Zemljovid slu?benih ina?ica
norve?kog jezika
po op?inama u Norve?koj. Plavo je nynorsk (
novonorve?ki
), crveno je
bokmal
(
knji?ki jezik
), a sivo neutralna podru?ja.
Nynorsk
(ISO 639-3:
nno
; u prijevodu
novonorve?ki
) po jednoj klasifikaciji jedan od nekada?njih pet
zapadnoskandinavskih jezika
[1]
,
[2]
sjevernogermanske skupine
koji u pismu koristi oko 10?20% stanovni?tva
Norve?ke
. Jedan je od dva ?lana
norve?kog makrojezika
[3]
. Nastao je sredinom 19. stolje?a na temelju starijih dijalekata a njegovom stvaranju doprinjeo je
Ivar Andreas Aasen
, autor zna?ajnih djela poput
Det norske folkesprog grammatik
ili "Gramatika norve?kih dijalekata" (1848;
Grammar of the Norwegian Dialects
) i
Ordbog over det norske folkesprog
ili "Rje?nik norve?kih dijalekata" (1850;
Dictionary of the Norwegian Dialects
). Naziv
nynorsk
prihva?en je
1929
. a do tada je nazivan
landsmal
(
nacionalni jezik
).
Razlike između bokmala i nynorska nisu prevelike. Prvi se oslanja na ve? dugo kori?teni pravopis preuzet iz danskog jezika (a samim time ne predstavlja vjerodostojnu presliku norve?kog na?ina izgovora), dok nynorsk poku?ava istaknuti razlike između
danskog
i
norve?kog
. Unato? tome, bokmal i dalje prevladava u pisanom jeziku, dok u govoru, ve?ina
Norve?ana
govori dijalektima (koji su ?e??e bli?i nynorsku nego bokmalu), ?ak i u slu?benim situacijama.
