Naziv morski sisavci se koristi za sve sisavce koji su se ponovo prilagodili ?ivotu u vodi odnosno moru . Njihovi su preci bili sisavci koji su ?ivjeli na kopnu. U tu skupinu spadaju kitovi , tuljani , mor?evi i morske krave . Dok tuljani i mor?evi jo? djelomi?no ?ive na kopnu i mogu se jo? njime kretati, kitovi i morske krave to vi?e ne mogu. Ove grupe ?ivotinja nemaju bli?e međusobne srodnosti.

Prilagodba ?ivotu u vodi obuhva?a razvoj vi?e konvergentnih osobitosti. Tako su se kod svih njih prednji ekstremiteti razvili u peraje koje podsje?aju na vesla , dok su se zadnje noge ili potpuno izgubile kao kod kitova i morskih krava, ili se u vodi skupljaju jedna uz drugu i slu?e kao jedna repna peraja kod tuljana. Tu jo? dolazi i gotovo potpuni gubitak dlaka , izgradnja sna?nog potko?nog masnog tkiva , kao i promjena sistema za disanje kako bi mogli provesti du?e vrijeme pod vodom. Ovisno o definiciji, u tu bi se skupinu mogao ubrojati i bijeli medvjed ?ije latinsko ime Thalarctos maritimus također govori o njegovom na?inu ?ivota u vodi i uz nju. On pokazuje visok stupanj prilagođenosti vodi kao ?ivotnom prostoru. Sli?no, to se odnosi također i na vidre .

More, odnosno voda uop?e, je ?ivotni okoli? koji se zna?ajno razlikuje od onog na kopnu, a pred organizme koji ?ive u tom okoli?u postavlja sasvim specifi?ne zahtjeve. To je kod organizama koji su tijekom evolucije napustile kopno i oti?le u more dovelo do razli?itih prilagodbi bez kojih ?ivot u vodi ne bi bio mogu?.

Najo?itiju razliku pri tome pretstavlja medij voda sam po sebi, svejedno da li je u pitanju more ili slatka voda. Voda ima veliki potisak , a uz to istovremeno i zna?ajno vi?u viskoznost od zraka koji okru?uje kopnene ?ivotinje. Da bi mogle ?ivjeti u vodi, te ?ivotinje prvo moraju na?i na?in trajnog boravka u vodi, a zatim i mogu?nost kretanja u njoj.

Ve?ina kopnenih ?ivotinja mo?e manje ili vi?e dobro plivati. ?ivotinje koje ?ive u vodi ovu osnovnu osobinu su dopunile promjenom ekstremiteta i drugih dijelova tijela. Tako su mnoge takve vrste razvile pliva?e ko?ice između prstiju svih ?etiri ekstremiteta ?to im omogu?uje potisak ve?e koli?ine vode. Pliva?e ko?ice imaju i neki sisavci koji ne ?ive trajno u vodi. Tako ih imaju australski ?udnovati kljuna?i , neke vrste glodavaca kao na primjer dabrovi , neki kukco?deri kao ?to su desmani (Desmaninae), ili neke zvijeri kao ?to su vidre . Uz to, kao pomo? za kretanje i upravljanje kretanjem u vodi, neke su ?ivotinje u tu svrhu preoblikovale rep, a osim toga, svi sisavci koji ?ive u vodi imaju tijelo oblikovano na na?in da izaziva najmanji mogu?i otpor vode.

Slijede?i stupanj prilagođavanja ?ivotu u vodi je preoblikovanje cijelih okrajina (?ake, stopala) prednjih i zadnjih ekstremiteta u peraje . Pri tome prsti vi?e nisu međusobno povezani tankom pliva?om ko?icom, nego su potpuno integrirani u mi?i?nu strukturu i ne vide se vi?e kao samostalne strukture. Ovaj oblik preoblikovanja dogodio se među sisavcima kao konvergencija samo unutar tri grupe, perajara , morskih krava i kitova . Sve ove grupe su s kopna pre?le na potpuni ?ivot u moru, a samo neke rijetke vrste kitova i tuljana su se odlu?ile na novi korak, potpuni prelazak na ?ivot u slatkoj vodi.

Ovo preoblikovanje najmanje je napredovalo, od svih morskih sisavaca, kod perajara. Kod njih prednje noge predstavljaju peraje s potpuno prisutnim zrakama svih pet prstiju. Zraka prvog prsta je pri tome zna?ajno du?a i sna?na, a ostale se ravnomjerno skra?uju. I zadnji ekstremiteti imaju svih pet zraka, a tu su dvije vanjske zrake zna?ajno du?e. Pliva?e ko?ice su du?e od zraka prstiju a podr?avaju ih hrskavi?asto tkivo. Kretanje, a time i kori?tenje peraja je kod dvije grupe tuljana razli?ito: dok u?ati tuljani koriste prednje peraje za kretanje u vodi a zadnje koriste samo za upravljanje i podupiranje, pravi tuljani koriste zadnje ekstremitete koji su se pomakli prema zavr?etku tijela za kretanje, a prednje za upravljanje i podr?ku.

Prednje noge morskih krava oblikovale su se kao vesla, i izvana se uop?e ne naslu?uju zrake prstiju. Ova "vesla" pokretljiva su i u laktu i u zape??u. Zadnje noge su se potpuno izgubile, a rep je postao veliko "kormilo". Rep je kod ove ?ivotinje koja vrlo sporo pliva glavni organ kretanja, dok prednje peraje slu?e kormilarenju u vodi.

U prilagođavanju ?ivotu u vodi najdalje su oti?li kitovi . I kod njih u cijelosti nedostaju zadnji ekstremiteti , a prednje noge su se oblikovale u velike peraje oblika vesla. No, razli?ito od morskih krava, njigove peraje su pokretne samo u ramenom zglobu, dok zglobova lakta i zape??a vi?e nemaju. Vanjski prsti su im jako skra?eni, srednji prsti su vrlo dugi i imaju pove?an broj kostiju prstiju, ?ak do ?etrnaest. Rep je kod svih kitova postavljen vodoravno i slu?i za kretanje. Kod kitova se pojavljuje dodatna peraja na leđima koja poma?e ?ivotinji stabiliziranje u vodi. To je neparna, nepokretna struktura na sredini leđa koju podr?ava vezivno tkivo i hrskavica.

Sisavci di?u plu?ima , ?to zna?i da im za disanje treba kisik iz zraka. Nijedan sisavac ne mo?e disati pod vodom jer nema ?krge . Zbog toga sisavci koji ?ive u moru moraju u pravilnim razmacima izlaziti na povr?inu. Pod vodom se najdu?e mogu zadr?ati kitovi . To su im omogu?ili neki fiziolo?ki procesi kao i promjene plu?a i drugih organa.

Nosnice kod kitova su se pomjerile prema vrhu glave, zbog ?ega za udisanje nije potrebno da potpuno izrone. Kod svakog izdaha i udaha ove ?ivotinje u potpunosti izmijene 80 do 90 posto sadr?aja plu?a (ta izmjena kod drugih kopnenih sisavaca iznosi 10 do 15%). Plu?a im imaju dvostruku mre?u kapilara ?to ina?e imaju jo? samo morske krave i ?udnovati kljuna?i . To im omogu?uje da iz udahnutog zraka preuzmu dvostruku koli?inu kisika. U odnosu na kopnene sisavce, oni samo neznatan dio od 9 % kisika pohranjuju u plu?ima. Prete?ni dio od oko 82% je vezan u mioglobinu u mi?i?ima , a preostali dio kru?i krvotokom. Za usporedbu, plu?a kopnenih sisavaca sadr?e oko 34% kisika, a mi?i?i samo 25%. Kako bi, pored toga, kisik bio u?inkovito transportiran, imaju dva do tri puta ve?u relativnu koli?inu krvi (prema kilogramu tjelesne te?ine) nego kopneni sisavci.

Kod boravka pod vodom potreba za kisikom smanjuje se dodatno usporavanjem krvotoka kao i sr?ane aktivnosti kitova. Pored toga, pojedini organi i dijelovi tijela odvajaju se od krvotoka. Ove posebnosti omogu?uju kitovima dijelom i jako duge boravke pod vodom. Tako neki brazdeni kitovi rone do 40 minuta, ulje?ure do 90 minuta, dok sjeverni i ju?ni ?elasti kitovi mogu roniti i do dva sata. Uz to, ulje?ure zaranjaju i dublje od 3.000 metara.

Zbog velike koli?ine soli morski organizmi, ?ija tjelesna teku?ina ima osjetno ni?u koncentraciju soli, moraju izbaciti vi?ak soli. Pri tome, ne smiju izgubiti previ?e teku?ine iz tijela. To za sisavce zna?i, da njihovi bubrezi moraju izlu?ivati vrlo koncentrirani urin .

Prehrana u moru mo?e se zasnivati na rali?itim osnovama. Jednako kao i kod sisavaca koji ?ive na kopnu, i morski sisavci se dijele na biljo?dere i meso?dere . Morske krave su biljo?deri ?ija hrana se sastoji od morskih trava i vlaknastih algi koju pasu. Tu hranu usitnjuju krupnim zubima koji su upavo tome i namijenjeni.

Ve?ina perajara i kitova zubana svojim gubicama love ribe i druge morske ?ivotinje. Obje grupe ?ivotinja razvile su jednake ?iljaste zubeneophodne za dr?anje lovine , a kod nekih vrsta kitova zubana imaju ulogu svojevrsne vr?e . Neke druge vrste zubana, kao kljunasti kitovi i razli?ite vrste dupina su se specijalizirali za lov na glavono?ce , prije svega lignje . Oni imaju manji broj zuba koji su veliki i slu?e za ?vrsto dr?anje plijena.

Najve?u prilagodbu pro?li su kitovi koji se hrane krilom . Te vrste ?ive u ogromnim jatima (?esto nazvanim i plovama ) i ?ine prehrambenu osnovicu usatih kitova . Ovi kitovi, koji spadaju u najve?e ?ivu?e ?ivotinje na svijetu, razvili su svojevrsnu "ko?aru" od usi , koje su se zamijenile kod nih zube. Kad love, ovi kitovi uzimaju ogromne koli?ine vode zajedno s ra?i?ima u njoj u usta, i kod istiskivanja vode kroz usi, ra?i?i ostaju ulovljeni u usima i kit ih mo?e progutati.

Kao ?to je uvodno prikazano, kod ovog prilagođavanja sisavaca ?ivotu u vodi odvijao se tijekom evolucije konvergentni razvoj nezavisno kod svake grupe. Tri grupe morskih sisavaca vode porijeklo od vrlo razli?itih skupina kopnenih sisavaca. Tako su se perajari razvili unutar grupe zvijeri kao sestrinska grupa medvjeda . Najbli?i srodnici morskih krava su slonovi i pe?inari . Srodstvo kitova jo? uvijek nije nedvosmisleno razja?njeno, no prema sada?njim spoznajama vode porijeklo od parnoprsta?a , a najbli?i recentni srodnici su im vjerojatno nilski konji .

Sli?ne prilagodbe ?ivotu u vodi mogu se vidjeti i kod drugih kopnenih kralje?njaka koji nisu sisavci. Tako su se među pticama pingvini kao i morskovodnice i jo? neki izumrli gmazovi prilagodili ?ivotu u vodi. Pri tome su dobili aerodinami?ni oblik tijela i prilagodili ekstremitete oblikom i funkcijom kretanju pod vodom.

Veliki razlog za promjenu ?ivotne sredine, odnosno povratak s kopna natrag u more je kori?tenje novog resursa i izbjegavanje konkurencije na kopnu. Ovo se odnosi prije svega na hranu u moru koju su rani oblici dana?njih morskih kralje?njaka mogli koristiti bez konkurencije. Postepenim prilagođavanjem i usvajanjem klju?nih osobina kao ?to su razvoj pliva?ih ko?ica, promjena oblika tijela i drugih osobina, ove ?ivotinje su uspjevale, tijekom evolucije neprekidno prodirati dublje i dalje u more od svojih konkurenata. Tako su se oblikovali prijelazni oblici koji su bili preci dana?njih stanovnika mora.

Morski sisavci na Wikimedijinoj ostavi