Motion Pictures Patent Company
(skra?.
MPPC
;
sh.
Patentno poduze?e za pokretne slike
), također poznata i kao
Edisonov trust
(
engleski
:
Edison's Trust
) bila je organizacija, odnosno
trust
vode?ih
filmskih
kompanija u
SAD
koji je djelovao od 1908. do 1918. i ?iji je cilj bila uspostava
monopola
, odnosno potpuna kontrola proizvodnje i distribucije filmova. ?inile su ga svi vode?i filmski studiji (
Edison
,
Biograph
,
Vitagraph
,
Essanay
,
Selig
,
Lubin
,
Kalem
,
Star Film Company
,
American Pathe
), vode?i distributer (
George Kleine
) te
Eastman Kodak
kao vode?i proizvođa? filmske vrpce.
Osniva? MPCC bio je
Thomas Edison
, koji je zahvaljuju?i svojim pionirskim eksperimentima sa
Kinetoskopom
godine 1890-ih uspio dobiti
patente
vezane uz tehnologiju proizvodnje i projiciranja filma, a potom agresivnim sudskim tu?bama nastojao sprije?iti druge kompanije da snimaju, distribuiraju i projiciraju filmove, odnosno prisiliti ih da mu ispla?uju patentna prava. Iscrpljeni tu?bama, gotovo svi Edisonovi konkurenti su do 1907, ili pristali na njegove uvjete, ili su se preorijentirali na uvoz britanskih i francuskih filmova. Jedini koji je pru?ao otpor bio je Biograph - među ?ijim je osniva?ima Edisonov nekada?nji glavni in?enjer
W. K. Dickson
- i koga ispo?etka Edison nije namjeravao uklju?iti u trust; Biographova uspje?na obrana patenta na tzv. Lathamovu petlju je 1908. prisilila Edisona da sa tim studijem uđe u pregovore i uklju?i ga u trust, koji je kona?no osnovan u decembru 1908.
MPCC je djelovao tako ?to je Kodak prodavao filmsku vrpcu jedino njegovim ?lanovima; jedino su MPCC-ovi studiji mogli koristiti filmske kamere, a distributeri su jedino mogli prikazivati filmove u vlasni?tvu MPCC-ovih ?lanova. MPCC je svoje djelovanje, između ostalog, nastojao opravdati brigom za kvalitetu filmova. To se djelomi?no postiglo uvođenjem iznajmljivanja umjesto prodaje filmova prikaziva?ima, te tako djelomi?no sprije?ilo o?te?ivanje i kvarenje filmske vrpce; za sve filmove su uvedene jedinstvene cijene iznajmljivanja, pa su i prikaziva?i i studiji inzistirali na ?to kvalitetnijem materijalu. MPCC je također slu?io i kao koordinacija filmskih studija pred vlastima, odnosno odgovaraju?im
cenzorskim
organima u pojedinim dr?avama, gradovima i okruzima. MPCC je svoj monopol uglavnom nastojao ostvariti kroz sudske tu?be i privremene mjere koje su provodili federalni sudski pristavi i drugi organi, mada su u nekim slu?ajevima kori?tene usluge "gorila" i
organiziranog kriminala
.
MPCC-ov sistem je pomogao standardizaciji metoda distribucije i prikazivanja filmova u SAD, ali se nije dugo odr?ao. Nezavisni studiji i producenti su ga zaobi?li tako ?to su se iz
New Yorka
masovno po?eli seliti na
Zapadnu obalu
gdje je Edison daleko te?e mogao nametnuti svoje patente; ta je selidba, između ostalog, za posljedicu imala stvaranje
Hollywooda
. Godine 1911. je iz MPCC otpao Kodak, koji je ponovno po?eo prodavati filmsku vrpcu nezavisnim studijima. Udarac MPCC-ovom monopolu je predstavljala i njegova odluka da se ne snimaju filmovi du?i od jedne role, a ?ije je maksimalno trajanje bilo 13-17 minuta; to je mnoge distributere natjeralo da odbace MPCC-ove filmove te po?nu iz inozemstva uvoditi
cjelove?ernje filmove
. Izbijanje
prvog svjetskog rata
, koje je mnogim etabliranim studijima zatvorilo strana tr?i?ta, također je pogodilo MPCC, ali kona?ni udarac je bila federalna parnica
United States vs. Motion Pictures Patetnts Co.
i na njoj temeljena presuda od 1. oktobra 1915. prema kojoj MPCC-ova praksa predstavlja kr?enje
Shermanovog antitrustovskog zakona
. Kada je presuda potvrđena na ?albenom sudu, MPCC je i slu?beno prestao postojati 1918.