La?ni Neron
ili
Pseudo-Neron
je naziv za nekoliko osoba koje su se na prostoru
Rimskog Carstva
između ljeta 69. i 89. godine izdavale za cara
Nerona
, svrgnutog i prisiljenog na samoubistvo godine 68. Historijski izvori u konkretnim slu?ajevima spominju tri osobe:
- Prvi Pseudo-Neron, rodom iz
Ahaje
u dana?njoj
Gr?koj
, koji je ljeti 69. okupio sljedbenike među vojnim dezerterima te kra?e vrijeme stvorio upori?te na otoku
Kitnos
u
Kikladima
; brzo je uhva?en i pogubljen od strane guvernera Kornelija Asprene;
- Terencije Maksim
ili Drugi Pseudo-Neron (? - 81?), rodom iz
Ponta
u
Maloj Aziji
, koji je zahvaljuju?i vje?tom sviranju lira|lire i izuzetnom fizi?kom sli?no??u s biv?im carem okupio veliki broj sljedbenika te poku?ao preuzeti vlast uz pomo?
partskog
kralja
Artabana III
; pogubljen nakon ?to je Artaban shvatio da ima posla sa varalicom;
- Tre?i Pseudo-Neron koji je također poku?ao do?i na vlast uz pomo? Parta i njihovog kralja
Pakora II
, je 88/89. izru?en caru
Domicijanu
.
Brojnost la?nih Nerona, kao i glasine, odnosno proro?anstva koja su se tuma?ila kao najava Neronovog povratka na vlast su doprinijele da se među Rimljanima, pogotovo ni?im slojevima, pro?iri uvjerenje kako Neron nije mrtav i da ?e se jednog dana vratiti na carsko prijestolje; to je uvjerenje, sude?i po
sv. Augustinu
, bilo ra?ireno ?ak i u 4. vijeku. Moderni histori?ari vjeruju da je poslu?ilo i kao inspiracija za Knjiga otkrovenja|Knjigu otkrovenja, odnosno
kr??anski
koncept
Antikrista
.
Motiv la?nog Nerona je poslu?io njema?kog knji?evniku
Lionu Feuchtwangeru
da 1935. napi?e roman
La?ni Neron
(Der falsche Nero) koji se smatra jednom od prvih knji?evnih djela inspiriranih dolaskom na vlast
Adolfa Hitlera
.