Zastava carstva
Njema?ko kolonijalno carstvo
je bio skup prekomorskih kolonija koje je
Njema?ko carstvo
zauzelo krajem 19. stolje?a. Carstvom je tada vladala dinastija
Hohenzollern
. Formiranje kolonija je zapo?elo 1884. Njema?ko kolonijalno carstvo je slu?beno nestalo potpisivanjem
Versajskog mirovnog ugovora
10. sije?nja
1919.
Njema?ki zlo?ini nad domorocima kolonija
[
uredi
|
uredi kod
]
Kamerun su zauzeli Nijemci, a Ju?nokamerunska kompanija
hambur?kog
bankara
Scharlacha dobila je
1898.
godine gotovo dvadeset milijuna jutara na kojima je mogla skupljati
gumu
zauvijek oslobođena svih davanja. Godinu dana potom Sjeverozapadna kamerunska kompanija dobila je ?ak petinu cijele kolonije. Drugi Luderitzov ugovor o koncesiji sklopljen je
1883.
s namskim poglavicom po imenu Joseph Fredericks, a Nijemcima je omogu?io kupiti 250 milja primorja sjeverno od u??a
Oranjea
, daju?i za to 500 funti sterlinga i 60 britanskih
pu?aka
. Prema odredbama ugovora, taj je obalni pojas trebao biti ?irok 20 milja. Nije ?udno ?to su Name mislili kako su posrijedi engleske milje. Kako je sporazum bio na
njema?kome
, Nijemci su tvrdili kako je ?irina izra?ena u njema?kim miljama, a razlika nije mala: engleska milja je oko 1.4, a njema?ka oko 7.4 kilometara.
Name
su odjednom shvatili kako su potpisom predali ve?i dio cijele svoje zemlje. Da ih je Luderitz namjerno prevario, razvidno je iz njegovih vlastitih sa?uvanih zapisa.
Prvi ozbiljan sukob s domorocima izbio je
1893.
kada su postrojbe pod zapovjedni?tvom von Francoisa ispalile oko 16 000 metaka na usnulo namsko selo, ubiv?i nekoliko mu?karaca i prema slu?benim izvje??ima barem 78 ?ena i djece. Od 1893. do
1903.
gotovo svake godine nizale su se kaznene vojne ekspedicije. O?ajni zbog stalne otima?ine stoke, zemlji?ta i prava u korist njema?kih doseljenika,
Herere
su
1904.
objavili otvoreni rat Nijemcima. Nekoliko mjeseci kasnije, ne u dogovoru s Hererama, isto ?ine i Name. Imperijalne pismohrane iscrpno izla?u ?to su sve narodi pretrpjeli zbog represije koja se pretvorila u sustavno i dugotrajno uni?tavanje domorodaca. General von Trotha pi?e: "Poznajem ova afri?ka plemena. Sva su ista: ne po?tivaju ni?ta osim sile. Provoditi silu brutalnim terorom i ?ak svirepo??u (
mit krassem Terrorismus und selbst mit Grausamkeit
) bila je i ostaje moja politika. Ja istrjebljujem (
vernichte
) pobunjeni?ka plemena potocima krvi i potocima novca. Jedino takva sjetva mo?e dati neki nov, postojan plod". Opkolio je glavne hererske snage ostavljaju?i im samo jedan izlaz iz obru?a, prema
Kalahariju
. Tamo u bezvodnoj pustinji
Omaheke
, ra?unao je, ostavit ?e ih skapati. Herere su umirali, a one koji su se poku?avali pribli?iti izvorima uz rub Omahekea njema?ki vojnici ubijali su iz pu?aka. "Zatvaranje isto?ne granice kolonije i primjena terora nad svakim primije?enim Herereom potrajat ?e sve dok ja budem ovdje. Taj narod mora nestati (
untergehen
), ako ne od metaka, a onda ovako". "Ovako" je zna?ilo smrt od ?eđi u pustinji Omaheke. Oni koji nisu za?li u Omaheke nego su ostali unutar granica oblasti koju je Njema?ka proglasila svojom kolonijom, također su stradali u von Trothinu teroru. Svirepo su stjerani na gomilu i odreda strijeljani; jednako mu?karci, ?ene i djeca. Drugi su zato?eni u sabirne logore. Od oko 15 000 tako "koncentriranih" Herera, te oko 2 000 Nama, vi?e od 45% umrije?e do
1907.
godine kad su ustanci prestali. Godine
1904.
bilo je procijenjeno da je Herera ukupno oko 80 000, a Nama 20 000. Podaci pokazuju da je do
1911.
pre?ivjelo 15 130 Herera i 9 871 Nama: gotovo 75 000 ljudi umrlo je zbog imperijalnog presti?a.
Popis njema?kih kolonija
[
uredi
|
uredi kod
]
- Basil Davidson - Afrika u povijesti: teme i osnove razvoja, Globus/Zagreb, 1984.
