La?ni Neron ili Pseudo-Neron je naziv za nekoliko osoba koje su se na prostoru Rimskog Carstva između ljeta 69. i 89. godine izdavale za cara Nerona , svrgnutog i prisiljenog na samoubistvo godine 68. Historijski izvori u konkretnim slu?ajevima spominju tri osobe:

• Prvi Pseudo-Neron, rodom iz Ahaje u dana?njoj Gr?koj , koji je ljeti 69. okupio sljedbenike među vojnim dezerterima te kra?e vrijeme stvorio upori?te na otoku Kitnos u Kikladima ; brzo je uhva?en i pogubljen od strane guvernera Kornelija Asprene;
• Terencije Maksim ili Drugi Pseudo-Neron (? - 81?), rodom iz Ponta u Maloj Aziji , koji je zahvaljuju?i vje?tom sviranju lira|lire i izuzetnom fizi?kom sli?no??u s biv?im carem okupio veliki broj sljedbenika te poku?ao preuzeti vlast uz pomo? partskog kralja Artabana III ; pogubljen nakon ?to je Artaban shvatio da ima posla sa varalicom;
• Tre?i Pseudo-Neron koji je također poku?ao do?i na vlast uz pomo? Parta i njihovog kralja Pakora II , je 88/89. izru?en caru Domicijanu .

Brojnost la?nih Nerona, kao i glasine, odnosno proro?anstva koja su se tuma?ila kao najava Neronovog povratka na vlast su doprinijele da se među Rimljanima, pogotovo ni?im slojevima, pro?iri uvjerenje kako Neron nije mrtav i da ?e se jednog dana vratiti na carsko prijestolje; to je uvjerenje, sude?i po sv. Augustinu , bilo ra?ireno ?ak i u 4. vijeku. Moderni histori?ari vjeruju da je poslu?ilo i kao inspiracija za Knjiga otkrovenja|Knjigu otkrovenja, odnosno kr??anski koncept Antikrista .

Motiv la?nog Nerona je poslu?io njema?kog knji?evniku Lionu Feuchtwangeru da 1935. napi?e roman La?ni Neron (Der falsche Nero) koji se smatra jednom od prvih knji?evnih djela inspiriranih dolaskom na vlast Adolfa Hitlera .