Odjel za za?titu javne bezbjednosti i poretka ( ruski : Отд?лен?е по охранен?ю общественной безопасности и порядка ), naj?e??e skra?eno u "za?titni odjel" ( ohranoje otdelenije ), poznatiji po skra?enicama Okhana ^[1] ili Ohranka , ^[2] je bila tajna policija Ruskog Carstva na kraju 19. vijeka, formalno kao dio policijskog odjela Ministarstva unutra?njih poslova (MVD), kojoj je kao ispomo? slu?io Posebni korpus ?andarma . Stvorena je 1880. kao zamjena za dotada?nji Tre?i odjel Vlastite kancelarije Njegovog carskog veli?anstva .

Glavne aktivnosti Ohrane su bile usmjerene protiv ljevi?arskih pojedinaca i organizacija, kao i nastojanje da se zaustavi njihova teroristi?ka aktivnost, ?iji je najspektakularniji primjer bio atentat na Aleksandra II . U tu je svrhu Ohrana s vremenom razvila izuzetno ?iroku mre?u dou?nika , ali i agenata provokatora koji su se infiltrirali u brojne anti-caristi?ke organizacije. Neki od njih su uspjeli do?i na njihov vrh, a pri tome se najvi?e istakao Jevno Azev , koji je 1904. godine, nastoje?i odr?ati svoju "krinku" eserskog operativca, organizirao atentat na premijera Vja?eslava Plevea . Ohranine aktivnosti su kasnije uklju?ivale i organizacije vlastitih kvazi- opozicijskih organizacija i sindikata u nastojanju da se subverzivna aktivnost sasje?e u korijenu ili kontrolira. Neke od tih aktivnosti su, međutim, zapravo oslabili caristi?ki re?im koji je Ohrana trebala ?tititi, među ?ime se posebno isti?e mar? siroma?nih radnika na petrogradku Zimsku pala?u 1905. pod vodstvom pravoslavnog sve?enika Georgija Gapona koji je bio Ohranin agent, a koji je doveo do pokolja zvanog Krvava nedjelja , a posredno do izbijanja prve ruske revolucije . 1910-ih je Ohrana, smatraju?i je najmanjom i najbezopasnijom od svih subverzivnih grupa, poticala bolj?evi?ku partiju nastoje?i ste?i kontrolu nad njom preko svog agenta Romana Malinovskog . U tome nije uspjela, a njena mre?a dou?nika i agenata, usmjerena prije svega na intelektualce i politi?ke aktiviste, nije uspjela detektirati duboko nezadovoljstvo među ruskim masama. Zbog toga je februarska revolucija 1917. godine Ohranu, kao i cijelu carsku vladu, u potpunosti iznenadila. Ohrana je tada prestala postojati.

Iako nije uspjela u svojoj krajnjoj misiji spre?avanja revolucije i za?tite Ruskog Carstva, brojni histori?ari dr?e da su bolj?evici nakon dolaska na vlast u Oktobarskoj revoluciji preuzeli i usavr?ili metode Ohrane kako bi na temelju njih stvorili vlastiti, daleko efikasniji tajno-policijski aparat po?ev?i od ?eke 1917.

Izvori [ uredi | uredi kod ]

Vanjske veze [ uredi | uredi kod ]

Ohrana na Wikimedijinoj ostavi

• Okhrana records at the Hoover Institution Archives ( en )
• Slu?bena historija ruskog MVD : 1857?1879 1880?1904 1905?1916 ( ru )
• Okhrana in Spartacus Educational Encyclopedia Arhivirano 2013-06-29 na Wayback Machine-u ( en )
• Okhrana: The Paris Operations of the Russian Imperial Police Arhivirano 2012-12-20 na Wayback Machine-u ( en )