Republika Dahomej Republique du Dahomey ←    1958. ? 1975.    → Zastava Grb (1958?64) Geslo :  Fraternite, Justice, Travail ( sh. Bratstvo, pravda, rad) Himna : " L'Aube nouvelle " Glavni grad Porto-Novo Jezik/ci francuski jezik Vlada Republika Predsjednik  - 1960. ? 1963. Hubert Maga (prvi)  - 1972. ? 1975. Mathieu Kerekou (zadnji) Premijer  - 1958. ? 1959. Sourou-Migan Apithy  - 1959. ? 1960. Hubert Maga  - 1963. ? 1964. Christophe Soglo  - 1964. ? 1965. Justin Ahomadegbe-Tometin  - 1965. ? 1967. Christophe Soglo  - 1967. ? 1968. Maurice Kouandete Legislatura Narodna skup?tina Historija Hladni rat  -  Samoupravna kolonija 11. prosinca 1958.  - Puna nezavisnost 1. kolovoza 1960.  -  Sogloov pu? 28. listopada 1963.  -  Kerekouov pu? 26. listopada 1972.  -  Preimenovanje 30. prosinca 1975. Povr?ina  -  1960. 114.763 km² (44.310 mi² ) Stanovni?tvo  -  1960. (procjena) 2.420.000       Gusto?a 21,1 /km²  (54,6 /mi² )  -  1965. (procjena) 2.602.000       Gusto?a 22,7 /km²  (58,7 /mi² )  -  1970. (procjena) 2.850.000       Gusto?a 24,8 /km²  (64,3 /mi² ) Valuta CFA franak Vremenska zona UTC +1 Danas dio   Benin

Republika Dahomej ( francuski : Republique du Dahomey ) bila je isprva samoupravna kolonija u sklopu Francuske zajednice ( 1958. ? 1960. ), a onda od 1960. godine nezavisna republika u Zapadnoj Africi , na podru?ju dana?njeg Benina . Republika Dahomej proiza?la je iz francuske kolonije Dahomeja , koja je postojala sve do 1958. godine, isprva u sklopu Francuske Zapadne Afrike , a onda u sklopu Francuske unije .

Kada je 1. kolovoza 1960. godine ostvarena puna nezavisnost, Dahomej je zadr?ao staro pretkolonijalno ime iz doba monarhije . Novonastala republika nije bila bez svojih problema te je dugo vremena patila od internih previranja, koji su isprva kulminirali pu?em 1963. godine, a kasnije novim udarom 1972. godine, kada je Mathieu Kerekou preuzeo vlast u dr?avi i uveo socijalizam. Godine 1975. , Republika Dahomej promijenila je svoje ime u Narodna Republika Benin , ?ime je ova prva formalno ukinuta. Nakon ru?enja socijalizma, dr?ava je zadr?ala ime Benin , dok je pretkolonijalno ime Dahomej ostalo u historiji.

Temelji za nastanak nezavisnog Dahomeja polo?eni su 1958. godine, kada su reforme u Francuskoj , koje su dovele do nastanka Pete Republike , reformirale Francusku uniju u Francusku zajednicu . Sve biv?e kolonije tako su 1958. godine, nakon referenduma u kojem su se izjasnile za ostanak u zajednici, dobile zna?ajnu autonomiju; Gvineja se jedina na referendumu ve? tada izjasnila za punu nezavisnost. Biv?e kolonije sada su postale fakti?ki autonomne republike unutar Francuske zajednice pa je tako i Republika Dahomej nastala 11. prosinca 1958. godine. Kada je Pariz daljnjim reformama 1960. godine omogu?io ?lanicama zajednice jednostrano progla?enje nezavisnosti u bilo kojem trenutku, Republika Dahomej je 1. kolovoza 1960. godine uradila upravo to i tako postala i formalnopravno nezavisna republika; danas se taj dan slavi kao Dan nezavisnosti u Beninu . ^{[1] [2]} Prvi ustav nove republike usvojen je 25. studenog 1960. godine. ^[3]

Britanski histori?ar Martin Meredith rekao je kako je novonastala afri?ka republika "bila optere?ena svim zamislivim problemima: maleni dio teritorija koji str?i s kopna prema obali, prenapu?enost, insolventnost i pod teretom plemenskih podjela, ogromnih dugova, nezaposlenosti, ?estih ?trajkova i beskrajnom borbom za mo? između trojice politi?kih rivala". ^[4] Ta trojica, odnosno "Troglava neman", kako se kolokvijalno nazivaju, bili su Justin Ahomadegbe-Tometin , koji je dominirao jugozapadom Dahomeja, Sourou-Migan Apithy , koji je imao centar na sjeveroistoku te Hubert Maga , koji je kontrolirao sjever. ^[5] Njihove su politi?ke borbe trajale jo? od 1958. godine i zapravo su bile va?an dio interne kroze koja je dugo optere?ivala Dahomej, ali su unato? tome nastavljene jednakim intenzitetom i u doba nezavisnosti. Inicijalno je kao pobjednik u toj borbi iza?ao Hubert Maga , koji je ranije, zahvaljuju?i koaliciji svoje stranke, bio premijer , ^[6] od 1960. godine i prvi predsjednik Dahomeja ; Apithy se uspio izboriti za potpredsjedni?ko mjesto u Maginom mandatu. Politi?ki kompromis koji je postignut 1960. godine nije stabilizirao zemlju, ?to je kulminiralo vojnim udarom 1963. godine; uspostavljena je privremena vlada na ?elu s pukovnikom Christopheom Sogloom , koji je ujedno bio i predvodnik pu?a. Iste godine, susjedni Niger je protjerao sve Dahomejce iz svojih javnih slu?bi, ali iz zemlje, ?to je stvorilo ne samo kriti?nu masu izbjeglica, ve? i ozbiljne tenzije među susjedima. ^[7] Nakon 89 dana na ?elu privremene vlade, Soglo je prepustio predsjedni?ko mjestu Apithyju, međutim ni to nije dovelo do stabilizacije tako da je vojska 1965. godine ponovo preuzela kontrolu u dr?avi. ^[8] U međuvremenu je, 5. sije?nja 1964. godine, donesen novi ustav .

Ovoga je puta Soglo preuzeo stvarnu kontrolu i postao predsjednik . Vidjev?i sebe kao "dahomejskog de Gaullea ", ovaj veteran francuske vojske je zabranio svu politi?ku aktivnost u zemlji i preuzeo potpunu kontrolu, a sve s ciljem stabilizacije politi?ke situacije. ^[9] Međutim, ni Soglo nije donio potrebnu stabilizaciju tako da je i sam svrgnut od strane vojske 19. prosinca 1967. godine; nakon ?to su Jean-Baptiste Hacheme i Maurice Kouandete svaki po jedan dan vodili dr?avu, potonji je vlast predao Alphonseu Alleyju , dok je on sam postao premijer. Iako je civilna vlast ponovo uspostavljena 1968. godine, kada predsjednik postaje Emile Derlin Zinsou , vojska je i dalje ostala klju?an faktor u dahomejskoj politici, ?to je zna?ilo da su civilni predsjednici Dahomeja prakti?ki u potpunosti ovisili o podr?ci koju su imali u vojnim krugovima. ^[10] Situacija u zemlji se, dakako, nije popravljala.

Maurice Kouandete je u novom pu?u 1969. godine svrgnuo Zinsoua, a nakon otprilike pola godine vojne vladacine, na ?elo Dahomeja do?lo je tro?lano Predsjedni?ko vije?e . ?lanovi vije?a bili su, interesantno, Maga, Apithy i Ahomadegbe-Tometin, a sustav vlasti funkcionirao je prema rotiraju?em modelu, prema kojem je svaki ?lan vije?a trebao biti predsjednik dvije godine. Prvi predsjednik po tom rotiraju?em modelu bio je, ponovo, Hubert Maga . ^[11] Osim izvr?ne vlasti, Predsjedni?ko vije?e je de facto obavljalo i zakonodavne funkcije, a iako je inicijalno u?ivalo određeni ugled, nakon afere Kutuklui iz 1971. godine je izgubilo popularnost. ^[12] Naime, odluka predsjednika Mage da protjera i izru?i togoanskog pravnika, Noea Kutukluija , koji je u Dahomeju radio kao advokat, izazvala je burnu reakciju. Naime, tada?nji togoanski predsjednik, Gnassingbe Eyadema , zahtijevao je Kutukluijevo izru?enje zbog sudjelovanja u poku?ajima svrgavanja svoga vojnog re?ima, ?emu je Maga u kona?nici odlu?io udovoljiti. Odluka je dovela do prosvjeda u Cotonouu , a ubrzo se uplela i vojska; biv?i vojni vođa, Alphonse Alley , pomogao je Kutukluiju i odveo ga na tajnu lokaciju izvan Dahomeja, zbog ?ega nije trpio nikakve sankcije. Vojska je u narednom periodu poku?ala svrgnuti Predsjedni?ko vije?e, ali bez uspjeha.

U svibnju 1972. godine, Justin Ahomadegbe-Tometin je preuzeo predsjedni?ku du?nost prema rotiraju?em modelu; bio je to prvi mirni prijenos vlasti u Dahomeju od samostalnosti, međutim Predsjedni?ko vije?e je i dalje prijeko gledalo na vojsku, koja je ostala kao prijetnja. U nekoliko mjeseci, do?lo je do suđenja pu?istima, ali i problema s formiranjem Narodne savjetodavne skup?tine, ?to je potaklo novi val nezadovoljstva. Vrhunac problema uslijedio je tokom afere Kovacs, kada je Pascal Chabi Kao dobio monopol nad prodajom određene opreme dr?avi, ?to je potaklo glasine o korupciji ?lanova vije?a. Iako je Ahomadegbe-Tometin, istina, poku?ao raskinuti ugovor s Chabi Kaom, njegov mentor, Hubert Maga, stao je u njegovu za?titu i uspio uvjeriti tre?eg ?lana vije?a, Apithyja, da ulo?i veto na tu odluku. ^[13] Sve ovo dovelo je do novog pu?a 26. listopada 1972. godine, kojega je, ovoga puta uspje?no, predvodio Mathieu Kerekou . Nakon ?to je preuzeo vlast, Kerekou je krajem studenog objavio svoj program, "Nova politika nacionalne nezavisnosti" ( francuski : Politique Nouvelle d’Independance Nationale ), koji je bio temeljen na marksizmu , iako to slu?beno jo? uvijek nije priznati. Dotada?nji organi vlasti su ukinuti, a Kerekou je utemeljio Revolucionarni narodni savjet (79 ?lanova), Centralni komitet (27 ?lanova) i Politi?ki biro; ideolo?ki i domoljubni odgoj postao je obvezan. Uz sve to, reformirao je i lokalnu samoupravu.

Vrhunac je uslijedio 30. studenog 1974. godine, kada je Kerekou pred dahomejskim uglednicima u Abomeyju objavio kako slu?beno uvodi marksizam u Dahomej; svi prisutni su bili u ?oku. ^[14] Njegova Partija narodne revolucije Benina trebala je biti i postala je jedina politi?ka stranka u novom jednopartijskom sistemu tog istoga dana, kada je i osnovana. Na prvu godi?njicu objave ove odluke, 30. studenog 1975. godine, Kerekou je slu?beno objavio ukidanje Republike Dahomej i formiranje Narodne Republike Benin . ^[15]

• Decalo, Samuel (1976), Historical Dictionary of Dahomey (People's Republic of Benin) , Metuchen, New Jersey : Scarecrow Press, ISBN   0-8108-0833-1 , OCLC   1959674   .