Arhitektura ra?unala
(jo? i kao
ra?unalna arhitektura
,
organizacijski ustroj ra?unala
,
organizacijska struktura ra?unala
[1]
) je teorija koja podr?ava izgradnju i organizaciju ra?unala i ra?unalnih cjelina. Kao ?to arhitekt u građevini postavi principe i ciljeve za jednu građevinu tako i ra?unalni arhitekt stvara ra?unalnu arhitekturu. Arhitekti prilikom gradnje neke građevine takoder usklađuju principe s materijalima i konceptima koje koriste (npr. gradnja u opeci zahtjeva druga?iji pristup nego izgradnja u betonu ili kamenu), tako i ra?unalni arhitekt mora uskladiti svoju "gradnju" s ograni?enjima materijala i tehnika koje on/ona koristi.
Jedan od naj?e??ih problema s kojim se suo?ava arhitektura ra?unala jest odnos izmedu cijene gradnje i performanse koje se mogu posti?i s izabranim dizajnom. Drugi ciljevi u konstrukciji su također va?ni: veli?ina stroja, te?ina, potro?nja elektri?ne energije, inter-operabilnost, mogu?nost nadogradnje, kori?tenje određenih periferija, itd.
- arhitektura centralne jedinice ili
CPU
- skup naredbi i izvedba ulazno/izlaznih jedinica
- memorijska arhitektura
- arhitektura sabirnice
Sabirnica
(
eng.
bus
, mno?ina
buses
) je podskup unutar ra?unala ili neke druge elektroni?ke opreme koja kroz jedan dogovoreni standard omogu?ava usmjeravaje podatka i upravlja?kih signala između:
integriranih krugova
kao na primjer CPU i memorije, ostalih uređaja koje sa?injavaju ra?unalo pod skupova unutar ra?unala, ili izmedu međuspojnica koje dozvoljavaju spajanje ra?unala s vanjskim svijetom.
Na?in na koji je sabirnica izrađena ili izabrana imat ce utjecaj na na?in na koje ra?unalo radi (brzina) kao i na mogu?nost pro?irenja i kori?tenja standardiziranih komponenti koje su dostupne na tr?i?tu.
- ↑
Ki? Miroslav,
Englesko-hrvatski i hrvatsko-engleski informati?ki rje?nik
, Zagreb, Naklada Ljevak, 2000., str. 217