Ostalgija ( njema?ki : Ostalgie ) je njema?ki izraz nastao spajanjem rije?i Ost (" istok ") i Nostalgie (" nostalgija ") koji ozna?ava nostalgiju za aspektima ?ivota u biv?oj Isto?noj Njema?koj . Pojmove "ostalgija" i "ostalgi?ari" ( Ostalgiker ) je skovao stand-up komi?ar Uwe Steimle 1992. godine. ^[1] Ovaj se fenomen katkad naziva i DDR-nostalgijom ( DDR-Nostalgie ).

Socijalni i kulturni identiteti razli?ito su se kultivirali kod zapadnih i isto?nih Nijemaca tijekom 40-ak godina svoje razdvojenosti. Nakon pada Berlinskog zida i ujedinjenja Njema?ke , isto?ni Nijemci svoje na?ine ?ivota gube, ali svoja iskustva, sje?anja i vrijednosti zadr?avaju kroz ostalgiju za ?dobrim starim danima“. Prou?avanje ostalgije pokazuje da je ?esto pogre?no shva?ena kao poku?aj ponovne uspostave DDR-a, dok je ve?inom samo na?in snala?enja u novom zapadnja?kom dru?tvu, ?e?nja za izgubljenim osje?ajem dru?tvenog statusa ili stabilnosti, a kod nekih ljudi predstavlja nedostatak spremnosti za integracijom. ^[2]

U vrlo kratkom su roku skoro svi proizvodi iz DDR-a nestali iz trgovina i zamijenjeni zapadnim. Isto?na Njema?ka je odmah po ujedinjenju ekonomski propala - zapadnonjema?ka vlada je jo? otprije imala plan da se izvr?i privatizacija isto?nonjema?ke ekonomije. Zapadnonjema?ka agencija Treuhandanstalt je preuzela imovinu i obveze oko 8,000 isto?nonjema?kih poduze?a kako bi ih prodala njema?kim i drugim ponuđa?ima. Do trenutka kada je Treuhandanstalt raspu?ten krajem 1994 . godine, privatizirao je oko 14,000 poduze?a. Politika Treuhandanstalta nije bila posvuda prihva?ena, a agencijin izvr?ni direktor Detlev Karsten Rohwedder ubijen je u Dusseldorfu 1991. godine. Dvije godine po ujedinjenju, industrijska proizvodnja na istoku je pala za 73% u odnosu na 1989. godinu.

Nezaposlenost prije ujedinjenja slu?beno nije postojala u Isto?noj Njema?koj, a ujedinjenjem je sigurnost zaposlenja nestala. ^[3] Zapad Njema?ke je morao snositi nove tro?kove socijalne skrbi manje produktivne i ni?e kvalificirane radne snage istoka. Omjer doprinosa prema primanjima socijalne skrbi je padao, a do sredine 1990-ih je nezaposlenost na novim isto?nim pokrajinama bila dvostruko ve?a u odnosu na zapad. Ve? je po prvoj godini porasla na preko 3 milijuna radnika. Nezaposlenost se posebno odrazila na ?ene, od kojih je 70% izgubilo posao potom 1990. godine. ^[4] Produkcija cijele biv?e Isto?ne Njema?ke je 1991. pala na manje od 8% one na zapadu. Pritom je jo? nastala zbrka oko originalnih imovinskih prava mnogih isto?nonjema?kih objekata - vi?e od 2 milijuna zahtjeva za nekretnine na podru?ju biv?e Isto?ne Njema?ke (DDR) podneseno je do roka 31. prosinca 1992 . godine. Kako se pojavljivalo sve vi?e tu?itelja uz mnogo dobivenih slu?ajeva na sudovima, potencijalni ulaga?i ?esto su bili upla?eni.

Proces ujedinjenja je među biv?im građanima Isto?ne Njema?ke izazvao ogor?enost i osje?aj zakinutosti. ^[5] Nezaposlenost, posebno u isto?nim okruzima, ostala je tvrdoglavo visoka uprkos velikoj potro?nji na podsticaje. Između 1998 . i 2009 . nezaposlenost se popela sa 9.2% na 11.1%. Velika recesija 2007?2009. godine nije bitno utjecala na nezaposlenost, ali je stanje dodatno pogor?ala. Nakon 2010 . godine isto?nonjema?ka ekonomija se polako o?ivljava, ali ?e biti jo? dugo do ujedna?avanja sa zapadnonjema?kom. Masovno iskustvo nezaposlenosti i percepcija ekonomskog uni?tenja njihove regije izgradili su retrospektivnu sliku DDR-a kao stabilne i bri?ne sredine.

Ostalgija se u dana?njoj Njema?koj izra?ava kroz robu i proizvode koji podsje?aju na doba Isto?ne Njema?ke. ^[6] U susret ostalgi?arima, mnoge njema?ke, posebito regionalne firme daju na raspolaganje artefakte koji imitariju originalne. Tu su brendovi isto?nonjema?kih prehrambenih proizvoda , stari televizijski programi snimljeni na videotraku ili DVD , automobili Wartburg i Trabant koji su stekli kultni status među tjunerima , i sli?no.

Kroz biv?u Isto?nu Njema?ku postoji mnogo prodavnica i muzeja sa izlo?bama starinskih instrumenata, tehnologija, komode, vozila, igra?aka, itd. Jedan od oblika nostalgije za DDR-om je vi?e oko aestetike nego ideologije. Ampelmannchen , simbol na pje?a?kim semaforima, jedan je od rijetkih simbola za koje su se neki isto?nonjema?ki gradovi izborili da zadr?e, iako je bilo poku?aja standardizacije svih njema?kih semafora. Svojevremeno je postao kultnim simbolom i virtualnom maskotom ostalgije, zbog uspje?ne kampanje da se spasi. ^{[7] [8]}

Neki od filmova koji prikazuju ?ivote u Isto?noj Njema?koj su Sonnenallee (1999), Zbogom, Lenjine (2003) i Kleinruppin Forever (2004).

Sedmi?ne novine Der Spiegel su u jednoj anketi 2009. godine upitali biv?e građane Isto?ne Njema?ke da li je ona imala "vi?e dobrih nego lo?ih strana", na ?to je 57% sudionika ankete odgovorilo "da". Na izjavu novinara da "stanovnici DDR-a nisu imali slobodu putovati kamo god su htjeli", sudionici su odgovorili da "tu slobodu nemaju ni dana?nji radnici s niskim pla?ama". ^[9]

Prema ameri?kom antropologu Dominiku Boyeru, koncept nostalgije je razja?njen ve? nekoliko vijekova. ?e?nja za starom domovinom stvara ljubav za svime s ?ime je ona asocirana, kao i negativno mnijenje prema svemu "stranome" ?to ju je zamijenilo. Podjela Njema?ke na isto?ni i zapadni dio na novijim je generacijama ostavila "teret pro?losti", gdje su obje strane tvrdile da je ona druga vi?e "germanska" i odgovornija za ratne zlo?ine . Ovakav simbioti?ki odnos je eliminiran ponovnim ujedinjenjem Njema?ke. Prema Boyeru, nazori zapadne Njema?ke dominiraju diskurs i odbijaju ozbiljno uzimati mi?ljenja isto?nih ?lanova. Stvorio se utisak da sve ?to ima veze sa Isto?nom Njema?kom "nema mjesta" u modernoj stvarnosti, te da je jedini realisti?an pristup onaj od zapadne Njema?ke. Jedan je od primjera odbijanje prijedloga da se stihovi isto?nonjema?ke himne Iz ru?evina podignuta adaptiraju u zapadnonjema?ku himnu Deutschlandlied , ili da se napravi nova himna, jer se u potonjoj prva strofa blisko povezuje s nacisti?kom ideologijom (Njema?ka se veli?a iznad svega na svijetu; spominju se lokaliteti koji se sada nalaze u susjednim dr?avama), a druga strofa je mu?ko-?ovinisti?kog gledi?ta (zato je naj?e??e dozvoljeno pjevati samo tre?u strofu). Taj je prijedlog dao zadnji isto?nonjema?ki premijer Lothar de Maiziere , a odbio zapadnonjema?ki kancelar Helmut Kohl . ^{[10] [11] [12]}

Ostalgija na Wikimedijinoj ostavi

• jugonostalgija