, ali ih je, s druge strane, privla?ila industrija, uop?te zaposlenje u gradu, obezbeđuju?i im ve?a primanja i besplatno zdravstveno osiguranje. ^[9]

Nedovoljna uklju?enost radnika . Radnici su do?ivljavali svoje upravlja?ke i skup?tinske obaveze kao dodatno vreme koje moraju provesti na poslu. Smi?ljen je izraz ?sastan?enje“, i postojao je stalni pritisak da se ti sastanci nekako uguraju u radno vreme. ^[6] Dobar deo materijala bio je nezanimljiv, protokolarne prirode, usvajanje nekih izve?taja, produ?avanje nekih procesa. Za dobar deo su radnici bili nekompetentni, pa su se u pravilu oslanjali na ?mig“ odozgo. Tek oko pitanja kao ?to su odluke o stanovima, platama, letovanjima i sli?no, je bilo dosta rasprava. ^[6] Tako je vremenom opadao uticaj radnika unutar preduze?a u korist eksperata. ^[3] Izvor ovih pojava bio je nizak materijalni i kulturni nivo velikog dela radni?ke klase, koja je uglavnom poticala sa sela. ^[9] Slu?benici su takođe zadr?avali sna?an uticaj u organima upravljanja. ^[9]

Nezaposlenost . Samoupravna preduze?a nisu otpu?tala radnike, ali takođe nisu otvarala mnogo radnih mesta, jer su vr?ili intenzivna ulaganja u kapital. Pred ovakvom situacijom radnici su po?eli emigrirati u Zapadnu Evropu kao " gastarbajteri ". Stopa nezaposlenosti u Jugoslaviji 1971 . godine bila je 7%, a Lebovitz smatra da na ovo treba dodati "jo? 20% radne snage koja je radila u inostranstvu". ^[3]

Rast nejednakosti . Takođe, usled uvođenja tr?i?nog principa, nejednakost se pove?ala 1960-ih godina, kada je po?eo da se upotrebljava termin crvena bur?oazija . Rasla je nejednakost između firmi unutar iste industrije, između industrija, između sela i grada, kao i nejednakost između regiona. Na primer, razlika u nivoima prihoda između Slovenije i Kosova je bila ?est puta. ^[3] Sve ovo je uzrokovalo pobune krajem ?ezdesetih i po?etkom sedamdesetih godina. ^[3]

Izdaja socijalizma . Iz komunisti?kih zemalja je dolazila kritika da Jugoslavija nije socijalisti?ka dr?ava, da je vođstvo Saveza komunista Jugoslavije izdalo marksizam-lenjinizam, jugoslovenske narode i međunarodni komunisti?ki pokret, te da je sluga imperijalizma. ^[4] Kineski komunisti su kritikovali ?to "u Jugoslaviji postoji puno privatnog kapitala i puno privatnih preduze?a." ^[4] Navodili su da je u Jugoslaviji 1963 . godine bilo preko 115.000 privatnih "zanatskih radnji", a mnogi od vlasnika su bili tipi?ni kapitalisti. ^[4] Iako privatni vlasnici prema zakonu smiju zaposliti najvi?e pet radnika, mnogi su zapo?ljavali deset do petnaest puta vi?e. ^[4] "Titova klika" je jo? kritikovana zbog ostavljanje kulaka na selu, odstupanja od puta kolektivizacije zemljoradnje i rasformiranja selja?kih radnih zadruga. ^[4] Kineski komunisti su tvrdili da "radni?ko samoupravljanje" i "fabrike radnicima" nikada nijesu bila marksisti?ka rje?enja, nego anarhisti?kih sindikalista i revizionista starog kova. ^[4]

Nasleđe [ uredi | uredi kod ]

Glavni ?lanak: Radni?ko samoupravljanje

Odmah nakon uspostavljanja radni?kog samoupravljanja, "jugoslovenski eksperiment" je odjeknuo u svetskim komunisti?kim i socijalisti?kim krugovima. Decembra 1950 . godine Morgan Filips , generalni sekretar Laburisti?ke partije Velike Britanije , govorio je da ?e svaka socijalisti?ka stranka na svetu morati, ukoliko jugoslovenski poku?aj uspe, da ponovo razmotri svoj stav prema industrijskoj demokratiji, uzimaju?i u obzir iskustva jugoslovenskih radnika. ^[9]

Ve? 1951 . pojam autogestion je u?ao u politi?ki diskurs u Francuskoj kao “prevod re?i koja je kori??ena u Jugoslaviji da opi?e socijalisti?ku praksu nove vrste”, koja je zasnovana na ?kolektivnom odlu?ivanju odozdo na gore, dru?tvenom vlasni?tvu nad sredstvima za proizvodnju, demokratskom planiranju, federalnoj decentralizaciji i de-koncentraciji na politi?kom, ekonomskom i kulturnom nivou”. ^[11]

Pojam samoupravljanja preveden na ?panski autogestion danas igra veliku ulogu u politi?kim borbama radnika ?irom Ju?ne Amerike, a posebno u pokretu zaposedanja fabrika u Argentini. ^[12] U Italiji se pojam samouprave ( ital. autogestione ) koristi od strane anarhisti?kog pokreta skvotiranih socijalnih centara.

Eksperiment jugoslovenskog samoupravljanja nastavlja da se prou?ava ?irom sveta. Kandaski ekonomista Michael Lebovitz na svome predavanju ka?e: "Da bismo stvorili novo dru?tvo, moramo u?iti iz istorijskih iskustava. Zbog toga, moramo u?iti iz iskustva jugoslovenskog samoupravljanja koje se razvijalo skoro 40 godina." ^[3]

Literatura [ uredi | uredi kod ]

• Branko Petranovi?: ISTORIJA JUGOSLAVIJE, knjiga III - SOCIJALISTI?KA JUGOSLAVIJA 1955-1988
• Steele, David (1992). From Marx to Mises: Post-Capitalist Society and the Challenge of Economic Calculation . Open Court Publishing Company. ISBN   978-0875484495 .  

Izvori [ uredi | uredi kod ]

Vidi jo? [ uredi | uredi kod ]

• Radni?ki saveti u Jugoslaviji
• Zakon o udru?enom radu
• Sovjet

Vanjske veze [ uredi | uredi kod ]

• Paradigm Lost :Yugoslav Self-Management and the Economics of Disaster (P. H. Liotta)
• Nitish Dev: What are the features of Yugoslavian market socialism ? ( ^{[ mrtav link ]}
• Records of Radio Free Europe/Radio Liberty Research Institute: Publications Department: Background Reports; Open Society Archives at Central European University, Budapest.:
  • "Ten Years of Yugoslavia's Workers' Councils System" , 29 June 1960
  • "A Study of Yugoslav Workers' Councils, Theory and Practice Part I" , "Part II" , "Part III" Nov. - Dec. 1962, March 1963
  • "Yugoslavia's Self-management System: Fifteen Years After" , 28 July 1965
  • "Twenty Years of Yugoslavia's Self-management System" Part I , Part II , Part III , May-June 1970
  • "Twenty-Five Years of Yugoslavia's Self-management System" , 30 June 1975
  • "Thirty Years of Yugoslavia's Self-management System" , 30 June 1980
  • "What Went Wrong in Yugoslavia: The Failure of the Self-management Model" , 21 January 1988