Pierre Henri Marie Schaeffer
(
Nancy
,
14. kolovoza
1910.
?
Aix-en-Provence
,
19. kolovoza
1995.
) je bio
francuski
kompozitor, pisac, in?enjer,
muzikolog
i
akusti?ar
, jedan od najutjecajnijih kompozitora
XX. vijeka
. Njegov inovativni rad kako na znanosti (posebice na polju komunikacija i akustike) tako i na umjetnostima, posebice glazbi, knji?evnosti i radiju, u godinama nakon
Drugog svjetskog rata
, kao i njegov antinuklearni aktivizam i kulturolo?ka kritika, donijeli su mu veliko po?tovanje jo? za ?ivota.
Rođen je u
Nancyju
u glazbenoj obitelji koja ipak nije poticala njegovo glazbeno obrazovanje ve? ga je ?kolovala za in?enjera. Nakon maturiranja na
Lycee Saint-Sigisbert
, Schaeffer
1929.
godine odlazi u
Pariz
na
Ecole Polytechnique
, ali je svoje obrazovanje dovr?io na
Ecole superieure d'electricite
1934.
godine. Iste godine radio je, mada kratko, kao telekomunikacijski in?enjer u
Strasbourgu
te upoznao Elisabeth Schmitt, koju ?e ubrzo o?eniti i koja ?e mu roditi k?er, Marie-Claire Schaeffer. Kada se s obitelji preselio u
Pariz
i zaposlio u
Radiodiffusion Francaise
, Schaeffer je izgubio interes za telekomunikacije i razvio interes za glazbu. Spajaju?i svoje tehni?ko znanje s glazbom, Schaeffer je eksperimentirao s razli?itim uređajima kako bi stvarao zvuk, a sve nakon ?to je zamolio upravu da mu dozvoli kori?tenje tvrtkine opreme. Ovo ?e se iskustvo pokazati klju?nim za Schaefferovo glazbeno formiranje.
Schaeffer se, pomo?u uređaja, igrao sa zvukovima ? pu?tao ih je unatrag, usporavao, ubrzavao i mije?ao s drugim zvukovima. Sve te tehnike su u to doba bile prakti?ki nepoznate, no Schaeffer je uspio prona?i nekoliko entuzijasti?nih istomi?ljenika s kojima je nastavio eksperimentirati. S vremenom je njegov rad postajao sve
avangardniji
, a sam Schaeffer je po?eo propitivati tradicionalno poimanje glazbe svojim kori?tenjem tehnologije. Prilikom svojih eksperimenata koristio je cijeli niz uređaja, među kojima su
gramofon
i primitivni
diktafoni
, ali i cijelu seriju uređaja koje je izradio sam ili zajedno s kolegama, među kojima su zna?ajni
fonogen
i
Acousmonium
.
Uz glazbu, Schaeffer se
1938.
godine po?eo baviti pisanjem, isprva kao novinar i kolumnist za muzi?ki ?asopis
Revue Musicale
. Njegova kolumna, "Osnovne istine", preispitivala je tada?nje glazbene tendencije. Inspiriran
katoli?anstvom
, pisao je i prozu te objavio kratki kr??anski roman
Chlothar Nicole
.
U ovom periodu, Schaeffer je osnovao grupu
La Jeune France
, koja se zanimala za umjetnosti, ali i neke aspekte misticizma. Godine
1942.
osnovao je
Studio d'Essai
(kasnije
Club d'Essai
), koji je isprva igrao ulogu u
Pokretu otpora
, a kasnije postao centar Schaefferove muzi?ke aktivnosti. Upravo je tu Schaeffer uspje?no snimio svoje prvo djelo, koje ?e se na?i na kompilacijskom albumu
Dix ans d'essais radiophoniques du Studio au Club d'Essai: 1942?1952
. Schaefferovi eksperimenti s glazbom i zvukovima u ovom razdoblju slu?ili su kao osnova za njegov stil,
musique concrete
.
Godine
1949.
upoznao je kompozitora i udaraljka?a
Pierrea Henryja
, s kojim ?e plodno surađivati i stvoriti svoju
Symphonie pour un homme seul
, a dvije godine kasnije osnovao je
Groupe de Recherche de Musique Concrete
pri francuskom radiju. Ovo mu je omogu?ilo kori?tenje novog studija koji je imao snima?, ?to je bio veliki korak naprijed za Schaeffera. Danas se on kreditira kao prvi kompozitor u historiji koji je koristio
magnetsku traku
za stvaranje glazbe. Godine
1952.
, Schaeffer objavio djelo
A la recherche d'une musique concrete
, u kojem je sumirao svoj dotada?nji rad. Sljede?e godine dolazi do premijere njegove jedine opere,
Orphee 53
. Iste godine napustio je GRMC i osnovao
Groupe de Recherche Musicale[s]
, gdje je jedno vrijeme bio mentor mladom
Jean Michelu Jarreu
. Godine
1959.
objavio je svoju posljednju studiju,
Etudes aux Objets
.
Godine
1968.
, pa sve do
1980.
, Schaeffer je bio profesor na
Pari?kom konzervatoriju
, gdje je predavao elektronsku kompoziciju. Posljednje godine proveo je bore?i se s
Alzheimerovom bole??u
, od koje je u kona?nici i umro
1995.
godine u
Aix-en-Provenceu
.
Schaeffer je bio izrazito plodan inovator, kako na tehnolo?kom tako i na glazbenom polju. Među cijelom serijom projekata kojima se bavio, svakako najzna?ajniji je njegov rad na
elektronskoj
i
eksperimentalnoj muzici
, jezgru kojega ?ini njegova
musique concrete
, eksperimentalno-elektronski pravac koji se danas smatra samim po?etkom
avangardne
glazbe. Danas ga se smatra jednim od najutjecajnijih eksperimentalnih, elektroakusti?nih i elektronskih glazbenika, s obzirom da je bio prvi kompozitor koji je korstio neke tehnike koje suvremena glazbena produkcija smatra neizostavnima. Njegovi projekti se danas smatraju esencijalnim u historiji eksperimentalne i elektronske glazbe.