Paul Doumer

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Paul Doumer
Paul Doumer

Mandat
13. lipnja 1931.  –  7. svibnja 1932.
Prethodnik Gaston Doumergue
Nasljednik Andre Tardieu (v.d.)

Rođenje 22. o?ujka 1857.
Francuska Aurillac , Francuska
Smrt 7. svibnja 1932.
Francuska Pariz , Francuska
Politi?ka stranka PR
Supru?nik Blanche Doumer
Vjera katolicizam

Joseph Athanase Paul Doumer ( Aurillac , 22. o?ujka 1857. ? Pariz , 7. svibnja 1932. ) je bio francuski politi?ar i predsjednik koji je 1932. godine postao drugi francuski predsjednik ubijen u atentatu .

Doumer je rođen u Aurillacu 1857. godine. ?kolovao se na Conservatoire national des arts et metiers , a 1877. godine postao je profesor matematike u Mendeu . Sljede?e godine o?enio se Blanche Richel , koju je upoznao na studiju i s kojom je imao osmero djece, petero od kojih je poginulo u ratu . Od 1879. do 1883. godine radi kao profesor u Remiremont , ali odlazi zbog zdravstvenih razloga. Nakon toga postaje urednik regionalnih novina Courrier de l'Aisne .

Godine 1888. , na dopunskim izborima postaje zastupnik u Zastupni?kom domu , no poziciju gubi ve? na op?im izborima u rujnu 1889. godine. Doumer je bio ?lan kluba lijevih radikala. Doumer je slovio kao financijski stru?njak tako da je 1895. godine, nakratko, bio ministar financija u vladi Leona Bourgeoisa . Kada je njegov plan da uvede porez na dohodak na nacionalnoj razini propao, Doumer je 1897. godine premje?ten na mjesto guvernera Indokine .

Doumer je bio jedan od najaktivnijih i, s francuskog gledi?ta, najefikasnijih guvernera Indokine. Za razliku od ve?ine svojih prethodnika, ali i nasljednika, Doumer je prili?no dugo dr?ao tu poziciju ( 1897. ? 1902. ) te je imao jasne ideje i ciljeve. Njegovi najve?i uspjesi su ja?anje pozicije guvernera u odnosu na upravitelje u razli?itim dijelovima Indokine te stabilizacija kolonijalnih financija. Mada je potonja mjera u Francuskoj do?ekana s hvalom, lokalno stanovni?tvo je razvilo sna?an animozitet prema Doumeru zbog visokih poreza. Za njegova mandata, u Hanoiju je izgrađen most Long Bien .

Povratkom u Francusku 1902. godine postaje predsjednik Zastupni?kog doma, a 1912. godine odlazi u Senat . U tom periodu pi?e knjige L’Indochine francaise ( 1903. ) i Le Livre de mes fils ( 1906. ). Godine 1925. ponovo postaje ministar financija, nakon ostavke Louisa Loucheura . Dvije godine kasnije postaje predsjednik Senata i predsjednik odbora za prora?un.

S pozicije predsjednika Senata postao je kandidat na predsjedni?kim izborima 1931. godine. U prvom je krugu tijesno pobijedio Aristidea Brianda , koji je potpuno podbacio u drugom krugu, ali bez nadpolovi?ne ve?ine. U drugom krugu, osvaja 57% elektorskih glasova ispred Pierrea Marrauda i ostalih kandidata. Njegov izbor do?ekan je s odobravanjem, a Doumer je uspje?no manevrirao među kabinetskim krizama koje su uslijedile nakon smrti Andrea Maginota i Aristidea Brianda .

Ipak, Doumerov mandat je trajao tek 10 mjeseci. Dana 6. svibnja 1932. , Doumer je posjetio otvaranje sajma knjiga u Hotelu Salomon de Rothschild , gdje se susreo s piscem Claudeom Farrereom . Odjednom, psihi?ki bolesni ruski emigrant, Paul Gorgulov , po?eo je pucati iz pi?tolja. Dva metka pogodila su Doumera - jedan u lubanju, jedan u ruku - koji se odmah sru?io na pod. Claude Farrere je nasrnuo na atentatora i zadr?ao ga do dolaska policije. Doumer je hitno prevezen u pari?ku Hopital Beaujon , gdje je podlegao ozljedama u 04:37, 7. svibnja 1932. godine. Gorgulov je izveden pred sud i, nakon presude, giljotiniran 14. rujna 1932. godine.

Doumer je dobio dr?avni?ki sprovod, a pokopan je u obiteljskoj grobnici na groblju Vaugirard u Parizu .